HRVATSKA UMJETNOST Povijest i spomenici

Izdava Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Za izdavaa Milan Pelc Recenzenti Sanja Cvetni Marina Vicelja Glavni urednik Milan Pelc Urednitvo Vladimir P. Goss Tonko Maroevi Milan Pelc Petar Prelog Lektura Mirko Peti Likovno i grafiko oblikovanje Franjo Ki, ArTresor naklada, Zagreb Tisak

ISBN: 978-953-6106-79-0 CIP

HRVATSKA UMJETNOST
Povijest i spomenici

Zagreb 2010.

Predgovor
va je knjiga nastala iz elje i potrebe da se na obuhvatan, pregledan i koliko je mogue iscrpan nain prikae bogatstvo i raznolikost hrvatske umjetnike batine u prolosti i suvremenosti. Zamiljena je kao vodi kroz povijest hrvatske likovne umjetnosti, arhitekture, gradogradnje, vizualne kulture i dizajna od antikih vremena do suvremenoga doba s osvrtom na glavne odrednice umjetnikog stvaralatva te na istaknute autore i spomenike koji su nastajali tijekom razdoblja od dva i pol tisuljea u zemlji iji se politiki krajobraz tijekom povijesnih razdoblja znatno mijenjao. Premda su u tako zamiljenom povijesnom ciceroneu svoje mjesto nali i najvaniji umjetnici koji su djelovali izvan domovine, arite je ovog pregleda na umjetnikoj batini Hrvatske u njezinim suvremenim granicama. Katkad se pokazalo nunim da se te granice preskoe, odnosno da se u pregled uvaavajui zadanosti povijesnih odreenja ukljue i neki spomenici koji su danas u susjednim dravama. Ovaj podjednako sintezan i opsean pregled djelo je skupine uvaenih strunjaka specijalista za pojedina razdoblja i problemska podruja hrvatske povijesti umjetnosti i arheologije. Podijeljen je u poglavlja oznaena stilskim odrednicama, ili od 19. stoljea naovamo odrednicama kulturnopovijesnih odsjeaka i njima imanentnih umjetnikih tendencija. Kao karakteristini primjeri svoje vrste i kao zastupnici kreativnih dometa pojedinih umjetnikih osobnosti, odnosno kao svjedoci duha i mogunosti vremena koje ih je ostvarilo, posebno su istaknuti spomenici-paradigme, kljuna djela, ostvarenja koja zasluuju svoje mjesto u imaginarnom muzeju univerzalne povijesti umjetnosti i kulture. Zbog potivanja zadanih okvira cjeline njihov je izbor, osobito kad je rije o suvremenosti, morao biti vrlo restriktivan. Umjesto biljeaka koje bi dodatno opteretile zgusnute stranice ove opsegom ve gotovo prevelike knjige, svako je poglavlje dopunjeno temeljnim popisom literature koji zainteresiranim itaocima otvara mogunost iscrp nijeg prouavanja pojedinih tema. Urednici i nakladnici najiskrenije zahvaljuju svim autorima, vlasnicima spomenika i umjetnikih djela, fotografima, autorima arhitektonskih nacrta i drugim suradnicima koji su svojim doprinosom ili susretljivim razumijevanjem omoguili nastanak ove monografije.

Hrvatska umjetnost 5

Sadraj
Tihomila Teak-Gregl Prapovijest

Obredna posuda-riton danilske kulture iz Smilia 17Obredna posuda u obliku golubice 20Keramiki idol iz Dalja 23

13

Nenad Cambi Antika i rano kranstvo

Bronani kip mladia (atlete) 38Dioklecijanova palaa u Splitu 46Arhitektonski kompleks u uvali Verige, Veli Brijun 47Sarkofag Dobrog pastira 62Sklop Eufrazijeve bazilike u Poreu 63

31

Vladimir Goss Predromanika i romanika

Sv. Kri u Ninu 70Sv. Spas na vrelu Cetine 73Vela Gospa (Santa Maria Alta) pokraj Bala 75Pluteji oltarne pregrade iz Sv. Nediljice u Zadru 86Rudina, crkva i benediktinski samostan sv. Mihovila, rudinske glave 88Zvonik i kapitularna dvorana samostana sv. Marije u Zadru 92Sv. Foka kod Peroja, zidna slika Uzaaa 99Medvedgrad, kapela sv. Filipa i Jakova 110Portal trogirske katedrale, luneta majstora Radovana 113

67

Dijana Vukievi-Samarija Gotika

Katedrala Uznesenja Blaene Djevice Marije i svetih maarskih kraljeva Stjepana i Ladislava u Zagrebu 122Crkva sv. Marije i franjevaki samostan u Remetincu 132 Bonino da Milano: Glavni portal katedrale sv. Marka u Koruli 136 Juraj Dalmatinac, Ivan Pribislavi: Portal crkve San Francesco alle Scale u Anconi 140Velika Papalieva palaa 146 Francesco da Milano: krinja sv. imuna 150 Bla Jurjev: Bogorodica s djetetom i svecima 154 Ivan Petrov iz Milana: Ugljanski poliptih 155 Nepoznati majstor: Fresko ciklus u kapeli sv. Stjepana u Zagrebu 158

119

Anelko Badurina Iluminirani rukopisi

Misal Jurja od Topuskog 168Hrvojev misal 170

161

Andrej mega Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljea

Michelozzov udio na dubrovakim utvrdama 180Kopnena vrata u Zadru 185Utvrda sv. Nikole u ibeniku 186Veliki Tabor 190Tvrava Karlovac 192

175

Milan Pelc Renesansa

Palaa Divona (Sponza) u Dubrovniku 204Ljetnikovac Petra Sorkoevia na Lapadu 206Gradska loa vijenica u Hvaru 212Katedrala sv. Jakova u

197

Hrvatska umjetnost 7

ibeniku 214 Nikola Firentinac i suradnici: Kapela bl. Ivana Trogirskog 225 Nikola Lazani: Sv. Vlaho i sv. Jeronim 229 Nikola Boidarevi: Navjetenje 232 Horacije Fortezza: Umivaonik 242

Katarina Horvat-Levaj Barokna arhitektura

Akademska (isusovaka) crkva sv. Katarine u Zagrebu 252Isusovaki kompleks u Dubrovniku 260Katedrala sv. Terezije u Poegi 272upna crkva sv. Marije Magdalene u Selima kod Siska 274Palaa Vojkovi u Zagrebu 283Dvorac Ori u Gornjoj Bistri 284

249

Mirjana Repani-Braun Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj

Hans Georg Geiger: Sv. Dionizije s Rustikom i Eleuterijem 291 Franz Xaver Wagenschn: Sv. Mihovil arkaneo i bitka za osloboenje Osijeka od Turaka 299 Martin Johann Schmidt: Silazak Duha Svetoga 300 Paulus Antonius Senser: Sv. Franjo u molitvi 302 Franz Anton Maulbertsch: San sv. Josipa 303Freske i tuko dekoracija u kapeli sv. Franje Asikog franjevakog samostana u Zagrebu 307 Ivan Krstitelj Ranger: Zidne slike u kapeli sv. Jurja u Purgi Lepoglavskoj 310 Anton Joef Lerchinger: Iluzionistika kupola s personifikacijama kontinenata u kapeli dvorca Ori, Gornja Stubica 313 Joseph Anton Quadrio i tukaterska radionica iz Graza: tuko dekoracija u akademskoj crkvi sv. Katarine u Zagrebu 317

289

Vlasta Zajec Oltari i skulptura 17. i 18. stoljea u sjevernoj Hrvatskoj

Hans Ludwig Ackermann: Bogorodica s Kristom 323 Josip Schokotnigg: Propovjedaonica i oltari sv. Josipa i sv. Barbare, Belec 332 Aleksije Kniger: Propovjedaonica, oltar sv. Anela, oltar sv. Ane, oltar sv. Kria, oltar sv. Pavla Pustinjaka, glavni oltar, Lepoglava 336 Francesco Robba: Oltar sv. Kria 339

321

Radoslav Tomi Barokna skulptura u jadranskoj Hrvatskoj

Alvise Tagliapietra: Kipovi sv. Marka, sv. Jurja i sv. Roka 360 Giovanni Maria Morlaiter: Oltar sv. Dujma 362Monik dubrovake katedrale 367

343

Radoslav Tomi Barokno slikarstvo u jadranskoj Hrvatskoj

Federiko Benkovi: Abraham rtvuje Izaka 383 Giovanni Lanfranco, Giovanni Scrivelli: Poliptih sv. Kuzme i Damjana 385 Sebastiano Ricci: Gospa od Karmela sa sv. imunom Stockom i sv. Terezom Avilskom 388 Tripo Kokolja: Oslik unutranjosti crkve Gospe od krpjela 390

371

Zlatko Kara Tursko-islamska arhitektura i umjetnost

Ibrahim-paina damija (danas crkva Svih svetih) u akovu 400Abdullah Htifi: Timurnme 415

395

Ratko Vueti Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljea

8 Hrvatska umjetnost

Zagreb 421Kaptol 422Gradec 423Varadin 426Bjelovar 430

417

Jagoda Markovi Gradovi jadranske Hrvatske u 19. stoljeu

Rijeka 434Split 440

433

Marija Staglii Arhitektura 19. stoljea u jadranskoj Hrvatskoj

Franjo Zavoreo: Obnova Kneeve palae u Zadru 448 Valentin Presani: Kapela sv. Franje u Podpragu na Velebitu 449 Karl Susan: Sklop Liceja sv. Dimitrija u Zadru 452 Herman Helmer, Ferdinand Fellner: Opinsko kazalite u Rijeci 458

445

Darja Radovi Mahei Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj

Zagreb, park Maksimir 466Zagreb, Zelena ili Lenucijeva potkova 472 Herman Boll: Groblje Mirogoj u Zagrebu 474 Karl Rsner, Friedrich Schmidt: Katedrala sv. Petra u akovu 480 Herman Boll: Obrtna kola i Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu 482

463

Irena Kraevac Likovne umjetnosti i umjetniki obrt u 19. stoljeu

Vjekoslav Karas: Rimljanka s mandolinom 490 Vlaho Bukovac: Hrvatski narodni preporod. Sveani zastor Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu 498Zlatna dvorana Odjela za bogotovlje i nastavu Kralj. zemaljske vlade 500 Ivan Rendi: Spomenik Ivanu Gunduliu 504 Herman Boll i suradnici: Oltari zagrebake katedrale oltar sv. Jeronima 506

485

20. Stoljee
eljka orak Arhitektura 20. stoljea 511

Rudolf Lubynski: Sveuilina knjinica u Zagrebu 520 Juraj Neidhardt: Nadbiskupsko djeako sjemenite u Zagrebu 524 Stjepan Plani: Napretkova zadruga u Zagrebu 535 Frane Cota: Vila Botteri vila Deutsch u Zagrebu 540 Olga Pavlinovi: Kaiev trg u Makarskoj 550 Radovan Niki, Aleksandar Dragomanovi, Ninoslav Kuan: Radniko sveuilite Moa Pijade u Zagrebu 551 Marijan Hri, Zvonimir Krznari, Davor Mance: Krematorij u Zagrebu 557 Ivan Prtenjak: Crkva sv. Petra na Boninovu, Dubrovnik 558 Saa Randi, Idis Turato: Aula pape Ivana Pavla II. na Trsatu 562 Nikola Bai: Morske orgulje i Pozdrav Suncu u Zadru 564

Tonko Maroevi Kiparstvo 20. stoljea

Robert Frange Mihanovi: Lik umirueg vojnika okeviev spomenik 567 Ivan Metrovi: Sjeanje 569 Frano Krini: Buenje 573 Lujo Bezeredi: Krava 575 Vojin Baki: Svjetlosni oblici 578 Ivan Koari: Unutarnje oi 581 Duan Damonja: Metalna skulptura 24 582 Branko Rui: Korablja 584

566

Tonko Maroevi Slikarstvo pred izazovima novoga stoljea

592
Hrvatska umjetnost 9

Ivanka Reberski Secesija i Hrvatski salon 1898.

Bela iko Sesija: Psiha (Atena cjeliva Psihu nadahnue) 599 Vlaho Bukovac: Moje gnijezdo 600

596

Ivanka Reberski Simbolizam druge secesije i Drutvo Meduli Petar Prelog Slikarstvo Minhenskoga kruga Petar Prelog Proljetni salon

602

Josip Rai: Majka i dijete 607 Miroslav Kraljevi: Autoportret s paletom 609

606

Zlatko ulenti: ovjek s crvenom bradom 615 Vilko Gecan: Cinik 619

614

Petar Prelog Umjetniki krug oko asopisa Zenit

Josip Seissel (Jo Klek): PAFAMA 623

622

Ivanka Reberski Realizmi dvadesetih godina

Jerolim Mie: Puia 626

625

Ivanka Reberski Kritiki realizam i grupa Zemlja

Krsto Hegedui: Protenje u mom selu 633

632

Ivanka Reberski Grupa trojice i na likovni izraz

Ljubo Babi: Moj rodni kraj 639

638

Ivanka Reberski Koloristiki intimizam, ekspresionizam boje, nadrealizam

Juraj Plani: Leei akt 642 Ignjat Job: Kameni stol 644

641

Tonko Maroevi Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljea

Edo Murti: Highway 648 Oton Gliha: Gromae 1064 651 Ivan Rabuzin: Prauma 656 Nives Kavuri Kurtovi: Ljepotica 8mog ula 659 Miroslav utej: Lom svjetlosti slikan 184 sati 661 Boris Buan: ar ptica 662

646

Ljiljana Kolenik EXAT 51

Ivan Picelj: Kompozicija XL 670

663

10 Hrvatska umjetnost

Ljiljana Kolenik Radikalni enformel Ljiljana Kolenik Gorgona Ljiljana Kolenik Nove tendencije

Ivo Gattin: Crvena povrina 673

672

676

681

Ljiljana Kolenik Konceptualna umjetnost Sandra Krii Roban Sloene strukture suvremene umjetnike prakse od 80-ih godina do danas

686

Edita Schubert: Bez naziva (Beskonana traka) 700 Mladen Stilinovi: Rjenik Bol / Dictionary Pain 701 Dalibor Martinis: S.O.S. S.B. 705

694

Fea Vuki Dizajn kao disciplina i kao kulturalni fenomen u Hrvatskoj

Aleksandar Srnec: Naslovnica magazina Svijet 715 Ivan Picelj: Dizajn asopisa Bit international br. 4 719 Bernardo Bernardi: Sustav uredskog namjetaja Skan 721 Mihajlo Arsovski: Plakat za predstavu Toma Stopparda Rozenkranc i Gildenstern su mrtvi 722

711

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja Kazalo osobnih imena Kazalo naselja i lokaliteta Popis autora i vlasnika reprodukcija

727 743 757 764

Hrvatska umjetnost 11

Obredna posuda-riton danilske kulture iz Smilia

(5. tisuljee pr. Kr.) Zadar, Arheoloki muzej

anilski riton jedan je od najosebujnijih keramikih predmeta neolitikog razdoblja u Hrvatskoj nastao u bogatoj keramikoj proizvodnji danilske kulture. Ve je na prvi pogled jasno kako je rije o posudi koja se nije koristila u svakodnevnom ivotu, nego je povezana s duhovnim aspektom danilske neolitike zajednice. Iako se veina strunjaka slae kako je rije o posudi kultnog karaktera, ne moe se sa sigurnou rekonstruirati sam obred u kojem je koritena, kao ni njezino znaenje. Svojim osebujnim oblikom, proporcijama i ornamentikom ona je upeatljiv dokaz vizualne umjetnosti koja se zasnivala na mnogo drugaijim, ali ne i manje sloenim postavkama. Sam oblik posude u osnovi je reducirani prikaz nekog ivotinjskog lika, neki dodue u njemu vide tek oblik ivotinjskog vimena, dok ima i miljenja kako je rije o donjem dijelu tijela ene. Tumaenja da je rije o prijenosnim svjetiljkama lojanicama, nisu uvjerljiva zbog nepostojanosti crvene boje kojom je premazana unutranjost recipijenta. A ta je crvena boja jedan od simbola krvi, sunca, raanja i ivota, elemenata koji su sastavni dio svakog kulta plodnosti. Neki su ritoni ukraeni bogatom urezanom ornamentikom kakvu poznajemo i s jednog dijela svakodnevnih keramikih posuda danilske kulture. Motivi se ponavljaju u neprekinutim nizovima, meusobno se povezuju sve dok se ne prekrije itava povrina posude. Kao i miljenja o znaenju ovog predmeta, podijeljena su i miljenja o njegovu ishoditu i podrijetlu. Velik broj nalaza, bogata ornamentika i vjetina oblikovanja argumenti su koji podupiru tezu o Dalmaciji kao mjestu nastanka ritona, no kako dosadanji nalazi pokazuju osobine razvijenog i dovrenog oblika, a nema primarnih

modela koji bi ukazivali na stupnjevitost razvoja, ne moemo tu tezu uzeti kao sasvim sigurnu. Pojedine posude

tog tipa nisu bile ornamentirane, nego je njihova povrina sjajno glaana i obojena crvenom bojom.

Prapovijest

17

Obredna posuda u obliku golubice

(3. tisuljee pr. Kr.) Zagreb, Arheoloki muzej

uedolska golubica, pticolika posuda iskopana 1938. na vuedolskom Gradcu zacijelo je jedan od najpopularnijih prapovijesnih nalaza na podruju Hrvatske, simbol vuedolske kulture i prapovijesne umjetnosti, simbol koji je tijekom vremena dobio i dodatne konotacije, postavi od vjerskog simbola jedne prapovijesne zajednice simbolom stradanja modernog Vukovara, ali i tenje za mirom. Ona na najbolji mogui nain pomiruje zanat-

sko umijee lonara koji ju je izradio i njegov umjetniki potencijal. Rije je zapravo o upljoj posudi u obliku ptice na tri noge, zapremine od otprilike pola litre, s otvorom na glavi, to ukazuje na njezinu funkciju kao kultne posude. Njezin zatvoreni volumen u prvi mah djeluje geometrijski strogo, ali izuzetno fino izvijena linija lea i prijelaz u rep pokazuju svu vjetinu i nadahnue davnoga vuedolskog umjetnika. Tijelo ptice ukraeno je tipinom vuedol-

skom ornamentikom izvedenom rovaenjem, a na vratu se triput ponavlja motiv labrisa. Koju pticu predstavlja? Iako je tradicionalno uvrijeeno miljenje da je rije o golubici, ptici koja od najstarijih vremena prati Veliku Boicu Majku, utjelovljenje zemlje i plodnosti, ima i tumaenja da je rije o jarebici. To je ptica koja u opasnosti hini epavost, kako bi neprijatelja odmamila od vlastitog legla, a time se povezuje sa epavim Hefestom, bogom-kovaem. A upravo su Vuedolci bili prvi veliki metalurzi na ovim prostorima. A moda su u posudi neko drali kakvu tekuinu opijatskih svojstava, koritenu pri vjerskim sveanostima i ritualima.

20

Prapovijest

Keramiki idol iz Dalja

(2. tisuljee pr. Kr.) Zagreb, Arheoloki muzej

dol iz Dalja keramika antropomorfna statueta, pronaena sluajno 1924. u Dalju na poloaju Banjkas, pripada srednjobronanodobnoj skupini DaljBijelo Brdo. Svojom veliinom, visoka je 24 cm, i ljepotom brine izrade detalja nonje i nakita izdvaja se u moru kipia, vjerojatno enskih likova, odjevenih u dugaku haljinu, dok im glavu pokriva svojevrsno pokrivalo ukraeno razliitim aplikacijama ili moda vezom. Zajedniko im je obiljeje vrlo realistino prikazan nakit: ogrlice sa srcolikim ili eljastim privjescima. Lice je uglavnom shematizirano, s tek naznaenim crtama. Idol iz Dalja oblikovan je dvodimenzionalno kao plosnata statueta, u sutini nedovoljno ralanjena: trup i donji dio tijela prikazani su u jedinstvenoj cjelini, sa irokom zvonastom suknjom. Izdvajaju se samo neki elementi: glava, naalost neouvana, no koja bi se na temelju usporedbe s drugim srodnim primjercima mogla rekonstruirati kao epasti dodatak s krajnje stiliziranim nosom i oima; ruke kao horizontalni batrljci. Opasana je pregaom koja ujedno simbolizira enskost, a oko vrata joj visi bogata ogrlica. Nizovi urezanih koncentrinih krugova na rubovima suknje moda prikazuju bronane limene naivke, no mogue je da je rije o vezu. Statueta oito simbolizira dobro poznat lik, pa detalji glave i lica nisu bitni, vaniji su statusni ili ritualni simboli bogate odjee i nakita. U arheolokoj je ostavtini naglaen ktoniki karakter ovakvih likova, jer su najee nalaeni kao grobni prilozi.

Prapovijest

23

Bronani kip mladia (atlete)

(original oko 350., kopija 2./1. st. pr. Kr.), Zagreb, Arheoloki muzej

isok 1,92 m kip je nadnaravne veliine (priblino za 15% vei od tadanje prosjene visine ljudi). Otkriven je 1999. u moru s june strane otoia Vele Orjule kod Loinja. Kip je desaliniziran, oien i restauriran u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu. Lik nagog atlete je u kontrapostu (desna noga je u teitu, a lijeva svijena u koljenu). U desnoj ruci drao je izdueni drveni ili eljezni klin za odstranjivanje neistoe a u lijevoj strigil (strugalo). Kip pripada poznatom statuarnom tipu strugaa, kakav se uva u Kunsthistorisches Museumu u Beu, a pronaen je u Efezu kod gimnazija u luci. Budui da loinjski atlet ne isti svoju kou, ne pripada tipu Lizipova apoksiomena, a jednako tako ni tipu neto kasnijih Daidalova i Daipova (ili Laipova) te Antigona. Iako je teko govoriti o kojem sportau je ovdje rije, ipak je to po svoj prilici bio hrva, to bi se moglo zakljuiti na temelju snanih ramenih i lenih miia. Lagano zavijena linija tijela ukazuje na stilsku predaju iz kasnog 5. ili ranog 4. st., na tradiciju toga vremena ukazuje takoer odnos glave i tijela (1: 6). S obzirom na snane udove, manju eleganciju i odnose meu dijelovima tijela, original se mora pripisati umjetnicima oko Lizipa koji su ga slijedili i razraivali njegove ideje (ikonografska aluzija na uvenoga Lizipova Apoksiomena). Iako kosa podsjea na Lizipove kipove, ipak je razliita. Njezini vrsto slijepljeni pramenovi pokazuju da ih je ulje jo meusobno povezivalo. Najvjerojatnija datacija originala je vrijeme oko 350. g. prije Kr. Je li rije o kopiji ili o originalu? Kip je leao na zemlji prije transporta, organski materijal u unutranjosti potjee iz 2./1. st. prije Kr., to bi znailo da je mladi izraen jo prije. Na dugu uporabu i stajanje na otvorenom upuuje i karakter patine. Po svoj prilici kip je kopija kasnoklasinog originala iz helenistikog doba, namijenjena jednoj od veih luka na sjevernom Jadranu ili, to je najvjerojatnije, carskoj maritimnoj vili u uvali Verige na Velom Brijunu. Rije je nedvojbeno o vrlo vanom kipu koji je bio viekratno kopiran. Dosad su poznate sljedee kopije: EfezBe, kip od bronce (Kunsthistorisches Museum), FirencaUffizi, kip od mramora, FrascatiBoston, kipi od bronce (Museum of Fine Arts), Rim (Zbirka Torlonia), St. Petersburg, glava od mramora (Ermitage), Castel Gandolfo, kip od bazanita (Antiquarium Villa Barberini), glava od bronce (Kimbell Art Museum Fort Worth, neko u Veneciji).

38

Antika i rano kranstvo

Dioklecijanova palaa u Splitu, idealna rekonstrukcija.

Dioklecijanova palaa u Splitu

(prije 305.)

dubokoj uvali, na podruju Salonitanskog agera podignuta je palaa (villa) rimskog cara Dioklecijana, zavrena prije careve abdikacije 1. svibnja 305. godine. S namjerom da se dragovoljno odrekne prijestolja, car je sebi podigao rezidenciju za razdoblje ivota poslije povlaenja. Zdanje u obliku nepravilnog pravokutnika (dimenzija 215,54 m na istonoj i zapadnoj strani, 174,94 m na sjevernoj i 180,90 m na junoj) smjeteno je priblino u tjemenu uvale, proeljem okrenuto prema moru. itav kompleks snano je utvren osmerokutnim

kulama koje flankiraju gradska vrata te etverokutnim kulama na kutovima i istim takvim kulama na sredini izmeu kutova i vrata. Po sredini zidnih poteza prostrana su vrata, povezana vodoravnim i okomitim ulicama, iroka i uokvirena portikatima, poput onih u helenistikim gradovima Istoka. Juni krak ulice pravca sjeverjug zapravo ne postoji, nego je prostor drukije rijeen. Naime, od krianja prema jugu u pravcu karda nastavlja se peristil, potom vestibul i sredinja dvorana koja dovodi do distributivnog portikata koji povezuje oba juna segmenta graevine i omoguava pogled na more. Na slian su nain rijeeni podrumski prostori kroz koje je promet iao prema obalnim vratima. Za dva sjeverna kvadranta prostora palae, koja imaju karakteristina otvorena dvorita i

uske prostorije uz fortifikacije teko je kazati emu su sluila. Unato tomu to su ta dva sjeverna segmenta manje reprezentativna, ipak su sjeverna vrata arhitektonski najralanjenija i dekorativno najbogatija. U tipolokom smislu, Dioklecijanova je palaa maritimna vila umetnuta u vanjski plat kastruma, kakve je car naveliko gradio na itavom Istoku. Spoj dvaju raznorodnih zdanja valjalo je meusobno uskladiti, jer je juni segment po vodoravnoj osnovi bio podijeljen na rezidencijalni i religijski pojas s hramovima i mauzolejom, meu kojima je sredinji trg peristil. Unutar toga dijela palae posebno je vaan osmerokutni mauzolej s ophodnim trijemom, rodoutemeljitelj slinih monumentalnih grobnica to e se javljati u kasnijim vremenima. Rezidencijalni

46

Antika i rano kranstvo

dio palae imao je cubicula, triclinium, reprezentativne dvorane i terme. U Dioklecijanovoj palai ostalo je mnogo nedovrenih pojedinosti (kapiteli, arhitravi, profili, reljefi, razni dekorativni elementi i sl.), to upuuje da se gradilo u velikoj urbi. Ta se injenica moe objasniti samo time to se pribliavao datum naputanja trona i to je rezidenciju jo prije toga trebalo pripraviti za cara i brojnu svitu. Unato kasnijim izmjenama i devastacijama, Dioklecijanova palaa ostala je originalan i za povijest svjetske arhitekture iznimno vaan spomenik.

Arhitektonski kompleks u uvali Verige, Veli Brijun

ompleks u uvali Verige na Velom Brijunu primjer je inteligentnog i umjenog povezivanja raznorodnih arhitektonskih sadraja. U toj preko 300 m dubokoj uvali uz obalnu crtu nanizala se skladna cjelina brojnih objekata. itavu junu stranu uvale obuhvatio je rezidencijalni kvart luksuzne vile koja je sadravala reprezentativne prostore s prospektom prema moru. Arhitektura je smjetena na padini. Istono od vile nalazile su se hortikulturno ureene terase. Tjeme uvale zauzimali su religijski objekti: tri jednostavna prostilna hrama povezana polukruno oblikovanim ophodom, vjerojatno trijemom. Straga, u osi sredinjega hrama, nalazi se povei okrugli postament nepoznate namjene. U duini od preko stotinu metara od hramova na sjevernoj strani bio je jo jedan maritimni prospekt koji se sastojao od zida ralanjenoga s dvije etvrtaste i dvije polukrune nie. Nie su nedvojbeno sluile za smjetanje kipova. Iza toga prospekta na terasama su bili vrtovi. S pristupne ceste ukoso u odnosu na objekte smjeten je reprezentativni pristup kompleksu s dvoranama za ekanje, predvorjem, ulazom i ulaznim portikatom. Na taj dio izravno se vee palestra raskonih terma. One imaju sredinju, apsidalno zakrivljenu dvoranu oko koje se s jedne i s druge strane niu dvorane i bazeni, dok proelje ini polukruni por-

Dioklecijanova palaa u Splitu, tlocrt (prema J. Marasoviu).

Arhitektonski kompleks u uvali Verige, tlocrt.

Antika i rano kranstvo 47

Termalni dio arhitektonskoga kompleksa u uvali Verige, tlocrt. kao oplate zidova. Ostatci kipova su, naalost, suvie skromni, ali su oito bili vrhunske izradbe, o emu svjedoi fragment amfore s frizom labudova u plitkom reljefu, po svoj prilici ostatak Venerina kipa, koji je moda bio kopija Praksitelove Afrodite Knidske. Upravo bi u taj ambijent dobro pristajao bronani kip naen u moru kod Loinja. Uvala Verige izgraena je po smiljenom planu koji je predviao razvoj i irenje, ali ne stihijsko poveavanje. Vlasnik vile, barem u prvom st., bijae zacijelo neki car, ili neka druga osoba iz najviih rimskih krugova iz 1. st. Arhitektonski kompleks u uvali Verige, 1. st. Veli Brijun

tikat s pogledom na more. U blizini su tri prostorije bazena za ribe u moru. Na samom kraju sjeverne obale uvale veliki su gospodarski kompleksi s brojnim prostorijama, koji su, po miljenju M. Suia, sluili bojanju tkanina. U moru ispred

gospodarskih prostorija bila je luka, dok je molo za rezidencijalni dio objekta bio na suprotnoj strani uvale. Zdanja su bila opremljena raskonim materijalima, osobito raznim vrstama mramora i alabastara koje su sluile

48

Antika i rano kranstvo

Sarkofag Dobrog pastira

(prva etvrtina 4. st.) Split, Arheoloki muzej

vaj golemi sarkofag pronaen je na Manastirinama u Saloni. Nalazio se u hodniku sjeverno od bazilike ispred oratorija VII u kojem je vjerojatno bio izvorno poloen. Pripada lokalnoj grupi sarkofaga s arhitektonskom ralambom, klesanih od prokonekog mramora, no ovaj je sarkofag bio najraskonije ukraen i izraen po posebnoj narudbi. Na temelju tipova frizura mukaraca i ena datiran je u prvu etvrtinu etvrtog stoljea. Usred njegova proelja nalazi se edikula sa sirskim zabatom u kojoj je prikazan pastir s ovcom na leima te dvije ovce do nogu. Stabla iza njih naznauju da je pastir prikazan u pejzau. Bono su otvori arkada u kojima se na-

laze brani drugovi, lijevo ena, desno mukarac. Oba lika stoje na bazama poput nadnaravno velikih kipova. enu okruuje 14, a mukarca 28 likova rodbine i prijatelja znatno manjih dimenzija. ena u naruju dri dijete a mukarac svitak, dok mu je uz lijevu nogu sveanj rotula. Na lijevoj bonoj strani sarkofaga u edikuli poput one na prednjoj strani prikazan je erot s izvrnutom bakljom. Na desnoj bonoj strani nalazi se prizor sa enama, mukarcima i djecom s podignutim rukama oko vrata grobne edikule. Stranja strana sarkofaga nije ukraena. Nedovreni poklopac na kojemu lee mukarac i ena morfoloki je mjeavina kline i pokrova na dvije vode. Takav mjeoviti oblik poklopca specifian je za Dalmaciju, no obino su ga po narudbi izraivale radionice na Prokonezu, nakon ega se dovravao na licu mjesta. ena je na njemu

ikonografski zamiljena kao personifikacija pietas, a mukarac kao filozof. U znaenjskom smislu glavni je lik oigledno pastir u sredinjoj edikuli. Po svoj prilici on uprizoruje bukoliku idilu koja je metaforiki prerasla u parabolu o pastiru koji, prema Evanelju po Luki, odlazi u potragu za izgubljenom ovcom, naputajui sve ostale. Motiv erota s izvrnutom bakljom na lijevoj bonoj strani preostatak je iz repertoara poganske nadgrobne umjetosti koji simbolizira gaenje ivota. Motiv na desnoj bonoj strani prikazuje osobe u kranskoj molitvi (s rairenim i podignutim rukama) pokraj mauzoleja, i nepoznat je u repertoaru funeralne ikonografije. Mijeanje poganskih i neutralnih motiva uvjetovano je vremenom nastanka u kojem je jo bilo opasno javno iskazivati pripadnost kranstvu. Kao jedan od najbolje izraenih primjeraka svoga doba, sarkofag nema paralela u antikom svijetu.

62

Antika i rano kranstvo

Sklop Eufrazijeve bazilike u Poreu

(sredina 6. st.)

rhitektonski ostatci kranstva datiraju u Poreu ve od ranog etvrtog stoljea. To se u prvom redu odnosi na ostatke oratorija na mjestu pokraj kojega e se razviti veliki arhitektonski sklop u petom st., a poslije toga i monumentalna bazilika biskupa Eufrazija, velika trobrodna graevina nastala sredinom estog stoljea. Osim istaknute poligonalne apside, bazilika ima i dvije polukrune apsidiole koje su zaetak nove prakse poveavanja broja oltara i uvoenja funeralne liturgije u gradske crkve. Bazilika je bila namijenjena dnevnoj liturgiji, ali je u oltaru bio smjeten i sarkofag s ostatcima konfesora Maura, od kojeg je sauvan samo fragment s natpisom. Poreki sklop pripada bazilikalnom tipu kakav se razvio na sjevernom Jadranu i proirio na susjedne krajeve, a sastoji se od same bazilike i baptisterija u njezinoj osi s etvrtastim atrijem okruenim trijemovima koji povezuje te dvije graevine. Trijem atrija pred ulazom u baziliku sluio je i kao narteks. Iz atrija se osim toga bono ulazi u biskupov dvor koji je imao dvije etae. Njegova glavna

Pore, kompleks Eufrazijeve bazilike s baptisterijem, memorijom i biskupskom palaom, sredina 6. st.

dvorana s apsidom u kojoj je sjedio biskup sluila je za audijencije. Najdojmljiviju slikovnu opremu Eufrazijeve bazilike ine mozaici u apsidi i apsidiolama te nad trijumfalnim lukom. Tematski repertoar mozaika poznat je u ranoj kranskoj umjetnosti: Krist koji sjedi na globusu meu apostolima, proroci, arkaneli, medaljoni s likovima svetica te Navjetenje i Pohoenje. Meutim, Marija koja sjedi

Sklop Eufrazijeve bazilike u Poreu, tlocrt.

s malim Isusom na koljenima u sredini apsidalne kalote jedan je od najranijih takvih prikaza u kranskoj umjetnosti, a u tom obliku mogao je nastati tek nakon koncila u Carigradu 553. godine, na kojem je, izmeu ostalog, osuen monofizitizam i priznata vanost Isusove ljudske naravi. U apsidiolama se iz oblaka pojavljuje Krist, prikazan kao mladi, koji stavlja muenike vijence na glave svetaca (jedan od njih se naziva Severus, drugome ime nije ouvano). Po izvedbi i tematici mozaicima Eufrazijeve bazilike najblii su oni iz ravenskih crkava. Sljedbenici tih majstora konstantinopolske derivacije djelovali su oito jo neko doba i izvan Ravenne. O tome, osim mozaika iz Porea, svjedoe i ostatci s prikazom Traditio legis podrijetlom iz bazilike sv. Marije Formose u Puli. Osim mozaika, u Eufrazijevoj su bazilici posebno fino izraene mramorne intarzije u donjem dijelu apside koje daju izvanredan dekorativni i koloristiki efekt. Manje su luksuzno izraene tukature na arkaturi meu stupovima. Oltarni prostor dijelila je od brodova pregrada sainjena od stupia i pluteja od prokonekoga mramora, ukraenih dekorativnim motivima i figurama jelena. Na vanjskom su proelju gotovo izblijedjele freske s likovima svetaca.

Antika i rano kranstvo 63

64

Antika i rano kranstvo

Sv. Kri u Ninu

(rano 9. stoljee)

ko je Sv. Spas najvaniji sauvani spomenik predromanike u Hrvatskoj, kapela sv. Kria sigurno je u iroj javnosti najpopularnija starohrvatska graevina. Kako i ne bi, kad je povezana sa starohrvatskom prijestolnicom i s dvorima hrvatskih vladara. Nadvratnik iznad ulaza biljei visokog dostojanstvenika, osnivaa crkve, upana Godeaja (iako izvorno porijeklo grede nije sasvim pouzdano utvreno).

Sv. Kri primjer je tradicionalne skupine nae predromanike, koja se oslanja na ranije mjesne uzore. Tlocrt kapele slobodni je kri jednakih krakova, poznat na Jadranu od vremena kasne antike, s najbliim uzorom u poruenoj zadarskoj crkvici sv. Vida iz kasnog 8. st. U temelje crkve uzidan je velik broj antikih spolija (kao u Sv. Donata u Zadru), a zidovi su od grubog lomljenca. Oblik kria (sredinja apsida izvana je maskirana pravokutnom masom zia), okrunjen jakim sredinjim akcentom kupolice, presudan je za vanjtinu graevine. Pri ulasku namee se longitudinalna os, da bi se

dojam centraliziranog prostora opet povratio kad se naemo ispod kupole. No i taj se poneto kosi s dojmom koji stjeemo kad pogledamo na stranu, jer boni se krakovi kria prikazuju kao mali, paralelni jednobrodni prostori. Ukratko, iako malih dimenzija, Sv. Kri je neobino sloeno arhitektonsko ostvarenje, a temeljita analiza nepravilnosti proglasila ga je fantastinim gnomonom u kojem suneve zrake ekvinocija i solsticija odreuju osnovne proporcije prostora. Crkvica sv. Kria kulturoloki je iznimno vaan spomenik koji pokazuje otvorenost Hrvata, odnosno njihovih najviih slojeva, razliitim opcijama gradnje, te da uz karolinku, koju predstavljaju Sv. Spas i njegova skupina, djeluje i tradicija zemlje u kojoj su se naselili Hrvati. A graditelj Sv. Kria pokazao je kako se unutar jednostavnog, tradicionalnog koncepta i malenog mjerila moe postii skladno i sloeno ostvarenje. Zamjedba Thomasa Grahama Jacksona, engleskog arhitekta 19. stoljea, o Hrvatskoj kao zemlji malih katedrala moda je najprimjenjivija na malu dvorsku kapelu u Ninu.

70

Predromanika i romanika

Sv. Spas na vrelu Cetine

(kasno 9. stoljee)

eu spomenicima hrvatske predromanike Sv. Spasu na Cetini pripada posebno mjesto. Radi se o najbolje sauvanoj graevini za nas najzanimljivije, kraljevske, skupine hrvatske predromanike arhitekture, kakvu su podizali pripadnici vrhova drutva od poetka 9. stoljea. Sv.

Predromanika i romanika 73

Spas je jednobrodna crkva s trolisnim svetitem te dvokatnim westwerkom i visokim tornjem. Trolist je moda koncesija tradiciji centralnih gradnji, moda pokuaj spajanja jednobrodnosti i troapsidalnosti. U prizemlju westwerka uz sjeverni zid nalazila se grobnica a na kat se pristupalo vanjskim stubitem. Na njemu je prostor koji se trostrukim otvorom otvara prema crkvenoj lai, rezerviran za velikaa u ovom sluaju upana Cetine, Gastihu, koji se s majkom Nemirom zabiljeio na ulomku oltarne pregrade. Posveta Spasitelju potvruje izvorni sadraj zapadnih masiva kao crkava posveenih Kristu.

Najvaniji liturgijski dogaaji godine, Uskrs i Boi, odvijali su se unutar westwerka, nazvanog i turris Sancti Salvatoris, koji nastaje kao spomen Kristova groba u Jeruzalemu. Kult Spasitelja zarana se spaja s imperijalnim kultom karolinkoga vladara. Posebna originalnost graevine, odnosno cijele skupine, jest u presvoivanju razmjerno velikih prostora te u zamisli aksijalnog zvonika poneto uvuenog u proelje, to se na karolinkom Zapadu susree, i to samo donekle, u sreditu carstva (Inden, Steinbach, Palatinska kapela u Aachenu). Hrvatski su vladari ili njihovi zastupnici

taj model mogli upoznati prisustvujui karolinkim vijeanjima ranoga 9. stoljea. Polukruni zidni potpornjaci koji prihvaaju teinu svoda jedinstvena su pojava u predromanikoj arhitekturi i njihovo porijeklo nije razjanjeno. Potpornjaci se javljaju u predromanici Asturije, no redovno su pravokutni, a tako i lokalni rimski (Gardun-Tilurij) ili rankoranski (Salona) uzori. Stoga se za njih moe pretpostaviti utjecaj oble drvene grae. Za Hrvatsku je Sv. Spas spomenik najvie kategorije mea na jugoistonoj granici karolinke umjetnosti i svjedok tisuljetne pripadnosti kulturi europskog Zapada.

Sv. Spas na vrelu Cetine, boni prikaz i tlocrt.

74

Predromanika i romanika

Vela Gospa (Santa Maria Alta) pokraj Bala

(oko 800. i kasnije)

uevine crkve i samostana Vele Gospe (Santa Maria Alta) nalaze se u breuljkastom kamenjaru sjeverno od Bala u Istri, nad plodnim poljima uz stari put Rovinj Bale. Sklop se sastoji od prostrane trobrodne, troapsidalne bazilike od est traveja (22 x 12 m) i velikog priblino pravokutnog prostora juno od crkve (samostan, cca 35 x 47,5 m) koji ukljuuje i manju crkvu sa zapadnim zvonikom. Pod krovom je samo srednji brod, barokna obnova ve ruevne crkve iz 1789. Vela Gospa je podignuta na antikom poloaju i to vjerojatno krajem 8. stoljea, netom po karolinkom zauzimanju Istre. Oponaa ranokransku baziliku, a apside koje su izvana poligonalne podsjeaju na mjesnu istarsku tradiciju. Pripada dakle arhitekturi karolinkog vremena koja slijedi naelo more romano odnosno trend obnavljanja rimskih modela pod mjesnim uvjetima. Ako se potvrdi rani datum samostanskih zgrada (istraivanja jo traju), samostan bi bio jedno od najranijih takvih zdanja karolinkog vremena ureenih oko pravokutnog dvorita. Dio samostanskih zgrada bio je, ini se, izgraen u drvu. Crkvi

je u 11. st. dozidano predvorje s tornjem u junom uglu, a manji crkveni objekt u jugozapadnom dijelu samostana takoer je kasnijeg, slinog datuma.

Karolinko doba potvruju i kapiteli arkada glavnog broda (naeno svih 12, zaista rijedak sluaj, danas u lapidariju upne crkve u Balama) koji variraju od izrazito kasnoantikih modela s uspravnim listovima i volutama do koarastih kapitela (obnavljanje ranobizantskih uzora) pokrivenih atektoniki motivima pleterne skulpture. Kapiteli su izvanredan rad snanog, izvornog, iako poneto rustinog umjetnika te u europskim razmjerima pripadaju najzanimljivijim ostvarenjima karolinkog razdoblja. Isti je majstor, vjeruje se, radio u Dvigradu, Guranu, Novigradu i drugdje, a posebice valja istaknuti da je Novigrad bio sjedite karolinkog duxa, dakle jo jedna veza sa svijetom novih strujanja s europskog sjeverozapada.

Vela Gospa pokraj Bala, tlocrt.

Predromanika i romanika 75

Pluteji oltarne pregrade iz Sv. Nediljice u Zadru, prizori Kristova djetinjstva

(oko sredine 11. stoljea) Zadar, Arheoloki muzej

opeeuropskom procesu oivljavanja ljudskog lika u kamenoj skulpturi izuzetno mjesto pripada plutejima oltarne pregrade iz zadarske ranoromanike crkve sv. Nediljice, poruene 1891. godine. Pluteji (lijevi 235 x 98 x 7, desni 183 x 98 x 7 cm) sadre trake s prikazima ptica i ivotinja pod arkadicama ili unutar pletenice te druge standardne pleterne motive, ali i iroki pojas s prizorima iz Isusova ranog djetinjstva, od Navjetenja do Krtenja. Ti su prizori poredani ispod arkada koje povezuju izvorno 26 likova. Kraenjem desne ploe odrezan je prizor s Isusovim krtenjem. Ploe su jedinstvene po bogatstvu naracije, meutim likovi su izraeni u stilu i tehnici pleterne skulpture. Reljef je strogo postavljen u dva paralel-

na plana, a likovi se slau od prutaka pletera. No majstor ipak ne slijedi diktat arkadica kao kadra, nego njihovim probijanjem te zaokruivanjem ploaja likova i njihovih pokreta nastoji doarati prostorno djelovanje u prostoru kojeg nema! Po stilskoj dosljednosti ploe Sv. Nediljice su bez stvarnih analogija u sklupturi 11. st. Neke slinosti postoje sa skupinom reljefa iz Pireneja (St. Genis-des-Fontaines; St. Andr-de-Sorrde, 1020.), gdje nalazimo figurice pod potkovastim arkadama, formirane od dekorativnih uzoraka (s jasnijim odjekom zlatarstva)

te potivanje kadra. To su mahom ikonini prikazi (Uzaae) koji se nalaze na vanjskoj fasadi crkve, podreeni cjelini arhitekture. Slobode koje su pripisane plutejima Sv. Nediljice izraz su predromanike tradicije, koja pokuava prepisati neki slobodniji zacijelo slikani uzorak. U prikazbenom i vizualnom smislu na ploama nastaje genijalna guva bez puno nagovjetaja urednog romanikog strukturiranja figuralnog materijala. Nedugo zatim plastika Sv. Lovre u Zadru uvodi i u nas stvarno zaobljivanje oblika unutar jasno zadanih okvira.

86

Predromanika i romanika

Rudina, crkva i benediktinski samostan sv. Mihovila, rudinske glave

(1150.1200.) Poega, Gradski muzej
uevine Sv. Mihovila nalaze se na jugoistonoj padini Psunja s izvanrednim pogledom na Poeku kotlinu. Tradicija gradnje postoji od antike, ranokranska faza dokumentirana je

reljefnim posvetnim kriem (5.6. st.), a moda je tu stajao i bizantski kastrum (podzid sjeverozapadnog ugla). Romanika faza s trobrodnom crkvom, proeljem s dva tornja i predvorjem po-

tjee iz sredine ili druge polovice 12. st. Nakon nje slijedile su gotike dogradnje te konano i turski nadgrobni spomenici. Tlocrt trobrodne i troapsidalne bazilike primijenjen je na crkvu veliine jednobrodne graevine (14 x 8 m), kao npr. u Ellsmonostoru (oko i nakon 1100.), a tlocrtom rudinska crkva nalikuje i crkvi u Somogyvru iz 12. st. Mala, vjerojatno grobina kapela zapadno od crkve moda je ranija (oko 1100.).

Konzole u obliku glava iz crkve sv. Mihovila u Rudini (12. st.).

88

Predromanika i romanika

Rudina je privukla posebnu pozornost brojnim fragmentima romanike skulpture, posebice uvenim glavama u jedinstvenom stilu koji se ne nalazi nigdje drugdje u karpatskom bazenu te se moe pretpostaviti da je nastao u Rudini (neke naizgled sline glave s romanike katedrale u Peuhu ni izdaleka ne posjeduju stilsku dosljednost rudinskog materijala). Radi se o naizgled grubim, otro rezanim, visoko stiliziranim i vrlo ekspresivnim glava-

ma gdje se plonost planova nenadano slae s gotovo agresivnom plastinou detalja. Razlikuje se nekoliko ruku, no sve variraju stil glavnog majstora, umjetnika naglaene stilizacije, vjetoga u slaganju raznorodnih, grafikih i plastinih detalja. Oblikovne varijacije ukljuuju sustave paralelnih ploha s izrazito pravocrtnim pojedinostima, ili pak zaobljenost poteza i ispupenja, to unato deformacijama uvaju prizvuk neke daleke klasike. Modeli

su morali postojati u Rudini ili okolici, moda neki kasnoantiki ciklus zidnih slika, ili predmeti od drva, kosti, gline, metala, odnosno tekstila, mogue orijentalne provenijencije, kakvi su dolazili u Panoniju iz Koptskog kruga ak i za vrijeme Avarskog kaganata. Skulpture Rudine spomenik su izvanredne izvornosti i osebujnosti koji e jo dugo poticati matu promatraa i sluiti kao izazov znanstvenicima.

Predromanika i romanika 89

Zvonik i kapitularna dvorana samostana sv. Marije u Zadru

klop zvonika i kapitula Sv. Marije u Zadru kljuni je kulturno-povijesni spomenik na razmeu rane i zrele romanke. Zvonik izrazite plastike povrina i otvora, bez tipinog lombardskog rastvaranja prema vrhu, harmonian je spoj sjevernotalijanskih modela i burgundske romanike reformiranog klinijevskog reda, no

nema izravnih analogija. Istom krugu pripada snaan krini svod kapele na prvom katu te jasna artikulacija prostora i arhitektonskih lanova kapitula, izvanredno obraeno zie kao i detalji kubini kapiteli, kapitala natpisa (REX COLLOMANNUS) i ukrasi s motivom palmeta. Freske u kapeli na prvom katu s prikazom Maiestas Domi-

ni slijede obrasce zapadne romanike. U kapitularnoj dvorani nalazi se grobnica opatice Veenege s mramornim ploama i natpisima klesanim latinskom kapitalom. Zvonik je spomenik ulasku kralja Kolomana u Zadar, s naglaskom na kontinuitetu vlasti, budui da itav kompleks nastaje u suradnji sa samostanom i njegovom opaticom Veenegom iz roda Madijevaca, dakle s rodom koji je tijekom 11. stoljea usko suraivao s hrvatskom narodnom dinastijom. Kapela je mjesto s kojeg je kralj pratio

Zadar, zvonik crkve sv. Marije s natpisom kralja Kolomana, 1105.

92

Predromanika i romanika

obred, oslik se tematski vee uz sadraj laudi pjevanih kralju, a i palmete imaju, ini se, neko znaenje unutar vladarske ikonografije u Hrvatskoj, Ugarskoj, Veneciji i drugdje (donja Rajna). Koloman je gradnjom zvonika potvrdio privrenost monom savezniku u prijestolnici Dalmacije, a samostan svoju ulogu kraljevske zadubine. Sklop je ranoromanikoj bazilici dozidan kao zasebna gradnja s aksijalnim zvonikom, kakvi nisu poznati u panonskoj arhitekturi 11. stoljea, no zamisao vladarskog zapadnog masiva i loe, westwerka, prisutna je u mjesnoj hrvatskoj arhitekturi od 9. stoljea, kako smo vidjeli kod Sv. Spasa na Cetini. Taj oblik ponavlja i Zvonimirova krunidbena bazilika sv. Petra i Mojsija u Solinu (oko 1070.), a standardizira se zapadnim aksijalnim zvonicima i zapadnim masivima zrele romanike kako u priobalju tako i u panonskom prostoru. Starohrvatski westwerk odrazio se i u samom Zadru, aksijalnim zvonikom unutar crkve sv. Lovre, kapele Madijevaca te tornjiima na zapadnoj strani esterolista Stomorice i Sv. Krevana u Kolovarama. Zadar, samostan sv. Marije, kapitularna dvorana, grobnica opatice Vekenege (1111.).

Zadar, zvonik crkve sv. Marije, svod kapele opatice Vekenege (po. 12. st.).

Predromanika i romanika 93

Zadar, zvonik crkve sv. Marije, kapela opatice Vekenege (po. 12. st.) kapiteli s imenom kralja Kolomana.

94

Predromanika i romanika

Sv. Foka kod Peroja, zidna slika Uzaaa

(rano 12. stoljee)

rkva sv. Foke nalazi se sjeverno od Peroja na zapadnoj obali Istre meu poljima i maslinicima. Vjerojatno je oko nje postojalo neko vee naselje. Crkva je trobrodna s trodijelnim svetitem i ravnim zaelnim zidom po modelu istarskih kutija, i kao takva datirala se od 7. do 9. st. Istraivanja Ivana Matejia prilikom nedavne restauracije ustanovila su prisutnost ranoromanikih detalja, poput slijepih arkadica i friza patuljastih slijepih lukova, to bi ukazivalo da je crkva nastala oko 1100. po uzoru na ranije sline graevine, poput one otkrivene

u nedalekom Guranu (8. st.). Time se datum arhitekture pribliava onome glavne atrakcije crkve, njenih zidnih slikarija iz ranijeg 12. stoljea. Dok gradnja svojim nepravilnostima ukazuje da su Sv. Foku podizali priueni metri, oslik potvruje prisutnost vrsnog majstora slikara. Od cjelokupnog ciklusa najbolje je sauvan, iako i on tek djelomino, prikaz Uzaaa na trijumfalnom luku crkve. Dok u jadranskom bazenu u razdoblju predromanike i romanike dominira izraz zasnovan na razliitim vidovima prihvaanja bizantskih oblika, ili pak, rjee, odbljesaka otonske unutarnje dramatike naglaene cjevastim naborima, slikarije Sv. Foke zastupaju rijedak prodor estetike zapadne romanike u podruje srednjeg Mediterana. To znai da je kompozicija zamiljena kao

simetrini sustav okvira i ploha u koje se upisuju oblici i sami proieni gotovo do geometrijskih praformi i omeeni jakim tamnim potezima. Svjetla se prevode u strogu povrinsku kaligrafiju, a pojedini oblici, poput crvenosmeih sjena na Kristovu licu, pretvaraju se u neovisne geometrijske kruie koji svojim rasporedom navjeuju oblik kria. Ta likovna koncentracija duhovnoga reda osobito je dojmljiva u predveerje dok zrake sunca padaju na sliku kroz dvojni prozor zapadnog proelja Slinosti su zapaene s isto tako jedinstvenim slikarijama crkve Sant Angelo in Formis u Kampaniji, s francuskim ciklusima u Montoireu i SaintSavinu, a moda se mogu spomenuti i odjeci dalekih i do savrenstva geometriziranih oblika pirenejske romanike (Tahull).

Predromanika i romanika 99

Medvedgrad, kapela sv. Filipa i Jakova

(1230.1250.)

apela je pravilan oktogon s poligonalnim svetitem (oko 9 x 7 m). Uzorno je restaurirana izmeu 1981. i 1985. na temelju prethodnih arheolokih istraivanja (D. Mileti, N. ValjatoFabris, N. Ori). Djelo je kraljevskih radionica meunarodnog stila, koji u karpatskom bazenu prevladava u prvoj polovici 13. stoljea. Zidana je opekom, a detalji su izraeni u kamenu. Izvana i u brodu dominiraju obli lukovi otvora i lunete, dok su trijumfalni luk i otvori svetita zailjeni. Portal ne istupa iz razine fasade, razmjerno je suzdran i podsjea na onaj u csi (oko 1206.1234.). Zanimljiva je pojava u snop vezane palmete, motiv koji se esto rabi na kraljevskim gradnjama, i to ne samo u Panoniji.

Unutranjost sa snopastim nosaima, kapitelima i rebrima daleko je plastinija od vanjtine, a taj se dojam pojaava u svetitu. Profilacije, primjerice bademasta rebra sa zaliscima, nadovezuju se na one u Topuskom i azmi. Kapiteli s pupoljcima bujniji su od onih na portalu, a na nekima se pupoljci rastvaraju u oblike bliske domaoj flori. I ovdje prednjai svetite, gdje nalazimo dva stupa okrunjena glavama lavova-stupodera, motiv izuzetno rijedak u Panoniji, u izvedbi majstora koji je takoer jedinstven, a koji tenim stilom razvedenih obrisa i napetih povrina podsjea na cvjetne glave Villarda de Honnecourta, na Zeleno lice Bamberga ili na maskerone i kon-

zole Castel del Monte, dakle na imperijalni krug Friedricha II. Lavlje glave nad oltarom odraz su Petrovih rijei (Petar I/5, 6-11) da se molitve upute oltaru jer avao poput riueg lava trai svoje rtve, a tu je poruku nosio i natpis sv. Petra na Porta Speciosa katedrale u Esztergomu (kraj 12. st.). Intenzitet sadraja i oblika najvii je u svetitu, dok je brod ovozemaljskiji, s polukrunim lukovima te prikazom dvaju atlanta na stupiima uz ulaz, kao poruka onima koji izlaze da na njihovim leima poiva kranski svemir. Atlanti, rijetka pojava u Panoniji, neto su arhainiji, a njihove se analogije nalaze u ugarskom figuralnom materijalu ranijeg 13. stoljea (Vrtesszentkereszt, Zalavr). Malena medvedgradska kapela sloen je i briljivo promiljen spomenik, vrhunac i ujedno kraj meunarodnog romanikog stila na tlu Hrvatske.

110

Predromanika i romanika

Predromanika i romanika 111

Majstor Radovan, Portal katedrale u Trogiru (1240.).

112

Predromanika i romanika

Portal trogirske katedrale, luneta majstora Radovana

(1240.)

ajstor Radovan je 1240. uklesao svoj potpis u lunetu, jedinstvenu u zrelosrednjovjekovnoj skulpturi po tome to joj je njezina sredinja tema Roenje Isusa. Stotinjak godina nakon lunete Isusova djetinjstva na Kraljevskom portalu u Chartresu Radovan preuzima aksijalnu kompoziciju u sasvim drugom tematskom kontekstu te se i ovdje Isus javlja tri puta u osi portala (zvijezda, djetece u koarici, pranje djeteta). Sadrajno, meutim, radi se o istome naglaavanju bliskosti Majke i Djeteta te dvojne naravi Krista, kako bi se pobili navodi katarskih krivovjeraca, to je podvueno i natpisima ispod Roenja i na posudi pranja. Osta-

li, pa i poslije dodani dijelovi portala proiruju tu glavnu poruku, zamisao zacijelo kultiviranog i uenog biskupa Treguana. Radovan je majstorski prilagodio tradicionalni (bizantski) obrazac roenja novom, proirenom sadraju i pritom ga oblikovno razradio i obogatio. Prvenstveno naglaujemo gotovo klasine oblike scene Pranja djeteta, i bukoliko okruenje koje vlada u Kavalkadi kraljeva i Navjetenju pastirima. Ovdje se sjajno spajaju dva najbolja vida Radovanova stila, klasicistiko-plastini u sredini dolje te slikoviti u meuprostorima uz rubove lunete. Jedva se primjeuje udna bizantska ukoenost

Djevice, a njezin je izvor isti kao i cijeloga Roenja, a to je scena iz srednjovjekovne drame Ordo Stellae zvijezda se kao prikladno izrezani teatarski rekvizit javlja u vrhu. U njoj se imago Majke s djetetom (prikaz ivih osoba bilo bi svetogre) pokazuje nakon to se povue zastor. Prizor u luneti stoga je blistav primjer Radovanove vjetine u enciklopedijskom slaganju raznih sastavnica sadrajne i oblikovne naravi. Osim toga, luneta je izvanredan primjer meunarodnog stila koji spaja romaniko naslijee Emilije i Provanse s gotikom sjeverne Francuske, njezinim odbljescima u imperijalnoj umjetnosti june Italije te s jadranskim ambijentom i izvornim doivljajem antike. Na vrhuncu smo i na kraju jednog puta, kojem nema istinskog nastavka do kasne gotike i renesanse 15. stoljea, do Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca.

Predromanika i romanika 113

Portal trogirske katedrale, luneta majstora Radovana

(1240.)

ajstor Radovan je 1240. uklesao svoj potpis u lunetu, jedinstvenu u zrelosrednjovjekovnoj skulpturi po tome to joj je njezina sredinja tema Roenje Isusa. Stotinjak godina nakon lunete Isusova djetinjstva na Kraljevskom portalu u Chartresu Radovan preuzima aksijalnu kompoziciju u sasvim drugom tematskom kontekstu te se i ovdje Isus javlja tri puta u osi portala (zvijezda, djetece u koarici, pranje djeteta). Sadrajno, meutim, radi se o istome naglaavanju bliskosti Majke i Djeteta te dvojne naravi Krista, kako bi se pobili navodi katarskih krivovjeraca, to je podvueno i natpisima ispod Roenja i na posudi pranja. Osta-

li, pa i poslije dodani dijelovi portala proiruju tu glavnu poruku, zamisao zacijelo kultiviranog i uenog biskupa Treguana. Radovan je majstorski prilagodio tradicionalni (bizantski) obrazac roenja novom, proirenom sadraju i pritom ga oblikovno razradio i obogatio. Prvenstveno naglaujemo gotovo klasine oblike scene Pranja djeteta, i bukoliko okruenje koje vlada u Kavalkadi kraljeva i Navjetenju pastirima. Ovdje se sjajno spajaju dva najbolja vida Radovanova stila, klasicistiko-plastini u sredini dolje te slikoviti u meuprostorima uz rubove lunete. Jedva se primjeuje udna bizantska ukoenost

Djevice, a njezin je izvor isti kao i cijeloga Roenja, a to je scena iz srednjovjekovne drame Ordo Stellae zvijezda se kao prikladno izrezani teatarski rekvizit javlja u vrhu. U njoj se imago Majke s djetetom (prikaz ivih osoba bilo bi svetogre) pokazuje nakon to se povue zastor. Prizor u luneti stoga je blistav primjer Radovanove vjetine u enciklopedijskom slaganju raznih sastavnica sadrajne i oblikovne naravi. Osim toga, luneta je izvanredan primjer meunarodnog stila koji spaja romaniko naslijee Emilije i Provanse s gotikom sjeverne Francuske, njezinim odbljescima u imperijalnoj umjetnosti june Italije te s jadranskim ambijentom i izvornim doivljajem antike. Na vrhuncu smo i na kraju jednog puta, kojem nema istinskog nastavka do kasne gotike i renesanse 15. stoljea, do Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca.

Predromanika i romanika 113

Katedrala Uznesenja Blaene Djevice Marije i svetih maarskih kraljeva Stjepana i Ladislava
Zagreb

Enrico Nordio, Crte proelja zagrebake katedrale prije obnove, 1877. Muzej grada Zagreba

122

Gotika

z doba osnutka biskupije (1094.) nisu poznati nikakvi graevinski radovi na katedrali. Usamljeni nalazi, romaniki kapitel i ploa s krievima ugraena u potpornjake u biskupskoj kapeli sv. Stjepana, ukazuju na postojanje starijih arhitektonskih struktura. Biskup Timotej zapoeo je 1267. godine realizaciju svoga projekta u istonom (svetinom) dijelu nastavljajui na stariji sloj graevine. Posveta oltara svete Marije u junoj apsidi 1285. godine oznaava zavretak gradnje svetinog dijela i sakristije. Zagrebaka crkva zamiljena je kao trobrodna bazilika s triforijem, upisanim transeptom, i poligonalnim apsidama s kontraforima. Oblikovanje arhitekturne plastike u sakristiji (koja je najbolje sauvana) inspirirano je zapadnoeuropskim umjetnikim strujanjima, dok sauvana freska ima obiljeja bizantskih utjecaja. Do danas se

od Timotejeva zdanja osim sakristije sauvao zidni plat istonog dijela katedrale. Izvorna koncepcija bazilikalne crkve promijenjena je tijekom XIV. i XV. stoljea, u doba izgradnje brodova, donjih dijelova zvonika i svoda u svetitu. Na vanjskom ziu i u unutranjosti katedrale biskupi graditelji potvruju svojim grbovima pojedine faze gradnje: Stjepan Kaniaj III. (1356.1374.), Pavao Horvat (1376.1386.), Eberhard Alben (1397.1406. i 1410.1419.), Ivan Alben (1421.1433.) i Osvald Thuz (1466.1499.). Crkva je dovrena kao kasnogotika dvoranska graevina s neznatno niim lateralnim brodovima (Staffelkirche). Na sjevernim prozorima vide se maskeroni djela kamenarske radionice Parlera, tada najznaajnije u Srednjoj Europi. Za biskupa Osvalda Thuza, potkraj XV. stoljea, katedrala je dobila mreasti svod u svetitu. Taj

svod sruio se u velikom poaru 1624. godine, a njegova je obnova prema prvobitnom obliku povjerena majstoru Albertalu koji istodobno gradi kasnorenesansni juni zvonik katedrale (1643.). elja biskupa Benedikta Vinkovia (1637. do 1641.) da u Zagrebu sagradi romaniki portal prema portalu crkve koji je vidio u madarskom Jaku, uz obnovu kasnogotikog svoda i izgradnje kasnorenesansnog zvonika, dala je katedrali neoekivan izgled. U takvom obliku doekala je historicistiku obnovu unutranjosti, da bi je poslije potresa 1880. Hermann Boll radikalno obnovio u neogotikim oblicima. On podie dva iljasta tornja na proelju te u cijeloj crkvi uvodi jednoobrazne ranogotike krinorebraste svodove, projektirane po izvornom svodu koji je zatekao u apsidalnim kapelama sv. Marije i sv. Ladislava.

Zagrebaka katedrala, tlocrt prije restauracije i tlocrt poslije restauracije.

Gotika 123

Crkva sv. Marije i franjevaki samostan

Remetinec

rkva i samostanski sklop podignuti su u blizini srednjovjekovnoga burga Grebengrada u Hrvatskom zagorju. Sauvani dio samostana jedan je

od rijetkih primjera samostanske gradnje i najzanimljivija graevina kasne gotike u sjevernoj Hrvatskoj. U prvoj fazi izgradnje poetkom XV. stoljea sazidana je jednobrodna crkva s uim i niim izrazito dugim poligonalnim svetitem s potpornjacima. Svetite je imalo krinorebrasti svod, a brod tabulat. Remetineka crkva je jedno od rijetkih sakralnih zdanja u kontinentalnoj Hrvatskoj u cijelosti graeno

klesanim kamenim kvadrima. Prva faza gradnje moe se okvirno zakljuiti s godinom 1467. U drugoj fazi, koja see do 1500. godine, prozori su dobili mreita, a u svetitu je sagraen nov mreasti svod koji poiva na konzolama. Taj svod sa zvjezdastim rasporedom rebara koja vie ne nose teret ima znaajke ukrasnog svoda. Na zaglavnim kamenovima nalaze se grbovi: Grebengrada, Ivana Vitovca,

Remetinec, crkva sv. Marije, pogled na svetite, konac 15. st.

132

Gotika

hrvatskog bana i vlasnika Grebengrada (Ivan Vitovec je naslijedio posjede i grb porodice Celjskih s tri leopardove glave) te Batthyania (vlasnik Grebengrada od 1480.). U istom vremenu nadsveden je i brod. Njegov mreasti svod usporednih rebara poiva na slubama, snanim oblim trietvrt stupovima, a rebra bez prijelaza izlaze iz slube. Upravo elja kasnogotikog majstora da oba svoda imaju identinu pro-

filaciju rebara i razlikuju se samo u dimenzijama i oblicima svodne nervature stvorila je jedinstveni prostor nijansirane gornje ljuske prostora. Poetkom 16. stoljea gradi se zvonik sa sjeverne strane svetita. Pod zvonikom se nalazi sakristija presvoena krinim svodom. Na toranj se nastavlja samostan s uobiajenim prostornim rasporedom istovrsnih zdanja franjevakog reda. Prva prostorija do sakristije (koja

se nalazi pod tornjem) je kapitularna dvorana, takoer presvoena krinim svodom. Do danas se u cijeloj svojoj duini ouvalo samo jedno izvorno samostansko krilo (dva krila su sruena krajem 19. stoljea) i to ono istono do visine prvog kata. Nacrti Simona Ignatiusa Wagnera iz 19. st. pokazuju da je samostan bio u tlocrtu pravokutnik s klaustrom.

Remetinec, crkva sv. Marije, pogled s june strane.

Gotika 133

Bonino da Milano

Glavni portal katedrale sv. Marka u Koruli

(1412.)

o prvom sauvanom ugovoru, gradnja katedrale u Koruli zapoela je 1407. godine. Njezinu su gradnju na mjestu starije crkve zapoeli domai majstori, a meu njezinim prvim graditeljima i kiparima spominje se Bonino da Milano, koji je projektirao i izradio zapadni portal i lunetu juno-

ga ulaza. Njegov kiparski rad pokazuje utjecaj lombardske umjetnike struje na dalmatinski prostor poetkom XV. stoljea (Korula, Dubrovnik, Split, ibenik). Cijeli opus tog majstora, kolovanog vjerojatno na milanskoj katedrali, nalazi se u Dalmaciji, a zapadni portal korulanske katedrale njegovo je prvo poznato djelo. Vanjski luk portala, istaknut iz mase proelja, dre dva sloena stupa s vorovima nad kojima su snane konzole s visoko postavljenim lavovima. Konzole su na svom prednjem dijelu, okrenutom gledatelju, prekrivene liem i pticama, s dva uea naga lika ene i mukarca u punoj plastici. Leei lavovi s janjetom u prednjim apama, nasuprotno postavljeni na konzolama, okrenuti su jedan prema drugome. Vanjski polukruni profilirani luk na vrhu zavrava akroterijem. Portalna nia odnosno nutarnji okvir portala oblikovan je s dva tordirana stupa u stepenastom pomaku koja zavravaju iljastim lukovima. Ikonografiju toga lavljeg portala moemo shvatiti kao izvedenicu portala Istonoga grijeha, odnosno kao prefiguraciju Posljednjeg suda. Lavovi su postavljeni iznad prvih ljudi, no umjesto da lav gnjei zmaja simbol zla, a lavica janje simbol dobra, ovdje oba lavlja lika pritiu janje upozoravajui vjernike na mo zlih sila. Nad profiliranim vratima u luneti je gotiko mreite pred kojim je na konzoli sjedei lik sv. Marka u biskupskoj odjei. Skulptura sveca tvrdo je modelirana, odjea je oblikovana trokutastim, ukruenim naborima, od prsa do tla. Boninova skulptura s arhainim naborima koji padaju u paralelnim linijama ivi na povrini, plijenei svojom masom. Upravo takva modelacija figura (tzv. Gewandskulptur) znaajka je Boninova rukopisa.

136

Gotika

Juraj Dalmatinac i Ivan Pribislavi

Portal crkve San Francesco alle Scale u Anconi

(1451.1455.)

a vrijeme boravka majstora Jurja u Anconi 1451. godine, kad ugovara gradnju Loe trgovaca na kojoj radi do 1458., zapoet je i monumentalni portal franjevake crkve San Francesco alle Scale. Ankonitanski kroniar Lando Ferretti 1455. godine donosi vijest o portalu crkve: la chiesa di San Francesco delle scale fu adornata dalla nobile e dignissima porta composta di marmi preciosissimi, to potvruje da je portal tada zavren. U Jurjevu projektu oituje se venecijanska cvjetna gotika koja

kulminira u bogatoj dekoraciji vijenaca, okvira vrata, krinih cvjetova i lukova. Gotike ukrase i reljef u luneti klesao je Ivan Pribislavi, a Juraj je izradio figure i glave na ulaznim vratima. U osnovnoj koncepciji portal podsjea na Porta della Carta Dudeve palae u Veneciji, ali u sloenijoj i raskonijoj izvedbi. U baldahinima na bonim dijelovima, koji zavavaju fijalama, nalaze se kipovi svete Klare, svetog Bernardina, svetog Antuna Padovanskog i svetog Ljudevita iz Tuluza. U luneti nad glavnim ulaznim vratima umetnut je Pribislaviev reljef Stigmatizacija sv. Franje. Sredinji dio portala ima kulisni karakter s poligonalno istaknutim baldahinom, iji trilobni lukovi vise poput zavjese i bacaju sjenu na koljku koja se nalazi u pozadini. Trostrana atika sredinjeg dijela zavrava povienim

venecijanskim lukovima nad kojima su krini cjetovi kakvi se nalaze i na Porta della Carta. Lukovi s fijalama takoer su postavljeni kulisno. Portal je nastao u suradnji izmeu Jurja i njegova dugogodinjeg suradnika, ibenanina Ivana Pribislavia, koji s Jurjem od 1441. godine radi na ibenskoj katedrali. Pribislavi je u kamenolomima izraivao graevne detalje po Jurjevim nacrtima. Pretpostavlja se da je veliki kamen, koji je majstor 1451. godine traio u brakim kamenolomima, bio namijenjen za klesanje velikog baldahina iznad portala crkve sv. Franje u Anconi. Majstor je na njemu ponovio neke motive iz ibenika, primjerice koljke i ljudske glave koje ovdje obrubljuju ulazna vrata. koljka je sad grandiozna po sredini portala, a glave se niu na njegovu vanjskom okviru.

Juraj Dalmatinac i Ivan Pribislavi, Portal crkve San Francesco alle Scale u Anconi, luneta s reljefom stigmatizacije sv. Franje 1451.1455. Juraj Dalmatinac i Ivan Pribislavi, Portal crkve San Francesco alle Scale u Anconi, 1451.1455.

140

Gotika

Gotika 141

Velika Papalieva palaa

Split

tarija literatura kao graditelja palae navodi Jurja Matejeva Dalmatinca sa suradnicima. Njegov je utjecaj vidljiv na portalu, kvadrifori, kapitelima i polukapitelima loe. Novija istra-

ivanja predlau kao graditelja njegova suradnika i uenika Andriju Aleija. Papalieva velika kua sagraena je u sjeveroistonom dijelu Dioklecijanove palae. Na njezinom mjestu nalazilo se nekoliko romanikih kua, te je veina njihovih zidova, ukljuujui i antiki zid, iskoritena prilikom gradnje, a i dvorite palae postavljeno je u prosto-

ru jedne bive romanike kue. Tlocrt zdanja, odreen starijim strukturama, odnosno parcelacijom, stoga je nepravilan. Zgrada ima prizemlje i dva kata, a reprezentativni prostori nalaze se u junom dijelu palae, okrenuti prema dvoritu, od ulice odvojenom visokim zidom s bogato ukraenim portalom s grbom obitelji u luneti. U zapadnom je dijelu vrta loa koja visinom zauzima dvije etae. Nadsvoena je bavastim svodom, a prema vrtu se otvara lukovima oslonjenima na sredinji stup i dvije bone konzole. Gospodarski prostori su smjeteni u istonom dijelu prizemlja. Vanjsko stubite smjeteno u dvoritu vodi u reprezentativnu dvoranu na piano nobile L-tlocrta. Dvorana se prema vrtu otvara biforom, a prema ulici kvadriforom i po jednom monoforom sa svake njezine strane. Mreite kvadrifore sastoji se od etiri trolisna otvora nad kojima su jo po dva etverolisna; po dva trolisna i jedan etverolisni otvor uokvireni su iljastim lukovima izmeu kojih je smjeten aneo grbonoa. U unutranjosti se sauvao drveni rezbareni i oslikani strop reprezentativne dvorane prvoga kata. Sloena kompozicija prostora i volumena ove palae pokazuje kraj razvojnog puta srednjovjekovne dalmatinske gradske kue. Takav oblik zadrao se do baroka. Luksuzni klesarski radovi su u stilu cvjetne gotike koju je vlastitim rukopisom oblikovao Juraj Dalmatinac, a njezine oblike preuzeli mnogi majstori i suradnici te ih irili ne samo jadranskim obalama ve i u unutranjost zemlje.

Split, Velika Papalieva palaa, pogled u dvorite.

146

Gotika

Split, Velika Papalieva palaa, sredina 15. st., tlocrt prizemlja i prvoga kata.

Split, Velika Papalieva palaa, pogled u veliku dvoranu s kvadriforom.

Gotika 147

Franjo iz Milana (Francesco da Milano)

krinja sv. imuna

(1377.1380.) Zadar, crkva sv. imuna

krinju je 1377. naruila ugarskohrvatska kraljica Elizabeta, ki bosanskog bana Stjepana Kotromania u slavu pobjede njezina mua, kralja Ludovika I., nad Venecijom. Ikonografija krinje trebala je, uz prikaze iz sveeva ivota, prikazati povijesne dogaaje u realnom (zadarskom) ambijentu. Odabirom tijela sv. imuna kraljica je eljela potvrditi Zadranima da je relikvija ba njihova, jer se paralelni kult tovao upravo u Veneciji, u crkvi San Simeone Grande. Stoga je u godinama pora-

za Venecije u Dalmaciji ova narudba bila potez s izravnim politikim konotacijama. Njezina je pria dijelom intimna, jer govori o kraljiinoj obitelji (Smrt bosanskog kralja Stjepana Kotromania) i o njezinim eljama i vjerovanjima (Legenda o sveevu prstu), jer po legendi doticanjem sveeva prsta dobiva se muki nasljednik. Prikaz Krae prsta sv. imuna neko je tumaen i kao zakletva ene bana Pavla ubia koja je takoer eljela osigurati potomka banovoj obitelji. Sve te dinastike, politike i osobne elje utjelovila je Elizabeta, okrunivi svojom krunom sveevu glavu, a krinju poklanja Zadru kao sredinjem gradu istone jadranske obale i jedinom moguem takmacu Serenissime. Svojim oblikom kvadra s dvostrenim krovom krinja nalikuje na antiki sarkofag. Oploje njezina drvenog sanduka obloeno je na svim strana-

ma vanjtine i u unutranjosti reljefno iskucanim i pozlaenim ploama od srebra. Tordirane stupove na prednjoj strani izradili su prilikom restauracije krinje u XVII. stoljeu zlatari Costantin Piazzalongi i Benedetto Libani, a renesansni reljef na naliju zadnje stranice izradio je 1497. Tomo Martinov iz Zadra.

Franjo iz Milana, krinja sv. imuna, detalj s adorantima i prikazom umjetnika.

Franjo iz Milana, krinja sv. imuna, prednja strana.

150

Gotika

Franjo iz Milana, krinja sv. imuna, 1377.1380., stranja strana.

Gotika 151

Bla Jurjev

Bogorodica s djetetom i svecima

(oko 1431.) Korula, Opatska zbirka

la Jurjev, najistaknutiji slikar tzv. Dalmatinske kole prve polovice 15. st. osim vezanosti uz domau tradiciju u svojim djelima asimilira i poticaje suvremenih slikarskih zbivanja s druge strane Jadrana (Niccol i Zanino di Pietro, Iacobello del Fiore, Gentile da Fabriano). Prepoznatljivost izriaja omoguila je rekonstrukciju umjetnike linosti prije anonimnog slikara i njegova opusa, da bi 1961. godine pronaena signatura Blaa Jurjeva

na poliptihu trogirske crkvice sv. Jakova na iovu konano potvrdila njegovu autorsku osobnost koju su jo vre dokazala i naknadna arhivska istraivanja. Njegov najzreliji rad, korulanski poliptih, pokazuje sva obiljeja njegova slikarskog rukopisa naglaenu dekorativnost, individualizirane crte lica, karakteristine oi, rafinirani lik Madone dugih prstiju te svetake likove tuna izraza. Poliptih, izraen za korulansku katedralu prije 1431. godine, ima pet polja odijeljenih izrezbarenim i reljefno istaknutim gotikim arkadama. Stupii arkada su tordirani a luk je djetelinast. U svakoj se arkadi nalazi po jedan lik koji se istie na zlatnoj podlozi. Na sredinjem, najveem polju, koje dominira kompozicijom, na gotikom prijestolju sjedi Bogorodica i lijevom rukom dri uspravno golo tijelo djeteta Isusa. Li-

jevo i desno od Bogorodice po dva su polja sa stojeim svetakim likovima desno sv. Ivan Krstitelj i sv. Mihovil, a lijevo sv. Petar i sv. Nikola. Svi likovi imaju gravirane aureole. Austrijska Centralna komisija za zatitu spomenika (Zentralkomission fur Denkmalpflege) dala je poliptih resturirati 1911. godine, da bi 1953. poliptih bio rastavljen i ponovno restauriran u tadanjem Restauratorskom zavodu HAZU. Cjelina je konzervirana, pozlate okvira su restaurirane, a slikani dijelovi su retuirani. U restauratorskoj radionici regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture u Splitu ponovno je dotjeran 1985. godine. Pretpostavlja se da nije sauvan u cjelini, nego da su postojei prikazi bili donji dio vee i sloenije cjeline objedinjene rezbarenim okvirom.

154

Gotika

Ivan Petrov iz Milana

Ugljanski poliptih
(sredina XV. st.) Zadar, riznica samostana sv. Frane

oliptih je izvorno nainjen za franjevaku crkvu sv. Jeronima na otoku Ugljanu. Kao najraskoniji gotiki poliptih Dalmacije ve je rano privukao pozornost strunjaka. Pripisivan je mnogim talijanskim slikarima, od Antonia Vivarinia do zadarskog slikara Blaa Lukina. U hrvatskoj povijesnoumjetnikoj literaturi druge polovice

XX. stoljea (D. Domani) povezan je s freskama u kapeli sv. Dujma u Splitu te je pripisan jednom od slikara tih fresaka, splitskom majstoru Dujmu Vukoviu (Vukovi). U posljednjem desetljeu prolog stoljea pripisan je drugom autoru istih fresaka, zadarskom slikaru Ivanu Petrovu iz Milana (E. Hilje). Poliptih se odlikuje raskonom arhitektonikom i dekoracijom, polja su komponirana u sloenom registru koji se sastoji od predele i dva pojasa s atikom, ukupno 29 slikanih polja odijeljenih arkadama. Nad arkadama nalaze se ukrasne koljke, a zavrni su dijelovi ureeni stiliziranim krievima, krinim cjetovima i fijalama. U sredinjem,

najirem polju sjedi Bogorodica na gotikom prijestolju okruena anelima. Iznad Bogorodice velika koljka prostorno zauzima polovicu gornjeg pojasa nad kojim se nalazi poviena trodijelna atika s prikazom Imago pietatis (Ispaenog Isusa) sa sv. Marijom i sv. Ivanom. U predeli prikazan je Isus s apostolima. U donjem pojasu prikazani su stojei likovi sv. Nikole, sv. Franje, sv. Jeronima, sv. imuna i sv. Jakova, a u gornjem poprsja sv. Krevana, sv. Stjepana, sv. Ivana Krstitelja, sv. Dimitrija, sv. Donata i mladenaki lik sv. Krevana. Poliptih je temeljito restauriran i doslikan 1892. u Beu te 1971. u Restauratorskoj radionici u Zagrebu.

Gotika 155

Nepoznati majstor

Fresko ciklus
(izmeu 1356. i 1374) Zagreb, Nadbiskupski dvor, kapela sv. Stjepana

ajkvalitetniji fragmenti zidnog slikarstva 14. stoljea sauvani su u biskupskoj kapeli sv. Stjepana uz zagrebaku katedralu. Djelo su nepoznatog majstora koji pripada sjevernotalijanskom krugu, posljednjoj generaciji kole iz Riminia zasnovanoj na Giottovoj umjetnosti. Zidne slike, nastale u vrijeme biskupa Stjepana III. Kaniaja (1356.1374.), otkrivene su tijekom istraivanja kapele koje je zapoelo 1949. godine. Najbolje je sauvan dio ciklusa s prikazom Krista u slavi (Maiestas Domini) u mandorli no-

enoj anelima na svodu kapele. U susvodnicama iznad glave apokaliptinog Krista desno i lijevo su proroci i evanelisti sa svojim zoomorfnim simbolima. Evanelisti postavljeni u parovima zadubljeno piu svoja evanelja. Mladenaki Krist prikazan je u frontalnom sjedeem stavu s otvorenom knjigom. Na zidovima je prikazan Kristov ovo-

zemaljski ivot; na istonom (kapela je orijentirana sjeverjug) razabiru se prizori Golgote i Isusa u hramu, na junom lik Marije Magdalene sugerira scenu Raspea. U sceni Rasprave u hramu slikar narativnim sredstvima sugerira interijer i angairanost likova u emotivnoj raspravi. Lunete iznad kamene rozete na zapadnom zidu prikazuju Krista i dva sveca, ali zbog velikih oteenja nije mogue zakljuiti o kojim je svecima rije. Aneli svirai na sjevernom zidu, oblikovanjem glave, aureola i oiju evociraju Giottova enska lica, no majstor Stjepanove kapele svojim licima ne utiskuje biljeg klasinosti. Tijekom restauriranja zidnih slika ustanovljeno je da su prizori

Zagreb, Nadbiskupski dvor, kapela sv. Stjepana, svod.

158

Gotika

Zagreb, Nadbiskupski dvor, kapela sv. Stjepana, Maiestas Domini.

slikani u dnevnim odsjecima giornatama, tehnikom al fresco. Visoki sjaj postignut je naknadnim nanoenjem masnoe i voska, a lumeggiature (isticanje svijetlih dijelova) dodavanjem tempere. U reljefno izraenim aureolama u tuku utisnute su kanelire. Likovi i kompozicije istiu se na tamnomodroj smalto-pozadini, slinoj caklini, kao da se slikar ugledao na freske u sakristiji katedrale.

Zagreb, Nadbiskupski dvor, kapela sv. Stjepana, Isus meu hramskim mudracima.

Gotika 159

Misal Jurja od Topuskog

(oko 1495.1525.) Zagreb, Riznica prvostolne crkve zagrebake

ajbogatije i umjetniki najzahtjevnije oslikani kodeksi u Hrvatskoj izraeni su potkraj 15. st. u okrilju Zagrebake biskupije. Za biskupa Osvalda u Zagrebu je prepisan i oslikan jedan antifonar, a osim njega i dva raskona misala za kanonika Jurja iz Steninjaka (oko 1450.1498.), koji je od 1468. imao naslov nadarbenog opata (upravitelja) cistercitske opatije u Topuskom, pa se zbog toga i naziva Jurjem od Topuskog. Godine 1488. Juraj je imenovan azmanskim prepotom i pomonim biskupom zagrebakim. Dva misala jedan u Metropolitanskoj knjinici (MR 170), a drugi u Riznici zagrebake katedrale (K-2) nose njegovo ime. Pr-

vi Missale Georgii de Topusco prepisao je 1495. sveenik Matej iz Miletinca, a na njegovu je oslikavanju radio minijaturist za kojega se smatra da je identian s jednim slikarem njemakoga podrijetla djelatnim u Zagrebu poetkom 16. st., a koji je u zagrebakim dokumentima iz toga vremena (1504.) zabiljeen kao Hans pictor. U literaturi se njegovo ime navodi u latinskom obliku kao Johannes Alemannus zbog toga to je u ovom drugom misalu opata Jurja (Riznica katedrale) na dva mjesta upisao svoj inicijal I, razrijeen kao Iohannes (Kniewald). Sitnoslikar je, dovrivi oslikavanje prvoga misala, nakon 1495. zapoeo rad na oslikavanju ovoga drugoga, jo reprezentativnijeg liturgijskog kodeksa, no zbog smrti naruitelja 1498. taj posao nije dovren. Misal je za biskupa iz obitelji Erddy (vjer. imuna Erddyja) oko 1520. po svoj prilici odnesen u Budim, gdje je njegovo oslikavanje preuzeo neki od sitnoslikara koji su radili za

kardinala Tomu Bakaa iz iste obitelji. U starijoj domaoj literaturi postavljena je hipoteza da su na tim kasnijim iluminacijama misala radila dva majstora, a zbog snanijega renesansnog obiljeja nekih prikaza i motiva (putti, groteske) smatralo se da bi jedan od njih mogao biti Julije Klovi koji je u godinama prije Mohake bitke boravio na ugarskom dvoru u Budimu. Iznesena je i manje vjerojatna pretpostavka da je oslikavanje toga misala dovreno u Zagrebu, gdje je takoer ili pri odlasku iz Venecije u Budim ili pri povratku iz Ugarske u Italiju nakon Mohake bitke mogao boraviti Klovi. Po svoj prilici ipak nije rije o Kloviu, ve o drugom sitnoslikaru, podrijetlom vjerojatno iz sjeverne Italije, koji je zbog karakteristinog monograma upisanog u ovaj misal opata Jurja i zbog svojeg angamana za kardinala Tomu Bakaa nazvan Bakaev monogramist. Oba misala Jurja od Topuskog imaju raskone iluminacije koje su u prvom misalu kasnogotike s renesansnim primjesama (ukrasni motivi, putti), a u drugom veina je prikaza izraena u renesansnom slogu. Na bujno oslikanim stranicama ovoga misala s 22 cjelostrana oslika (jedan list s prikazom raspea je ukraden) umetnuti su, osim odgovarajuih prizora vjerskog sadraja, neobini likovi, fantastina bia, aljive scene, siuni prizori lova i razliiti ukrasi. Na prvom listu naslikan je sveani prizor s likom opata Jurja pred boanskim prijestoljem. Znakovito je da su mnogi motivi i cjelovite kompozicije slikani po grafikim listovima. Sitnoslikar se ponajvie sluio grafikim listovima popularnoga njemakog bakropisca Israhela van Meckenema. Najdojmljivija je ipak cjelostrana minijatura s prikazom sv. Jurja u borbi sa zmajem, kojega je kompozicija nastala po bakrorezu nizozemskoga Majstora iz Zwollea. Milan Pelc

168

Iluminirani rukopisi

Iluminirani rukopisi 169

Hrvojev misal
(1404.) Istanbul, Sultanahmet Topkapi sarayi mzesi klphamesi
isal od gotovo 500 stranica dovrio je 1404. pisar pop Butko za bosanskoga vojvodu i splitskoga hercega Hrvoja Vukia Hrvatinia. Po predaji, iz Bosne ga je u Budim odnio kralj Matija Korvin, a Turci su ga nakon osvajanja Budima odnijeli u Carigrad. Glagoljaki pop Butko bio je pisar, a ujedno kako se ini i iluminator Misala. Iluminacije, naime, ukazuju na slikarski rukopis najistaknutijeg zadarskog gotikog slikara Menegela Ivanova de Canali, pa se pretpostavlja da su nastale u njegovu krugu na podruju Zadra. U zadarskom je, pak, arhivu sauvana oporuka sveenika glagoljaa Butka iz 1418., koji bi mogao biti pisac odnosno sitnoslikar Hrvojeva misala (E. Hilje). Misal je bogato oslikan manjim iluminacijama koje prate pojedine mjesece u kalendaru s odgovarajuim anr-pri-

170

Iluminirani rukopisi

kazima radova u pojedinom mjesecu, a potom i velikim brojem minijaturnih prizora iz Sv. pisma, naslikanima jedrim, pomalo rustikalnim likovnim stilom, te brojnim ureenim inicijalnim slovima i vitiastim izbojima koji se pruaju du tekstovnih stupaca (94 minijature i oko 380 inicijala). Na pretposljednjoj stranici pred azurnom pozadinom naslikan

je naruitelj vojvoda Hrvoje na konju, a na nasuprotnoj stranici prikazan je vojvodin grb koji se nazire i na titu to ga vojvoda dri u ruci. Reprezentativna identifikacija u heraldikoj i figurativnoj dimenziji primjerena je naruiteljevoj samosvijesti, a mogla je biti nadahnuta prikazbenom tipologijom vitezova i vladara na peatima odnosno kovanicama

onoga vremena. Premda je u likovnom ostvarenju, jednako kao i ostale sliice u Misalu, rustikalan, u svojoj zamisli taj je viteki portret lokalnog monika monumentalan i po stupnju afirmacije individualnosti izniman u hrvatskom kasnom srednjovjekovlju. Milan Pelc

Iluminirani rukopisi 171

Dubrovnik, Mineta.

gradnja snano istaknuta na hridi i neovisna o starijoj kuli na tom poloaju, dok je ritam niskih polukrunih kula sjevernoga i zapadnoga predzia bio odreen zateenim srednjovjekovnim kulama. Najsloenije rjeenje proveo je na Mineti, gdje je irina izmeu starije kule i ravnine predzia u vie etaa iskoritena u zatvorenim i otvorenim prostorima za radijalni smjetaj topova. Zatvorene kazamate paljivo su oblikovane i opremljene ventilacijskim kanalima. Michelozzo je, dakle, u sloenom odnosu sa svojim poslodavcima i na postojeim strukturama zateenih srednjovjekovnih dubrovakih utvrda uspostavio novi sloj, namijenjen uinkovitom razmjetaju i uporabi u ono doba jo razmjerno novog vatrenog oruja. Taj sloj do danas je dobro sauvan kao najslikovitiji i najzanimljiviji dio dubrovakih zidina.

Dubrovnik, Mineta, presjek.

182

Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljea

Kopnena vrata u Zadru

(1543.)

ova gradska vrata u Zadru nastala su u sklopu podizanja posve novoga fortifikacijskog pojasa na jugoistonoj strani zadarskoga poluotoka. Premda nema definitivne potvrde, moe se opravdano zakljuiti da je tvorac toga pojasa, a onda i gradskih vrata, veronski arhitekt Michele Sanmicheli, u to doba glavni inenjer Mletake Republike. U Galeriji Uffizi uva se, naime, pripremni crte za ta vrata s Micheleovom biljekom na poleini. Natpis na desnoj strani vrata oznaava njihov dovretak s 1543. godinom. Izvorno je prema vratima vodio most poloen preko foe,

kanala punjenog morem, a ulazilo se veim podiznim mostom kroz sredinji otvor te pjeakim mostom kroz sporedni, lijevi otvor; desni otvor nije bio koriten. Unato troosnoj organizaciji, kao izrazu potrebne reprezentativnosti, graevina nije mogla biti ira zbog poloaja uza sam bastion. Ono to danas vidimo zapravo je samo proelje nekadanje graevine, jer je njezin korpus, s unutarnjim nadsvoenim prolazima, sruen u 19. stoljeu. Vrata su reprezentativno koncipirana i raskono opremljena, primjereno ulazu u glavni grad Dalmacije pod

mletakom vlau. Diskretno su podijeljena u tri horizontalna pojasa: zonu bonih prolaza, zonu natpisa sa zabatima te zonu s lavom sv. Marka i bonim grbovima. Kompozicija je zakljuena greem s karakteristinim sanmichelijevskim frizom (naizmjence metope s bukranijem i cvjetovima); nad greem nema zabata niti atike. Cjelinu odlikuje naglaena plastinost elemenata, obrada u horizontalnim trakama rustike te visoki postamenti noseih elemenata. U usporedbi s poznatim Micheleovim vratima u Veroni (Porta Nuova, Porta Palio), kompozicija zadarskih vrata djeluje razigrano, nemirno i slikovito. Neki autori u tome vide maniristiku komponentu, podjednako kao i u razmjernoj uskoi ovih vrata.

Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljea 185

Utvrda sv. Nikole u ibeniku

(1540.)

tvrda sv. Nikole smjetena je na ulazu u kanal sv. Ante, jedini morski prilaz ibeniku. Podignuta je na otoiu gdje je u srednjem vijeku stajao malen samostan s crkvom sv. Nikole; crkvica je sruena uslijed gradnje utvrde, ali joj je ostavila ime. Gradnja nove utvrde zapoela je 1540. godine, u doba jednoga od mletako-turskih ratova. Iz iste nam je godine sauvan opis budue graevine to ga

je sastavio njezin projektant Giangirolamo Sanmicheli, neak Micheleov. Taj je tekst neobino dragocjen i zanimljiv svojom iscrpnou kao i injenicom da prikazuje izvornu autorovu predodbu o strukturi utvrde. Graevina je trokutnoga tlocrtnog oblika sa zaobljenom kulom (rondelom) prema kanalu te s dva polubastiona na nasuprotnoj strani. Glavni je ulaz smjeten zatieno uza sam rondel, na strani to

gleda prema ibeniku. Reprezentativan portal izvorno je nosio natpis to je navodio graditeljevo ime, a na vrhu je stajao velik lav sv. Marka u punoj plastici. Osim podnoja i pojedinih kamenih struktura, glavnina je utvrde zidana opekom dopremljenom iz Venecije. Zahvaljujui nevelikim ukupnim dimenzijama, utvrda je mogla dobiti jednostavnu, komprimiranu strukturu sazdanu od nekoliko osnovnih fortifikacijskih oblika. Njezina je funkcionalnost posve promiljena utoliko to je rondel omoguio radijalan raspored topova, a dva polubastiona najbolji mogui uzajamni nadzor na ugroenijoj kopnenoj strani. Giangirolamo

186

Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljea

Sanmicheli je, dakle, osigurao nadzor onih strana utvrde gdje mu se to inilo nunim i koje je stoga projektirao u ravnim potezima, a suvereno ga se odrekao kod rondela gdje nije bilo tolike opasnosti, a bili su potrebni optimalni uvjeti za napad na brodove to bi pokuali ui u kanal prema ibeniku. U usporedbi s utvrdama na otocima pred Venecijom, takoer izoliranim uporitima koja su branila ulaz u Lagunu, ibenski je sv. Nikola nastao prije, a moe se rei i da mu je koncepcija originalnija. Upravo se u kontekstu drugih utvrda toga doba pokazuje da je ibenska utvrda, uz promiljeno rijeene funkcionalne potrebe iznimna kreacija svoga autora.

ibenik, utvrda sv. Nikole, tlocrt donje razine.

ibenik, tvrava sv. Nikole, portal.

Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljea 187

Veliki Tabor

eliki Tabor u Hrvatskom zagorju najslikovitiji je i najbolje sauvan vlastelinski grad (burg, zamak) u Hrvatskoj. Dobro je sauvan zahvaljujui lakoj dostupnosti i razmjernoj udobnosti, pa je mogao biti koriten tijekom vie stoljea, sve do naeg doba. Smjeten je na nevisoku brijegu, nad cestom to povezuje Miljanu i Desini. U sreditu sklopa stoji najstarija graevina, peterokutna utvrena zgrada zatiena otrim bridom prema prilaznoj strani. Na njoj su sauvani kasnogotiki portali i prozorski okviri s klesarskim znakovima, ali i jedna poslije ugraena renesansna bifora. Ta zgrada, podignuta poetkom 16. stoljea, isprva je vjerojatno bila uokrug zatiena nekim slabijim zidom ili pak palisadom. Sredinom stoljea mogao je onda oko nje biti uspostavljen dananji pojas s polukrunim kulama, najuoljiviji i najvredniji dio Velikoga Tabora. S dvorine je strane isprva bio opremljen drvenim hodnicima, koji su poslije nadomjeteni troetanim zidanim arkadama na toskanskim stupiima. etiri kule ovoga pojasa tipinog su renesansnog oblikovanja: skoeno podnoje zakljueno je polukrunim

Veliki Tabor, pogled s jugozapada.

Veliki Tabor, tlocrt prizemlja.

vijencem, a gornji kat izboeno poiva na nizu konzola, meu kojima se jo vide izljevnice. ini se da su najprije podignute dvije zapadne kule kao zatita starijoj zgradi, a nakon toga kule prema istoku. Otvori su na tim kulama izvorno zacijelo bili manji, sluei obrani, da bi tek poslije bili pretvoreni u dananje prozore. Na sjevernoj strani, gdje je pristup tei te je prijetila manja opasnost, smjeten je ulazni sklop. Po svom poloaju i graevnom razvoju Veliki Tabor pripada meu gra-

dove odnosno burgove, dakle srednjovjekovnom tipu utvrivanja, no nastao je na izmaku toga razdoblja. Sredinjoj graevini, ali i terenu, prilagoen je osobito organizirani pojas zidina i kula, to dosljedno pokazuje obiljeja renesansnog oblikovanja. Njegova je posebnost u neobinoj zbijenosti kula, povezanih tek kratkim potezima zidova. Istodobno, kule nisu snano izboene iz linije zida, pa cjelina djeluje poput organizma iji se dijelovi meko pretau jedan u drugi.

190

Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljea

Karlovac, najraniji tlocrt, 1579. Be, Kriegsarchiv

Tvrava Karlovac
(1579.)
jesto za gradnju nove tvrave, nazvane prema nadvojvodi Karlu tajerskom, odreeno je na prostoru zatienom dvjema rijekama, Kupom i Koranom, nedaleko od srednjovjekovnoga grada Dubovca. Radovi na trasiranju tvrave zapoeli su 1578. godine, a sama gradnja idue godine. Ako je vjerovati datumu zabiljeenom na najstarijem sauvanom tlocrtu, slubeni je poetak radova bio 13. srpnja 1579. godine. Nije poznat autor projekta u liku jedne osobe glavni graditelj Granice u to doba bio je Giuseppe Vintano, predsjedavajui graevnog povjerenstva bio je Franz Poppendorf, a nadzor na gradilitu vodio je Martin Gambon. Tvrava je bila zamiljena i podignuta posve pravilno: osnovni je oblik esterokut, na uglovima mu stoje bastioni. Urbana je shema unutar bedem ortogonalna, s uobiajenim sredinjim trgom. Najstariji tlocrt, to potjee zacijelo iz doba poetka gradnje, pokazuje planirani smjetaj dvaju ulaza u grad uz bastione. Grad-tvrava svojom pravilnom strukturom mogao bi se ubrojiti u tzv. idealne gradove renesanse, premda je takvom idealu blii raspored u kojemu su ulice radijalno organizirane u odnosu na sredinji trg. Svakako Karlovac pripada meu najranije realizacije pravilno koncipiranih gradova okruenih poligonalnim fortifikacijskim pojasom. Meutim, vanijom i zanimljivijom ini se jedna njegova osobina to ga ini po svemu sudei jedinstvenim. U srodnim primjerima naime urbana mrea je poloena tako da sredinji trg povezuje sa to je mogue vie vanih toaka na vanjskom pojasu, tj. s bastionima i gradskim vratima; to vrijedi podjednako za gradove radijalnog rasporeda kao i one ortogonalno koncipirane. Karlovako rjeenje je, zaudo, posve razliito: ovdje sredinji trg nije izravno, osno, povezan niti s jednim od est bastiona kao niti s jednima od dvaju vrata. Takva situacija predoena je u najstarijem tlocrtu, kojega je slijedila konana izvedba. O razlozima takve neobine koncepcije moemo tek nagaati. Zacijelo nije bila posrijedi greka koja ne bi bila primijeena, nego svjesna odluka, odnosno posebna elja da se izbjegne konvencionalna veza sredita tvrave s njezinim obodom. Moda bi se u tom pogledu moglo govoriti o maniristikoj inventivnosti inae stroge strukture karlovake tvrave.

192

Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljea

Karlovac, zrana snimka Zvijezde.

Utvrde od srednjega vijeka do 19. stoljea 193

Palaa Divona (Sponza) u Dubrovniku

(1522.)

dluka o gradnji nove gradske carinarnice (njezin naziv Divona dolazi od talijanskog dogana, carina, a drugi naziv, Sponza od spongia, gradska cisterna, koja se neko nalazila na istom mjestu) donesena je 1513., projekt gradskog ininjera Paskoja Milievia predstavljen je dubrovakom Velikom vijeu 1516., radovi su dovreni 1522. godine. Osim trgovakih skladita i carinskih ureda u zgradi su bile smjetene kovnica novca, oruarnica i javna kola. Po poznatim i dostupnim podatcima podizali su je

graditelji iz korulanskih obitelji Petrovia i Andrijia. Fontik sa skladitima u prizemlju, okruenim dvorinim arkadama, gradio je Petar Petrovi uz pomo Blaa Radivojevia 1516. do 1518. godine. Nikola i Josip Andriji 1519. do 1522. pak podiu renesansni trijem s vanjske strane graevine. Gradnja prvoga kata nije dokumentirana, no veliku triforu i kasnogotike monofore vjerojatno su klesali majstori iz Petrovieve radionice. Elementi kasnogotikog i renesansnog stilskog vokabulara

pomijeani su na itavoj graevini ije su funkcije izrazito utilitarnog karaktera, ali je njezina vanost za Dubrovnik kao trgovaku dravu iziskivala oblike dostojne reprezentativnosti. Reprezentativnost je Divoni jamio i njezin poloaj na stjecitu glavnoga gradskog trga i najfrekventnije ulice, Place ili Straduna. Tako je, poevi od Kneeva dvora na koji se nadovezivala vijenica, stradala u poaru 1837., zajedno s fontikom (skladitem za ito), gradskim tornjem sa satom i dvije javne loe pored stare crkve sv. Vlaha, Sponza zatvarala prsten javnih graevina koje su svjedoile o gospodarskoj moi i kulturnoj samosvijesti Drave, omoguujui graanima lagano i ugodno obavljanje javnih poslova. Reljef s Isusovim monogramom u dvoritu palae i nia sa sv. Vlahom na proelju djelo su francuskog majstora koji tada boravi u Dubrovniku, Beltranda Gallicusa (Boltranius Francigena). Njihovo je znaenje apotropejsko, jednako kao i znaenje zelenaca likova Perzeja, koji odbijaju vrijeme u loi gradskoga sata. Oni trebaju odagnati zle sile od grada, dok natpis uklesan u dvoritu: FALLERE NOSTRA VETANT
ET FALLI PONDERA MEQVE PONDERO CVM MERCE PONDERAT IPSE DEVS. (Nai utezi ne doputaju da

varamo niti da budemo prevareni dok vaem robu, Bog vae mene.) opominje trgovce na potenje i Boju kaznu u sluaju prijevare.

Beltrand Gallicus, Reljef Isusova monograma u dvoritu i nia sa sv. Vlahom na proelju palae Divone u Dubrovniku.

204

Renesansa

Ljetnikovac Petra Sorkoevia na Lapadu

(1521.)
eu najprestinija ostvarenja dubrovake ladanjske arhitekture s poetka 16. stoljea ubraja se ljetnikovac Petra Sorkoevia na grukoj padini poluotoka Lapada ija je gradnja trajala od oko 1518. do 1521. godine. Iz tog vremena, tonije iz oujka 1518., sauvan je ugovor to ga je za izradu stupova i lukova trijema s naruiteljem sklopio ugledni korulanski klesar i graditelj Petar Petrovi. Meutim, Petrovi je tri mjeseca kasnije umro, a nedovreni posao preuzima i privodi kraju Korulanin Silvije Antunovi. Glavna zgrada ljetnikovca produena je na junoj strani bonim, neto kraim krilom, a na sredinji dio pred-

njeg volumena nadovezuje se, po uhodanoj koncepciji, prizemni krak s orsanom to vodi do mora. U prizemlju je renesansni trijem okrenut prednjem dijelu vrta s ribnjakom, jedinim sauvanim iz toga doba. Gornja etaa proelja rastvorena je kasnogotikim monoforama i triforama, jednom u salonu eonog, a drugom u loi bonog krila. Naspram drugih dubrovakih primjera upravo je ta prostrana i sjenovita bona loa posebnost Sorkoevieva ljetnikovca. Opremljena je kamenim pilom za vodu i oslikana dvjema velikim freskama iz rimske povijesti na kojima su glavne junakinje ene. Osim njih, oslik loe, izveden vjerojatno koncem

16. stoljea, sadri alegorijske likove u slikanim niama. Zahtjevan oslik dekorativne, simbolike odnosno antikizirajue tematike sauvao se i na stropovima manjih dvorana, odnosno u tzv. Neptunovoj sobi. Iz loe sputaju se stube prema stranjem vrtu i kapeli, ime se vlasniku i njegovim gostima prua mogunost raznolikog fizikog i optikog komuniciranja s prostorom perivoja i prirode oko njega. Zbog uspona zemljita perivoj se stere na terasama u pozadini zgrade, povezanim stubitima. Mogunost izbora boravka u mirnom i ugodnom ambijentu arhitekture i vrta, u skladu s dobom dana, godine ili odreenom drutvenom i privatnom aktivnou, pokazuje stupanj preobrazbe ljetnikovca od agrarnog sredita 15. u komfornu rezidencijalnu kuu za odmor 16. stoljea.

Dubrovnik, ljetnikovac Sorkoevi, pogled iz dvorita s ribnjakom.

206

Renesansa

Dubrovnik, ljetnikovac Sorkoevi, freska u loi. Dubrovnik, ljetnikovac Sorkoevi, pogled na proelje s terase orsana.

Dubrovnik, ljetnikovac Sorkoevi, tlocrt prizemlja.

Renesansa 207

Gradska loa vijenica u Hvaru

(konac 16. st.)

neeva palaa u Hvaru (kasnije sruena) podignuta je 1462. u obliku masivnog tornja s etverostrenim krovom, a potom je u 16. st. ispred nje, na nioj koti, podignuta nova, troetana zgrada (tzv. donja kula), takoer tornjastog oblika, spojena s gornjom. Na Kneevu palau nadovezuje se prizemna gradska vijenica u obliku loe sa satnom kulom, podignuta koncem 16. stoljea, moda kao replika starije loe koja je stradala u poaru za turskog haranja Hvarom 1571. godine. Graditeljem nove loe smatra se Braanin Tripun Bokani, majstor ko-

ji je dovrio toranj trogirske katedrale. On je usvojio elemente graevne morfologije postklasine renesanse, kakvi se pojavljuju na graevinama Michelea i Giangirolama Sanmichelia, primjerice onima na ibenskoj vijenici ili zadarskoj gradskoj loi: to su u prvom redu rustini stupci s lukovima, ispred kojih su na visokim postamentima elegantni stupovi s korintskim kapitelima. Na zavrnom vijencu loe iznad arhitrava protee se balustrada terase ritmiki ralanjena pravokutnim stupiima koji zavravaju ukrasnim piramidama. Ta ograda terase korespondira s ogradom od slinih stupia koja se protee du donjeg dijela lunih otvora loe. Koncepcija proelja promiljena je u svim detaljima, od povienog podnoja do piramida na balustradi terase ijim se

iljastim vrhovima zakljuuju vertikale razdjelnih stupova trijema. Sa svojim sveanim ritmom nosaa i otvora, izmjenom rustikalnog zia i glatko klesanih oblih stupova, s retorikom dekorativnih pojedinosti na monumentalnoj matrici, hvarska se loa ubraja meu najistaknutije spomenike maniristikoga stila u domaoj arhitekturi. Ispred nje, prema trgu s katedralom i arsenalu koji je sagraen 1612., sauvan je dio stare hvarske obale, otprilike iz istoga vremena. Dva povezana hvarska trga s komunalnim graevinama, privatnim palaama, katedralom i arsenalom za lae na ijem je katu prostor najstarijeg javnog kazalita u ovom dijelu Europe, zasigurno pripadaju najsloenijim i spomeniki najbogatijim urbanistikim cjelinama jadranske Hrvatske.

212

Renesansa

ibenik, katedrala sv. Jakova, zapadno proelje.

Katedrala sv. Jakova u ibeniku

amisao gradnje nove katedrale zaela se za biskupa Bogdana Pulia, koji je 1402. utemeljio fond za njezino financiranje. Uz pripremu gradnje vezuje se ime majstora Bonina iz Milana, koji je 1428. boravio u ibeniku, ali je ve sljedee godine umro od kuge. ini se da je on ve dao prvi nacrt zapadnoga proelja i dovrio neke njegove skulpture. U prvoj godini radove vodi mletaki arhitekt Francesco di Giacomo, koji

je katedralu zamislio kao tradicionalnu trobrodnu baziliku. Nakon njega radove preuzimaju Mleani Lorenzo Pincino i Antonio di Pier Paolo Busato. Nemogue je tono i pouzdano odrediti koliki je u toj fazi udio pojedinoga od navedenih majstora u projektiranju graevine i u njezinoj gradnji. U stilskom pogledu to je kasnogotika faza katedrale. Do kraja toga razdoblja podignuti su zapadni, sjeverni i juni zid do zavrnog vijenca s plitkim slijepim arkadicama i frizom glavica po mletako-lombardskim uzorima, kao i s portalima na zapadnom i sjever-

nom proelju. Drugo razdoblje gradnje zapoinje 1441., kad voditelj gradilita postaje Juraj Dalmatinac. Ta faza s tipinim Jurjevim mijeanjem kasnogotike i ranorenesansne morfologije, kako u arhitekturi tako i u skulpturi i dekoraciji, traje do 1473. godine. Juraj je podigao apsidalne dijelove crkve i sakristiju te sve tri lae s nosaima do zavrnog vijenca. Ostavio je nekoliko blistavih mikrocjelina na katedrali, meu kojima se istie vijenac naturalistiki klesanih glava na apsidama a iznad njega dva putta s natpisnom pergamenom iz 1443. godine.

214

Renesansa

ibenik, katedrala, izometrijski prikaz.

Tree razdoblje obiljeeno je djelovanjem Nikole Firentinca koji preuzima gradilite 1477., za biskupa Luke Tolentia. Nikola je umro 1506./1507., a njegovi nasljednici dovravaju gradnju. Nikolu je oekivao najdelikatniji zadatak pokrivanja katedrale. Da li je pri rjeavanju toga zadatka imao ve zadanu koncepciju Jurja Dalmatinca, ili je sam doao na ideju da podigne oble kamene krovove od kojih je srednji ujedno i svod

crkve, te da graevinu okruni elegantnom kupolom, nije poznato. Na zapadnoj strani die se proelje koje svojim trolisnim oblikom u potpunosti prianja uz zaobljene bazilikalne zabate graevine. Taj tip proelja vjerojatno je inspiriran onim to ga je na mletakoj crkvi san Michele in Isola ostvario Mauro Codussi (1468. do 1482.). Premda te dijelove gradnje Nikola nije vodio do kraja, majstori koji su ga naslijedili, Bartolomeo da Mestre (od 1517. do 1525.), a potom i njegov sin Jacopo, dovrili su ih po intencijama, a vjerojatno i po nacrtima koje im je ostavio majstor Nikola. Veliku rozetu izradio je 1536. Ivan Mastievi iz Zadra, a malu Bartolomeo iz Mestra. Nakon pune 153 godine od poetne zamisli katedralu je 1555. posve dovrenu posvetio biskup Ivan Lui tafili.

ibenik, katedrala, putti s natpisom Jurja Dalmatinca, 1443.

Renesansa 215

radnja kapele u trogirskoj katedrali posveene lokalnom svecu i biskupu Ivanu Orsiniju trajala je s prekidima od 1468. do 1488. godine, no kapela ni tada jo nije bila opremljena svim skulpturama. Zidne nie se popunjavaju velikim kipovima Isusa, apostola, Bogorodice i sv. Jeronima od 1482. do 1508. godine. Nakon toga nedostajala su jo etiri kipa, koja su nabavljena 1559. u Mlecima kod renomiranog kipara Alessandra Vittorie. No te su skulpture u 17. stoljeu premjetene na zvonik, a po jedan par nasuprotnih nia u kapeli pretvoren je u prozore. Koncepcija i vei dio arhitektonskog i kiparskog rada u kapeli pripisuje se Nikoli Firentincu, dok je Andrija Alei pomagao samo pri klesanju reljefa s puttima bakljonoama (spiritellima) u donjem pojasu kamenog obloga kapele. Aleijev udio u izradi velikih kipova posve je osporen. Njih, reljef Krunjenje Bogorodice, i Mariju i anela Navjetenja na eonom luku kapele klesao je Nikola Firentinac. Dva su apostola, sv. Ivan Evanelist (oko 1482.) i sv. Toma (1508.), radovi Ivana Duknovia iz dva vremenski udaljena razdoblja njegova stvaralatva. Nikolini su i putti (djeacitelamoni) u aljivim pozama koji podravaju vijenac nad kojim su okrugli prozori. Skladna arhitektonska i plastika cjelina s promiljenim ikonografskim programom zavrava jedinstvenim bavastim svodom s kazetama po antikom uzoru iz biveg Augustova hrama pretvorena u krstionicu splitske katedrale. Meutim, u skladu s kranskom ikonografijom,

224

Renesansa

Nikola Firentinac i suradnici

Kapela bl. Ivana Trogirskog

(1468.1559.) Trogir, katedrala

u kazetnim su poljima glavice kerubina to simboliziraju nebo, u ijem je sreditu visoki okrugli reljef s poprsjem Boga Oca Vladara svega stvorenog (u 18. st. originalni Firentinev reljef

zamijenjen je kopijom Ignacija Macanovia, original je danas u Muzeju grada Trogira). Kapela bl. Ivana Orsinija antologijsko je remek-djelo rane renesanse u europskim razmjerima. Njezin

izvorni sklad naruen je baroknom intervencijom sredinom 17. st. s novim oltarom na kojem je gotiki sarkofag s likom sveca i anelima koji zaklanjaju pogled na stranji zid kapele. Svojim stilskim sastavnicama kapela, u kojoj se isprva nalazila grobnica trogirskog biskupa Jakova Turlona, zaetnika njezine gradnje, objedinjuje kasni srednji vijek, renesansu i barok.

Renesansa 225

Nikola Lazani, Sv. Vlaho i sv. Jeronim, 1589.

Nikola Lazani

Sv. Vlaho i sv. Jeronim

(1589.) Dubrovnik, crkva sv. Vlaha

ikola Lazani, rodom iz Nereia na Brau, najistaknutiji je hrvatski kipar kasne renesanse odnosno manirizma. Svojim kiparskim oblikovanjem on se, poput njegova suvremenika Braanina Pavla Gospodnetia, povezuje sa stilom Alessandra Vittorie, premda nije iskljuena mogunost

njegovih ranijih kontakata s krugom mletakoga klasinog majstora Jacopa Sansovina. Lazani je od 1581. do 1584. godine ivio i radio u Rimu, gdje postaje lanom ilirske bratovtine sv. Jeronima, kojoj su pripadali brojni intelektualci i umjetnici hrvatskoga podrijetla u Vjenome Gradu. Od bratovtine Lazani je 1582. dobio narudbu za izradu reljefa s likom sv. Jeronima u svim kuama koje su pripadale Ilirskom zavodu, u kojemu je Lazani bio i gvardijan. Od 20 mramornih reljefa koji su postavljeni na proelja bratovtinskih kua ni jedan nije sauvan. Nakon odlaska iz Rima

1589. Lazani je zabiljeen u Dubrovniku, gdje surauje s korulanskim klesarom Andrijom Pomeniem, koji se ugovorom obvezuje da e Lazaniu pribaviti kamen za kipove namijenjene crkvi sv. Vlaha. Tada su vjerojatno nastala dva njegova najkvalitetnija sauvana djela: skulpture sv. Vlaha i sv. Jeronima, koje se i danas nalaze u crkvi sv. Vlaha. Majstor je samosvjesno uklesao svoju signaturu na podnojima kipova, koji daleko nadmauju sve to je domae kiparstvo toga doba uspjelo postii. Na oba kipa Lazani s lakoom izlazi na kraj s doaravanjem zahtjevnoga pokreta tijela u prostoru. Njegovi su likovi pokrenuti kao da e u ekstazi izai iz svojih nia. Lazani posveuje mnogo pozornosti detaljima odjee, vjerojatno kako bi zadovoljio naruitelje i tradiciju prikazivanja svetaca od kojih je jedan najvaniji lokalni a drugi najvaniji regionalni zatitnik. Dok sv. Vlaho dri u ruci reducirani model grada, kojim dominira Mineta, sv. Jeronim s kardinalskim eirom, predan nebeskome zanosu, pridrava model crkve kao svoj atribut. Ova dva kipa dokazuju Lazanievu sposobnost da uz maniristiku sklonost isticanja vlastite kiparske virtuoznosti s pretjerivanjem u gestama i afektima ostvari i veristiki dosljednu tvarnost draperije i cjelokupne vanjtine oblika. Osobito se sv. Jeronim moe opisati kao figura tutta sforciata, misteriosa et difficile, kako to u svome traktatu iz 1548. od suvremenih umjetnika oekuje venecijanski maniristiki teoretiar Paolo Pino.

Renesansa 229

Nikola Boidarevi

Navjetenje
(1513.) Dubrovnik, Zbirka umjetnina dominikanskog samostana

akon poetnog kolovanja u dubrovakoj radionici Petra Ognjanovia, Nikola Boidarevi, sin slikara Boidara Vlatkovia, otiao je oko 1477. u Italiju, da bi se oko 1494. opet pojavio u dubrovakim dokumentima kao lan slikarske radionice svoga oca. O njegovu boravku u Italiji nema podataka, ali se po oblikovnim znaajkama njegovih slika s velikom vjerojatnou predmnijeva da je poznavao djela Peruginove i Pinturicchiove radionice. Ovu posljednju mogao je upoznati u Rimu, gdje Pinturicchio boravi obasut narudbama od 1485. do 1495. godine. Upravo se na slici Navjetenje najbolje prepoznaje utjecaj slikarstva Pinturic-

chia i umbrijske kole. Naime, prostrani krajolik iza glavnih likova srodan je pejzanim kompozicijama na freskama u kapeli della Rovere crkve sta. Maria del Popolo u Rimu, koje se smatraju radovima Pinturicchia i njegove radionice. Na desnoj strani Boidarevieve slike prikazana je u pozadini otvorena renesansna loa slikana po pravilu linearne perspektive, a iza nje se u dalekoj pozadini nazire grad s velikom krunom graevinom. Sve su to motivi to se ponavljaju na slikama umbrijskih majstora. Uoene su i brojne slinosti u kompozicijama, u primjeni dekorativnih motiva i pozlate, u postavi i u izrazu likova itd. Lik Boga Oca okruen glavicama kerubina takoer je prepoznat na Pinturicchiovim slikama u Rimu. U mekoj i njenoj izraajnosti pomalo lutkastih lica s naglaenim tipskim usnama takoer se osjea Pinturicchiev utjecaj, no Boidarevi ga ugrauje u vlastiti slikarski credo iz kojeg jo odzvanja kasnogotika tradicija i povrinska dekorativnost domaega slikarstva.

Premda je Boidarevi na ovoj slici objedinio prostor glavnoga prikaza, povezavi likove anela i Bogorodice s prostorom krajolika, u podnoju slike dodao je tradicionalnu predelu s pet slikovnih polja. Na sredinjem polju prikazao je trgovaku lau naruitelja, trgovca i pomorca Petra Kolendia, usidrenu u lopudskom zaljevu pod zatitom Bogorodice i sv. Nikole u zlatnim okruzima. Petar Kolendi dao je svoju donatorsku gestu ovjekovjeiti natpisom u medaljonu na prednjoj strani kamenog stola rtvenika iza Bogorodiinih lea. Na dva vanjska polja predele prikazani su prizori povezani sa samostanom dominikanaca na Lopudu, kojemu je Petar Kolendi namijenio sliku: na lijevoj strani dominikanci u koru za vrijeme molitve, na desnoj strani dolazak dominikanaca na otok Lopud, gdje e utemeljiti samostan. Doekuje ih donator na koljenima, a uz njega su Isus, Bogorodica i sveti Nikola biskup. U unutranjim poljima prikazano je Isusovo roenje i poklonstvo kraljeva.

232

Renesansa

Horacije Fortezza

Umivaonik
(oko 1570.) ibenik, Muzej grada ibenika

pus ibenskoga zlatara Horacija Fortezze, ije najranije datirano djelo potjee iz 1555., sastoji se od dvije vrste umjetniki oblikovanih predmeta: srebrnih reljefnih ploica (aplika) za matrikule ibenskih bratovtina, i graviranih mjedenih posuda, vreva i umivaonika, koji se, osim ovog ibenskog, danas uvaju u nekoliko europskih mu-

zeja (London, British Museum, Victoria & Albert Museum, Venecija, Museo Correr, Firenca, Museo Nazionale del Bargello). Za razliku od srebrnih ploica koje su izraene zlatarskim tehnikama iskucavanja i cizeliranja, umivaonici i vrevi prekriveni su obiljem graviranih ukrasnih oblika i pripovjednih prizora u medaljonima i kartuama. Na ovom mjedenom umivaoniku majstor je iznad grba naruitelja u sredini stavio svoju signturu: ORATIO FORTEZZA DA SEBENICO FECE. Umivanik je prekriven gravurama ukrasnog i pripovjednog sadraja s obuhvatnim ikonografskim programom u dvije tematske skupine: jedna je antika po-

vijest i legende, a druga borba krana i Turaka. Obje su povezane naelom egzemplarnosti: veina prizora posreduje primjere ponaanja povijesnih i mitskih heroja koji suvremenicima imaju posluiti kao uzor junatva, odlunosti i sranosti u borbi za slobodu domovine ili za osobni moralni integritet. Izmeu narativnih scena niu se medaljonski portreti rimskih careva nastali po predlocima s kovanica i grafika ili pak portreti rimskih vojskovoa s kacigama izmiljeni al antica. Svi su prizori uokvireni bogato razvijenim rollwerk-ornamentom, koji je proet motivima groteske. Kao izravan odraz tjeskobnog povijesnog trenutka hrvatskih krajeva u Fortezzino doba zbog rata s Turcima na dnu umivaonika gravirane su tri teme kosovskog ciklusa u kojima je glavni lik vitez Milo Obili, ija su junaka djela u to doba sastavni dio junoslavenske narodne predaje. Njegova se hrabrost, napose ubojstvo sultana Murata, znaenjski izjednauje sa slinim djelima rimskih heroja prikazanim na istoj posudi, primjerice Mucia Scevole, koji je, da bi oslobodio svoj grad, pokuao ubiti etruanskoga kralja Porsenu. Miloevi podvizi istiu se kao uzor i poticaj za suvremene kranske borce. Na temelju Fortezzinih antiturskih prikaza moe se pretpostaviti da je umivaonik nastao oko 1570. godine, u razdoblju Ciparskoga rata i pojaanog pritiska Turaka na Dalmaciju. Upravo tih godina u Zadru boravi generalni upravitelj Dalmacije Alvise Grimani, iji se obiteljski grb nalazi na dnu umivaonika.

242

Renesansa

Akademska (isusovaka) crkva sv. Katarine u Zagrebu

(1620.1632.)
susovci dolaze na zagrebaki Gradec na poziv Hrvatskog sabora (1606.), a u skladu s internacionalnim karakterom tog protureformacijskog reda i njihova je crkva sv. Katarine oznaila poetak baroka u Hrvatskoj. Podignuta kao dio veeg sklopa (gimnazije i kolegija), na istaknutom poloaju, ve je svojom impostacijom najavila novo doba. No znatno vie od toga, inovativne su njezine arhitektonske znaajke. Poput veine isusovakih crkava i Sv. Katarina je jednobrodna bavasto nadsvoena longitudinalna crkva s bonim kapelama i emporama. Meutim, oblikovanje kapela izmeu zidnih stupaca nadovezuje se na srednjoeuropsku kasnogotiku tradiciju unutranjih kontrafora Wandpfeilera koji poetkom 17. stoljea doivljavaju svoju ranobaroknu transformaciju zahvaljujui graditelju Hansu Alberthalu. Kao u Alberthalovim paradigmatskim crkvama u junoj Njemakoj i Tirolu (1610.1620.), i zagrebaku isusovaku crkvu karakterizira snana prostorna integracija, izraena u ujednaenosti irine broda i ravno zakljuenoga svetita, s kontinuiranim bavastim svodom ritmiziranim susvodnicama. Ritmizaciju dodatno potencira ralamba eonih strana zidnih stupaca pilastrima i prekinutim vijencima te scenina postava oltara u bonim kapelama, to usmjeravaju prostor prema svetitu. Sukladno navedenom odreenju bilo je i prvotno proelje crkve sv. Katarine (izmijenjeno nakon potresa 1880.). No uz ranobaroknu, koloristiki naglaenu ralambu pilastrima i vijencima i efektni portal (ugraen u neostilsko proelje), izvori i struktura upuuju da je ovdje bila rije o nedovrenom projektu s dva zvonika. Time se Sv. Katarina uvrstila u grupu ranobaroknih crkava na podruju Habsburke Monarhije, od kojih je najreprezentativniji komparativni primjer isusovaka crkva u Beu (1624.1631.), nastala zaslugom Ferdinanda II., uz Eufrozinu Plfy de Erddy, glavnog donatora i zagrebake crkve. Kao takva, Sv. Katarina je sluila za uzor nizu hrvatskih crkava tijekom 17. stoljea, kojima se naa ranobarokna arhitektura ukljuila u sam vrh srednjoeuropskog graditeljstva tog vremena.

Tlocrt crkve i ranobarokno proelje s moguim izgledom neizvedenih zvonika.

252

Barokna arhitektura

Barokna arhitektura 253

Isusovaki kompleks u Dubrovniku

(1653.1765.)

ubrovaki isusovaki kompleks s kolegijem, crkvom sv. Ignacija i prilaznom skalinadom jedinstveno je ostvarenje barokne arhitekture i urbanizma u Hrvatskoj. Osnovan ostavtinom dubrovakog isusovca Marina Gundulia, nastaje u razdoblju od preko stotinu godina po projektima vie arhitekata, od kojih su neki pripadali samom vrhu europske arhitekture. Izrazita barokna obiljeja nosi ve sam smjetaj kompleksa na dominantnom poloaju u najstarijem dijelu grada, a posebno znaenje takvoj poziciji pridaje injenica da je sauvan plan prvog rektora Gianbattista Canaulia (1653.) po kojem je trebalo regulirati cijelu gradsku etvrt. Gradnja zapoinje 1662. godine, a uz etverokrilni kolegij prvotni je projekt Serafina Fabrinia ukljuivao centralnu crkvu, iju je realizaciju, meutim, zaustavio po-

tres 1667. godine. Novonastala situacija, osim to je privremeno prekinula gradnju, rezultirala je proirivanjem sklopa, a time i njegovom ambicioznijom koncepcijom. Ponajprije, nadopunjena je prostorna organizacija ve zapoetog kolegija, a vizija njegova kasnijeg prostornog razvoja ostvarena je plastikim naglaavanjem ulaznog proelja prema gradu (kako to svjedoi korigirani projekt, u izvedbi neto pojednostavnjen). No glavnu inovaciju znailo je podizanje velike longitudinalne crkve (1699.1725.) po projektu poznatog isusovakog arhitekata Andree Pozza iz Tridenta. Posveena utemeljitelju reda sv. Ignaciju, dubrovaka se crkva nadovezuje na isusovake prototipove kao to su San Fedele u Milanu i Il Ges u Rimu, ali navedene je predloke Pozzo transformirao u duhu visokobaroknog stilskog htijenja. Dvoranski prostor svoen bavastim svodom sa susvodnicama oivljen je izmjenom irih traveja s kapelama i uih traveja s galerijama, a dominantna longitudinalna os kulminira (kao i u Pozzovoj adaptaciji isusovake crkve

u Beu) u scenino tretiranom svetitu, snane plastike ralambe i bogatoga zidnog oslika (poput Pozzova svetita u Sant Ignaziu u Rimu). Ista visokobarokna estetika karakterizira proelje crkve, rimskog tipa edikule (nalik Rainaldijevoj S. Maria in Campitelli u Rimu) s dinamino tretiranom sredinjom zonom i portalom, koji je skulptorski dotjerao venecijanski kipar Marino Gropelli. Zavrnu fazu i kvalitativni vrhunac graevnog razvoja isusovakog kompleksa znaila je izvedba monumentalne kamene skalinade (1735.1765.), djelo rimskog arhitekta sicilijanskog podrijetla Pietra Passalacque. Uzor u Rimu poznatu kasnobaroknu Scalu di Spagna Passalacqua je inventivno prilagodio dubrovakoj sredini, oblikovavi konveksno-konkavnim, osovinski koncipiranim stubinim prostorom duboku sceninu vizuru. Upravo zahvaljujui Passalacquinoj skalinadi dubrovaki se isusovaki sklop s pravom smatra najkvalitetnijom baroknom urbanistiko-arhitektonskom cjelinom na hrvatskoj obali Jadrana.

260

Barokna arhitektura

Barokna arhitektura 261

Katedrala sv. Terezije u Poegi

(1756.1763.)

rkva sv. Terezije jedno je od najkvalitetnijih ostvarenja kasnobarokne sakralne arhitekture u Hrvatskoj, obiljeeno sintezom longitudinalnog i centralnog prostora. Njezina gradnja povezana je s porastom politikog znaenja Poege nakon protjerivanja Osmanlija, kada zagrebaki biskup Franjo Thauzy izabire upravo taj grad za sjedite filijale zagrebakog Kaptola (1752.) i osnivanje nove upe, djelatne za ire podruje Slavonije. Tim inom, koji je poduprla Marija Terezija, na svojevrstan je nain najavljeno osnivanje Poeke biskupije (1997.) i dizanje upne crkve sv. Terezije na rang katedrale. U skladu s reprezentativnim naruiteljem jest i volumno-prostorna organizacija crkve. Monumentalna longitudinalna unutranjost, podijeljena na tri prostrana kvadratina traveja baldahinskih svodova, centralizirana je formiranjem stijenjenih kapela uz sredinji travej. Akcentiranje tog tlocrtno neto veeg dijela izvedeno je skoenjem konveksno-konkavnih stupaca, ralanjenih kompozitnim pilastrima te pojaanim osvjetljenjem kroz prozore u obliku kartua. Organizacija unutranjeg prostora odraava se i na vanjtini crkve, sa sredinjim zvonikom inkorporiranim u konveksno-konkavno tretirano proelje. Njegova originalna konstrukcija izraena je efektnim kontraforima u obliku udvostruenih voluta. Navedenim znaajkama crkva svjedoi o znalakom projektantu, formiranom u krugu beke i tajerske kasnobarokne arhitekture. Sagledavanjem pak komparativnih primjera dolo se do najbliih paralela za prostorni tip Sv. Terezije u opusu bekog arhitekta Franza Antona Pilgrama (projekt katedrale u Vcu), dok oblikovanje proelja i arhitektonske plastike najvee podudarnosti nalazi u tajerskoj etverolisnoj upnoj crkvi u Ehrenhausenu. Svojom inventivnou, izraenom paralelnom primjenom kasnobaroknih, rokoko i klasicistikih obiljeja, poeka crkva znaila je izrazitu inovaciju u hrvatskoj baroknoj arhitekturi.

272

Barokna arhitektura

Barokna arhitektura 273

upna crkva sv. Marije Magdalene u Selima kod Siska

(1759.1765.)

rkva sv. Marije Magdalene, sagraena na vlastelinstvu zagrebakog Kaptola u Selima kod Siska, prezentira za hrvatsku arhitekturu jedinstvenu kasnobaroknu interpretaciju dviju znaajnih baroknih tema ovalnoga tlocrta i konveksno-konkavnog proelja s dva zvonika. Sastavljena od ovalnog broda s visokom kupolom, na koji se du longitudinalne osi s jedne strane nadovezuje eliptoidno predvorje flankirano zvonicima, a s druge strane kvadratino oblo zakljueno svetite, crkva sv. Marije Magdalene slijedi beku Peterskirche, paradigmatsko rjeenje Johanna Lucasa von Hildebrandta, transformirano tijekom 18. stoljea u

irokom krugu njegovih austrijskih sljedbenika te prihvaeno i u oblinjoj tajerskoj (upna crkva u Saggautalu). No za razliku od navedenih primjera, kojima glavno obiljeje daje dinamizacija ovalnog prostora irim bonim i uim dijagonalnim kapelama, ovdje je proirenje ovala reducirano samo na plitke dijagonalne nie, dok sredinji prostor artikuliraju, umjesto ranijih plastinih zidnih stupaca, klasini dvojni pilastri i vijenac. Tako ostvarena prostorna kohezija, u kojoj se navedena klasicizirajua ralamba ispreplee s rokoko motivima, napose u osvjetljenju kroz prozore-kartue i ovalne lukarne, svjedoi o novim stil-

skim strujanjima u kasnobaroknoj arhitekturi druge polovice 18. stoljea. Inovativnou se odlikuje i dinamino pokrenuto proelje crkve sv. Marije Magdalene s dva elegantna zvonika. Konveksnoj sredinjoj proelnoj zoni, naime, efektni kontrast ine konkavne plohe zvonika izdvojene od korpusa crkve, kojim dominira kupola s visokom lanternom. Takva volumno-prostorna organizacija nadilazi mnoga istodobna srednjoeuropska ostvarenja, ukazujui na vrsnoga projektanta, formiranoga na temeljima najviih dostignua beke barokne arhitekture te vjerojatno i samog pripadnika marijaterezijanskoga dvorskog stila.

274

Barokna arhitektura

Barokna arhitektura 275

Palaa Vojkovi u Zagrebu

(1764.)

asnobarokna trokrilna palaa, koju je na zagrebakom Gradecu (Matoeva 9) podigao potpukovnik Sigismund Vojkovi, jedna je od najraskonijih gradskih rezidencija tog doba u kontinentalnoj Hrvatskoj. Kao mjesto odravanja kazalinih predstava i koncerata, Vojkovieva je palaa bila stjecite tadanje elite, naroito nakon poara u Varadinu (1776.), kada se banska vlada vratila u Zagreb, a s njom i glavni predstavnici hrvatskog plemstva. Iako ju je ve na prijelazu 18. i 19. stoljea ak dva puta pokuala otkupiti Zagrebaka upanija, ona ostaje u vlasnitvu istaknutih

plemia Oria, Kulmera i Rauchova sve do 20. stoljea, da bi danas u njoj bio smjeten Hrvatski povijesni muzej. Zapremivi mjesto triju starijih parcela, palaa se odlikuje karakteristinim baroknim otvorenim U-tlocrtom, organiziranim oko sredinje osi. Posebnu kvalitetu ini nadsvoeno predvorje (vea) u prizemlju i dvorana na katu, postavljeni u sredinju os cijelom dubinom ulaznog krila. Sa svake strane vee uspinju se dva simetrina stubita raskono tretirane kamene ograde, a injenica da je ovdje, za razliku od suvremenih hrvatskih dvoraca, izostavljen hodnik uz dvorina proelja nadoknaena je dvostrukim nizovima prostorija u bonim zonama. Sredinji prostori vee i dvorane rizalitno su istaknuti na proelju,

tovie, dvorana se osamostalila i u zoni krovita, naglaena zabatom razvedenog obrisa. Elementi ralambe, posebno portal valovita zabata, prozorski okviri i pilastri odlikuju se kasnobaroknom plastinou, a njihovo pojaano grupiranje na sredinjem rizalitu u skladu je s cjelokupnom arhitektonskom koncepcijom palae. U tom kontekstu vanu ulogu igra i urbanistiki smjetaj palae na obodu grada, tako da sklop ukljuuje i prostrani vrt. Na taj nain ostvaruje se karakteristino barokno rastvaranje srednjovjekovnoga utvrenog grada, ali i jednako tako karakteristina barokna sinteza gradske i izvangradske rezidencije u osebujnu vrtnu palau, to je sve svjedoanstvo vrsnog projektanta i graditelja.

Barokna arhitektura 283

Hans Georg Geiger

Sv. Dionizije s Rustikom i Eleuterijem

1675./77., oltar Svetih muenika (sv. Dionizija) Zagreb, akademska crkva sv. Katarine

ijekom obnove gornjogradske isusovake crkve sv. Katarine nakon poara 1674. godine podignut je i oltar Svetih muenika. Ugovor o izradi oltara bio je potpisan 1675., a oltar je bio dovren 1677. godine, to prua okvir za dataciju dviju oltarnih slika, od kojih se Muenitvo sv. Vida nalazi na gornjem katu, a slika sv. Dionizija na donjem katu oltarnog retabla. Velianje ranokranskih muenika u skladu je s protureformacijskom zadaom sakralne likovne umjetnosti, koju vie od stoljea nakon posljednje sjednice Koncila u Tridentu (1563.), dosljedno provode zagrebaki isusovci. U temeljnim stilskim znaajkama Geigerova djela susreemo se s njemu svojstvenim anakronim likovnim izriajem, utemeljenim na estetskim naelima prethodnih razdoblja. Kolorit je suzdran, slikani prostor zasien je masama krupnih likova, a uloga svjetla oituje se dvojako u oblikovnom, ono doarava iluziju volumena, a u ugoajnom, postignutom odsjajima hladnoga svjetla, ini prizor distanciranim, lienim oekivane barokne patetike i naglaenih emocija. Crtaki precizna i plastiki doreena forma uklapa se u statinu, pomno izbalansiranu cjelinu koju zaokruuju aneli to na oblacima slave martire donosei im lovorove vijence i palmine grane nebeske slave i muenitva. Slika sv. Dionizija, kao ni slika sv. Vida, nije potpisana, a atribucija Hansu Georgu Geigeru utemeljena je na komparativnoj analizi formalno-stilskih znaajki. Najiscrpniji pisani podatak do danas pronaen na djelima Hansa Georga Geigera nalazi se na slici Marijino uznesenje u Dolenjskom muzeju u Novome Mestu, koju je potpisao: H:G:G IN: 1641. Ako potpisu pridodamo i likovni govor slike, u kojem se kao pouzdana uporita naknadnih atribucija oituju karakteristine i jedinstvene formalno-stilske znaajke, negdanja oltarna pala iz filijalne crkve nad Ortnekom dobiva znaaj temeljnoga djela u Geigerovu opusu, na koje se referira i zagrebaka kompozicija.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 291

Franz Xaver Wagenschn

Sv. Mihovil arkaneo i bitka za osloboenje Osijeka od Turaka

(1770.)
Osijek, glavni oltar upne crkve sv. Mihovila

lika je bila postavljena na netom dovreni glavni oltar osjeke isusovake crkve 1770. godine. U samostanskoj kronici voenoj izmeu 1763. i 1772. godine zabiljeeno je da je sveanom blagoslovu oltara osobno nazoio Josip II. sa svojom pratnjom. U 19. stoljeu bila je u potpunosti preslikana, a nakon Domovinskog rata 1991. godine, kada je zajedno s ostalim umjetninama bila sklonjena iz Osijeka na sigurnije mjesto, obnovljena je, a naknadni retu tom je prilikom otklonjen. Slika vjeto objedinjuje dvije teme Pad anela, jednu od estih tema protureformacijske crkve, u gornjem, i sugestivan opis bitke za osloboenje Osijeka od Turaka, u donjem dijelu. U vertikalno razvijenoj monumentalnoj kompoziciji uoljiva su autorova uporita u akademskom stilu Beke likovne akademije 50-ih godina 18. stoljea i slikarskom stilu tadanjeg rektora Michaela Angela Unterbergera (1695.1758.), koji je u svojim brojnim djelima spojio i parafrazirao iskustva protagonista venecijanskoga kasnobaroknog slikarstva i veronekih majstora. Kako je sa slike zajedno s pojedinostima u donjem dijelu kompozicije nestao i slikarev potpis, potvrda Wagenschnova autorstva pronaena je u Privilegiranim carskim oglasima tiskanim 1771. godine u Beu, u kojima se navodi: Wagenschn, Hr. Franz Xav. Zu Eszek bey den PP. Jesuitern, der H. Erzengel Michael, un der H. Johann von Nepomuck. Zapis je ujedno potvrdio Wagenschnovo autorstvo slike Apoteoza sv. Ivana Nepomuka na bonome oltaru u istoj crkvi, u cijelosti preslikane u 19. stoljeu, a kasnije dodatno u tolikoj mjeri oteene da je s nje potpuno nestalo lice sveca, koje je rekonstruirano tijekom recentne obnove.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 299

Martin Johann Schmidt

Silazak Duha Svetoga

(1774.)
Osijek, oratorij kapucinske crkve sv. Jakova apostola

asigurno najvrjednije djelo u kapucinskoj crkvi u Osijeku jest Silazak Duha Svetoga austrijskog kasnobaroknog slikara Martina Johanna Schmidta, zvanoga Kremser Schmidt (1718.1801.). Kapucini su je nabavili 1774. godine i uz podatak o bekom podrijetlu, cijeni i namjeni to zabiljeili u svojoj kronici: Anno 1774. Eadem procuravit Adm Vndus P. Nivardus praeter alia in Ecclesia Imaginem Adventis Spiritus Sancti super Apostolos in Octaginta florenis Vienna ut tempore devotionis quadraginta horarum. Seu in testis Pentacostalibus ad Majorem aram apponi possuit. Premda nepotpisana, sama slika govori o autorstvu Kremsera Schmidta karakteristinim slikarskim nainom vjeto sazdanom kompozicijom od pokrenutih likova i zgusnutog prostora u kojem su svjetlost i sjena u dramatinom srazu ostvarili upeatljiv prizor. Pripisivanje kapucinske slike poznatome austrijskom slikaru sretno je potvreno zapisom Kremser Schmidtova suvremenika Kolomana Fellnera u popisu naruenih slikarevih djela nainjenom 1787. godine: Eseck in Ungarn, Die Sendung des Heil. Geists. Kako nikada nije bila evidentirana u Osijeku, ista je slika spomenuta jo jednom, u popisu nestalih radova Martina Johanna Schmidta: Esek (einst Ungarn, Sendung des hl. Geists Fellner 1787).

300

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj

Paulus Antonius Senser

Sv. Franjo u molitvi

(oko 1750.)
Slavonski Brod, oltar sv. Franje Asikog u franjevakoj crkvi Presvetoga Trojstva

oetkom 18. stoljea u Slavoniji je bilo malo kolovanih domaih slikara i utjecajnih slikarskih radionica, pa su za opremanje oltara u novopodignutim crkvama slike esto bile nabavljane u vanijim srednjoeuropskim umjetnikim sreditima, a ponajprije u Budimu i Beu. Paralelno s importom radova uglednih stranih majstora u Osijeku se ranih 40-ih godina 18. stoljea profilira Paulus Antonius Senser (1716.1758.), koji je razvio uspjenu djelatnost i u Peuhu (Madarska), gdje je 1747. godine dobio i graanska prava. Slika Sv. Franjo u molitvi s krupnim likom oca franjevakog reda u prednjem planu i udaljenim prizorom njegove kunje pred crkvicom Marije od Anela, legendarnom Porcijunkulom u lijevom dijelu kompozicije, tipino je Senserovo djelo, u kojem se oituju znaajke ostalih potpisanih i pripisanih mu radova u Slavoniji, Bosni i Hercegovini (Visoko, Kraljeva Sutjeska), Vojvodini (Ba) i madarskoj Baranji (Pcs, Sikls, Mriagyd). Otvoreno je pitanje precizne datacije te oltarne pale, jer u samostanskoj kronici nema zapisa o redoslijedu postavljanja oltara ni o nabavi slika. Oltar na kojem se nalazi smjeten je u nii junoga zida crkvene lae. Dala ga je podignuti bratovtina pojasara sv. Franje, a u kronici se spominje tek 1767. godine.

302

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj

Franz Anton Maulbertsch

San sv. Josipa

(1774.)
Gornja Bistra, kapela dvorca Ori

lika Josipov san jedini je rad Franza Antona Maulbertscha (1724. 1796.) do danas evidentiran u Hrvatskoj. Potpis A. Maulpertsch na zaveljaju u donjem dijelu kompozicije pouzdano je pribraja pozamanom opusu jednoga od najboljih austrijskih kasnobaroknih slikara osebujna i prepoznatljiva duktu-

sa. Nalazi se u sredini slikanog glavnog oltara u iji se iluzionistiki arhitektonski okvir precizno uklapa: sa strana je flankiraju uslojeni stupovi i pilastri, a nadvisuje je polukruni nadvoj arhitrava ukraenog zupcima. Po formalnim znaajkama slika pripada skupini Maulbertschovih oltarnih slika koje se smirenijim akademskim stilom donekle udaljavaju od pokrenutih dinaminih kompozicija njegovih egzaltiranih nebeskih glorija i dramatinih inscenacija sakralnih tema. Za razliku od tih, brojnijih primjera, u kojima ve od ranih 50-ih godina, slikajui s lakoom i gotovo skicozno, Maulbertsch sustavno gradi formu, istovremeno je razlaui svjetlosnim kontrastima, Josipov san karakterizira ponovna afirmacija plastinih vrijednosti. Draperije se lome u vrim plohama, mjestimice u izravnom dodiru svjetlijih i zasjenjenih dijelova, a na mjestima ih razdvajaju linije skoncentriranog vrnog svjetla. Pogled izbliza otkriva sloenu strukturu detalja: sjene nisu postignute samo jednostavnim dodavanjem crne u osnovni ton, nego su, osobito kod inkarnata, obojene, pri emu su istaknuti njihovi komplementarni odnosi. U kompoziciji se oituje kasnobarokna, ve gotovo klasicistika, monumentalna vertikalnost i dijagonalno pruanje slikanog prostora, pri emu likove protagonista pratimo po konvencionalnoj cik-cak putanji. Slika je nastala oko 1774. godine, najvjerojatnije u Beu, jer je u to vrijeme dvorska kapela bila dovrena, to je obiljeeno godinom uklesanom na zaglavnome kamenu njezina portala. Naruitelj slike bio je najvjerojatnije sam grof Krsto II. Ori (1718.1782.), lan stare hrvatske plemike obitelji.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 303

Freske i tuko dekoracija u kapeli sv. Franje Asikog franjevakog samostana u Zagrebu
(1683.)

apela sv. Franje Asikog podignuta je 1683. godine u prizemnom dijelu junog samostanskog krila, zahvaljujui novanoj donaciji Helene Patai iz plemike obitelji Patai od Zajezde. Dimenzijama skroman prostor kapele ukraen je tukaturama te zidnim i svodnim slikama koje sadrajem slave ivot i djelo sv. Franje Asikog. Plastini ukras kapele, podijeljen je u dvije zone, donekle razliitih oblikovnih znaajki, koje upuuju na dvije razliite tukaterske radionice. U prizemnoj zoni tukaturi pripada podreena uloga okvira od razigranih i stanjenih vitica akantusova lia, koje mjestimice zavravaju stiliziranim ivotinjskim glavama. Iznad uskoga i glatkog razdjelnog vijenca u zoni prvog kata tukatura postupno izrasta u voluminoznu i zasienu figu-

rativno-dekorativnu baroknu kompoziciju, sastavljenu od vrsto modeliranih anela i krilatih aneoskih glavica, simetrinih hrskaviastih uzoraka obraslih bobicama, koljkastih motiva, tjestasto protegnutih stiliziranih voluta, stilizirana lovorova lia te festona i girlandi koje izborom voa jabuka, raspuknutih granata i groa imaju dvojaku simboliko-dekorativnu ulogu. U tuku je napravljen i oltar na junome zidu sa sredinje smjetenom baroknom slikom sv. Franje, naslikanom po grafikom prijevodu istoimene skulpture Giacoma Monaldia u crkvi sv. Petra u Rimu. Sa strana oltarne pale su dobro proporcionirane stojee figure sv. Antuna Padovanskog na lijevoj strani i sv. Bernardina Sijenskog na desnoj strani, a na oltarnoj atici iznad

razlomljena arhitrava s grbom Pataia u sredini lebde simetrino razmjeteni aneli koji slave simbol franjevatva u nebeskoj gloriji. Zidne slike koje prate tuko dekoraciju ine tri meusobno razliite cjeline: scene iz ivota sv. Franje, obogaene apokrifnim, lokalno obojenim prizorima, scenografijom i kostimografijom, smjetene su u aktualno vrijeme i povijesne okolnosti onodobnog Zagreba i Hrvatske, a rad su lokalnog slikara Bernarda Bobia. Kompozicije na medaljonima uklopljenim u tukaturu svoda i gornjih dijelova zidova, neke od njih naknadno popravljane ili ponovno naslikane, rad su nepoznatog autora i ilustriraju kljune prizore iz sveeve slubene biografije. Iluzionistiki slikani prozori na zapadnome zidu, draperija koja s njih visi i krupne vaze s cvijeem na sjevernome zidu, rad su takoer nama neznanog slikara i prve trompe lolei kompozicije u slikarstvu sjeverne Hrvatske.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 307

Ivan Krstitelj Ranger

Zidne slike u kapeli sv. Jurja u Purgi Lepoglavskoj

(1750.)

apela sv. Jurja podignuta je u Purgi Lepoglavskoj, udaljenoj svega nekoliko kilometara od Lepoglave i lepoglavskog pavlinskog samostana u kojem je boravio, radio i umro pavlin Ivan Krstitelj Ranger. Kapela sv. Jurja nije jedina crkva koju je taj slikar u cijelosti oslikao, ali je jedina u kojoj je ostvario do u potankosti osmiljen arhitektonski okvir dosljedno prove-

denih konstruktivnih i dekorativnih tema, vrstan primjer quadrature koja je rastvorila skroman prostor jednobrodne crkvice, uvodei vjernike iz realnog u nadnaravni prostor naseljen svecima, oplemenjen simbolima vjere, hrabrosti, snage i ljubavi. Njihova je okosnica ivot i muenika smrt jednoga od najpopularnijih ranokranskih muenika, a lajtmotiv ideja o ciklikoj

prirodi stvari, vjenom obnavljanju, smrti i ivotu, saeta u krunom simbolu ouroborosa, zmije koja guta vlastiti rep, jednome od etiri amblema to okruuju razigranu Floru na svodu ispod pjevalita, odmah do ulaznih vrata. Samome patronu crkve, sv. Jurju, posveeni su slikani prizori na apsidalnom zidu i svodu prezbiterija: na zidu apside u panoramskom je kadru naslikan sukob sv. Jurja sa zmajem, jednim od najmatovitijih i najupeatljivijih meu zmajevima na brojnim prikazima te teme u srednjoeuropskoj riznici baroknog zidnog i tafelajnog slikarstva.

Oslik kupole s likom Fame.

310

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj

Lepoglavska je kompozicija zasigurno i jedna od rijetkih smjetenih u slikanome prostoru interijera, dok je princeza u nevolji prikazana daleko pred vedutom kojom se slikani prostor crkve prividno produuje preko iluzionistiki slikane balustrade. Promatrai prizora, pavlin i sredovjeni mukarac, kojem je dosadanja literatura dodijelila ulogu ispovjednika, smjeteni su u naslikanom prostoru oratorija s konveksnom ogradom od balustara, svojevrsnoj loi koja itavom prizoru pridaje znaenje baroknog igrokaza, u kojem svetac na bijelome konju i neman stoje na ravnim

i glatkim daskama pozornice. Prizor promatra i nebeska svita naslikana u kaloti apside: Bog Otac, Krist i aneli s palminom granom i vijencem u rukama U prostoru broda na sjevernom je zidu iluzionistiki naslikan oltar alosne Bogorodice, a na junome zidu oltar sv. Antuna Padovanskog, nad kojima se panoramskim i zakrivljenim kadrovima nadvoja otvara pogled u nebo naseljeno malim i krupnim anelima. Svecima i muenicima na oltarima pridruuju se sv. Barbara i sv. Apolonija u naslikanim niama sa strana pjevalita, te lik Jude Makabeja na zidu do trijumfalnog luka.

Vrhunac Rangerove quadrature i tematsku poantu sagledavamo u osliku prozrane kupole koja je zakljuena lanternom i ojaana rebrima, a uzdie se nad naslikanim izlomljenim vijencem ojaanim zupcima i poduprtim uslojenim pilastrima i stupovima. Protagonist prizora u iluzionistiki slikanom prostoru kupole je krupni aneo truba, o iju je trublju ovjeena zastavica s natpisom FAMA VIRTUTIS EIVS UBIQUE. 2. Mak 10. Daleko od oiju, na zidovima tijesnog prostora pjevalita Ranger je naslikao razigrani komorni orkestar anela sviraa.

Pavlin ispovijeda.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 311

Anton Joef Lerchinger

Iluzionistika kupola s personifikacijama kontinenata

(oko 1756.1760.) Samci pokraj Gornje Stubice, kapela dvorca Ori (Muzeji Hrvatskog zagorja)

idne slike u dvorskoj kapeli grofova Ori pripisuju se slovenskom slikaru Antonu Joefu Lerchingeru, ueniku gradakog freskista Johanna Christosoma Vogla, suradniku ptujskog slikara Franca Pachmayera, nastanjenom sredinom 18. stoljea u Rogatcu u Sloveniji, koji je zajedno sa svojim suradnicima oslikao podosta crkava na podruju slovenske tajerske i sjeverozapadne Hrvatske. Iluzionistiki slikana kupola na ekome svodu zasnovana

Andrej Kristof Jelovek, Sv. Katarina Aleksandrijska, 1762. Zagreb, akademska crkva sv. Katarine

je na pravilnoj centralnoj perspektivi s neznatno pomaknutim oitem u zoni lanterne. Na slikanim panadantivima podno kupole su alegorijski prikazi kontinenata Europe, Azije, Afrike i Amerike, a do njih su, po dva na sjeveroistonoj i jugozapadnoj strani, jo etiri enska lika, alegorije etiriju isusovakih zavjeta siromatva, poslunosti, istoe i misionarstva. U sredinjem dijelu iluzionistiki slikana oltara na jugoistonom zidu kapele prikazana je smrt sv. Franje Ksaverskog na otoku Sancianu. Postrance, iza masivnih, prividno prostorno razvijenih mramornih stupova proviruju dva enska lika, personifikacije kreposti: Ljubav (Caritas) na lijevoj i Ufanje

(Spes) na desnoj strani. Aneli adoranti na masivnim volutama pod oltarnom atikom preporuuju duu preminula sveca Bogu Ocu u gloriji od oblaka i anela. Lerchingerove gornjostubike freske odlikuju se profinjenom kromatskom ljestvicom, morfolokom i tipolokom dosljednou, koja u izradi likova iskljuuje sudjelovanje pomonika ili suradnika, to za slikanje same quadrature, neuobiajeno precizno elaborirane, nije mogue sa sigurnou ustvrditi. Pojedinosti i cjelina, i u zoni kupole i u kompoziciji oltara, ukazuju na mogue koritenje uvenoga i u 18. stoljeu gotovo nezaobilaznog prirunika za slikare i arhitekte, koji je potkraj 17. stoljea objavio Andrea Pozzo.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 313

Joseph Anton Quadrio (1712., 1721.) i tukaterska radionica iz Graza (1724.1726.)

tuko dekoracija u akademskoj crkvi sv. Katarine u Zagrebu

tukature u akademskoj crkvi sv. Katarine na zagrebakom Gornjem gradu najreprezentativniji su primjer te vrste dekoracije u sjevernoj Hrvatskoj. Nastale izmeu 1712. i 1726. godine, pokazuju stilske promjene na prijelazu baroka u rokoko i smjenu dviju generacija tukatera djelatnih u Mariboru i Grazu. Jednu stilsku cjelinu ine tukature Antona Josepha Quadria, nastale izmeu 1712. i 1721. godine, koje lisnatim viticama prekrivaju crkveni svod sputajui se preko zone empora do arkada bonih kapela, i tuko ornament u kapeli sv. Ignacija. Drugu, oblikovno slojevitu cjelinu nastalu izmeu 1724. i 1726. godine,

ine ornamenti i figurativne kompozicije na bonim zidovima svetita, tuko ukrasi na zidovima i svodovima preostalih pet bonih kapela te figurativni prikazi i dekoracija u sakristiji, djela za sada nedefinirane tukaterske radionice, vjerojatno iz Graza. Trea cjelina su tukature na zapadnom zidu crkve i ogradi pjevalita, veim dijelom nastale 1896./97. godine, kada je tijekom obnove crkve nakon potresa 1880. i poara 1895. godine unitena dekoracija bila rekonstruirana. Anton Joseph Quadrio lan je obitelji tukatera koji su djelovali preteno u austrijskoj i slovenskoj tajerskoj te na uem podruju sjeverozapadne

Hrvatske. U domaoj literaturi uvrijeena je pretpostavka da postoji samo jedan Quadrio ija se djelatnost poinje pratiti od njegova angamana u Grazu, gdje je zajedno s Josephom Sereniem i Hieronimom Rossiem bio zaposlen na ukraavanju Mauzoleja cara Ferdinanda II. 1687.1689. godine. Sa slovenske strane Joe Curk smatra da tukature koje se tradicionalno pripisuju Quadriu treba podijeliti na dvije skupine: prvu nastalu do 1700. godine, koja bi se pripisala ocu, i drugu nakon 1700. godine, kojoj bi pripadala djela sina. U svim Quadrievim djelima na podruju sjeverozapadne Hrvatske oituju se istovjetne stilske i tipoloke znaajke,

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 317

Joseph Anton Quadrio, tuko dekoracija svoda u akademskoj crkvi sv. Katarine, 1721.

bilo da je rije o lisnatom ornamentu, plastiki naglaenim puttima i pticama, ili o posve plitkim figurativnim reljefima. Dekoracija svoda Sv. Katarine najvei je njegov pothvat u crkvama sjeverozapadne Hrvatske i ogledni primjer njegova karakteristinog naina oblikovanja. Ostale zidne povrine u crkvi sv. Katarine ukraene su kasnijim tipom tuko dekoracije, lisnato-vrpastim ornamentom s vrlo malo stiliziranog lia, koji se u Europi pojavljuje na prijelazu visokog baroka u rokoko, izmeu 1710. i 1740. godine, a odraava utjecaj francuske umjetnosti toga razdoblja. Uz

Nepoznati autor, tuko dekoracija u kapeli sv. Barbare, 1726., akademska crkva sv. Katarine.

318 Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj

Nepoznati autor, tuko-reljef s prikazom muenja sv. Apolonije, 1726., akademska crkva sv. Katarine.

vrpasti ornament odmak od dekorativnog rjenika Quadrieve radionice na tim dijelovima tukatura oznaava i ornament reetke s rozetama ili bez njih, to je ujedno i njegova najranija primjena u sjevernoj Hrvatskoj. Kada je rije o oblikovanju ljudske figure i anela, za razliku od navedenih znaajki Quadrievih tukatura, figurativni tuko reljefi iz 1724.1726. godine u Sv. Katarini od njih se bitno razlikuju: dominira meka modelacija forme, zamjeuju se sloeniji odnosi svjetla i sjene, reljefne kompozicije su slojevitije i slikovitije, a i tipologija lica razliitih je osobina.

Barokno slikarstvo u sjevernoj Hrvatskoj 319

Hans Ludwig Ackermann

Bogorodica s Kristom
(1632.)
Zagreb, katedrala Uznesenja Blaene Djevice Marije, sjeverni zid svetita (dio nekadanjeg glavnog oltara)

onumentalan trokatni oltar s oslikanim pominim krilima, postavljen 1632. godine u svetite zagrebake katedrale na mjesto u poaru stradalog gotikog krilnog oltara, rastavljen je tono dvjesto godina poslije, a njegova je skulptura razdijeljena crkvama zagrebake biskupije. ezdesetih godina 20. stoljea D. Barievi je na terenu prepoznala nekoliko kipova i manjih fragmenata tog iznimnog oltara koji se snano dojmio suvremenika: ak i u drugoj polovini 17. stoljea, kada oltarni nastavak s pominim krilima postaje izraziti anakronizam, pojedini naruitelji oltara za katedralu izriito zahtijevaju da budu sagraeni po uzoru na glavni (npr. oltari sv. Ladislava i sv. Marije, sa skulpturom I. Komersteinera, fragmentarno sauvani u zagrebakim muzejima). Sauvani dijelovi ergeljskog oltara vrsnoom i brojnou ouvanih kipova ine vaan segment inae slabo ouvanog Ackermannova opusa. Obiljeja skulpture tog kipara roenog u Heidelbergu ukazuju na formativne utjecaje junonjemake maniristike tradicije. Kakvoom i monumentalnou ostatci Ackermannova oltara iznimna su i izolirana pojava u kiparstvu prve polovice 17. stoljea u sjevernoj Hrvatskoj, no treba uzeti u obzir da je dananja slika te grae znatno okrnjena osim glavnog oltara zagrebake katedrale, tijekom etvrtog desetljea bili su sagraeni i glavni oltari isusovakih crkava u Zagrebu (1631.) i Varadinu (1639.), za koje s razlogom moemo pretpostaviti da su bili vrsna djela, moda takoer Ackermannova: izvori biljee neimenovanog kipara iz Graza kojem su se za izradu svog glavnog oltara obratili varadinski isusovci, a majstoru iz istog sredita vjerojatno su se obratili i zagrebaki isusovci koji su za oltar u crkvi sv. Katarine platili vrlo veliku svotu od 4000 forinti, jednako koliko i biskup Ergeljski za oltar u zagrebakoj stolnici.

Oltari i skulptura 17. i 18. stoljea u sjevernoj hrvatskoJ 323

Josip Schokotnigg

Propovjedaonica (1742.1743.) i oltari sv. Josipa i sv. Barbare (1742.1761.)

Belec, crkva sv. Marije Snjene
prvoj polovici pedesetih godina 18. st. oslikana i opremljena unutranjost beleke crkve ubraja se u najcjelovitije reprezentativne barokne interijere u sjevernoj Hrvatskoj, pribliavajui se motivskom i koloristikom usklaenou zidnog oslika i crkvenog namjetaja idealu baroknog Gesamtkunstwerka. Iluzionistiki oslik djelo je pavlinskog slikara Ivana Rangera, dok su propovjedaonica i boni oltari sv. Josipa i sv. Barbare pripisani Josipu Schokotniggu, u to vrijeme jednom od najuglednijih kipara u Grazu. Vrsna skulptura glavnog oltara nedavno je pribliena opusu gradakog kipara Filipa Jakoba Strauba. Schokotniggova skulptura u Belcu odlikuje se naglaenom plastikom snagom i samostalnou unutar okvira oltara i propovjedaonice, a reljefi na govornici propovjedaonice svjedoe o vjetini komponiranja i plastike gradacije u irokom rasponu od plitkog reljefa do pune plastike. Iako ne bez uzora i paralela u suvremenom austrijskom drvorezbarstvu (propovjedaonica se tipoloki nadovezuje na propovjedaonicu minhenskog kipara J. B. Strauba, danas u Laxenburgu pokraj Bea, a oltari imaju tipoloku paralelu u oltaru sv. Marije u Krakaudorfu), u kontekstu tadanje produkcije u sjevernoj Hrvatskoj Schokotniggovi radovi predstavljaju iznimnu pojavu. Istaknuta i osamostaljena uloga skulpture, novi ili na nov nain interpretirani ornamentalni motivi (koljka, vrpasti prepleti, rocaille) te naglaavanje dekorativnog aspekta cjeline ostvarenog povezivanjem i pretapanjem gradivnih, figuralnih i ornamentalnih motiva u radovima domaih majstora pojavit e se tek desetljee kasnije.

Josip Schokotnigg, Propovjedaonica u upnoj crkvi Marije Snjene u Belcu, 1742.

332

Oltari i skulptura 17. i 18. stoljea u sjevernoj hrvatskoJ

Josip Schokotnigg, Hermski aneo na oltaru sv. Josipa u upnoj crkvi Marije Snjene u Belcu, oko 1743.

Josip Schokotnigg, Prorok Izaija na propovjedaonici u upnoj crkvi Marije Snjene u Belcu, 1742. gore Josip Schokotnigg, Sv. Matej na oltaru sv. Josipa u upnoj crkvi Marije Snjene u Belcu, oko 1743. dolje

Oltari i skulptura 17. i 18. stoljea u sjevernoj hrvatskoJ 333

Aleksije Kniger

Propovjedaonica, oltar sv. Anela, oltar sv. Ane, oltar sv. Kria, oltar sv. Pavla Pustinjaka, glavni oltar
(osmo desetljee 18. stoljea) Lepoglava, upna crkva Bezgrenog Zaea Bl. Dj. Marije

ipar Aleksije Kniger (1732.1782.), mlai brat slavnog Veita Knigera, pristupa 1760., kao ve kolovan kipar, pavlinskom redu za koji tijekom dvadesetak godina realizira brojne narudbe. Tijekom osmog desetljea 18. stoljea u samostanskoj crkvi u Lepoglavi ostvario je iznimnu cjelinu od pet oltara s propovjedaonicom koja se ubraja u rijetke primjere rokoko i kasnobarokne oltaristike i skulpture u sjevernoj Hrvatskoj. Osim propovjedaonice i oltara sv. Ane, na kojima je slikar i pozlatar Franz Kochler iz Bea uz svoje ime zapisao godinu 1777., ostali oltari nisu datirani, pa se njihova kronologija uspostavlja na temelju stilskih obiljeja. Iako nastali u neveliku vremenskom rasponu, u njihovim se oblicima zamjeuje postepena promjena od prevlasti rokoko izriaja (propovjedaonica, oltar sv. Anela, oltar sv. Ane) prema sve zamjetnijim klasicistikim komponentama na oltarima sv. Kria i sv. Pavla Pustinjaka te posebno na glavnom oltaru. Naglaeno izduenih proporcija, radi usklaivanja s vertikalizmom prostora gotike crkvene lae, profinjenim koloristikim skladom marmorizacije i pozlate te dinamino impostiranom skulpturom propovjedaonica se istie kao elegantna cjelina koja svjedoi o rafiniranom kasnobaroknom jeziku njezinih autora. Dojmu lakoe i prozranosti pridonose razigrane aneoske figure u labilnim pozama, u velikoj mjeri fiziki osamostaljene od arhitekture propovjedaonice. U plesnom pokretu rotirane figure zalepranih krajeva draperije i blago nasmijeenih mladenakih lica svojstvene su Knigerovim oltarima izrazitijih rokoko obiljeja, dok njegove kasnije skulpture odlikuje naglaenija statuarnost.

Aleksije Kniger, Propovjedaonica Aleksije Kniger, Oltar sv. Ane.

336

Oltari i skulptura 17. i 18. stoljea u sjevernoj hrvatskoJ

Aleksije Kniger, Detalj kipa sv. Augustina na glavnom oltaru upne crkve Bezgrenog Zaea Bl. Dj. Marije u Lepoglavi. Aleksije Kniger, Detalj glavnog oltara u upnoj crkvi Bezgrenog Zaea Bl. Dj. Marije u Lepoglavi.

Oltari i skulptura 17. i 18. stoljea u sjevernoj hrvatskoJ 337

338

Oltari i skulptura 17. i 18. stoljea u sjevernoj hrvatskoJ

Francesco Robba

Oltar sv. Kria

(1748.1756.) Krievci, crkva sv. Kria

ltar se izvorno nalazio u sredinjem brodu zagrebake katedrale. Tijekom njezina regotizacijskog ienja, koje je uslijedilo nakon velikog potresa 1880. godine uklonjen je, zajedno s veinom ostalih baroknih oltara iz katedrale te preseljen u Krievce. Posveen je 1756. godine, no novijim je arhivskim istraivanjima utvreno da je Robba ugovor o izradi

oltara sv. Kria, za sumu od 1600 florena, potpisao sa zagrebakim Kaptolom jo poetkom 1748. godine. Za razliku od nekih drugih oltara za zagrebaku katedralu, za iju je izradu prije sklopio ugovore, taj je oltar Robba u cijelosti zavrio, vjerojatno iste godine kada je oltar i posveen. Dovravanje oltara dosad se dovodilo u vezu s njegovim navodnim preseljavanjem u Zagreb 1755. godine, no nedavni arhivski nalazi opovrgavaju tu dugo u literaturi prenoenu pretpostavku, svjedoei da se Robba, iako ga je smrt zatekla u Zagrebu, nije potkraj ivota odselio iz Ljubljane. Smionom redukcijom arhitektonskih elemenata oltarnog nastavka Robba je stvorio izrazito monumentalan i

ekspresivan okvir za skulpturu Raspetog u njegovu sreditu, smjetajui na postamente uz bone krajeve menze dvije skupine slobodnostojeih figura koje prikazuju naglaeno dramatine prizore: Mojsije s bronanom zmijom i Abraham rtvuje Izaka. Rije je o zrelom kiparevu djelu koje se smatra jednim od njegovih najuspjelijih radova. Zamijeene su kompozicijske slinosti figuralnih skupina s pojedinim rjeenjima ostvarenim u talijanskoj skulpturi zadnje etvrtine 17. stoljea (G. Le Court, glavni oltar u SantAndrea della Zirada, 1678., A. Pozzo, oltar sv. Ignacija u rimskoj crkvi Il Ges), kao i s dvadesetak godina kasnijim Dorfmeisterovim rjeenjem za oltar u crkvi Maria Taferl.

Oltari i skulptura 17. i 18. stoljea u sjevernoj hrvatskoJ 339

Alvise Tagliapietra

Kipovi sv. Marka, sv. Jurja i sv. Roka

(1741.)
Rovinj, upna crkva sv. Eufemije, glavni oltar
etiri monumentalne skulpture zadarskih svetaca zatitnika (sv. Krevan, sv. imun, sv. Zoilo i sv. Anastazija) te manji kipovi anela i Uskrsloga Krista na svetohranitu. Ta je djela Alvise Tagliapietra izradio 1717.1728. godine. Oltar su dali podii Zadrani kao zavjet protiv kuge, po odluci jo iz 1632. godi-

D
360

jelatnost Alvisea Tagliapietre, njegovih sinova i suradnika bila je veoma plodna i zapaena u Veneciji prve polovice 18. stoljea. Vana djela izradio je za hrvatske naruitelje iz Istre

i Dalmacije. Na monumentalnom oltaru, koji su 1672.1701. godine u crkvi sv. Krevana u Zadru projektirali i podigli Girolamo, Francesco i Baldassare Garzotti, nalaze se Tagliapietrine

Barokna skulptura u jadranskoj Hrvatskoj

Alvise Tagliapietra, Kip sv. Jurja, 1741. Rovinj, crkva sv. Eufemije, glavni oltar

ne. Istodobno Tagliapietra radi i maleni kip sv. Antuna Padovanskog za crkvu sv. Ignacija na otoku verincu, dok su pod njegovim izravnim utjecajem izraeni kipovi na glavnom oltaru u crkvi sv. Tome u Tkonu na otoku Pamanu. Kao mladenako djelo ocjenjuje se monumentalno svetohranite u osorskoj

katedrali, dopunjeno kipovima Vjere, Ufanja i Ljubavi, i anela. U rovinjskoj upnoj crkvi sv. Eufemije izradio je Alvise Tagliapietra u suradnji sa sinom Ambrogiom oko 1741. godine pravu malu galeriju svetakih i aneoskih kipova i reljefa. Na glavnom oltaru koji je projektirao Girolamo La-

ureato to su kipovi sv. Marka, sv. Jurja i sv. Roka, potom kipovi anela na oltaru sv. Eufemije te kipovi Gospe od Ruarija i sv. Nikole (kip su potpisali Alvise i njegov sin Giuseppe Tagliapietra). Njima valja pribrojiti reljefe sv. Mihovila i sv. Petra na predoltarnicima bonih oltara na kojima se aste navedeni sveci.

Barokna skulptura u jadranskoj Hrvatskoj 361

Giovanni Maria Morlaiter

Oltar sv. Dujma

(1767.1769.)
Split, katedrala sv. Dujma

gledni mletaki kipar G. M. Morlaiter bio je neobino popularan kod dalmatinskih naruitelja. Ve na poetku karijere, 1729.1730. godine radi za dubrovaku isusovaku crkvu sv. Ignacija. Po narudbi plemia

Frana Rogaia na oltarima Prikazanja Marijina u hramu i sv. Augustina izradio je etiri mramorna kipa, alegorije Vjere, Ljubavi, Djevianstva i Poniznosti. Nedugo nakon toga, 1745. godine, dobiva narudbu iz Prnja u Boki kotorskoj, gdje je za oltar Gospe od Ruarija u staroj upnoj crkvi Marijina roenja izradio tri kipa anela. U Zadru je za glavni oltar u crkvi sv. Marije 1759.1762. isklesao dva monumentalna kipa anela te ukrasio svetohranite, a u svetitu crkve sv. ime podigao je grobnicu inenjeru Francescu Rossiniu 1764. godine. Za vrijeme nadbiskupa Ivana Luke Garagnina naruuju Spliani kod Morlaitera mramorni oltar svome zatitniku u novosagraenoj kapeli u katedrali. Oltar je podignut 1767.1769. godine i najljepe je djelo koje je Morlaiter izradio za crkve u Dalmaciji. Na oltaru kipar je uz sveev sarkofag isklesao kipove Postojanosti i Vjere te skulpture anela na poklopcu sarkofaga, dok je na predoltarniku u plitkom reljefu prikazao mueniku smrt sv. Dujma u Saloni pred namjesnikom Mauriliem. Kulturoloki je zanimljivo istaknuti da je pri sveanom prijenosu sveevih moi sa staroga na novi oltar upriliena izvedba oratorija splitskoga skladatelja Julija Bajamontija.

362

Barokna skulptura u jadranskoj Hrvatskoj

Monik dubrovake katedrale

(1712.)

akon potresa 1667. godine Dubrovnik postaje veliko gradilite. Kako je u potresu sruena i katedrala Velike Gospe, podie se nova, ija

gradnja traje do 1712. godine. U vrijeme dovravanja katedrala dobiva i monik, koji opremaju mletaki kipar i graditelj Marino Groppelli, napulj-

ski mozaicist Carlo degli Frangi, drvorezbar Valentino Vissiani te dubrovaki slikar Petar Mattei (Matijaevi). Monik je najvee bogatstvo Dubrovnika: on zrcali duhovnu snagu Republike i njezinih stanovnika, koji su prikupili dragocjene svetake relikvije. U njemu se, osim toga, ne uvaju tek tvarni ostatci brojnih svetaca u umjetniki oblikovanim predmetima, nego i slikarska djela od posebnog znaenja u povijesti dubrovakog drutva. Njima valja pribrojiti i velik broj predmeta liturgijske uporabe od srebra i zlata, nastalih u radionicama dubrovakih majstora. Mnogi su predmeti doneseni iz inozemnih arita njihove proizvodnje, a meu njima izdvaja se stolni ukras (vr i umivaonik) koji je u 16. stoljeu izradio nirnberki zlatar Peter Kuster. Cjelovitim likovnim ostvarenjem, kao osebujni Gesamtkunstwerk, dubrovaki monik u ikonografskoj simbolici oblikuje temu smrti i kranskih vrlina koje omoguuju pobjedu nad njom. Na raskonom drvenom i pozlaenom oltaru umjesto slike ili kipa s prikazom svetaca izloene su njihove relikvije. Na slikama Petar Mattei prikazuje alegorije muenitva i vjere, popraene biblijskim natpisima koji upozoravaju na vremenitost svijeta i smrtnost ovjeka. Istovremeno u tom svetom prostoru ukazuje se na mo kranske vjere i svetaca ijim se primjerom i zagovorom moe dosei blaenstvo i zadobiti vjenost.

Barokna skulptura u jadranskoj Hrvatskoj 367

Federiko Benkovi

Abraham rtvuje Izaka

(oko 1715.) Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora

rvatski slikar dalmatinskoga podrijetla, Federiko Benkovi, koji je u prvoj polovici 18. stoljea imao istaknutu ulogu u slikarstvu sjeverne Italije, Njemake i Austrije, opravdano se smatra posljednjim velikim Schiavoneom. Iako je vezan uz Veneciju, Benkovi ui u Bologni kod Carla Cignania, gdje se spominje kao Federico Bencovich Dalmata. Blizak mu je Giovanni Battista Piazzetta, s kojim se esto usporeuje, budui da

su obojica predstavnici kasnotenebroznih slikarskih strujanja na lagunama. Benkovi slika za naruitelje u Veneciji i njezinoj okolici, ali i za one u Lombardiji (Milano, Crema). Poput drugih mletakih slikara svojega doba, Benkovi dobiva i narudbe iz prekoalpskih zemalja. Tako je slika Abraham rtvuje Izaka nastala po narudbi njemake velikake obitelji Schnborn za njihov dvorac u Pommersfeldenu, gdje je bila ukljuena u vei ciklus koji se dijelom

rasuo nakon Napoleonova zauzimanja dvorca. Slika je za zagrebaku Strossmayerovu galeriju kupljena 1936. godine na aukciji u Londonu. U tom remek-djelu Benkovieve umjetnosti virtuozno je oblikovana kompozicija s tri lika. Znalaki naslikana glava staroga Abrahama s potresno izraajnim licem, patetian lik anela i osvijetljeni lik mladoga Izaka koji je trebao biti rtvovan, potvruju Benkovia kao majstora europskih dosega i znaenja.

Barokno slikarstvo u jadranskoj Hrvatskoj 383

Giovanni Lanfranco Giovanni Scrivelli

Poliptih sv. Kuzme i Damjana

(1631.1633.)
Lastovo, upna crkva sv. Kuzme i Damjana

a kamenom glavnom oltaru u upnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana u Lastovu na istoimenom otoku nalazi se est slika. Najvea pala u sredini prikazuje Sv. Kuzmu i Damjana s otokom Lastovom na morskoj puini izmeu njih. Iz oblaka iznad njih u svjetlosti se sputa aneo nosei prema svecima vijence cvijea i palmu. Na slici je slikarev potpis: EQ Ios LANFRANCVS. Lijevo i desno Lanfranco je naslikao i slike manjega formata s prikazom sv. Josipa i sv. Jerolima, dok je u atici naslikao lik Boga Oca. Lanfrancov suradnik Giovanni Scrivelli toj je cjelini pridodao dvije slike s likovima sv. Petra i Pavla. Slike su naruene po odluci lastovske komune i njezine skuptine odrane 2. studenoga 1631. godine, koja je dala novac i nalog sumjetaninu, don Antonu Bogdanoviu (Deodatu), koji je tada ivio u Rimu, da kod nekog dobrog majstora kupi umjetnine za upnu crkvu. Bogdanovi je od 1626. godine u Rimu bio nadupnik u Hrvatskom papinskom zavodu sv. Jeronima te je dobro poznavao umjetnike prilike u gradu. Izabrao je Giovannia Lanfranca koji je tada bio na vrhuncu karijere. Njegove lastovske slike najvrjednija su slikarska narudba prve polovice 17.

stoljea ne samo u Dubrovakoj Republici, nego u cijeloj Hrvatskoj. Oltar sv. Kuzme i Damjana moe se oznaiti

kao kolektivni ex voto svih otoana koji slikama ele osigurati zatitu dvojice svetih lijenika.

Barokno slikarstvo u jadranskoj Hrvatskoj 385

Sebastiano Ricci

Gospa od Karmela sa sv. imunom Stockom i sv. Terezom Avilskom

(poetak 18. st.)
Dubrovnik, crkva Gospe od Karmela
likar Sebastiano Ricci (1659. 1734.) imao je iznimno vanu ulogu u mletakom slikarstvu na prijelazu 17. u 18. stoljee. U mladosti veliki putnik, boravio je u Bologni, Rimu i Firenci, Parmi i Milanu, potom u Velikoj Britaniji (1712.1715.) i Parizu, da bi se nakon toga stabilizirao u Veneciji. Ricci je obnovio mletako slikarstvo na tradiciji Paola Veronesea, Annibalea Carraccia, Antonia Correggia i Pietra da Cortone, stvarajui brojna djela dekorativnog karaktera i prosvijetljenog kolorita, otvorivi put prema Tiepolu i umjetnosti rokokoa na lagunama. Meu brojnim oltarnim palama mletakih slikara koje se uvaju u crkvama Dalmacije i Istre Riccieva slika u crkvi Karmen u Dubrovniku svakako je umjetniki najvrjednija. Na njoj se uoavaju sve odlike Riccieva rukopisa, podjednako soan i prozraan kolorit, ive kretnje svetaca u meusobnoj komunikaciji te brojni likovi anela koje slikar prikazuje u razliitim pokretima. U istoj se crkvi uvaju i druga slikarska remek-djela kasnog 17. i ranog 18. stoljea (A. Vaccaro, G. A. Canini, M. Pretti, B. Litterini), te se moe rei da njezina oprema izvrsno predouje barokno slikarstvo u Dubrovniku nakon potresa 1667. godine.

388

Barokno slikarstvo u jadranskoj Hrvatskoj

Tripo Kokolja

Oslik unutranjosti crkve Gospe od krpjela

(konac 17. st.) Perast u Boki kotorskoj

likar Tripo Kokolja (1661.1713.) roen je u Perastu u vrijeme gospodarskog i kulturnog uspona toga grada i cijele Boke kotorske. O njegovu kolovanju nema podataka, ali se moe pretpostaviti da je boravio u Veneciji, gdje je mogao uiti te se upoznati sa slikarstvom u tom velikom umjetnikom sreditu. ivotno slikarevo djelo je ciklus slika kojima je ukrasio unutranjost svetita Gospe od krpjela ispred Perasta. Vjerojatno je zapoeo s radom oko 1684. godine na zahtjev i po programu koji je oblikovao Peratanin i barski nadbiskup Andrija Zmajevi (1624.1794.). Nakon njegove smrti mecenatsku ulogu preuzima njegov sinovac Vicko Zmajevi (1670.1745.), nadbiskup u Baru i Zadru. Ikonografija teoloki sloenog ciklusa slika slijedi rukopisno djelo Andrije Zmajevia Crkveni ljetopis (1675.). Oba djela, Zmajeviev Ljetopis i Kokoljin oslik sadravaju protureformacijske ideje. Ciklus je apoteoza Marije kao Bogorodice i suotkupiteljice ovjeanstva. U donjim dijelovima pobonih zidova u crkvi Gospe od krpjela Kokolja je naslikao niz polja sa starozavjetnim prorocima i poganskim sibilama. Iznad je, u drugom redu, na junom zidu, slika Smrt Bogorodice, a na sjevernom zidu dva platna, Prikazanje Marije u hramu i Silazak Duha Svetoga. Strop crkvene lae podijeljen je okvirima od pozlaena i rezbarena drva na etrdeset pet polja. U sredini je veliko polje s prikazom Uznesenja Blaene Djevice Marije, a uokolo prizori iz Marijina ivota, evanelisti, crkveni oci, aneli s grbom grada Perasta i ruama te koare s cvijeem i voem. Na eonom zidu, iznad trijumfalnog luka svetita, Kokolja je naslikao Krunjenje Marijino. Oslik unutranjosti Gospe od krpjela, ikonografski cjelovit, kompozicijski sloen te umjetniki ujednaen, najvei je barokni ciklus slika u mletakoj Dalmaciji. Kokolja je radio i druge slike u Perastu, Dobroti, Kotoru i Prnju. Od 1719. djeluje u Dubrovniku, Bolu na otoku Brau te u Koruli, gdje je umro i pokopan 1713. godine.

390

Barokno slikarstvo u jadranskoj Hrvatskoj

Ibrahim-paina damija (danas crkva Svih svetih)

(1565.) akovo

d tri jo postojee turske damije u Hrvatskoj najvea je i najcjelovitije sauvana ona u akovu, koja je ujedno i najvaniji tursko-islamski spomenik u Slavoniji. Pripada klasinome osmanskom tipu potkupolne damije iroko rasprostranjene u 16. stoljeu, s najbliim sauvanim komparativnim

primjerima u madarskom iklou, Szigetvru i Peuhu. Interijerom dominira stereotomski koncept prostora s krunom kupolom na oktogonalnom tamburu koji se preko uglovnih trompi sa stalaktitnom plastikom die nad kvadratnim molitvenim prostorom. Sjeverni damijski trijem kao i mina-

ret uz zapadno proelje identificirani su samo u arheolokim tragovima, a nia mihraba (svojevrsna apsida u smjeru Meke) i minber (propovjedaonica) uklonjeni su u kasnijim adaptacijama objekta za potrebe katolike crkve. Po raspoloivim izvorima, ini se da je vakif (utemeljitelj) ove damije

400

Tursko-islamska arhitektura i umjetnost

bio Mehmet-beg Memibegovi iji je mesdid 1565. zabiljeen u katastarskom defteru, dok je titularni patron Ibrahim-paa, kojega biljee postturski popisi (i gotovo sva dosadanja struna literatura), samo jedan od posljednjih potomaka iste obitelji.

damiji koju je dao pokriti indrom, posvetivi je sv. Jurju neto prije 1716. Biskup Petar Baki je bogomolju pregradio u slikovitu baroknu rotondu i stavio je u funkciju oko 1725. Nova posveta Svima svetima spominje se od 1753., a crkva je (umjesto franjeva-

vencija iz 1885., provedena nedugo nakon potresa, negirala je sve izvana vidljive elemente turske arhitekture, unosei, meutim, u interijer romantini orijentalni dekorativni oslik, to ga je po predlocima Ludovica Seitza (slikara katedrale), izveo Eduardo Petz.

akovo, Ibrahim-paina damija (crkva Svih svetih), tlocrt i presjek.

O siromanim prilikama u postturskom akovu s poetka 18. stoljea govori injenica da je biskup uro Patai jedini prikladan prostor za mjesnu crkvu naao u ruevnoj Ibrahim-painoj

ke) upnom postala istom 1762. Prvo klasicistiko preoblikovanje proelja izvedeno je ve prije 1790., a druga klasicistika faza s proelnim zvonikom je iz 1819. Radikalna historicistika inter-

U recentnoj konzervatorskoj prezentaciji graevine naglaen je sloj turske damije, no uz pomalo zbunjujue isjeke svih kasnijih faza.

Tursko-islamska arhitektura i umjetnost 401

A. Htifi, Timurnme, fol. 53v: Tamerlanova borba s lavovima i fol. 74r: Voenje robova.

Abdullah Htifi: Timurnme [iluminirana rukopisna knjiga]

(sredina 16. st.) Zagreb, Arhiv HAZU, Orijentalna zbirka: RP 754
eu brojnim likovno opremljenim knjinim rukopisima koji su u naim arhivima zaostali od turskoga doba ili su, to je ei sluaj, sve do kraja 19. stoljea kao orijentalne akvizicije stizali preko bosanske granice Hatifieva Timurnme (Knjiga o Tamerlanu) iz Orijentalne zbirke Arhiva HAZU istie se vrlo visokim dometom estetizirane islamske minijature. Rukopis je nastao sredinom 16. stoljea za dinastije Safavida, pisan je

perzijskim jezikom, kaligrafskim talik pismom. Listovi nevelikog formata [23,7 x 13,8 cm] uokvireni su zlatnom trakom te crvenim i plavim linijama. Na est [15a, 27b, 37a, 53b, 74a, 85a] od 102 lista knjige nalaze se minijature s narativnim prizorima iz ivota i ratovanja Tamerlana, osnivaa Mogulskoga carstva, a ostali su listovi mjestimino ukraeni florealnim ornamentima i arabeskama, ponegdje podloenima plavim ili zlatnim fondom.

Na minijaturama likovi ratnika u ivopisnim odorama prikazani su u ritmiziranom pokretu. Dubina prostora postignuta je nizanjem planova, no ponegdje su primjetne i naznake perspektivnih skraenja. Scene se niu u stiliziranom pejzau i u gradskom ambijentu, to oslicima daje stanovitu dokumentarnu vrijednost. Paleta boja je vrlo iva, gotovo kontrastna (uto na plavoj podlozi, crveno na crnoj, modro na naranastoj...). Minijature zauzimaju sredinji dio stranice, a u gornjem i donjem dijelu formata dvostupani su dijelovi teksta. Uvez je iz istoga vremena, vrlo reprezentativan, izraen od fine smee koe s filigranskom aplikacijom florealnih ornamenata na pozlaenoj podlozi.

Tursko-islamska arhitektura i umjetnost 415

Nicollo Angielini, Plan Gradeca i Kaptola, 1566. Be, sterreichische Nationalbibliothek

Zagreb
rema povijesnim izvorima, Zagreb se prvi puta spominje u kronici anonimnog notara kralja Bele III, na prijelazu iz 12. u 13. stoljee. U kronici upitne vjerodostojnosti spominju se utvrde (castrumi) Zagreb, Poega i Vukovar, koje su Maari osvojili na jednom od svojih prodora tijekom 10. stoljea. Bez obzira na tonost ovih podataka uobiajeno se smatra da ove utvrde (ovim utvrdama moe se pribrojiti i Varadin) postoje tijekom 10., 11. stoljea. Sagledamo li prostornu situaciju, oito je da je linija koju ine navedene utvrde (koje su ujedno i sjedita upanija) okosnica srednjovjekovnog komunikacijskog sustava, s gustom mreom srednjovjekovnih lokaliteta, brojnim disperznim naseljima te arite urbanizacije kontinentalne Hrvatske. Tadanji Zagreb treba promatrati kao cjelinu s dvije jurisdikcije: kraljevski castrum na Gradecu i sakralno sre-

dite sjedite biskupije, formirano uz katedralu na Kaptolu. Dva prostorno odvojena arita, nastala na dva breuljka, odvojena potokom Medveakom, povezuje komunikacijski sustav ija je okosnica prometnica koja se prua u smjeru istok zapad. Mjesto na kojem se spajaju putovi koji vode na Gradec i Kaptol, dananji Trg bana Jelaia, nastao je kao raskre na kojem se spajaju i pretpovijesne komunikacije koje su vodile prema Sljemenu na sjeveru i Savi prema jugu, a ovdje su se spajale s pravcem istok zapad, dananjom Ilicom i Vlakom ulicom. Do spajanja razliitih jurisdikcija dolazi polovicom 19. stoljea, od kada centralne funkcije srednjovjekovnih prostornih arita Gradeca i Kaptola preuzima Donji grad. Prvo pisano svjedoanstvo o postojanju privilegiranog gradskog naselja vezano je uz biskupski Zagreb. Povlastica kojom kralj Andrija 1198. godine daje zagrebakom biskupu Dominiku

pravo da postavlja suca kolonistima uz biskupski dvor i katedralu odreuje i arite naseljavanja uz crkveno sredite. Nakon povlaenja Mongola 1242. godine osnovan je Gradec. Meu srednjovjekovnim gradovima kontinentalne Hrvatske Gradec se izdvaja kao prvo naselje s potpunom povlasticom slobodnog kraljevskog grada, a zamiljen je kao planirani grad utvren zidinama. U razdoblju antike na podruju Zagreba postojala su dva paralelna smjera vicinalnih putova, od Podsuseda do Ivanje Reke. Sjeverniji, uz obronke Zagrebake gore, i juni, uz savsku obalu. Najznaajniji naseobinski kompleks ubiciran je u Stenjevcu, kraj crkve sv. Marije. Zbog velike koncentracije nalaza pretpostavlja se da je i na podruju Donjeg grada postojala antika naseobina, koja jo uvijek nije precizno ubicirana. Postojanje kasnoantike utvrde pretpostavljeno je i na zagrebakom Gradecu.

Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljea

421

Kaptol

a prostoru Kaptola u ranom srednjem vijeku vjerojatno se nalazilo vie disperznih naselja, a njihovo postojanje arheoloki je potvreno na podruju oko katedrale, te uz franjevaki samostan. Nakon osnivanja zagrebake biskupije 1094. godine prostorno arite Kaptola formirano je uz katedralu, uz koju nastaje biskupski dvor i nastambe kanonika. Kaptolski trg pred zagrebakom katedralom Gradec i Kaptol, bakropis. J. W. Valvasor, Die Ehre des Hertzogthums Krain, 1689. vjerojatno je jedan od najstarijih trgova jedgodine kralj Matija Korvin daje dozvorazliku od Kanonike vesi, koja e zanog srednjovjekovnog naselja u konlu zagrebakom Kaptolu da se utvrdi. drati karakter izdvojenog kanonikog tinentalnoj Hrvatskoj. Trg je nastao Kaptol je utvren kulama i palisadama, naselja. Tijekom 14. stoljea kaptolsko na spoju dviju ulica, one koja se prua te jarkom s vodom sa zapadne strane. naselje se utvruje palisadama, a naprema sjeveru (Kaptol) i ulice koja je u Zbog novih utvrda moralo je biti srukon izgradnje cistercitskog samostana smjeru istok zapad povezivala potok eno cistercitsko naselje podno njihoi naseljavanja stanovnika uz cistercitski Medveak i dananju Vlaku ulicu, vog samostana, a izgradnjom nasipa uz posjed Opatovinu, koji se pruao od prolazei uz Dolac, juno od katedrale. juni obod Kaptola uniten je prilaz potoka Medveaka preko Dolca do Na spoju tih ulica nastalo je ljevkasto dominikanskom samostanu u VlaKaptolskog trga u ovom dijelu naseproirenje pred katedralom. Nakon koj ulici. Nakon utvrivanja Kaptola lja formira se trna ulica. Sjeverno od povlaenja Mongola, u drugoj polovici 1478. godine osnovana je Kaptolska Kaptolskog trga (na kojem je u 14. 13. stoljea, kanonici poinju podizaopatovina, u zaleu kanonikih kurija, stoljeu pred katedralom sagraena ti kurije uz prilaznu, sjevernu cestu, uz zapadnu liniju utvrda. Opatovina upna crkva sv. Emerika) Kanonika Kaptolskom trgu, pa se ovdje formira nastaje kao sekundarna ulica, paralelna ves ostaje rezidencijalno naselje kanocestovno naselje Kanonika ves. Na s ulicom Kaptol, a njezini stanovnici nika, koji od 14. stoljea imaju pravo sjevernom kraju Kanonike vesi, oko imali su vojne obveze. Tijekom 15. podizati svoje kue (curie). Broj kurija 1280. godine, franjevci podiu svoj stoljea trgovina na Kaptolu odvijala kao ni njihov izgled u 14. stoljeu nisu samostan s crkvom sv. Franje. Drugi se na (dananjem) Dolcu, Kaptolskom nam poznati, no neke od njih vjerojatpropovjedniki samostan, s crkvom sv. trgu, pa i u hospitalu sv. Elizabete, koji no su ve tada bile zidane. Kanonici Nikole podiu dominikanci, a nalazio se nalazio na vrhu dananje Bakaeve sjeverno od svog naselja 1344. godine se s june strane dananje Vlake uliulice. Zbog utvrivanja katedrale u 16. osnivaju Novu ves, planirano cestovno ce. Od druge polovice 13. stoljea, uz stoljeu sruena je crkva sv. Emerika, a naselje, organizirano uz prometnicu zapadni rub Kaptola spominje se i pou 17. stoljeu na njezinom mjestu podisjeverno od franjevakog samostana. sjed cistercita, s crkvom sv. Marije. U gnuta je gradska vijenica. Kanonike Ubrzo nakon osnivanja naselje dobija drugoj polovici 13. stoljea kaptolsko kurije do 18. stoljea nisu bile graene i upu s crkvom sv. Ivana. Kaptolsko naselje formirano je uz dvije ulice koje uz ulinu liniju, ve u dubini parcele. naselje u 14. stoljeu ima oblik trokuta, se sastaju na kaptolskom trgu. Na krajOd 18. stoljea kanonike kurije grade na ijim uglovima se nalaze samostanjim tokama ulica nalaze se samostase kao samostojee zgrade, uz ulinu ni. Sredinji dio naselja s katedralom i ni koji vjerojatno imaju i fortifikacijsku liniju Kaptola, a s june strane kateKanonikim naseljem bili su okrueni ulogu. Ulica koja je povezivala potok drale, na prostoru katedralnih utvrda, cistercitskom Opatovinom, Vlakom Medveak s Vlakom ulicom bila je sagraen je novi biskupski dvor. vesi i Novom vesi, naseljima uline vitalna os Kaptola, uz koju e se razviti strukture. Zbog turskih prodora 1469. javni i civilni (trgovaki) dio naselja, za

422

Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljea

Gradec
radec je osnovan nakon povlaenja Mongola 1242. godine. Poticaj za osnivanje Gradeca bila je mongolska provala, no pravi razlog je utvrivanje granice i stvaranje ekonomskog i upravnog centra, novog uporita kraljevske moi. U razdoblju do stjecanja kraljevskog privilegija na Gradecu se nalazila utvrda uz koju je postojalo naselje jobagiona (stanovnitva vezanog uz utvrdu). Prvi korak u osnivanju novog naselja na Gradecu bilo je preseljenje stanovnitva na brdo. Poueni iskustvom mongolskih provala, kada su se uspjeli odrati burgovi i gradovi na prirodno zatienim poloajima, stanovnici gradova sele na uzvisine uz utvrde i ujedno preuzimaju obranu kraljevsko-upanijskih utvrda. U podnoju Gradeca stajala su naselja kolonista, kojima kralj Bela IV. dozvoljava osnivanje novog naselja, na brdu na kojem se nalazila kraljevska utvrda. Stanovnitvo podgraa nakon dodjele privilegija preseljava se na brdo iznad savske ravnice (koje je bilo naseljeno od predpovijesti), i uz utvrdu osniva planirani grad. Polazita planiranja Gradeca bila su konfiguracija terena, sustav komunikacija i postojea izJoso Buan, Veduta Gradeca, 1792. Muzej grada Zagreba

gradnja. Osnovni element planiranog grada bio je gradski trg (danas Markov trg) pravokutnog oblika, izduen u smjeru sjever jug u koji ulaze glavne gradske ulice. Sredinji dio grada pravilnijeg je tlocrta, a rubni dijelovi prilagoeni su konfiguraciji terena. Prostor Gradeca sastoji se od tri dijela: u sjevernom dijelu grada nalazio se kraljevski castrum, uz koji se nalazilo naselje jobagiona, podno castruma formiran je gradski trg, a juni dio grada podijeljen je na dva dijela dananjom irilometodskom ulicom, glavnom gradskom ulicom u srednjem vijeku. arita prostorne strukture Gradeca, ujedno i najstariji sloj arhitekture, kao i gradske ulice usmjereni su u pravcu sjever jug. Nakon osnivanja grada zapoelo se s izgradnjom gradskih zidina, koje su pratile konfiguraciju terena, a tijekom 13. stoljea sagraena je i upna crkva sv. Marka. Poloaj crkve u sreditu grada, na glavnom gradskom trgu, neuobiajen je u gradovima kontinentalne Hrvatske, a uvjetovan je planiranjem grada. U 14. stoljeu Gradec doivljava svoj najvei uspon. Grad je funkcionalno podijeljen na tri cjeline, a u ovom razdoblju spominju se i zidane kue graana. Sjeverni dio grada intenzivnije se urbanizira i povezuje s prostorom oko sredinjeg gradskog trga uz upnu crkvu sv. Marka. Preoblikovanjem crkve, pred kojom se nalazio sramotni stup (pranger) s trgovakim

mjerama, te izgradnjom gradske vijenice i hospitala s kapelom sv. Marije, stvoren je reprezentativni okvir trga. U junom dijelu grada uz gradske zidine nalazile su se kraljevska palaa, banska palaa, kapela sv. Marije i posjed dominikanaca. Tijekom 15. stoljea u gradu se spominje katel Celjskih, izgrauje se dominikanski samostan, a razvija se i podgrae uz dananju Radievu ulicu. Zbog turske opasnosti u 16. stoljeu pojaavaju se gradske utvrde, a Gradec se naziva metropolom Hrvatske. Prestankom turske opasnosti u 17. stoljeu dolazi i do promjena u gradskoj strukturi. Uz liniju junih gradskih zidina izgradnjom kapucinskog samostana, zgrade pavlina, i isusovakog kompleksa, oblikovan je novi gradski trg, a izgradnjom samostana klarisa uz Popov toranj i sjeverni dio grada izgubio je obrambenu ulogu. Procesi zapoeti u 17. stoljeu, izgradnjom monumentalne arhitekture, nastavili su se i u 18. stoljeu, izgradnjom plemikih palaa na liniji gradskih zidina. Unoenjem novih dimenzija reprezentativne plemike arhitekture dolazi do spajanja vie parcela i regulacije ulinih linija. irenjem grada u podgrae formira se novo trgovako sredite u dananjoj Radievoj ulici i na Harmici (Trg bana Jelaia), a urbanizira se i sjeverna strana Ilice, dok njezinu junu stranu zauzimaju plemiki majuri.

Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljea

423

Varadin

Leopold Kneidinger, Plan Varadina, 1765. Zagreb, Hrvatski dravni arhiv

aradin je smjeten u dravskoj ravnici, na povoljnom prometnom poloaju. Srednjovjekovno naselje nastalo je uz nizinsku utvrdu, sjedite varadinske upanije, uz koju su se nalazila disperzna naselja smjetena na prilaznim putovima. U drugoj polovici 13. stoljea Varadin je strukturiran uz prometnicu koja je iz smjera juga, tj. Zagreba, vodila prema sjeveru, tj. dravskom prometnom smjeru. Ulino naselje nastaje izmeu dva prostorna arita: utvrde i upne crkve sv. Nikole. Godine 1357. Varadin postaje slobodni kraljevski grad, te se od tada u povijesnim izvorima spominje kao civitas. Grad u 14. stoljeu nije bio utvren, a palisade s jarcima spominju se od druge polovice 15. stoljea. Grad se utvruje kamenim zidinama s kulama 1516. godine, a do tada je formirana i urbana matrica s glavnim gradskim

ulicama orijentiranim prema sjevernim i junim gradskim vratima i izdvojenom utvrdom u sjeverozapadnom uglu grada, te upnom crkvom smjetenom rubno u odnosu na gradski trg (crkva se nalazila uz juna gradska vrata). Tijekom 16. stoljea Varadin postaje vano vojno uporite u protuturskom obrambenom sustavu, kljuna tvrava Slavonske granice i uz Graz najvanija utvrda u sustavu obrane tajerske i unutranje Austrije. Od 16. stoljea Varadin postaje najznaajniji i najrazvijeniji grad sjeverozapadne Hrvatske. Tada grad s predgraima broji oko 600 kua. Izgradnjom novih bastionskih utvrda (1544. godine), promijenjen je i komunikacijski sustav unutar utvrenog podruja gradske jezgre i prilaznih ulica gradu. Zapadni dio grada dobio je vojnu funkciju, dok se istoni dio grada razvijao kao civilno

naselje. U tom periodu srednjovjekovni ljevkasti gradski trg dijeli se na vojni trg pred franjevakim samostanom, sa zgradama vojne uprave, i civilni, pravokutni trg sa aritem uz gradsku vijenicu (sagraenu u 16. stoljeu), pred kojom se nalazio sramotni stup (pranger). Zbog funkcionalne podjele grada dolazi do formiranja novih, pravilnih ulica i promjena parcelacije. Srednjovjekovne izduene agrarne parcele sada se skrauju, a novoj parcelaciji odgovara i drugaiji tip gradskih kua. U 17. stoljeu u grad se vraaju franjevci (naputaju grad u 16. stoljeu), a dolaskom isusovaca i izgradnjom njihovog kompleksa definiran je juni obod sredinjeg gradskog trga. Od druge polovice 18. stoljea Varadin postaje sjedite bana i Hrvatskog kraljevskog vijea, tj. glavni grad Hrvatske. Nove gradske funkcije i

426

Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljea

Varadin, veduta, 1732. Varadin, Muzej grada Varadina

prestanak vojne uloge uzrokovale su transformaciju trgova u reprezentativne prostore izgradnjom palaa i zgrada javne namjene, koje tvore kontinuirane uline nizove, a dolazi i do prvih parcijalnih regulacija ulinih linija, potaknutih estetskim i funkcionalnim razlozima. Funkcionalna diferencijacija opaa se i kroz socijalne promjene te potiskivanje obrta u sporedne ulice. Gradske utvrde postupno se rastvaraju novim vratima i izgradnjom kua na liniji gradskih zidina, a otvaranje novih izlaza iz grada bit e okosnica urbanizacije predgraa, organiziranih uz ulicu koja je okruivala gradske utvrde (Via fossata). Predgraa brojem stanovnika i kua nadilaze podruje unutar utvrene povijesne jezgre, a funkcionalno se razvijaju kao prometna arita i sredita manufakturne djelatnosti. Prostorne promjene potaknute

su preteno higijenskim i prometnim razlozima, no javljaju se i jasno odreeni estetski razlozi za poljepanjem grada. U katastrofalnom poaru koji je zahvatio Varadin 1776. godine stradao je najvei dio graevinskog fonda, no grad se vrlo brzo oporavio, a poslje-

dice poara ubrzale su promjene koje su dovele do jaanja graanstva kao pokretaa razvoja i nosioca promjena koje e obiljeiti 19. stoljee. Varadin, veduta poar 1776. Varadin, kapela sv. Floriana

Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljea

427

Bjelovar

pisanim srednjovjekovnim izvorima Bjelovar se prvi puta spominje 1420. godine kao sajmino mjesto srednjovjekovne rovike upe. Suvremena povijest grada povezana je s reorganizacijom Vojne krajine i osnivanjem planiranog vojnog naselja polovicom 18. stoljea. Osloboenjem Slavonije teite ratovanja s Turcima pomaknuto je dalje prema istoku i jugu, to je dovelo do potrebe i za reorganizacijom Varadinskog generalata. Na inicijativu generala Philippa Lewina baruna von Becka, 1756. godine zapoela je izgradnja novog vojnog sredita, koje je trebalo nositi naziv Novi Varadin. Bjelovar je zamiljen kao planirano, utvreno naselje, simetrino podijeljeno na 36 blokova, s etvorim vratima i bastionima u uglovima. Unutranja struktura grada odreena je krianjem putova na sredinjem, pravokutnom gradskom trgu, nastalom isputanjem etiriju blokova. U funkcionalnom smislu, grad je podijeljen na dva dijela: sjeveroistoni koji je pripao urevakoj pukovniji i jugozapadni kojim je upravljala Krievaka pukovnija, sa zajednikim sredinjim prostorom trga. Plan grada vjerojatno je zamiljen kao idealna ortogonalna struktura, pri emu u poetnom razdoblju unutranja podjela i izgradnja nisu posebno razraeni. U prvom razdoblju izgradnje u gradu se podiu samo vojne zgrade, no nakon stjecanja statusa vojnog komuniteta 1772. godine u Bjelovaru jaaju i civilne funkcije. Idealno zamiljena prostorna struktura naruena je izgradnjom pijaristikog sklopa (1765.1771.) s crkvom sv. Terezije Avilske, kolom i kolegijem. Smjetajem ovih redovnikih graevina na junu frontu trga nastala je nova prostorna dominanta Bjelovara, a prekinuta je os koja je povezivala sjeverna i juna gradska vrata. Sjeverna fronta trga odreena je izgradnjom zgrade vojarne. Sjeverna gradska os, koja se pruala od sjevernih vrata do kompleksa pijarista, u duhu baroknog urbanizma naglaena je vertikalom zvonika crkve sv. Terezije, koja je

ujedno i upna crkva grada. Kao to je bilo uobiajeno u krajikim gradovima, osim katolike crkve, uz sjeverni prilaz gradskom trgu sagraena je i pravoslavna crkva sv. Trojice (1792./95.). Prema tada vaeim propisima, koji su donosili ogranienja pri izgradnji pravoslavnih sakralnih zgrada, crkva je sagraena uvueno od uline linije, s glavnim ulazom koji nije smio biti okrenut prema ulici, i bez zvonika. Glavni gradski trg u razdoblju do kraja 18. stoljea dobio je novi barokni karakter. Sajmite koje se do tada nalazilo na trgu, koji je sluio i za vojne potrebe, izmjeteno je izvan grada, a u sreditu trga ureena je esma, oko koje su postavljeni pilovi sv.Terezije i sv. Ivana Nepomuka (koji su simbolizirali dinastiju Habsburgovaca i katoliku obnovu), te pilovi zatitnika urevake pukovnije (sv. Juraj) i

Bjelovar, plan, 1772. Be, Kriegsarchiv Krievake pukovnije (sv. Jelena). Uz obod trga tada su posaeni i drvoredi lipa. Gradska os istokzapad zadrala je vojnu funkciju, s ranijom podjelom na podruje pod upravom dviju pukovnija. Blokovi na trgu bili su izgraeni kuama viih asnika, postavljenim na uglovima, a hijerarhijska podjela provedena je i na ostalim blokovima, ija je vanost opadala udaljenou od sredinjeg gradskog trga. Rubno smjeteni blokovi, za razliku od onih poloenih uz trg koji su bili podijeljeni na dvije parcele, dalje su dijeljeni na 4 ili 6 dijelova. Izgradnja se pruala uz ulinu liniju, pri emu se uz kue nalazila prostrana okunica, od ulice odvojena zidom. Do ukidanja Vojne krajine Bjelovar je zadrao dominantnu vojnu funkciju.

430

Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljea

Rijeka

eopolitike okolnosti bile su presudne za preobrazbu Rijeke od malog lukog naselja u moderan pomorsko-industrijski grad u koji se ulagao internacionalni kapital. Ruenjem srednjovjekovnih bedema (1780.) uslijedili su procesi preobrazbe s vizijom trgovakog i industrijskog sredita u ovom dijelu sjevernog Jadrana na domak vodeem Trstu. Poetci urbanistike transformacije obiljeeni su izgradnjom prvih pogona tvornice papira u kanjonu Rjeine (Smith&Meynier, 1821.), inicijativom lokalnog poduzetnika, veletrgovca, graditelja, britanskog konzula, vijenika u Pounskom saboru Andrije Ljudevita Adamia (1766.1828). Godine 1850. komunalni prioriteti nalau plinofikaciju grada u kojem ve djeluje 65 manufaktura i dvadesetak industrijskih pogona te 22 vea ili manja brodogradilita. Probojem korita Rjeine (1854.1856.) otvaraju se prostori novoj urbanizaciji Suaka, dok na obodnicama niu industrijske zone moderne Rijeke: 1873. u funkciji su nova postrojenja gradske plinare, modernizira se kanalizacijski (1882.) i vodovodni sustav (1894.), uvodi se javna rasvjeta (1895.), a grad uskoro dobiva elektrini tramvaj (1899.). Potrebe lukog tranzita i blizina industrije koja se irila na zapad prema Kantridi (tvornica torpeda, 1870.; rafinerija nafte, 1883.; dvije termocentrale, 1890. i

Rijeka, plan luke sredinom 19. stoljea. Hrvatski dravni arhiv Rijeka. Zbirka planova

434

Gradovi jadranske Hrvatske u 19. stoljeu

Rijeka, plan luke, 1900. Hrvatski dravni arhiv Rijeka, Zbirka planova, 519

1897.; ljutionica rie, 1882. te niz veih i manjih brodogradilita) nalau odabir lokacije za eljezniku postaju na obali i trasiranje kolosijeka kroz samo sredite grada. Podruje oko eljeznikog kolodvora urbanistiki se definira 1890. godine po ideji Giacoma Zamattia koji projektira novu gradsku etvrt Brajda s natkrivenom trnicom smjetenom usred bloka omeenog glavnim ulicama. Demografski pritisci i razvojni procesi industrijskog sredita nalagali su pomno promiljanje rasta grada: izrada novog regulacijskog plana (1898.1904.) povjerena je inenjeru Paolu Grassiu: ekstenzivno koncipiran projekt na razini generalnog urbanistikog plana predviao je daleko veu ekstenziju od one iz 1888. godine koja je sezala istono do Rjeine (Fiumara), juno uz eljezniki kolodvor do Tvornice duhana i sjeverno do predgraa Pomerio. Vizija modernog mediteranskog grada usmjerava se na strme obronke Kalvarije, Belvedera, Rastoina, kurinja i Turnia. Nove vizure grada najuvjerljivije svjedoe o moi i ukusu investitora u multikulturalno sredite Monarhije: reprezentativna zdanja javne, utilitarne ili stambene namjene seu do visine od sedam etaa, a dekorirana proelja u duhu uvrijeenih historicistikih obrazaca preteito petanske provenijencije i danas dominiraju estetskim nabojem i simbolikom metropole.

Gradovi jadranske Hrvatske u 19. stoljeu

435

Split

ojni zapovjednik Dalmacije, a potom i generalni guverner Ilirskih provincija, Auguste Marmont, zabiljeio je u svojim Memoarima dojmljive utiske o Dalmaciji, a osobiti afinitet iskazao je prema Splitu nizom graevinskih akcija u kojima je i sam sudjelovao: na njegovu inicijativu (1807.) sruen je juni dio mletakog katela koji je sezao do mora i prijeio nastavak obale prema zapadu, ime se ostvaruje zamisao nasipavanja i regulacije obale sve do franjevakoga samostana, a ruenjem polubastiona otvara se prostor za ureenje javnoga parka; na njegov poticaj (1810.) imenovana je Komisija za poljepanje grada radi ureivanja nove obale koje je predvialo izgradnju niza reprezentativnih zgrada kako bi se uspostavio dijalog s dominantnom Dioklecijanovom palaom. Unato utopijskoj ideji, ono je predskazivalo revolucionarne mijene u slici grada poetkom 19. stoljea. Drugi vaan protagonist toga doba bio je dugogodinji gradonaelnik Splita dr. Antun Bajamonti (1822.1891.). I njegova komunalna politika tijekom autonomake uprave (1860.1880.) usredotoila se na povijesnu jezgru: ambiciozni urbanistiki zahvati fokusiraju

se na prostor ranijih fortifikacija i tada ve zaputenog Marmontova parka s namjerom ureivanja novoga gradskog trga s reprezentativnim arhitektonsko-urbanistikim sklopom neorenesansnih Prokurativa. Projekt je predviao proboj ulice prema obali s naglaskom na monumentalnoj fontani te dalje kroz Zlatna vrata sve do niveliranog platoa (ranijeg utvrenja) predvienog za novi gradski park. U nastojanju da se sprijei stihijski rast grada, 1862. godine izraen je regulacijski plan opinskog inenjera Locattia: premda mu se zagubio trag, po nekim indicijama predviao je znaajne promjene; regulirao je obalni prostor i planirao izmjetanje trgovake luke u Poljudski zaljev. Novim Graevinskim pravilnikom iz 1875. godine predviaju se drastine promjene na licu grada iznimno smjelom dogradnjom nad zavrnim vijencem Dioklecijanove palae; trasa eljeznike pruge presijeca istoni dio obale namijenjen operativnoj luci (1877.); ruenjem bastiona S. Giorgio (1885.) ostvaruje se iskorak prema uvali Luac predvienoj za putniki promet; zapadni dio obale zaposjedaju pogoni Prve dalmatinske tvornice cementa Gilardi-Bettiza, ime se gubi bitka za idilinu promenadu lungo mare. Razvojna politika nove gradske uprave (Narodna stranka pre-

uzima vlast 1882. godine) donosi nove Graevne uvjete za grad Split 1886. godine kojima se razvojna politika usmjerava prema slobodnim parcelama zanemarene periferije. Ponovna potreba za regulacijskim planom uslijedila je 1910. godine, a preuzima je Opinski graevni odsjek koji provodi sustavnu reviziju ekstenzivnog gradskog prostora. Grupa inenjera Tehnikog graevnog ureda predvoena ing. Petrom Senjanoviem 1914. godine donosi ambiciozni prijedlog generalnog plana i regulacije Splita: projekt je predviao detaljne planove sjevernog i istonog dijela grada s projekcijom novih komunikacija, eljeznikih prikljuaka i urbanih arita na udaljenoj periferiji; zacrtani su planovi rasta grada prema uvali Zenta, dok se u suprotnom pravcu grad iri prema Poljudu s tunelskim probojem kroz Marjan; planira se izgradnja cijelog junog poteza i proirenje obale pod Marjanom s trgovakom lukom i eljeznikim spojem uz industrijsku zonu sve do operativne luke u Poljudskom zaljevu. Odabir te lokacije za novo utilitarno arite bio je na snazi sve do tridesetih godina prolog stoljea, kada je prevladala ideja o smjetaju trgovake luke u Vranjiku uvalu, a Poljud se preputa modernoj izgradnji i sportsko-rekreativnim sadrajima.

440

Gradovi jadranske Hrvatske u 19. stoljeu

M. Olivari, Splitska luka, 1892. Muzej grada Splita Split, plan grada s utvrdama, 1800. Hrvatski dravni arhiv Zagreb, Zbirka planova, 293

Gradovi jadranske Hrvatske u 19. stoljeu

441

Franjo Zavoreo

Obnova Kneeve palae u Zadru

(1804.1807.)

bnova srednjovjekovne Kneeve palae u Zadru za austrijskog guvernera Dalmacije i Boke kotorske, baruna T. de Bradya, zapoela je 1804. godine. Radovi su potrajali do sredine 1807., emu su razlog bila nesigurna i ratna vremena, promjene vlasti i tekoe oko isplate. Obnova palae povjerena je tadanjem ravnatelju graevinskih radova za Dalmaciju, inenjeru Franji Zavoreu (? 1749. Zadar, 1822.). Stara palaa imala je tlocrt nepravilnog trapeza sa sredinjim dvoritem-cisternom, a razliite razine katova povezivala su drvena stubita. Po Zavoreovu projektu sredinje je dvorite smanjeno da bi se podiglo sveano i natkriveno kameno stubite. Izjednaene su razine katova,

a na prvom katu zadran je prostor tzv. Vijenice, uz koju je oblikovana jednostavna kapelica. U zapadnom krilu niz otmjenih soba bio je povezan vratima, a juna soba kasnije je ukraena klasicistikim stropnim tukaturama s girlandama i glazbalima. Vitke kamene i drvene stupove dvorinoga trijema zamijenili su snani piloni i puni zidovi novoga zdanja. Pravokutni prozorski otvori uokvireni su jednostavno profiliranim kamenim gredama. Povodom posjeta austrijskog cara 1818. godine Zavoreo je u klasicistikom duhu prigodno uredio sveanu dvoranu, od ega su sauvani samo nacrti. U Zavoreovoj obnovi palae barokni elementi, vidljivi u oblikovanju unutarnjeg dvorita te u proporcijama i visini pilona i lukova, isprepleu se s klasicistikima, izraenim u arhitektonskoj plastici doprozornika, dovratnika i rukohvata te kasnijem ureenju sveane dvorane. Stoga je obnova Kneeve palae primjer baroknog klasicizma u Dalmaciji.

Franjo Zavoreo, Kneeva palaa u Zadru, proelje.

Franjo Zavoreo, Kneeva palaa u Zadru, popreni presjek. Hrvatski dravni arhiv, Zadar

448

Arhitektura 19. stoljea u jadranskoj Hrvatskoj

Valentin Presani

Kapela sv. Franje u Podpragu na Velebitu

(1832.1841.)

apela sv. Frane na Velebitu antologijski je primjer klasicistike crkvene arhitekture u Dalmaciji. Otpoeta je dobrovoljnom suradnjom cestovnih radnika i arhitekta Valentina Presania (Udine, 1788.1861.), a dovrena prilozima svih dalmatinskih gradova i grofa Lilienberga. Kao spomen-obiljeje izgradnji prve ceste koja je povezala Dalmaciju i Hrvatsku, otpoete u vrijeme francuske vlasti od Zadra prema Obrovcu, a dovrene 1841. godine prijevojem Mali Alan na Velebitu (djelo inenjera Josipa Kajetana Kneia), kapela je podignuta u mjestu Podprag na nadmorskoj visini od 834 m u krevitom velebitskom kraju. Graena je u lokalnom sivkastom kamenu i zasvedena kupolom s oplatom od pocinanog lima. Simetrino postavljenim ulaznim porticima, u obliku grkog hrama s antama, simbolizira toku prijelaza iz jadranske u kontinentalnu Hrvatsku, a

posveta sv. Franji astila je cara Franju I. Skromnih dimenzija, ali razvedenog unutarnjeg centralnog prostora, kapela je sublimacija klasicistikog izraza Canovina uenika Presania, koji je zbog skromnih materijalnih uvjeta doao do vlastitih funkcionalnih i estetskih rjeenja. Jedini je ukras kapele mramorni crno-bijeli pod i oltarna slika s prikazom Stigmatizacije sv. Franje to ju je naslikao Franjo Salghetti Drioli (danas

Valentin Presani, Kapela sv. Franje u Podpragu, tlocrt. Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Zadru

u Galeriji umjetnina u Splitu). U Povijesnom arhivu u Zadru uva se litografija iz vremena otvaranja ceste (1842.), na kojoj se osim kapele razabire i Presanieva zgrada svratita.

Kapela sv. Franje u Podpragu, litografija iz vremena otvaranja ceste 1842. Hrvatski dravni arhiv, Zadar

Arhitektura 19. stoljea u jadranskoj Hrvatskoj 449

Karl Susan

Sklop Liceja sv. Dimitrija u Zadru

(1901.1906.)

akon to je Zadar 1868. godine prestao biti utvrda, poelo je ruenje zidina koje su rasle i titile ga od vremena antike. Poruene bedeme na jugoistonoj obali zamijenio je niz neoklasicistikih etverokatnica. Na krajnjim tokama novonastale obale tek su poetkom 20. stoljea podignute Guvernerova palaa na zapadnom i sklop Liceja sv. Dimitrija na njezinu junom kraju. Zatvaranjem samostana sv. Dimitrija 1779. g. i prodajom njegovih dobara osnovana je zaklada iji je novac uloen u podizanje enskog liceja na terenu utvrde Citadela 1901. godine. Iako su nagraeni nacrti arhitekata F. Kandele, B. Pichlera, R. Pindera i K.

Haybcka, licej je izgraen po projektu bekog arhitekta Karla Susana. Sklop zgrada postavljen je u obliku slova L koje zatvara bastion Citadele s june i zapadne strane, iskoristivi nasuti dio bastiona kao kultivirani vrt i vidikovac prema moru. Prema moru gleda i vea zgrada internata koja je arkadnim trijemom spojena s manjom zgradom uilita. Na sjever od zgrade internata prizemni trijem vodi do centralne dvokatne kapele, a ona je trijemom povezana sa zgradama za vjebaonice i bolnike sobe. itav sklop je imao unutarnju horizontalnu i vertikalnu komunikaciju te vezu s pomno planiranim vrtom i vidikovcem. U glavnoj zgradi internata posebno se istie sredinje sveano stubite s toskanskim stupovima i eliptoidnim svodovima, uz koje je postojalo i malo spiralno stubite za svakodnevno komuniciranje. U visini drugoga kata sveana dvorana obuhvaala je dvije etae, a velika trifora rastvarala se prema moru unosei

obilje svjetla i sunevog odsjaja s morske povrine. Dok glavna zgrada oblikuje dio obale, prema gradu dominira kapela s kupolom. Njezin ulazni trijem oblikuju etiri kamena toskanska stupa s jonskom trabeacijom. Kapela je postavljena tono u osi tadanjega maloga trga, privlaei pogled svojim poloajem u sredinjoj toci perspektive, oblikujui na taj nain harmoninu scenografiju novoga dijela grada. Iako je nastao poetkom 20. stoljea, neoklasicizam Susanova projekta za licej tipino je historicistiki. Stilski okrenut 19. stoljeu, ovaj projekt nosio je u sebi kvalitete koje su u gradu bile prepoznate: besprijekorno uklapanje u postojeu urbanistiku situaciju na terenu te vrlo bogato i inventivno rijeen unutarnji prostor. Tako je sklop Liceja iznimno kvalitetno rijeio junu granicu niza neostilskih zgrada na Novoj obali.

452

Arhitektura 19. stoljea u jadranskoj Hrvatskoj

Karl Susan, Sklop Liceja sv. Dimitrija u Zadru, stara razglednica. Narodni muzej u Zadru, zbirka razglednica

Pogled na kapelu sv. Dimitrija.

Karl Susan, Sklop Liceja sv. Dimitrija u Zadru, 1906.

Arhitektura 19. stoljea u jadranskoj Hrvatskoj 453

Herman Helmer, Ferdinand Fellner

Opinsko kazalite u Rijeci

(1885.)

doba historicizma podignuta su opinska kazalita u svim veim priobalnim gradovima, u kojima su uglavnom postojala ranija komorna kazalita, najee smjetena u nekoj plemikoj baroknoj palai. Nove politike i drutvene prilike, kao i sigurno-

sni i tehniki propisi, potakli su gradnju neostilskih, urbanistiki izdvojenih kazalinih zgrada. Gradnja kazalita okupljala je velika sredstva i mogunosti lokalnih vlasti i strunjaka. Projekte za kazalita izraivali su domai i strani arhitekti, meu prvima Vicko Andri u Splitu, iji su klasicistiki projekti ostali neostvareni. Prvo je splitsko graansko kazalite bilo izgraeno 1859. (izgorjelo 1881.), a drugo 1893. godine. Kazalite u Dubrovniku sagraeno je 1857., u Zadru 1865., u ibeniku 1870., a u Puli 1880. godine.

Meu posljednjima podie se u arhitektonskom i tehnikom pogledu najzahtjevnije Novo opinsko kazalite u Rijeci (1884.1885.), danas Hrvatsko narodno kazalite Ivana pl. Zajca. Projekt nastaje u bekom atelijeru H. Helmera i F. Fellnera, ija specijalnost za izgradnju kazalita rezultira novim dostignuima u rijekoj zgradi. Razraujui ideju graanskog kazalita, autori na nov nain rasporeuju radne prostore, uvode nova tehnika rjeenja primjenom eline konstrukcije stupova i greda te provode prvu elektrinu

458

Arhitektura 19. stoljea u jadranskoj Hrvatskoj

kazalinu rasvjetu u Hrvatskoj. Kazalina zgrada ima simetrian i itak rast gabarita, izvana neorenesansna, s motivom zabatnog proelja na stupovima i kipovima Augusta Benvenutia, iznutra je neobarokna s namjetajem po nacrtima Fellnera i Helmera, zastorom bekog scenografa Carla Brioschia te slikama Franza Matscha u suradnji s braom Klimt. Kazalite predvieno za 1240 gledatelja ima potkoviasto gledalite okrueno trokatnim loama i velikom galerijom. Okretna pozornica svojim tehnikim novinama i sceno-

grafijom P. Bertoja ini rijeko kazalite jednim od najmodernijih u tadanjoj Europi. Urbani smjetaj kazaline zgrade djelomino je nedoreen. Iako u blizini gradske trnice, ona ostvaruje svoje vlastito arite, omeeno Kazalinim parkom u osi proelja, dok joj je zaelje utopljeno u nizu zgrada prema Mrtvom kanalu. Osim Novog opinskog kazalita, u Rijeci su postojale i tzv. arene (pokretna kazalita), i puko kazalite Teatro Ricotti-Fenice (srueno 1912.), a posebno vrijedne su kazaline i koncertne kue neprofesi-

onalnih udruenja: na mjestu sruenog Adamieva kazalita po nacrtu F. Fellnera i H. Helmera gradi se palaa Modello (1883.), a G. Zammatio u palai Filodrammatica (1890.) ostvaruje neorenesansnu reminiscenciju na proelje Adamieva kazalita te bogatom unutranjou postie visoku razinu reprezentativnosti i sjaja historicistike arhitekture.

H. Helmer i F. Fellner, Novo opinsko kazalite u Rijeci, presjek. Hrvatski dravni arhiv, Rijeka

Arhitektura 19. stoljea u jadranskoj Hrvatskoj 459

Zagreb, park Maksimir

(1841.1843.)

Na pomo potrebnima, koji se nisu odali neradu, mirnim graanima kao poticaj za korisnije i istodobno ugodnije obraivanje zemlje, na ures metropole, a isto tako za diku domovine i duama umornim od javnih poslova i zbilje ivotne, da se osvjee nedunim nasladama prirode, ove je lugove, kojih je ureenje odavna elio, a nedavno donekle i pokuao zajedno s okolnim poljem tijekom vie

godina s veseljem urediti, prema prilikama i ukrasiti i o tome dao postaviti ovaj skroman dokaz Juraj Haulik, biskup zagrebaki, kraljevski namjesnik banske asti godine spasa 1843.
(Prijevod natpisa koji je na latinskom uklesan 1843. na Obelisku u Maksimiru.)

Maksimir, glavni ulaz, 1843.

ko slobode nema, taj o slobodi sanja, ali da onaj tko ivi sasvim nedaleko od prirode sanja o prirodi dokaz je najvieg stupnja kulture i civilizacije. Dvije godine prije Francuske revolucije, Maksimilijan Vrhovac (Karlovac, 1752. Zagreb, 1827.) postao je biskup zagrebaki. Smjesta je poeo jedno od golemih imanja Zagre-

bake biskupije, umu-lovite od preko 700 jutara, pretvarati u park. Povijest Zagrebake (nad)biskupije, gotovo do dananjih dana, blistava je kulturna povijest u najteim politikim okolnostima. Park Maksimir tome je jedan od vrhunskih dokaza. Nije sauvan nacrt Vrhoveva Maksimira (ime je izvedeno iz biskupova

imena). Po dosadanjim interpretacijama zvjezdasta shema (koja bi mogla batiniti imperativne barokne smjerove) poiva zapravo na shemi prosjeka lovita. No stilska volja klasicistikog biskupa Vrhovca morala je ustuknuti pred optubama zbog njegova masonstva. Vrhovac je prekinuo rad na Maksimiru. O udjelu njegova neposrednog

466

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj

nasljednika, biskupa Alagovia, ne zna se mnogo. Nakon Alagovia kardinal Juraj Haulik (Trnava, Slovaka, 1788. Zagreb, 1869.), prvi zagrebaki nadbiskup, krenuo je u oblikovanje Maksimira s oscilacijom ukusa od klasicistike strogosti prema organinosti romantizma. Veliki poznavatelj botanike, estet, erudit, suveren u prostornim zahvatima, Juraj Haulik ima znaajan osobni autorski udio u ostvarivanju Maksimira. Za to svoje voljeno djelo birao je poznate i potvrene stvaraoce iz Austrije i Njemake, meu kojima su Michael Sebastian Riedl, pejzani arhitekt, Franz Schcht, arhitekt, Franjo Serafin Krbler, glavni vrtlar, Joseph Kschmann, kipar, Anton Kothgasser, majstor stakla, jedno od najznaajnijih imena svjetske povijesti primijenjenih umjetnosti toga doba. Ideja Maksimira ideja je saetog, usmjerenog beskraja. Od barokne, imperativne, i klasicistike, simetrino

uravnoteene koncepcije u njemu je ostala os koja od ulaza vodi do glavnog arhitektonskog elementa, Vidikovca. Notu realizma parku je dala bazina masa hrastove ume, koja je bez obzira na unos brojnih egzota (sauvano je etrnaest stranica Haulikova popisa biljaka u Maksimiru) parku sauvala dimenziju autohtonog pejzaa. Bogati kontrasti ume i livada, perspektiva i zaslona, svjetla i tame, mora kroanja i vodenih povrina jezera, biljnih boja i oblika, beskrajno promjenjivi i po sebi, obogaeni su arhitektonskim i skulpturalnim elementima, naglaavajui toke zastoja: spomenuti Vidikovac, paviljon Jeke, vicarska kua, Mirna koliba, biskupov stari i novi ljetnikovac, vajcarija (mljekara), kapelica, mostii... Neki od tih arhitektonskih elemenata, graeni od 1841. do 1843., ulaze u antologijski europski parkovni inventar. U Maksimir je, kao sublimacija ivotnog interesa za na-

cionalno gospodarstvo koji je Haulik demonstrirao u drutvenom ivotu, unesen i majur, ogledno gospodarstvo sa svilanom. Likovnoj vrijednosti nasada, uspomenskoj i povijesno-evazivnoj vrijednosti nasada (Druidov gaj...) pridruena je tako i uporabna vrijednost nasada. Tu je raslo 2000 stabala voki i dvije stotine vrsta vinove loze. Uzgajale su se i domae ivotinje. Visoku estetiziranost tog ekonomskog dijela pokazuje injenica da se oko vicarske kolibe, poput neke cvjetne kolekcije, nalazila iskljuivo perad bijele boje... Degradacija Maksimira poinje ve krajem 19. stoljea, prenoenjem teita elje za evazijom na divlju prirodu. Zooloki vrt, unesen 1925., ma kako mio graanima Zagreba, nije afirmirao izvornu koncepciju. Vlasnika dioba i neprikladna gradnja Poljoprivrednoumarskog fakulteta (sve krive ideje o funkcionalnom pridruivanju) korak

Maksimir, vicarska kua, 1843.

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj 467

Maksimir, Vidikovac, 1843. su dalje u opustoivanju. Fiziko propadanje ume, nadiranje okolne izgradnje koje je kulminiralo nedavnim podizanjem bedema nogometnog stadiona, ozbiljno su ugrozili Maksimir. Tek u prepoznavanju i novom definiranju njegove urbane funkcije (funkcije prirode u gradu, a ne poligona zabavne industrije) mogao bi se nai spas za ovo remek-djelo parkovne umjetnosti i urbane kulture. Maksimir je u nastanku bio vei od grada za koji je podignut i kojemu je darovan. U meuvremenu narastao je samo gradski dug prema njemu. eljka orak

468

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj

Zagreb, Zelena ili Lenucijeva potkova

(1865.1873.)
odno dviju povijesnih gradskih jezgri obrtnikog Gradeca i biskupskog Kaptola na breuljkastom sjeveru, i novoizgraene eljeznike pruge na jugu podignut je krajem 19. stoljea planski Donji grad Zagreb

s pravokutnom mreom ulica i stambenih blokova. Monumentalni okvir zagrebakog Donjeg grada je tzv. Zelena ili Lenucijeva potkova trodijelni neprekinuti slijed trgova s reprezentativnim javnim graevinama koje su za-

jedno stvarali urbanizam, arhitektura, hortikultura, kiparstvo i umjetniki obrt 19. stoljea. Za ovo sloeno i skupno umjetniko djelo nije bio raspisan natjeaj niti je za njega postojao jedinstven urbanistiki projekt. Realizacija ideje potrajala je do Prvog svjetskog rata i za nju je najzasluniji Gradski graevinski ured i njegov najistaknutiji djelatnik (od 1891. i njegov predstoj-

Lenucijeva potkova, detalj regulatorne osnove, 1913. Zagreb, Hrvatski dravni arhiv

472

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj

Zagreb, Lenucijeva potkova iz zraka.

nik) inenjer Milan Lenuci (Karlovac, 1849.Zagreb, 1924.), koji je na prijelazu 19. u 20. stoljee postavio temelje urbanizma u gradu Zagrebu. Ambiciozni format prvog u nizu trgova-perivoja na Potkovi Zrinjevca, utvren je na Prvoj regulatornoj osnovi Zagreba iz 1865. godine, a na uporabu graanima predan je bio 1873. godine. Ideja o cjelovitoj kompoziciji trgova-perivoja ozakonjena je bila s Drugom regulatornom osnovom 1887. godine, a najintenzivnije se gradilo tijekom devedesetih godina 19. stoljea. Meu velikim slobodnostojeim javnim graevinama koje su smjetene na Potkovi prva je bila podignuta palaa Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti po projektu arhitekta Friedricha von Schmidta 1877.1879. godine. Umjetniki paviljon konstruirali

su za Milenijsku izlobu u Budimpeti 1896. Floris Korb i Klmn Giergl, a u Zagrebu su ga na istonome perivoju ponovno postavili arhitekti F. Fellner i H. Helmer 1898. godine. Isti dvojac s praksom rairenom po cijelome Habsburkome Carstvu 1895. je izgradio Hrvatsko narodno kazalite na zapadnom perivoju. S obzirom da je kroz Zagreb prolazila Ugarska eljeznica, zgradu Glavnog kolodvora projektirao je maarski arhitekt Ferenc Pfaff 1891.1892. Kemijski laboratorij i Muzej za umjetnost i obrt s Obrtnom kolom projektirao je Nijemac Hermann Boll, koji je u Zagreb doao u vrijeme intenzivne izgradnje grada nakon velikog potresa 1880. godine, tonije radi obnove katedrale. Posljednja kulturna ustanova podignuta na Potkovi je Nacionalna i sveuilina knjinica,

sagraena po prvonagraenom natjeajnom projektu Rudolfa Lubynskog u stilu secesije 1911.1913. godine. Zelena ili Lenucijeva potkova je najambicioznije gradograditeljsko postignue historicistike kulture 19. stoljea u Hrvatskoj. irenje grada Zagreba u 19. stoljeu pokazuje i kako je ideja beke Ringstrasse primijenjena na potpuno razliitu urbanu situaciju i bez izvornih funkcionalnih premisa. Trgovi su u oba sluaja zamiljeni kao mjesta drutvene komunikacije u estetskoj sredini urbanog parka i kao reprezentativni prostor gdje su postavljena zdanja i spomenici koji predstavljaju kulturu grada i naroda najviom razinom umjetnikog izraza.

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj 473

Herman Boll

Groblje Mirogoj u Zagrebu

(1879.1929.)

naenje ma kojeg spomenika stoji uvijek izmeu prolosti i budunosti. To vrijedi i za monumentalno zagrebako groblje Mirogoj. to se prolosti tie, ono je arhitektura memorije i formom (historicizam, neorenesansa) i funkcijom. to se pak tie budunosti, njegov graditelj Herman Boll izabrani je stilski idiom artikulirao takvom snanom jednostavnou da je devetnaestostoljetni Mirogoj jedna od naih najranijih modernih arhitektura. Takoer, jedinstvenou oblika i prisutnou u zagrebakom krajoliku (i zagrebakom nebu), on je

pouka o dugu (javne) arhitekture identitetu grada. Mirogoj (samo ime spominje se u ranom 13. stoljeu) zapoet je 1879., a zavren nakon Bollove smrti, po njegovim nacrtima, 1929. Bollova je zamisao bila posvemanje obzidavanje groblja, no do danas izvedena je tek zapadna i sjeverna strana, dok se groblje viestruko proirilo. Grad koji je Mirogoj naruio imao je svega dvadesetak tisua stanovnika. Goleme dimenzije tog svjetski znaajnog graevnog sklopa odgovarale su vie ambicijama politiki frustrirane zemlje (koja na prolosti budunost si snuje i kompenzira politiku kulturom) nego drutveno-ekonomskoj stvarnosti. Jo jedna povijesna pouka Mirogoja jest da su ambicije realan drutveno-politiki faktor.

Ideja Mirogoja ideja je grada mrtvih nasuprot gradu ivih. U tom smislu Mirogoj tlocrtno odgovara geometrijskom, pravokutnom rasteru historicistikog Donjega grada. Polukruna apsida, koja bi imala dovriti sredinju os od crkve Krista Kralja, lei zbog reljefa juno od nje, dinamizirajui disciplinu tlocrta. No kontrapost donjogradskih izgraenih i zelenih povrina ovdje je preveden u posvemanje proimanje. Ideju grada arhitekt je naznaio utvrdama zidinama. Prema gradu ivih grad mrtvih zatvara se u potpunosti zidovima od cigle, na kamenom podnoju. Ve tim kontrastom u izboru materijala oitava se osnovni princip neorenesansne misli sklad suprotnosti: zatvoreno otvoreno, svijetlotamno, tvrdomeko, pravokutnokruno. Golemi potez ne-

Zagreb, Mirogoj, crkva Krista Kralja.

474

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj

probojnih zidina pravilno je ritmiziran istacima paviljona pod kupolama te pilastrima, a okrunjen sveanim elementom balustrada i visokim kupolama. Jedini proboj predstavlja postava crkve Krista Kralja, koja je potkovasto uvuena u taj potez, a s arkadama je spajaju polukruni zidovi s visokim lunim otvorima. Za razliku od zatvorenosti vanjtine, granice svjetova, unutranjost je prozrana, svijetla, ritmizirana vitkim stupovima, skladnim lukovima, pojasnicama svodova, te svjetlou lanterna iz kupola na pandantivima. Savrena lakoa proizlazi iz uravnoteenih proporcija, svjetlosti perspektiva, dematerijalizacije postignute oslikom (za razliku od naglaeno iskrene tvari vanjtine). Oslon na oblike renesanse u Bolla nije bio prijepisne naravi, nego je

ostvario nove vrijednosti. Kompozicija crkve Krista Kralja, pogotovu s istone strane, pomie se prema maniristikoj subjektivnosti, a gotovo da ne moe zatajiti ni rano dvadeseto stoljee. Iznimni detalji Mirogoja, poput trobridih uglova na vanjskim zidovima, podsjeaju na ekspresiju Miesa van der Rohea, a rukopis vijenaca koji opisuju i ujedinjuju otvore na crkvi naznake su Bollova sinteznog miljenja. Mirogoj uz arhitektonsko-urbanistiko znaenje (identifikacijskog makroznaka najvie vizualne razine) ima i funkciju galerije moderne hrvatske umjetnosti. Svi znaajni kipari, a i poneki slikari, ostavili su na njemu svoja djela. Kao Panteon novije hrvatske povijesti, kulture, znanosti, politike, Mirogoj je veliki udbenik na otvorenom.

On je, u svom inventaru, i revija stilova od historicizma do danas. Posebno valja naglasiti da je svojim jednakopravno vrednovanim simbolima raznih vjera, istaknutim u zagrebako nebo, Mirogoj spomenik tolerancije ne samo svoga graditelja, svoga doba i politike tvorevine u kojoj je nastao, nego i svih onih koji su je, i koje su je, znale ouvati. Tako snano ostvarenje doivjelo je povijesnu pravdu kreativnog nasljeivanja suvremeni kompleks krematorija (arhitekti Marijan Hri, Zvonimir Krznari, Davor Mance), dogradnja Mirogoja, graen je na spoznaji njegovih strukturalnih vrijednosti i jedna je od najboljih hrvatskih arhitektura dvadesetog stoljea. eljka orak

Zagreb, Mirogoj, pogled kroz arkade.

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj 475

Karl Rsner, Friedrich Schmidt

Katedrala sv. Petra u akovu

(1866.1882.)
edan od najznaajnijih sakralnih spomenika 19. stoljea u kontinentalnom dijelu Hrvatske nedvojbeno je stolna crkva akovakih biskupa koja dominira siluetom ovog ravniarskog slavonskog grada i njegovom irokom okolinom. Cjeloviti ambijent Strossmayerova trga u akovu, oko kojeg se niu dijelovi srednjovjekovnog zia s parkovnim kompleksom, katedrala

sv. Petra, biskupski dvor, sjemenite i kaptolske kurije, usko je vezan za njegovu crkvenu povijest. I za podizanje katedrale zasluan je biskup Josip Juraj Strossmayer, pod ijim je vodstvom gradnja trajala od 1866. do 1882. godine, a koji je ovdje i pokopan. Katedrala je graena po projektu arhitekta Karla Rsnera, od 1835. predavaa na Akademiji u Beu, koji je ranije ve gradio u Slavoniji. Rsneru je, naime, 1838. bila povjerena pregradnja dvorca Odescalchi u Iloku. akovaku je katedralu zamislio kao trobrodnu longitudinalnu graevinu s transeptom u neoromanikom stilu. Tijekom tree

godine gradnje 1869. arhitekt umire i na njegovo mjesto dolazi beki neogotiar profesor Friedrich Schmidt. Otuda monumentalna arhitektonika s elementima romanike i gotike na ovom golemom zdanju graenom crvenom ciglom i bijelo orubljenih otvora. Novu katedralu karakterizira par 84 metra visokih tornjeva na proelju te 59 metara visoka kupola nad kriitem njezinih laa. U neostilovima raskono dekoriranu i opremljenu unutranjost katedrale treba promatrati ponajprije u njezinu simbolikom i politikom kontekstu. Crkva je ispunjena regionalnom ikonografijom glasnih po-

480

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj

ruka i jasnih znaenja o probuenoj nacionalnoj svijesti, kojoj je biskup Strossmayer, kao utemeljitelj i financijer najznaajnijih nacionalnih kulturnih institucija, bio jedan od glavnih pronositelja. Osobita vrijednost interijera jesu zidne slike na velikim plohama glavne i poprene lae, ukupno 43 freske s biblijskim motivima iz Starog i Novog zavjeta, koje su po Strossmayerovim uputama izradili njemaki slikari, otac i sin: Alexander Maximilian Seitz i Ludwig Seitz, a dvije i talijanski slikar Lodovico Ansiglioni, svi sljedbenici njemakih nazarenaca. Zidne plohe, stupovi i svodovi optoeni su bogatim i raznovrsnim ornamentima Josipa Voltolinia sa suradnicima. Hrastov namjetaj po nacrtima Friedricha Schmidta izradili su akovani Ivan Tordinac i Dragutin Turkovi. Sedam oltara s kamenim kipovima i propovjedaonicu isklesali su Vatroslav Donegani i Tomo Vodika, a tri kipa i Georg Feuerstein. U prostranoj je kripti smjetena grobnica biskupa Strossmayera, za koju je reljef izradio kipar Rudolf Valdec (1913.). Prvi projektant akovake katedrale Carl Rsner odmah je za oslik preporuio Friedricha Overbecka, no presudna je bila preporuka biskupova savjetnika, kanonika Nikole Voraka, nakon kojeg se uspostavlja kontakt s biskupom Strossmayerom, 1866. god. Ve 2. veljae 1867. Strossmayer posjeuje Overbecka u Rimu, da bi ovaj ve 7. veljae izradio prve nacrte i pokazao ih biskupu. Strossmayer se odmah oduevio Overbeckom, koji je najvei sljedbenik i drug neumrlih i nedostiivih trecentista i quattrocentista, Giotta, Orcagne i Fra Angelica.

Overbeck je uspio dovriti 14 kartona: osam s prizorima iz ivota sv. Petra, etiri s likovima evanelista, Poklonstvo mudraca i nedovreni Posljednji sud, od kojih su samo tri prizora u konanici izvedena: Petrovo osloboenje iz tamnice, Muenje sv. Petra i Isus hoda po vodi. Ostale freske izveli su po svojim predlocima njemaki slikari nazarenci druge generacije, Alexander Maximilian Seitz (uenik

Petera Corneliusa) i sin mu Ludwig, osim dviju fresaka, Abrahamova rtva i Noina rtva, koje je izveo talijanski slikar L. Ansiglioni. Overbeck umire u Rimu 12. 11. 1869. god. nad kartonima za akovaku katedralu. Darja Radovi Mahei Irena Kraevac

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj 481

Herman Boll

Obrtna kola i Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu

(1891.)

grada Obrtne kole i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, djelo arhitekta Hermana Bolla (projektirana 1887., graena 1888.1891.), jedno je od ostvarenja velikog europskog projekta: projekta restauracije rukotvorne prakse i njezina etikog konteksta. Funkcija ovoga zdanja ujedinjuje muzej, kao zbirku predloaka (bivih savrenstava za budua nadahnua), i kolu, kojoj je muzej didaktiko pomagalo. To je jedna od nekoliko prvih europskih ustanova sline vrste. Na gotovo sedam tisua kvadratnih metara unutranje povrine Herman Boll rasporedio je izlobene dvorane, biblioteku, uionice, stan ravnatelja, internat, razliite radionice (uz njih i esnaest metara visoki samostojei dimnjak koji ih je opsluivao). ivahni i raznovrsni sadraji ustanove, kojoj je neposredan povod za osnutak bio i obnova srednjovjekovne zagrebake katedrale, zatvoreni su u discipliniran oblik. On prema gradu pokazuje reprezentativno lice palae, a gradacijom strogosti na vlastitom stranjem proelju oituje bogatu igru volumena i sve potrebe to ih rad ima za svjetlou. Svjetlost (stakleni pokrov sredinjeg halla, rotora kretanja) bila je uistinu os zdanja, dok je

pregradnje dvadesetog stoljea, zajedno s mnogim dekorativnim elementima, nisu eliminirale. Historicizam opim, naslijeenim oblicima valorizira pojedinano mjesto. On usvojenim osvaja. Tako se moe rei da historicistika arhitektura funkcionira prvenstveno na urbanistikoj razini. Prostor grada nadreen je svakom pojedinom zdanju koje je njegov namjetaj. Vanjtina zgrade oprema je unutranjosti grada. Takoer, interakcijom vanjtine zgrade i unutranjosti grada afirmira se polje dobroinstva ornamenta. Tako trokrilna zgrada Obrtne kole i Muzeja za umjetnost i obrt obuhvaa gotovo cijelu jednu stranu kazalinog trga, punog razliitih historicizama. Zdanja na trgu usklaena su u dimenzijama, ali ritmom postiu osobne uinke. Bollovo zdanje, makar veoma veliko, izgledom je meu svima njeno i krhko, ujedno vrsto i stabilno. To zahvaljuje strogo provedenoj simetriji kompozicije, u krupnim i u sitnim detaljima, ravnotei brzog i sporog ritma (dojma i itanja), horizontala i vertikala, punog i praznog, svjetla i sjene. Plastifikacija volumena zanimljivo se razlikuje na ulinim proeljima i na petoj fasadi. Dok ulina proelja nigdje nisu dramatino artikulirana, ali im suspregnuta i jasna plastifikacija naglaava simetriju kompozicije i stupnjevanje reprezentativnosti funkcija, peta fasada, razliitim nagibima krova i strmim iljcima ugaonih kula, te krivuljama

sredinjeg zabata s volutama, naglaeno zadire u gradski sky-line kao jedan od njegovih najprepoznatljivijih motiva. Dvostrukost inspiracije u mnogoemu dolazi do izraaja. U sjevernjakim iljcima i junjakim volutama, u naizgled mirnom ekranu proelja gledanog s lica i njegovoj finoj plastikoj ralanjenosti iz bone vizure (zbog ije strogosti, ortogonalnosti i sinteznosti nema niti ograda na vanjskim stubitima). Premda su bogati ornamenti oploja neorenesansnog karaktera, brzina ritma i sredinji naglasak kao da se sjeaju ljupkosti rokokoa. Zgrada je proizvod totalne misli, totalnog dizajna Hermana Bolla, od cjeline do kvake, zvona, natpisa, vitraja, oslika, kovanih ograda, knjinih ormara, izlobenih vitrina. Bila je predmet vjebi i rada mnogih narataja svojih uenika (od kojih su dvojica slavnih, Frange i Valdec, potpisana na dva stupa uz sredinji portal). Ornamenti esto doslovno ilustriraju njezinu funkciju (znakovi obrta). Kroz njihov neorenesansni historicizam kao da se ponekad osjete i vibracije secesije. U igri mjerila zgrada moe biti kua i krinjica, tako njezine forme uspostavljaju vrst i logian sustav. U polju sanjarije, koje nikada ne bi valjalo preskoiti, ta zgrada igra igru izmeu palae i utvrde. Savreno primjereno svrsi, dinamici oekivanog i neoekivanog, a i izabranom neostilskom kodu ravnotee i simetrije. eljka orak

482

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj

Vjekoslav Karas

Rimljanka s mandolinom
(1846.) Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

nevelikom i kvalitativno prilino neujednaenom opusu pripisanom slikaru Vjekoslavu Karasu (1821.1858.) izdvaja se prikaz mlade ene s glazbalom na krilu. Njezin profinjeni lik i elegantne ruke odavno

su postali zatitni znak hrvatskog slikarstva 19. stoljea. Prisutnost Vjekoslava Karasa u kulturnoj svijesti i tradiciji likovnoga ivota Hrvatske do danas je ostala amblematskim mjestom i primjerom tragine sudbine prvoga domaega slikarskog talenta, koji se, neshvaen i nepriznat od vlastite sredine te shrvan osobnim unutranjim razdorom, utopio u rijeci Korani ljeti 1858. godine. Karas se pojavio usred preporodnog zanosa ilirizma potkraj treeg desetljea 19. stoljea. Roen je u Kar-

lovcu, a prva slikarska iskustva stekao je u atelijeru tamonjeg majstora-slikara Fridrika Hamerlia. Na poticaj i sredstvima imunih sugraana odlazi na kolovanje u Italiju, i to u Firencu i Rim, gdje kopira stare majstore i dolazi pod utjecaj nazarenaca, o emu svjedoi velika kompozicija Majka izlae Mojsija na obalu rijeke (1842./43.). U Rimu neto kasnije nastaje i Rimljanka s mandolinom, vjerojatno jedna od najpoznatijih slika atribuiranih Karasu i jedno od najpopularnijih ostvarenja hrvatskoga slikarstva uope. Idealizirani lik mlade ene u kostimu rimske Campagne tumaen je i kao alegorija ujedinjene Italije, vjerojatno zbog portretne slinosti s glasovitom Overbeckovom alegorijom Italije na slici Italija i Germanija, naslikanoj oko 1828. Meutim, slinosti s Overbeckovim slikarstvom zamjetljivije su u stilskom opredjeljenju koje proistjee iz romantiarske enje za idealiziranom ljepotom ovjekovjeenom u umjetnosti. Nezanemarive su smirenost i koloristika uravnoteenost na Overbeckovoj i Karasovoj slici te nain slikanja ruku, koji su potom preuzeli brojni slikari. Rije je o zrelom likovnom rjeenju u kojem se Karas u sretnom spoju utjecaja nazarenaca i talijanskog klasicizma dovinuo do vjetine akademizma. Slika je neposredno po dovretku i dolasku u Zagreb 1847. prepoznata kao nacionalna vrijednost i predana tadanjem novoutemeljenom Narodnom muzeju (dar trgovca Nauma Mallina), a izlagana je na prvoj Hrvatsko-slavonskoj gospodarskoj izlobi u Zagrebu, 1864. godine.

490

Likovne umjetnosti i umjetniki obrt u 19. stoljeu

Vlaho Bukovac

Hrvatski narodni preporod. Sveani zastor Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu

(1895.1896.) Zagreb, Hrvatsko narodno kazalite

eobarokno Hrvatsko narodno kazalite podignuto je po projektu arhitekata Ferdinanda Fellnera i Hermana Helmera, a njegovu je sveanom otvorenju u listopadu 1895. god. nazoio car i hrvatski kralj Franjo Josip I. Oslikavanje sveanog kazalinog zastora povjereno je tada najistaknuti-

jem hrvatskom slikaru Vlahi Bukovcu, koji se nakon uspjeha u Parizu odluio nastaniti u Zagrebu, u kojem ubrzo postaje vodea umjetnika osobnost, pokreta brojnih kulturnih dogaanja, uitelj i mentor mladim slikarima, koji e zajedno s njim na Milenijskoj izlobi u Budimpeti 1896. od onodobne kri-

tike zbog prepoznatljive pleneristike kromatike biti pohvalno okarakterizirani kao zagrebaka arena kola. U kratkoj, ali nadasve plodnoj zagrebakoj fazi Bukovac stvara nekoliko antologijskih djela, meu kojima i velike alegorijske kompozicije Gunduliev san (Moderna galerija, Zagreb) i Dubravka (Szpmvszeti mzeum, Budimpeta), obje iz 1894. god. Lik baroknog pjesnika Ivana Gundulia, klasika dubrovake knjievnosti, prepoznali su ve ilirci u svom zanosu oivljavanja i objedinjavanja nacionalne kulture. Bukovac, podrijetlom iz Cavtata, pa stoga zaviajni batinik slavne Dubrovake Republike, ponajbolje se mogao uivjeti u veliinu i znaenje Gundulia za cjelokupnu hrvatsku kulturu te ga svojim slikarstvom reinkarnirati u su-

Vlaho Bukovac, Predslika za zastor Hrvatskog zemaljskog kazalita. Zagreb, Hrvatski povijesni muzej

498

Likovne umjetnosti i umjetniki obrt u 19. stoljeu

vremenosti kasnoga 19. stoljea. Stoga je za sveani zastor novopodignutog hrama hrvatske kulture zamislio temu hrvatskoga Parnasa, kojom bi oivjela kulturna i knjievna prolost, u kojoj starom dubrovakom pjesnitvu personificiranom u Gundulievu liku odaju priznanje hrvatski preporoditelji donosei mu pozlaeni lovorov vijenac. Prikazani su redom slijeva: Ljudevit Gaj, Antun Mihanovi, Janko Drakovi, Dimitrije Demeter, Ivan Maurani, Stanko Vraz, Mirko Bogovi, Sidonija Rubido-Erddy, Ivan Kukuljevi Sakcinski, Pavao toos, Petar Preradovi, Antun Nemi, Vatroslav Lisinski, Ferdo Wiesner Livadi, Dragutin Rakovac i Ljudevit Farka Vukotinovi. U pr-

vom planu desno glumci su iz vremena nastanka slike, Adam Mandrovi, Marija Ruika-Strozzi i Josip Freudenreich. Raskonom svijetlom paletom Bukovac je prikazao i mnotvo uskovitlanih vila i satira, rasutih cvjetnih kitica i girlandi, maslinovih i lovor-vijenaca, palmovih grana. Prizor je smjeten u trijem imaginarnog antikog (dorskog) hrama, dok se u daljini naziru vedute Dubrovnika i Zagreba. Motivi preuzeti iz antike, arhitektura hrama, mitoloki likovi vile i satiri, prikazani su na iluzionistiki nain virtuoznim perspektivnim skraenjima. Glavni lik pjesnika Gundulia, odjeven u grimizni plat i ustolien na povienom tronu, oliuje barokno doba. Li-

kovi hrvatskih odlinika 19. stoljea, ilirskih knjievnika i pjesnika, kompozitora i glazbenika, kulturnih pregalaca i politiara u ilirskim surkama vjerni su portreti. Uz hrvatsku intelektualnu elitu prikazane su grupe puana u hrvatskim narodnim nonjama kako odobravaju njihovu gestu. Cijela slika/zastor veliine 800 x 1000 cm skladno je ukomponirana unutar neobarokne kartue, a njegovo je sputanje bilo uprilieno samo za vrijeme najsveanijih dogaanja. Originalni Bukovev zastor odnedavno je radi bojazni od oteivanja zamijenjen kopijom, uz obeanje da e restauriran trajno biti izloen u nekom prigodnom prostoru, to do danas nije ostvareno.

Ivan Standl, Hrvatsko zemaljsko kazalite u Zagrebu, Album Zagreb godine 1895., Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt

Vlaho Bukovac pri radu na Sveanom zastoru Hrvatskoga zemaljskog kazalita, 1896.

Likovne umjetnosti i umjetniki obrt u 19. stoljeu 499

Zlatna dvorana Odjela za bogotovlje i nastavu Kralj. zemaljske vlade

(1891.1896.) Zagreb, Opatika ul. 10
adom apsolutizma hrvatska je umjetnost dobila nove impulse, ideoloke i politike, te se sa zakanjenjem od gotovo jednog desetljea ukljuuje u tematske trendove historijskoga slikarstva, kojega vrhunac predstavljaju djela nastala prema ideolokom i politikom programu Ise Krnjavija za Zlatnu dvoranu Odjela za bogotovlje i nastavu, u razdoblju dok je bio proelnik toga Odjela, od 1891. do 1896. godine. Srednja i najvea dvorana palae u Opatikoj ul. 10 na zagrebakom Gornjem gradu protee se cijelom dubinom i visinom zgrade, a nazvana je Zlatnom zbog bogate pozlaene dekoracije u stilu visoke renesanse. Zidove resi est slika

Mato Celestin Medovi, Zaruke kralja Zvonimira, 1907., Zlatna dvorana.

jednakih dimenzija (300 x 215 cm) koje predouju vane datume iz hrvatske povijesti, ali ih treba gledati i kao podsjetnik na trajno prisutna politika i kulturna pitanja. Krnjavi je obrazloio svoj naum rijeima: elio sam da se tu na umjetniki nain izraze svi kulturni temelji na kojima stoji naa nastava: klasina prolost i kranstvo, idealizam i realizam. S toga sam gledita polazio kada sam odredio, kako se imadu dekorirati dvorane, imenice glavna sveana dvorana. Htio sam da tu slike i skulpture sjeaju na bogotovlje i nastavu, znanost i umjetnost i na etiri fakulteta sveuilita, a na stijene da dou slike iz hrvatske kulturne povijesti. Hrabar presedan u izvedbi tako opsene i zahtjevne narudbe bio je odabir izvoaa. Krnjavi je veinu radova osim ve provjerenim veliinama, Bukovcu i Medoviu povjerio tada vrlo mladim, tek izuenim majstorima umjetnikog obrta (Obrtna kola postoji tek desetak godina) te slikarima i kiparima najmlae generacije Beli ikou, Otonu Ivekoviu, Ferdi Kovaeviu, Ivanu Tiovu, Robertu Frangeu i Rudolfu Valdecu, koji u razdoblju zapoinjanja projekta u prosjeku nisu imali ni 25 godina. Prema njegovim rijeima: Htio sam da u toj zgradi mladi nai umjetniki poetnici nau prvu priliku, gdje e se osposobiti za velike monumentalne zadae isto kao to su se umjetnici u srednjem vijeku i u doba renesanse uili na velikim monumentima, gdje su ka-

Palaa Odjela za bogotovlje i nastavu, Zlatna dvorana. Zagreb, Opatika 10.

snije i kao gotovi umjetnici radili. Rezultat je potpuno opravdao povjerenje naruitelja, a materijalnu podlogu pruala mu je autonomija u podruju prosvjete steena nagodbom 1868. godine. Visoko estetizirana ustanova politike ili upravne namjene u Hrvatskoj vie je rijetkost nego pravilo, pa ova zgrada dostojno potvruje dignitet prosvjete i kolstva u eri kontroverznog nagodbenog doba i poloaja Hrvatske u zajednici zemalja krune sv. Stjepana u Dvojnoj Monarhiji. Sve je u toj zgradi idealno saeto u cjelovito umjetniko djelo, integraciju arhitekture, kiparstva i slikarstva, historicistiku sintezu, vrhunski Gesamtkunstwerk devetnaestog stoljea u Hrvatskoj. U zemlji oskudnih narudba, adaptirana i obnovljena skromna barokna palaa postala je kultno mjesto hrvatske kulture i umjetnosti, spomenik jednog ivog i poticajnog doba. Ovim projektom Krnjavi je zapravo oznaio vrhunac i kraj historicizma u Hrvatskoj.

500

Likovne umjetnosti i umjetniki obrt u 19. stoljeu

Ivan Rendi

Spomenik Ivanu Gunduliu

(1893.) Dubrovnik, Gundulieva poljana

ana 16. lipnja 1893. u Dubrovniku je uprilieno sveano otkrivanje spomenika u ast pjesniku Ivanu Gunduliu, podignutog na trgu u blizini nekadanje Gundulieve rodne kue. Drevni grad tijekom svoje prolosti nije previe drao do podizanja spomenikih obiljeja svojim slavnim sugraanima. Dotad je jedini javni spomenik bio onaj Mihi Pracatu, pomorcu i trgovcu koji je svoj imetak ostavio gradu, podignut u prvoj polovici 17. st. u atriju Kneeva dvora. Podizanje spomenika na javnim mjestima poticalo je razvoj kiparstva i utjecalo na urbanistiko planiranje tijekom 19. st. Javni spomenici postaju snani akcenti gradskih prostora, a povijesne osobe kojima su posveeni nerijetko su poticajne za promicanje nacionalne ideologije. Preporodno doba u svom zanosu otkrivanja nacionalne kulture i knjievnosti, kojima se snano povezao dotad razdvojeni jug od sjevera zemlje, odabralo je za jedan od svojih simbola lik velikog dubrovakog pjesnika Ivana Gundulia (1589. 1638.), a grad Dubrovnik je zbog svoje slobodarske prolosti i visoke kulture prozvan hrvatskom Atenom. Izrada Gundulieva spomenika povjerena je tada jedinom domaem kiparu koji je bio na visini zadatka, Ivanu Rendiu (1849.1932.), ve proslavljenom izradom brojnih nadgrobnih i javnih spomenika slavnim osobama iz hrvatske prolosti te majstorstvom u izradi portreta. Braanin Rendi prvi je kolovani kipar hrvatskog podrijetla i kljuna figura u formiranju hrvatskoga modernog kiparstva. Osim ideoloke poruke koju prenosi, spomenik Gunduliu tipino je djelo historicistike skulpture. Na visokom etverostranom stupnjevanom postamentu bronani su reljefi s kljunim scenama iz pjesniko-

va najpoznatijeg djela, junakoga epa Osman u kojemu je opisan poljsko-turski sukob kod Hoima 1621. godine i pogibija sultana Osmana II. u Carigradu 1622. Na iljastim neogotikim zabatima tipina je dekoracija toga vremena te bronane aplike lovor-vijenaca, dok je s prednje strane pod lirom posveta: IVU FRANA GUNDULIA / NAROD / 1893. U gornjoj zoni postament se suava i prelazi u poligonalnu formu na kojoj je postavljena slobodnostojea statua. Aludirajui na

barokno doba u kojem je pjesnik ivio, Rendi ga prikazuje vjerno, u odjei dubrovakog plemia zaodjevenog bogato drapiranim platem i s kovravom vlasuljom, pogleda usmjerena prema nebu, u podignutoj ruci dri pero. Spomenik je po ukusu 19. stoljea bio ograen kovanom ogradom, koja je kasnije uklonjena. Po bogato dekoriranom visokom postamentu i liku prikazanom kao uzviena veliina spomenik je tipian primjer javne skulpture XIX. stoljea.

504

Likovne umjetnosti i umjetniki obrt u 19. stoljeu

Ivan Rendi, Spomenik Ivanu Gunduliu u Dubrovniku, 1893., reljefi s prikazom sv. Ivana Kapistrana i Jana Sobjeskog.

Likovne umjetnosti i umjetniki obrt u 19. stoljeu 505

Herman Boll i suradnici

Oltari zagrebake katedrale oltar sv. Jeronima

(1889.) Nacrt: Herman Boll Kipovi: Dragutin Morak Oltarna pala: Mato Celestin Medovi

skladu s neogotikom obnovom zagrebaka je katedrala nakon 1880. god. dobila nov glavni oltar te sedam pobonih oltara, izraenih po nacrtima Hermana Bolla, uz pomo njegovih suradnika. Izbacivanje dvadesetak baroknih oltara iz katedrale i njihovo nadomjetanje neogotikima jo je jedna potvrda vrstog uvjerenja o potrebi postizanja jedinstva i istoe stila kakvo se uvrijeilo kod mnogih protagonista druge polovice 19. stoljea. Od premjetanja su ostali poteeni jedino oltari sv. Luke i Posljednje

veere u junome crkvenom brodu te propovjedaonica. eljka orak tumai Bollovu koncepciju izbacivanja baroknih oltara kao rezultat njegove stilske volje, kako bi prostornost i arhitektura neogotike graevine to vie dole do izraaja. Dva neogotika oltara podignuta su u junoj lai katedrale. Oltar sv. Jeronima podignut je legatom kanonika Adolfa Vebera 1889. godine. Figuralni ukras, kipove sv. Fabijana i Sebastijana isklesao je Dragutin Morak, dok je oltarna pala djelo slikara Mate Celestina Medovia, koji prika-

zuje sveca isposnika i pokajnika, zadubljenog nad tekstom prijevoda Biblije na latinski jezik, zagrnutog grimiznim platem, to se tumai kao znak njegove sveenike slube u Rimu. Oltari sv. Josipa i sv. Petra i Pavla trodijelni su retabli s niama za kipove oni slijede ve poznati tip neogotikih oltara Schmidt-Bollove provenijencije kakve poznajemo iz akovake katedrale (oltari sv. Josipa i sv. Marije, 1877.1882.) dok su oltari sv. Kria, sv. Jeronima te sv. irila i Metoda zanimljiva i originalna autorska rjeenja, bogata detaljima, neuobiajene stilske kombinatorike. Oltari i pripadajui kipovi isklesani su gotovo monokromno, u bijelom kamenu, a Boll je u opremi i dekoraciji maksimalno proveo ideju stilskog jedinstva prema uvrijeenom ukusu kasnog historicizma. Premda dominantno neogotiki po svojim arhitektonskim detaljima, zabatima iljastog luka i krunitima bogatim fijalama, njihova se ornamentalna dekoracija oslanja na renesansni repertoar florealnog uzorka, dok je figuralna plastika primjer besprijekornog akademizma neorenesansnih proporcija i impostacija skulpture. U izvedbi oltara i kiparske dekoracije zagrebake katedrale sudjelovali su uglavnom majstori i polaznici Obrtne kole: kipari Dragutin Morak, Ignjat Franz, Mihovil (Mijo) Stepi, stolari Ivan Budicki i Fridrik Hcker, drvorezbar Jakob Peek, tada mladi kipar Robert Frange, slikari Celestin Medovi, Josip Bauer i rumunjski slikar E. Buevski te pozlatari Slavoljub Wagmeister i Ivan Clausen. Premda ocjena tih oltara ni u asu nastanka nije bila visoka, kao historicistika ostvarenja oni su do danas poneto subvalorizirani. U najmanju ruku neosporna je njihova vrijednost svjedoenja izvanredne razine obrtno-umjetnikoga standarda kasnog devetnaestog stoljea u Zagrebu (. orak).

Herman Boll, Nacrt oltara sv. Jeronima. Zagreb, Riznica zagrebake katedrale

506

Likovne umjetnosti i umjetniki obrt u 19. stoljeu

Rudolf Lubynski

Sveuilina knjinica u Zagrebu

(1913.)

najvioj kvaliteti i sjajnim suzvujima. Unato raskonom oblikovanju i najvioj ambiciji za reprezentativnim i monumentalnim, iz potovanja prema gotovo sakraliziranoj funkciji postignuta je radna atmosfera posvemanje sabranosti. U tu svrhu i svjetlost je

transformirana vitroima i okupljena svjetiljkama. Cijela je zgrada Gesamtkunstwerk u kojemu su sudjelovali najznaajniji onodobni hrvatski umjetnici, Frange, Valdec, Bukovac, Tiov, Mila Vodsedalek, Raki, Auer, F. Kovaevi, Jurki.

rojektirana 1909., sagraena u rekordnom roku od 1911. do 1913. godine, Sveuilina knjinica u Zagrebu, djelo arhitekta Rudolfa Lubynskog (1873.1935.), najreprezentativnije je ostvarenje hrvatske secesije. U funkcionalnom smislu, organizirana je nakon to je investitor traio i omoguio uvid u najnovija europska dostignua knjinine arhitekture. Njezina je pojava suspregnuta i racionalna, preferirajui simetriju, jednolik ritam, geometriju, ortogonalizam u dojmu volumena i ploha. U tom smislu ona se nastavlja kako na obiljeja domae sredine (npr. strogost Bolleova Mirogoja) tako i na posebna obiljeja bitnog izvora utjecaja Bea koji je Europom pronio strogu varijantu stila. Ipak, taj secesijski klasicizam daleko je od svakog naslijeenog predloka. Pravokutan tlocrt artikuliran je plitkim izmacima i minimalnim zakrivljenjima, tek toliko da ope postane pojedinano. Sredite zdanja, osnovni prostorni motiv velike itaonice, izvueno je uvis iz visinski ujednaenog volumena i natkriveno subjektivno modeliranom formom. etiri puta po etiri velike sove koje nose globuse na uglovima, unato prepoznatljivosti simbola, djeluju nadrealno. Zidne plohe ralanjene su strogim ritmom pilastara koji bi se pozivali na jonski tip, ali im se kapitelne zone ispod voluta sastoje od triju uljebina, tonije triju valova s po tri ovulusa. Izmeu pilastara zie je gotovo potpuno ostakljeno, ritmom sitnih etvorina, a nad vijencem, u timpanonima, klasini figuralni reljefi podijeljeni su vertikalno u ritmu donjih pilastara. Sve u ovome zdanju u isti as i evocira i destruira klasinu arhitektonsku figuraciju, podcrtavajui tom dvosmislenou duboko maniristinu narav stila. Svaki detalj monumentalne unutranjosti vrhunski je dizajniran, materijali su izabrani u

520

Arhitektura 20. stoljea

Arhitektura 20. stoljea 521

Juraj Neidhardt

Nadbiskupsko djeako sjemenite u Zagrebu

(1928.)

akon kolskog foruma Isidora Krnjavog, s kraja devetnaestog stoljea, u povijesti hrvatske arhitekture i kulture nema monumentalnije i znaajnije graevine obrazovne namjene nego to je Nadbiskupsko djeako sjemenite u Zagrebu arhitekta Jurja Neidhardta (Zagreb, 1901. Sarajevo, 1979.). Neidhardt je diplomirao kod Petera Behrensa 1924., kao student dobio je Lindenthalovu nagradu za projekt aerodroma, Sjemenite je projektirao od 1925., a 1928. bilo je ve djelomino izgraeno, na zemljitu od pet i pol jutara. Konzultant pri gradnji bio je Joe Plenik, a zanimljivo je napomenuti da je Neidhardt u vrijeme gradnje suraivao s Lavom Kaldom i Rudolfom Lubynskim, od kojih ovome posljednjemu dugujemo najmonumentalnije djelo hrvatske secesije, Sveuilinu knjinicu u Zagrebu. Iz ocrtanog Neidhardtova okruja daju se razabrati jednako impusli racionalnosti i strogosti kao i impulsi subjektivizma. Oboje e doi do izraaja u ovom antologijskom arhitektonskom sklopu. Golema kompozicija, koja se sagledati moe samo iz visine, organizirana je s jakom sugestijom simetrije oko osi sjeverjug, to preko prostranoga unutranjeg dvorita povezuje crkvu na jugu sa zvjezdarnicom na sjeveru, uz etiri vezana i jedno detairano paviljonsko krilo, te vezni istono-zapadni trakt. Sam opis kompozicije i sadraja morao bi, a to je naalost nemogue, biti srazmjeran sloenosti i bogatstvu zdanja. Proienje volumena dolo je do savrenstva stereometrije, proelja su organizirana pravilnim ritomom, a asimetrija pojedinih ploha zbraja se

u simetriju zrcalnih odslika, odnosno cjeline. Uporabljeni elementi su strogo geometrijski (pravokut, kvadrat, trokut, krug), no ortogonalni odnos

ponegdje prelazi u dijagonalu, sugerirajui dinamiku uspona/silaska. Jednaka sugestija proizlazi iz laganog uvlaenja tornja zvjezdarnice. Poluvaljci i lebdei mostovi podsjeaju gotovo na poetiku industrijske arhitekture. Nepravilna linija zemljita na zapadnoj strani dovela je do jedine organine linije u kompleksu. Unato repertoaru jednostavnih oblika, dojam je iznimno vizualno po-

Toranj sa zvjezdarnicom

524

Arhitektura 20. stoljea

Juraj Neidhardt, Nadbiskupsko djeako sjemenite, Zagreb, 1924.1928.

ticajan. Toranj zvjezdarnice na svoj nain odjekuje Poelzigovom intonacijom. Iz cijeloga istonog dijela Zagreba monumentalni Neidhardtov kompleks funkcionira kao kruna grada, unosei gotovo sakraliziranu dimenziju svoje zvjezdano-znanstvene vertikale. Neidhardtovo Sjemenite remek-djelo je arhitekture dvadesetih godina, one arhitekture istilita koja se oslobodila svih prethodnih dogmi, a novima se jo nije priklonila. Moglo bi se rei da je ono u nekim elementima i suzdrano remek-djelo naeg ekspresionizma.

Proelje crkve

Arhitektura 20. stoljea 525

Stjepan Plani

Napretkova zadruga u Zagrebu

(1936.1937.)

o ravnotei opeg i pojedinanog, svjetskih dosega i osobnih unosa, neboder Napretkova zadruga arhitekta Stjepana Plania (1936.1937.)

u Zagrebu jedna je od najznaajnijih graevina nae moderne arhitekture. Nastao je u okviru natjeaja za cjelovito oblikovanje bloka na prostoru bive

Zakladne bolnice. Njegova je parcela na uglu dviju ulica, tako da eliptoidni tlocrt glavnog volumena, ublaujui ugao, iskazuje dinamiku skretanja. Taj motiv dinaminosti ostvaruje se i u razvijanju viega, ugaonog volumena u niu zgradu koja prati liniju ulice. Premda je u svim pojedinostima Planievo zdanje oblikovano modernim govorom jednostavnosti, istoe, pravilnog ritma, geometrijskih oblika, stabilnosti volumena, u svakoj pojedinosti osjea se arhitektovo autorsko, jedinstveno rjeenje. To se odnosi na ve spomenuti eliptoidni tlocrt, na efekt teine zdanja na uvuenom ostakljenom prizemlju, na osobni vrpasti ritam priblienih monoforinih prozora, na hladnu modru boju zida, na nazupano krunite zgrade (simbol zupanika, okretanja kotaa napretka ili Napretka), i napokon na maksimalno protone tlocrte u unutranjosti, sa slobodnim nosaima krunog presjeka. Stjepan Plani u svakome je svom projektu nositelj osobnih sloboda, tako individualizirane forme u modelaciji i u sky-lineu, u boji i u posezanju za dimenzijom simbolinog. Njegov neboder doprinos je urbanoj misli, njegov smion otklon od svakog opeg mjesta i svake dogmatinosti doprinos je hrvatske arhitekture europskoj panorami izmeu dva rata.

Arhitektura 20. stoljea 535

Frane Cota

Vila Botteri vila Deutsch u Zagrebu

(1932., 1937.)

avrivi Umjetniku akademiju u Beu, a arhitekturu u Zagrebu, Frane Cota (1898.1951.) ostavio je dvostruk trag u hrvatskoj umjetnosti. Iako prvenstveno kipar, njegovih nekoliko zdanja, prije svega dvije zagrebake vile, spadaju u antologiju hrvatske arhitekture, podnosei sva svjetska mjerila. Vila Botteri u Tukancu graena je 1932. godine. Njezin je jezik jezik internacionalnog funkcionalizma, stroga geometrinost, ortogonalnost, simetrija, glatkoa ploha, naglaena horizontala, ponavljanje pravilnih rastera (ograda, ostakljenja); u tom repertoaru opih stilskih elemenata Cota je ostvario ljepotu proporcija (odnosa visina i irina proelja, prozora, punoa i praznina) i osobitosti ritmizacije (tako odnosa sredinjeg i pokrajnjih prozora na glavnom proelju); a posebno je poetinu dimenziju svome zdanju dao izvlaenjem ajnog paviljona iz osnovnog volumena. Pod pravim kutem taj je paviljon, krunog oblika, spojnim traktom vezan s kuom na oba njezina

Frane Cota i Zvonimir Pogaj, Vila Botteri, Zagreb, 1932.

nivoa, dolje ostakljenim potezom, gore otvorenim pristupom s terase u natkriveni krug. Iako su svi primijenjeni elementi statini, izvlaenje paviljona, artikuliranje volumenskih pozitiva i negativa, daje vili neoekivanu, unutranju dinamiku. Velike su mogunosti kretanja unutar ovoga zdanja, a jednako su tako brojne i nijansirane vrste dodira s okolinom. Nastala pet godina kasnije (1937.), vila Deutsch u Vonininoj ulici razvija misao vile Botteri od opeg prema

pojedinanom, ostvarujui sada dinamiku, koja je u prethodnom sluaju bila nastala izvlaenjem iz volumena, ekspresivnom artikulacijom unutar saete forme. Uzdignuta na strmom terenu, vila Deutsch dobila je postolje, tovie dvostruko postolje, koje se od samog, apstraktnog tkiva kue razlikuje konkretnou, realistinou materijala (kamena nepravilnih oblika). Nema vie simetrije, geometrija odlazi iz elementarne sheme, pojavljuje se osloboena krivulja. Tamne praznine i svijetle punoe modeliraju vrlo izraajnu formu, koja je meutim toliko dubinski uravnoteena koliko je vila Botteri bila dubinski dinamizirana. Kontraposti apstraktnog i konkretnog, svijetlog i tamnog, kulminiraju u odnosu otrog i zaobljenog brida na onome to je moda najoriginalniji motiv ove vile, a to je ugao kao proelje. Visok dramski naboj ini ovu vilu udesnim aditivom definiciji vlastitog vremena.

Frane Cota, Vila Deutsch, Zagreb, 1937.

540

Arhitektura 20. stoljea

Olga Pavlinovi

Kaiev trg u Makarskoj

(1971.)

Olga Pavlinovi roena je u Makarskoj, diplomirala 1952. u Beogradu, a ostavila je niz urbanistikih planova i izvedenih zdanja na makarskom podruju. Glavni trg u Makarskoj lei na

ispod zelenila, oko spomenika). U toj shemi izveden je niz pomaka i proimanja, niz poziva na zastajanje i sjedenje, niz dvostrukih funkcija (stubita), a naroito suptilna igra simetrija i asi-

jeku krize grada, u stoljeu koje je stvorilo mnogo vie dobre arhitekture nego dobrog urbanizma, nastao je, reklo bi se nimalo sluajno 1971., Kaiev trg u Makarskoj arhitektice Olge Pavlinovi (1927.1982.) Taj je trg radikalan redizajn sredita stare makarske jezgre. Meu antologijska djela oblikovanja hrvatskog prostora ubrajamo ga jer sadri elemente aktivne memorije i osobne kreacije, biljeg vlastitoga vremena, i jer je kao rezultat ostvarenje visokovrijednog javnog prostora zajednice koji moe izdrati sva svjetska mjerila.

kosom zemljitu, na podlozi nadrealno goleme planine, i tu je nadrealnu pozadinu valjalo prilagoditi ljudskom mjerilu. Olga Pavlinovi organizirala je trg u tri strofe, donju, ornamentalnim rasterom oploenu ravnu plohu, srednji ili parkovni dio, i gornji dio oko crkve koja je vizualna dominanta i putokaz smjerova. Jednako tako trg je i u horizontalnom smislu podijeljen u tri zone, od kojih desna i lijeva, svaka opet podijeljena na dva dijela, odgovaraju razliitim brzinama prolaenja. Srednja, reprezentativna, sastoji se od obrazloenih artikulacija zastoja (oko fontane,

metrija koja odreuje dinamiku cijeloga prostora. Malim odstupanjima od simetrala postignuta je primjerna dinamina ravnotea, a raznolikim oploenjima tla koja jednako napominju bogatu mediteransku tradiciju ali i batinjene materijske preference informela trg je dobio na optikoj zanimljivosti i oituje se kao pravo vieglasje kamena. Djelo Olge Pavlinovi doprinos je dvadesetog stoljea bogatoj tradiciji hrvatskih, posebno mediteranskih trgova.

550

Arhitektura 20. stoljea

Radovan Niki Aleksandar Dragomanovi Ninoslav Kuan

Radniko sveuilite Moa Pijade u Zagrebu

(1961.)

motivirajui horizontalna i vertikalna kretanja, nudei lijepu svjetlost i bogate vizure. Primjeran je njezin izvanjski mikrourbanizam, koji je unosi u grad ostvarujui niz kontaktnih zona, takoer multifunkcionalnih mogunosti:

lica Proleterskih brigada u Zagrebu, dananja Vukovarska, ogledni je prostor hrvatske arhitekture druge polovice dvadesetog stoljea. U njoj, meu ostalim, dolazi do izraaja i stanoviti raskid izmeu arhitekture i urbanizma, izmeu zdanja i grada. Mnoge od vrijednih i zanimljivih zgrada ravnodune su prema svojoj okolini. U to vrijeme jedinstven i posve drugaijui stav pokazuje arhitektura Radnikog sveuilita, danas Otvorenog uilita, arhitekata Nikia, Dragomanovia i Kuana iz 1961. godine. Kao volumen ona je ralanjena i prua niz vizura koje se ne mogu konzumirati iz etiri pogleda (od ega esto dva jednaka). Time je svakako vezana na tradiciju neoplasticizma. Njezine su proporcije takoer iznimne, suzdravajui se od visine i naglaavajui irinu: dojam koji zgrada ostavlja ipak je dojam lakoe. Njezina bikromatinost, pretenost bjeline (obloga bijelim kamenom) s

crnim detaljima, geometrinost, velika ostakljenja, pravilan ritam, stvaraju dojam ozbiljnosti i istoe. Zgrada iznutra sadri cijeli urbanizam halova, hodnika, multifunkcionalnih mogunosti,

ulazni trijem, izvanjske terase, patio, stepenice i rampe, itd. Visokoj estetinosti objekta doprinosio je i dizajn kompletnog namjetaja arhitekta Bernarda Bernardija.

Arhitektura 20. stoljea 551

Marijan Hri Zvonimir Krznari Davor Mance

Krematorij u Zagrebu
(1981.1985.)

rematorij na Mirogoju, nova oblikovna i tehnoloka zadaa, graen je na podruju koje je obiljeeno jednim od najznaajnijih hrvatskih spomenika, crkvom i arkadama Hermana Bolla. Bilo je teko izbjei velianstvenu sugestiju i usporedbu s istim i jasnim neorenesansnim perspektivama i tektonikom. Arhitekti Hri, Krznari i Mance ostvarili su svoje djelo u punom suglasju s velikim naslijeem, koje je meutim postignuto punim kontrastom. Jedini analogni element jest osnovni graevni materijal obaju zdanja, cigla, koji ih odmah optiki ulanava. Dok Boll svojom arhitekturom kruni breuljak nad gradom, Hri, Krznari i Mance silaze u skrovitu dolinu. Dok se Boll iskazuje strogom geometrijom, arhitekti krematorija izraavaju se modelacijom. Dok je u Bolla sve jasnoa i perspektiva, u arhitekata krematorija sve je tajna, viesmjernost i pukotina. Dok Boll operira binomom cigla bijeli kamen, Hri, Krznari i Mance svojoj su cigli pridodali crninu kamena. Kupolama na arkadama ovdje odgovaraju staklene piramide. Sigurnost devetnaestog stoljea nastavlja se u maniristikoj nesigurnosti dvadesetog, u neizvjesnosti mjerila, u viesmjernosti kretanja, u hipersemantizaciji tektonskih odnosa, u znaenjskoj odvojenosti razliitih vizura istoga zdanja. Cijela arhitektura izgleda kao neprobojni zid po slojnici terena, pa kao membrana, onda kao povrina u koju se ulazi, kao razgranati prostor, i napokon se volumen opet pretvara u sliku. etiri materijala, kao etiri poela cigla, kamen, mjed i staklo upotrebljena su istoi, izraajnosti i simbolinoj vrijednosti svojih struktura i boja. Mikrourbanizam ulaznoga trga pripitomljuje funkciju, a nova tehnoloka rjeenja spaljivanje nad razinom zemlje vode rauna o radnim uvjetima zaposlenika. Vrhunski dizajn opreme zaokruuje znaenje i antologijsku vrijednost ove arhitekture.

Arhitektura 20. stoljea 557

Ivan Prtenjak

Crkva sv. Petra na Boninovu, Dubrovnik

(1977.1980.)

rkva Ivana Prtenjaka odgovara na nekoliko vanih pitanja. Tu je pitanje odnosa novog i zateenog, zatim odnosa starog i novog, i napokon smisla i mogunosti oblikovanja suvremene sakralne arhitekture. Prostor zadan arhitektu nalazi se izmeu dviju cesta, na jakoj kosini, s pogledom na beskraj mora i neba, u zaputenoj rezidencijalnoj zoni. Dimenzijama omoguavao je vrlo malu duinu crkve, to se moglo kompenzirati tek njezinom irinom. Taj je prostor obiljeen prisutnou triju starih crkvica, od kojih su se ostaci jedne nalazili neposredno na graevnoj parceli. Arhitekt je kombinacijom longitudinalnog i centralnog prostora rijeio zadanosti estice, a malu povrinu crkve elevacijom korom i galerijama. Beskrajni vidik mjesta kadrirao je uskim prorezima, iz kojih je neizmjerno jo neizmjernije: a puni doivljaj tog

neizmjerja prepustio je izlasku iz crkve i njezinim izvanjskim dijelovima. Na temelju analize desetaka dubrovakih primjera izveo je savreno ist tlocrt, u kojemu (jedinoj) krivulji apside kontrapunktalno odgovara polukruna oltarna menza. Ortogonalna crkva dolazi do dijagonalne mee estice tako da prostorni ostaci funkcioniraju kao nie-prostorije za ispovijed. Zid stare crkvice ostavljen je u unutranjosti nove kao citat koji svojom drugaijom epidermom, svojom hrapavou, izaziva posebne svjetlosne senzacije. Jedinstvo prostora postignuto je naroito jedinstvom materijala svi zidovi, pod, ograde, stubita, terase izvedeni su od bijelog brakog kamena. Smisao crkve, sakralne funkcije openito, najizravnije i najsugestivnije iskazuje nain osvjetljavanja. S jedne strane to je jaka i jasna svjetlost juga kroz prozore-proreze, a s druge to je transcendentna

i transcendirajua svjetlost staklenog pokrova apside. Crkva je prostor susreta ovostranog i onostranog, i Prtenjakova svjetlost to u punoj mjeri ostvaruje. Kako dvije ceste izmeu kojih je crkva izgraena nisu bile povezane, arhitekt je nizom terasa i stubita uinio parcelu protonom, a cijelom podruju grada omoguio novi smjer kretanja. Bogata artikulacija izvanjskih sadraja, mjesta za okupljanje i zadravanje, dala su gradu nov urbani punkt u skladu s njegovom najboljom tradicijom. Prtenjakova sabrana, ista crkva, sva od svjetlosti i bjeline, ugraena je u kriterije suvremene sakralne gradnje.

558

Arhitektura 20. stoljea

Saa Randi Idis Turato

Aula pape Ivana Pavla II. na Trsatu

(2008.)

a trsatskom breuljku, koji je posveen funkcijom i tradicijom, valjalo je u sklopu marijanskog svetita i franjevakog samostana sagraditi novi vienamjenski prostor za sve ee javne dogaaje sve veeg broja posjetilaca. U snano obiljeen sklop arhitekti Randi i Turato uli su postavljajui mu na neki nain novi obod. Odmaknuvi se od izgraenog dijela kompleksa definirali su ga kako prema prometnici, tako i prema usponu zelenoga parka. Njihova aula tako je proizvela i aulu na otvorenom, snano aktivirajui ulogu meuprostora. I tlocrtno i visinski novo je zdanje dimenzijama i proporcijama prilagoeno zateenim volumenima. Njegova forma, meutim, ne ponavlja nita od postojeih predloaka, osim to svojom posvemanjom neoekivanou i posebnou odgovara na izazov onoga

to je prethodno bilo iznimno i posebno. Zdanje Randia i Turata sastoji se od baze i (etverostrenog) krova: s uline strane to je zatvoren kameni zid koji tee s ulicom, a volumen krova nalijee na nj s minimalnim istakom, ime se postie dojam krajnje lakoe. S unutranje strane odgovarajui takav dojam postie se nalijeganjem krova na trijem (produen u obliku slova L). Trijem je artikuliran lamelama u nepravilnim razmacima, s upravo glazbenim ritmikim efektom. Krov je zapravo obloga unutranjeg zdanja, koje se sastoji od same dvorane u sredini, cijelom visinom i popratnih funkcija u vie razina u dijelovima to se sniavaju. Visina i oblik dvorane (otisak krovnih kosina) nose primisao sakralnog. Trijem je, svojom prijelaznom naravi izmeu zatvorenog i otvorenog, svojim skandiranjem u intimne ritmike jedinice, stekao funkciju

ispovjedaonica. Najzaudniji element na kraju. Cijela navlaka zdanja izvedena je od cigle, usklaujui se s doivljajem okolnoga vidnoga polja. Taj konstruktivni materijal, meutim, odmah otkriva svoju atektonsku funkciju i svoju namjeru sudjelovanja u dojmu lakoe. Cigla je, naime, slagana tako da se njezin ritam oituje kao stezanje i rastezanje (u funkcionalnom smislu to je unos svjetlosti), kao viskozno gibanje koje u statian obris unosi trajan nemir. Optiki predloak za takvu vizualnu odluku postoji u djelu Miroslava uteja, u onome to se u likovnoj nomenklaturi nazivalo op-art, a ovdje je od programske sheme prelo u punu i sloenu viedimenzionalnu primjenu. Ovo djelo arhitekata Randia i Turata sposobno je zastupati njih kao vrhunske stvaraoce a predstaviti i poglavlje posve nove slobode u tokovima arhitekture.

562

Arhitektura 20. stoljea

Nikola Bai

Morske orgulje i Pozdrav Suncu u Zadru

(2004.2005.)

rhitektura nije samo volumen u prostoru ili na maketi (na maketi u kojoj smo esto prisiljeni ivjeti u otuenom svijetu), ona je i koncept, energetski projekt u kojemu netvarno, neuhvatljivo, nepredvidivo i neopipljivo zaprema vei postotak od tvarnog. Takav je sluaj s intervencijom arhitekta Nikole Baia u urbano tkivo grada Zadra. Kad bismo ostali na tvarnom, mogli bismo govoriti o dizajnu zadarske obale koji omoguuje razliite oblike i brzine koritenja prostora, od prolaenja do sjedenja, od itanja

teksta upisanog u tlo (kalendara blagdana zadarske memorije) do meditacije u smjeru mora ili u smjeru mijena svjetlosnoga staklenog kruga. Primijetili bismo lijep trozvuk kamena, stakla i drveta, kompoziciju stepenica poput orguljnih registara. Ono skriveno u tom tvarnom, meutim, jesu u rivu ugraeni senzori koji beskrajno more i svaki njegov pomak ili nepokret prevode u glazbu: jedinstvenu i neponovljivu poput toke na kojoj se glazba zbiva, poput trenutka u kojemu se zbiva i poput ivota koji joj svjedoi. Glazba se

pak prevodi u svjetlosne impulse koji oivljuju i pokreu koliinu nakupljene sunane energije u svjetlosnom krugu. Doi do te toke koju je Nikola Bai postavio poput nekih vrata u druge dimenzije znai takoer doi do vrata u sebe. Izmeu svemira i jedne male Zemljine estice, izmeu zakona i sluaja, izmeu prolog i sadanjeg, Nikola Bai oblikovao je ( i vratio gradu i stvarnom svijetu) nevidljivu katedralu cjelovitog postojanja.

564

Arhitektura 20. stoljea

Robert Frange Mihanovi

Lik umirueg vojnika okeviev spomenik

(1897.) Osijek
oderno hrvatsko kiparstvo zapoinje na samom kraju XIX. stoljea, kada gradska uprava Osijeka naruuje od tada dvadesetpetogodinjega Roberta Frangea Mihanovia javni spomenik posveen palim vojnicima 78. okevieve pukovnije. Kipar prihvaa narudbu i odluuje se za iznimno smionu koncepciju s likom teko ranjenoga vojnika u punoj ratnoj spremi (stoga se kip esto navodi

kao Umirui vojnik ili Pali domobran). Dinaminost je postignuta vrlo ivom ritmizacijom povrine i znalakom izmjenom punine volumena i praznine izmeu nogu i oslonca (takoer naglaenom konkavnou ekspresivno otvorenih usta), a i korpus figure u padu, s gubitkom teita, pun je unutarnje napetosti i pokrenutosti u jezgri. Nagnuta osovina padajuega tijela kontrastirana je dugakom dijagonalom puke s upe-

renom bajunetom to gotovo kompenzativno stremi uvis i daje naglasak nadvladavanja dramatine sudbine. Ostvarenje toga spomenika doekano je kao afirmacija nove umjetnosti, dokaz stvaralake moi mladih (usuprot miljenju tradicionalista, starih, predvoenih Krnjavijem, koji je spomeniku odricao monumentalnost i vidio u njemu zalaganje za runou). Zbog gipkosti i svjeine modelacije (te razvedenosti epiderme) uobiajilo se Frangeovu ranu fazu odreivati atributom rodenizma (s Rodenom jest potom stupio u vezu) ili impresionizma u svakom sluaju s kategorijama koje naega umjetnika situiraju u europski kontekst.

Kiparstvo 20. stoljea 567

Ivan Metrovi

Sjeanje
(1908.) Beograd, Narodni muzej
van Metrovi se iznimno mono afirmirao na samom poetku stoljea, ve prvim izlaganjem u krugu

beke Secesije. Po zavrenoj akademskoj izobrazbi ivi nekoliko godina u Parizu (1907.1909.), gdje se posveu-

je svojem najambicioznijem projektu, ideji Vidovdanskog hrama, za koji radi neohistoricistiku arhitektonsku skicu i izvodi niz pojedinanih skulptura, nadahnutih preteno Kosovskim mitom, s uvjerenjem da na tom mitu poiva izvornost i mogua sinteza junoslavenskih prostora. U Parizu posjeuje Rodina, no njegova je rodinovska faza ve iza njega (Zdenac ivota, 1905.), a koncentriran je na sumarni monumentalni izraz kojemu eli dati i rasne karakteristike prvotnosti, sirovosti i snage. U parikom razdoblju izvodi likove epskih junaka (Milo Obili, Banovi Strahinja) naglaene muskulature i gipke modelacije, a kao pandan radi i nekoliko, takoer heroiziranih, enskih figura. Pa dok je Udovica prenaglaena u svojoj voluminoznosti, u Sjeanju umjetnik uspijeva uskladiti dinamizam stava sa senzualnom modelacijom, snano tordirani pokret s paralelnim valovitim grafizmima stilizirane kose (secesijskog podrijetla). Premda su neki rezovi tijela odve drastini (svodei lik na svojevrsni torzo), melodiozni obris cjeline i fina psiholoka karakterizacija nagnute glave ine skulpturu trenutkom iznimne sabranosti opusa. U potonjim fazama Metrovi e proi itavu skalu morfolokih izazova, no uvijek e zadrati i neke temeljne vrijednosti plastikog osjeanja, reprezentativno manifestirane upravo na ovom kipu.

Kiparstvo 20. stoljea 569

Frano Krini

Buenje
(1929.) Zagreb, Moderna galerija

remda se dokazao i u nizu spomenikih zadataka, darovitost i stvaralaki temperament Frana Krinia ponajprije su se manifestirali u intimnim i nemonumentalnim figurama, preteno upravo u enskim aktovima iznimne smirenosti i ljepote. S jedne strane, nasljednik velike sredozemne tradicije idealiziranja ljudskog tijela, pa i izravni potomak, regionalno znanih, korulanskih klesara i kamenara, a s druge strane kao uenik eke kole kiparstva, Frano Krini je uspio u potpunosti izbjei Metroviev utjecaj, koji je inae obiljeio narataje sljedbenika. Osim toga, iznimno je ovladao svim metjerskim vjetinama, naroito pak obradom mramora iz kojega je umio izbiti blagost i mekou pretapanja oblika. Meu njegovim brojnim djevojakim, mladenakim likovima izdvaja se motiv Buenja, koji i motivski simbolizira svjeinu i istou ranog razdoblja, podrazumijeva radost ivljenja. Prvu plastiku studiju tog motiva nainio je 1925. (bez ikakve draperije i s visoko podignutim rukama), a definitivnu verziju u bronci izveo je 1929. Na toj je skulpturi skladno protegnuti i kruno izvijeni korpus pri dnu, oko koljena, obavijen draperijom (spavaice koja je spala s tijela). Sugerirani nabori tkanine slue kao horizontalni kontrapunkt vertikalnim brazdama pramenova kose, a to su dinamini akcenti nasuprot kojima se jo intenzivnije doivljuje proiena i melodiozna modelacija osloboene tjelesnosti. Poloaj ruku, kojima se figura brani od nadiranja prejake svjetlosti, uspostavlja takoer specifian paralelizam i usklaenost, pa nije udno da je Krini dobio kolegijalni atribut zaljubljenika ravnotee. Uspjelo rjeenje Buenja sam je kipar varirao u nekoliko mramornih inaica, sve do 1968. godine.

Kiparstvo 20. stoljea 573

Lujo Bezeredi

Krava
(1932.) Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt

odabirom medija i motivskim predilekcijama i ivljenjem izvan sredita, Lujo Bezeredi kao da je bio osuen na marginalni poloaj. Naime, kolovao se za kipara, ali se specijalizirao za rad u keramici, terakoti, pa je uglavnom izvodio objekte manjega, komornoga formata i bio tretiran kao umjetnik primijenjenoga, dekorativnoga usmjerenja. Meutim, u svojim najsabranijim i naizraajnijim djelima uspio je realizirati karakteristian doivljaj svijeta iz kojega potjee i u kojemu je preteno ivio, svojega seljakog i malograan-

skog meimurskog zaviaja. Posebno se to odnosi na groteskne i karikaturalne likove i prizore iz svakidanjice, a jo vie na njegovu ivu i dinaminu animalistiku. U proienoj, reduktivnoj i oporoj modelaciji odgovarajuih elementarnih motiva (Revolt, Oplakivanje, Trudna ena, Ispovjednik) dolazi do rezultata barlachovske snage i poetike koja bi bila najblia zemljakim tendencijama. Slino bi se moglo kazati i za njegove prikaze ivotinja (Leea krava, Kravica, Kljuse), meu kojima se istie Krava iz 1932. izvedena u

obojenoj fajansi. Slobodna, nesputana modelacija daleko je od mimetike vjernosti, volumen je gipko izduen i posebno ritmiziran uzvijenim repom. Slobodno naneene boje takoer su daleko od lokalnoga tona, dajui cjelini posebnu ekspresivnu dimenziju. U hrvatsko kiparstvo Bezeredi je unio teinu sjevernjakoga senzibiliteta i vrijednosti autentine estoke figuracije, koja je dolino prepoznata i vrednovana tek u kasnijem razdoblju.

Kiparstvo 20. stoljea 575

Vojin Baki

Svjetlosni oblici
(1968.) Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti

svojoj polustoljetnoj radnoj putanji Vojin Baki je proao iroku morfoloku amplitudu, dokazavi se u svim fazama kao iznimno talentiran i neobino snaan majstor najraznolikijih oblikovnih rjeenja. Ovladavi tradicionalnim metjeom vrlo brzo se potvrdio kao portretist dinamine (rodenovske) modelacije i kao tvorac sklad-

nih i proienih aktova na najboljem tragu mediteranske plastike. U prvim godinama poslije II. svjetskog rata preuzima razne spomenike zadatake, to ih najprije rjeava u realistikoj maniri (no bez pretjerane opisnosti i patetike), a zatim ih izvodi na nain asocijativne (biomorfne) apstrakcije, ostvarujui iznimne domete tog anra u europskim razmjerima. Osobna stilistika kontinuirano je ila prema redukciji na bitno. Najprije su aktovi pretvoreni u torza aerodinaminih jezgara, a portreti u ovoidnu masu, u volumene naglaene, zbijene energije. Zatim je Baki uzeo u obzir unutarnji prostor kipa, u poetku perforacijama, a potom smjelim prodorima, koji su zavrili stvaranjem svojevrsnog negativa, tj. kipa u kojemu je

razvedenost oploja znatno nadmaila udio mase. Serijama Razlistanih formi, elastino pokrenutih i uravnoteenih krakova i Razrezanih povrina Baki je metodino ispitivao mogunosti variranja jednostavnih estica, da bi konano (tijekom ezdesetih godina) izveo nekoliko Svjetlosnih oblika, strukturalno povezanih diskova izvedenih u poliranoj bronci i inoxu. U duhu scijentistike poetike Novih tendencija tu je doao do stroge logike i strukturalnog promiljanja reda, a ujednaenom izmjenom konkavnih i konveksnih povrina aktivirao je okolni prostor, dok refleksi na zrcalno blistavoj povrini omoguuju neprekidnu izmjenu optikog zbivanja, te stimuliraju aktivno sudjelovanje gledatelja.

578

Kiparstvo 20. stoljea

Ivan Koari

Unutarnje oi
(1959./1960.) Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti

pus Ivana Koaria svakako je jedan od najnestandardnijih, najrazvedenijih, najoputenijih u itavoj hrvatskoj umjetnosti, nomadski znatno prije nego li je ta formula zaivjela. Po sretnoj definiciji, on je i kipar, anti-kipar i ne-kipar u isto vrijeme u istoj osobi, a dokazao se u svim moguim rasponima od nekonvencional-

nog Krinog puta (Senj, 1958.) preko proienih, elementarnih arhetipova (Isjeak rijeke, Osjeaj cjeline) i svojevrsnih primarnih akumulacija (Oblik prostora), pa sve do apartnih spomenikih ansambla (A. G. Mato, Projekt za Matiju Gupca, Prizemljeno sunce) i radikalnih konceptualnih rjeenja (Rezanje Sljemena, Nazovi me kako hoe). Ipak se odluujemo za djelo u kojemu su sintetizirana bitna svojstva njegove invencije i imaginacije: Unutarnje oi, nastale u prvoj verziji za parikoga boravka 1959.1960. (i objavljene potom u amblematinoj ediciji Gorgona 1961.). Moglo bi se rei da je i to djelo u svezi s njegovim nedogmatskim shvaanjem portreta-autoportreta, jer je motivu ljudske glave gotovo itava ivota po-

sveivao posebnu panju i naroitu slobodu grotesknog, karikaturalnog ili metafizikog pristupa. Unutarnje oi, dakle, invertiraju tradicionalno shvaanje volumena, te stvaraju negativnu projekciju koja moe imati ishodite u egzistencijalistikom, nihilistikom ili apsurdnom doivljaju svijeta, no svoje plastiko pokrie nalaze u naglaenom kontrastu duboke kaptirane sjene i svijetlih tragova izduenih ticala. To je ostvarenje egzemplarno i reprezentativno za duhovno okruje grupe Gorgona, kao da je svojevrsna materijalizacija autorova kongenijalnog i dosjetljivog stava, prodorne konceptualne maksime: Kolektivno uiniti odljeve u gipsu unutranjosti glava svih gorgonaa, nitko ne moe biti osloboen.

Kiparstvo 20. stoljea 581

Duan Damonja

Metalna skulptura 20
(1961.) Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti

mno jezgrovitom djelu dramatinoga uinka sredinje praznine i ekspresivno perforiranoga oploja (sastavljenoga od grubo zavarenih avala neko zabijenih u srno drvo, koje je potom paljenjem uklonjeno). Djelo nas posebno uzbuuje jer u svom obliku uva tragove estine procesa (varenja, paljenja) kojim je stvoreno i svojevrsne prijetnje

uperenim bodljama avala, a istodobno ujednaena ritmizacija estica daje jak estetski uinak, pomirenje suprotnosti. Na slinim pretpostavkama Damonja je napravio nekoliko originalnih prijedloga za spomenike rtvama faizma, te izveo niz spomenika borbi i osloboenju naglaenih strukturalnih svojstava, to karakterizira i cjelinu njegova opusa.

avrivi likovnu akademiju 1951. godine, Duan Damonja je uao u hrvatsko kiparstvo upravo u trenutku kad se ono oslobaalo socrealistike direktivnosti i u drugu polovinu stoljea ulazilo sa eljom uspostavljanja kontinuiteta, otvaranja prema suvremenijim europskim tendencijama i autonomnog rjeavanja plastikog problema. Svim tim ambicijama i potrebama, kao malo koji drugi autor, mogao je udovoljiti i udovoljavao je Duan Damonja. Trebalo mu je svega nekoliko godina da se oslobodi bilo kakvog prtljaga domae tradicije (premda se dokazao iznimno uvjerljivim portretnim bistama i monim figuralnim kompozicijama), a donekle potaknut prodorom mlaih britanskih kipara (Armitage, Chadwyck) oko 1958. 1959. dolazi do izrazito vlastite formulacije i kubizirajue stilizacije biomorfnih premisa (Jelen, Ranjeni jelen, Raanje), prelazi na sasvim nefigurativne dinamine sklopove, utemeljene na umjenom kontrastiranju naglaenih tvarnih sastojaka (metala, stakla, drva, betona) i znalakom uravnoteenju bridovitih istaka i ovalnih udubljenja. Trenutak dosegnute sinteze nalazimo u Metalnoj skulpturi 20 (1961.), izni-

582

Kiparstvo 20. stoljea

Branko Rui

Korablja
(1966.) Zagreb, Moderna galerija

ko se Branko Rui relativno dugo traio, te neko vrijeme izrazito dvoumio izmeu slikarstva i kiparstva (diplomiravi obje discipline), u ezdesetim godinama prologa stoljea doao je do definitivne vlastitosti i osvojene inaice u kojoj su se sretno profilirala i amalgamirala sva steena iskustva. Izrazito poetskom imaginacijom uspijevao je u vienome prepoznati motive prikladne za kreativnu preobrazbu, ba-

vei se djejim crteom nalazio je odgovarajua najpriprostija rjeenja (koja zapravo sjedinjuju izravnost Kolumbova jaja i odlunost Salomonova suda) za sloenu oblikovnu problematiku. Iznimno znaajno podruje njegova djelovanja je stvaranje grupnih ansambla i cjelina arhitektonskih elemenata (Okrugli stol, Diskusija, Zbor, KatedralaKobila, Bolonjski tornjevi, Tvrava, Dubrovnik). Meu tim radovima posebno se istie Korablja (1966.). Iskoristivi veliki zaobljeni hrastov trupac (koji je pritom dugo leao u vodi, upivi taloge prolaenja), svoju je intervenciju zapoeo slijeenjem nekih poticaja to ih nametahu godovi i struktura same tvari. Nije rije, dakako, o poetici naenog predmeta (l objet trouve).

Ali jest o svijesti koja potuje zadane okvire i primljene pretpostavke, da bi na njima tek dogradila svoj stvaralaki prinos. U Ruievoj Korablji nalazimo sretnu simbiozu elementarne organske tvari i disciplinirane mate, vidimo na djelu modernistiki zakon kadra kao svojevrsnu inaicu strukturalnog miljenja i iznimno usklaen oblik odmjerenih (no neujednaenih, nemonotonih) odnosa izmeu rebara i perforacija, izmeu kubinih i zaobljenih estica. Premda je u cjelini svojega opusa razraivao navedene premise, njegova se iznimna plodnost nije zatvorila u kruti sustav, nego je stalno nalazila mogunost ivog reagiranja i adekvatnog, nadahnutog variranja.

584

Kiparstvo 20. stoljea

Bela iko Sesija

Psiha (Atena cjeliva Psihu nadahnue)

(1898.) Zagreb, Moderna galerija

ela iko Sesija, kojega je A. G. Mato smatrao najliterarnijim, a Grgo Gamulin povijesno ovjerio kao najmisaonijeg i najproblematiziranijeg umjetnika hrvatske secesije na prijelomu stoljea, bio je spletom posebnih nadarenosti duhovno predodreen za tvorca hrvatskoga simbolizma. Suvremene simbolistike tenje, a to je bio kljuni zadatak trenutka, dale su glavno stilsko obiljeje hrvatskoj secesiji sve do njezinih kasnih, medulievskih i postmedulievskih izdanaka. Inauguriravi oduhovljenu, spiritualnu komponentu simbolistike izraajnosti, ikoev simbolizam nadiao je puku literarnost alegorijskih sadraja, zbog ega mu pripada obnoviteljski udio u stvaranju modernog likovnog izraza. Slika Psiha, nastala 1898., dakle u jeku formiranja hrvatske secesije i izlobe Hrvatski salon, ima sve stilske odlike ikoeva simbolizma. Novo uspostavljene pikturalne vrijednosti crtkanog, igliastog pointilizma, kombinirane s eterinom kromatikom i mistinim osvjetljenjima iko je uspio sjajno prilagoditi transcendentalnom sadraju, evociranom u alegoriji Psihe, odnosno Nadahnua. To ikoevo enigmatino ostvarenje, provokativne vieznanosti, vizionarnih dosega, inventivne emotivnosti, djeluje poput snovienja, pobuujui najoprenije asocijacije. Uslijed toga ta je slika ve u svom vremenu nailazila na razliita tumaenja, od pervertiranog erotizma, kakvim je ikoev suvremenik Mihovil Nikoli doivio Atenino cjelivanje Psihe, do onog metafizikog, u pravom smislu simbolistikog prikaza ideje naznaene nazivom Nadahnue umjetnosti, pod kojim je slika bila izloena 1899. godine u Petrogradu. Podudarnou oblikovanja i fascinantnih asocijacija ovo vrhunsko ostvarenje simbolizma paradigmatski markira raanje novoga stila na zaetku hrvatske slikarske moderne.

Secesija i Hrvatski salon 1898.

599

Vlaho Bukovac

Moje gnijezdo
(1897.) Zagreb, Moderna galerija

laho Bukovac naao se u Zagrebu u odluujuem povijesnom trenutku raanja hrvatske likovne moderne na samom kraju 19. stoljea. Privuen velikom ansom da sudjeluje u formiranju kulturnog arita Hrvatske, u svega nekoliko godina, od 1893. do 1897., postao je istinskim objediniteljem kohezionog okupljanja mladih umjetnika oko secesionistike ideje o stvaranju nove umjetnosti. Premda njegovo slikarstvo nije bilo avangardno, ono je doprinijelo promoviranju novog umjetnikog pristupa. Preuzi-

manjem postimpresionistike tehnike, pointilizma i plenerizma, to ga je on prakticirao, hrvatsko mlado slikarstvo ubrzo se prepoznatljivo afirmiralo kao zagrebaka arena kola i izvan granica nae zemlje. Slika Moje gnijezdo, i pored mnogo poznatijih Bukovevih djela kojima je u tom preporodnom vremenu budio snane patriotske osjeaje, moe se smatrati ne samo morfolokim nego i tematskim modelom koji saima bitna naela hrvatske prve secesije. Ovim grupnim portretom svoje obitelji, supruge Jelice s djecom, koji prirodnou vie nalii intimistikoj anr-sceni negoli portretu, Bukovac je potvrdio visoko mjesto meu najboljim portretistima svoga vremena, koje je priznanje stekao na prvoj izlobi Secesije u Beu. U duhu proklamiranih ideja

secesije Bukovac se posve odaleio od standardnog, ukoenog, reprezentativnog graanskog portreta. Divizionistikim postupkom to jedva vidljivo rastae vrstu formu koja se potom, kao u impresionista, povezuje svjetlom u jedinstvenu tonalnu vrijednost, uspio je ostvariti paradigmatski prizor obiteljske sree, obavijen fluidnim ugoajem blagosti kojeg se dojmljivost rasprostire itavom slikom. Taj otvoreni pogled u najosobniji kutak intime koji se neskriveno prua naim oima posvjedouje novi umjetniki pristup u kojemu prirodno i svagdanje nadomjetava do nedavna prevladavajue povijesno i literarno, a u tom pomicanju povijesne skretnice prema modernizmu Vlaho Bukovac bio je jedan od najzaslunijih.

600

Secesija i Hrvatski salon 1898.

Josip Rai

Majka i dijete
(1908.) Zagreb, Moderna galerija

lika Majka i dijete, nastala 1908., zasigurno je, osim Pont des Arts, najee spominjano i reproducirano Raievo djelo. Na njezinu su vanost u malenu Raievu opusu, kao i na neospornu kvalitetu u kojoj se oituju umjetniki potencijal i nadarenost mladoga slikara, upozoravali i umjetnici i kritiari: Vladimir Beci i Oskar

Herman u sjeanjima na zajednike minhenske dane, Miroslav Krlea u tekstu O smrti slikara Josipa Raia objavljenom 1928. godine, Ljubo Babi u pregledima hrvatske umjetnosti, Radoslav Putar u tekstu povodom pedesete godinjice slikareve smrti te mnogi drugi. Premda se prikaz dvaju likova, majke i djeteta, za stolom, na prvi pogled ini konzervativnim, na ovoj slici, nastaloj u posljednjoj godini Raieva ivota, najvjerojatnije na samom kraju minhenskog boravka, prepoznatljivi su svi elementi koji svjedoe o nedvojbenom modernistikom potencijalu njezina autora. Stoga je knjievnik

Miroslav Krlea s pravom ustvrdio da nekoliko Raievih djela, meu kojima je Majka i dijete, u hrvatskom umjetnikom kontekstu toga vremena predstavljaju programatske teze: protiv manire za slobodu modelacije, protiv narativnog u slici za isto pikturalne vrijednosti. U prvom planu Raieva zanimanja nije doslovno prenoenje vienog, iako prikaz majke i djeteta u interijeru odie ozbiljnou u tretmanu ljudskog lika, to slici daje osjeajnu dimenziju. Slikar je prvenstveno, u okvirima vlastitih mogunosti, zaokupljen problemima i mogunostima samog slikarskog medija. Slika svjedoi o dosezima Raieva minhenskog kolovanja: u njoj se prepoznaje rani Manet kao uzor u gradnji slike neutralnim tonovima i tenji prema sintezi kroz plono izraavanje, kao i ugledanje na klasike panjolskog slikarstva, ponajprije Goyu. Posebno je vaan i visok stupanj ekspresije postignut blagim deformacijama i izrazitim kontrastom bijele plohe stola prekrivenog stolnjakom i tamne, nedefinirane pozadine. Slika Majka i dijete predstavljena je pod nazivom Kod stola na izlobama Proljetnog salona u Osijeku i Zagrebu 1920. godine, ime je pokazano potovanje mladog narataja umjetnika prema Raiu i onoj liniji hrvatskoga slikarstva koje se oni sami smatraju nastavljaima. Tako je jedno od najpoznatijih Raievih djela imalo vanu ulogu u pronoenju temeljnih vrijednosti modernoga slikarstva u hrvatsko meuratno umjetniko okruje.

Slikarstvo Minhenskoga kruga 607

Miroslav Kraljevi

Autoportret s paletom
(1912.) Zagreb, Moderna galerija
jelo Miroslava Kraljevia presudno je utjecalo na tijekove hrvatskoga slikarstva, posebice u sklopu prenoenja iskustava Czanneova slikarskog naina, ali i specifine inaice ekspresionizma. Njegov heterogen i slojevit opus, u kojemu se kao najvea vrijednost osim crtake i grafike dionice s motivima iz parikog suvremenog ivota prepoznaje prijelaz od Manetova utjecaja na Czanneov, obiluje likovnim elementima koji su ostavili dubok trag na hrvatskoj slikarskoj pozornici. Autoportret s paletom iz 1912. godine, jedna od Kraljevievih najpoznatijih i najvanijih slika, najbolji je primjer umjetnikove slobode stvaranja koja je tako snano djelovala na idui narataj i zbog koje je njegovo slikarstvo doivljavano kao moderan pristup umjetnosti koji vrijedi slijediti. Kraljevi je bio vrstan portretist: osim autoportreta, meu kojima se istiu Autoportret s psom (1910.) te Autoportret s lulom (1912.), naslikao je i mnotvo portreta, a Bonvivant (Portret Arsena Masovia) iz 1912. jedan je od najuspjelijih. Autoportret s paletom, slika nevelikog uskog formata, nastala je na samom kraju umjetnikova slikarskog sazrijevanja, nedugo prije smrti od tuberkuloze. Rije je o jednom od nekoliko autoportreta naslikanih 1912. godine. Slikar je sebe prikazao kako stoji u neobinom i neprirodnom raskoraku, s paletom i kistovima u desnoj te jednim kistom u lijevoj ruci. Sam lik, kao i pozadina, konstruirani su neujednaenim, vidljivim potezima zbog kojih vie nema mogunosti razabiranja detalja. Lice i ruke prikazani su sumarno, a oblici su, iako je zadran osnovni obris, u uznapredovalom procesu rastakanja. ini se da je slika nastala bez skica i pripremnih radova, bez dugotrajnog promiljanja i, moglo bi se rei, u dahu. Osobito upada u oi kontrast crnine Kraljevieva odijela i pozadine. Autorica slikareve mono-

grafije Vera Horvat-Pintari istie da je crno u toj slici najprostranije i najjae crno to ga je umjetnik ikad stvorio. Na tom svom posljednjem autoportretu, slikanom na izmaku fizike snage zbog bolesti, Kraljevi se odluuje za brz i ekspresivan slikarski postupak obiljeen slobodom kistovnog poteza, koji svjedoi o intenzivnom

umjetnikom sazrijevanju i odbacivanju sputavajuih utjecaja akademskog Mnchena. Naposljetku, Autoportret s paletom snana je potvrda Kraljevieva osobnog, specifinog oblika ekspresionizma kao potpuno realiziranog usmjerenja u njegovu kratkom, ali bogatom stvaralatvu.

Slikarstvo Minhenskoga kruga 609

Zlatko ulenti

ovjek s crvenom bradom

(1916.) Zagreb, Moderna galerija

ako nastala za vrijeme rata, 1916. godine, slika ovjek s crvenom bradom svojim se znaajkama uklopila u drugo, poslijeratno razdoblje Proljetnog salona, kada je potkraj 1919. i izloena u zagrebakoj Obrtnoj koli na 7. Proljetnom

salonu. Upravo je tom izlobom na hrvatsku likovnu scenu uspjeno zakoraila mlaa generacija umjetnika, predvoena slikarima Uzelcem, Gecanom, Trepeom i Varlajem, a koja e svojim djelima obiljeiti izlobe Proljetnog salona u sljedeih nekoliko godina. Slikom ovjek s crvenom bradom Zlatko ulenti anticipirao je likovna kretanja s osebujnim sastavnicama ekspresionizma, sezanizma i odjeka Miroslava Kraljevia, pa je ona, tri godine nakon nastanka, bila oglednim primjerom situacije u tadanjem hrvatskom slikarstvu, svojevrsnim

simbolom opeg modernistikog uzleta ostvarenog u poratnim godinama i jednim od argumenata za definiranje novih stilskih usmjerenja. Likovna kritika ovoga se djela dugo prisjeala kao jednog od najboljih na izlobi. Na slici nevelika formata prikazan je slikar Stanoje Jovanovi, koji je sa ulentiem 1916. boravio u vojarni u Karlovcu. Zbog specifinog kolorizma gotovo se uvijek dovodila u vezu s ekspresionizmom. To, meutim, svakako nije ekspresionizam s onim elementima od kojih je konstruiran Portret dr. Pelca, drugo kljuno ulentievo djelo nastalo 1917. bekih ili, tonije, Schieleovih utjecaja na ovoj slici nema. Ipak, smjetanjem lika u prostorno nedefinirano okruje, u nemirnu i apstraktnu situaciju, kao i uporabom intenzivnih modrih tonova odjee, koloristikim akcentom brade i fasetama kojima je oblikovano lice, ulenti je sliku obiljeio znatnim ekspresivnim potencijalom. Prepoznatljivi su, takoer, i drugi poticaji vidljivi u gradnji kistovnim potezom, kao derivaciji Czanneova naina. Stoga je, u pokuaju definiranja stilske situacije na slici ovjek s crvenom bradom, povjesniar umjetnosti Grgo Gamulin upotrijebio naizgeld proturjean izraz: sezanistiki ekspresionizam. Posebno je zanimljiva sudbina ove ulentieve slike. Naime, u prosincu 1920. godine u enevi je otvorena velika Meunarodna izloba moderne umjetnosti na koju su poslani radovi s netom zavrenog 9. Proljetnog salona, nekoliko djela Miroslava Kraljevia, kao i kljune slike sa 7. Proljetnog salona. Nakon zatvaranja izlobe pojedina su djela vraena u Zagreb, dok ih se nekoliko zagubilo. Meu njima je bio i ovjek s crvenom bradom. Tragajui 1976. godine u enevi za slikama Mirka Rakog, povjesniarka umjetnosti i kustosica Jelena Uskokovi pronala je izgubljene radove sa enevske izlobe, a dio njih otkupljen je za zagrebaku Modernu galeriju. Zahvaljujui tome jedna od najvanijih ulentievih slika, dugo vremena poznata samo s reprodukcije, pridonijela je boljem poznavanju autorova opusa i povijesti hrvatskoga slikarstva prve polovice dvadesetoga stoljea.

Proljetni salon 615

Vilko Gecan

Cinik
(1921.) Zagreb, Moderna galerija

ilko Gecan pripada nekolicini umjetnika koji su svojim djelima obiljeili izlobe Proljetnog salona izmeu 1919. i 1921. godine. Bio je jedan od najproduktivnijih: na sedmoj i devetoj izlobi predstavio se najveim brojem radova, a 11. Proljetni salon u Umjetnikom paviljonu njegova je samostalna izloba kao potvrda steenog ugleda i vrhunac ranog razdoblja njegova stvaralatva. Upravo se u djelima iz tih godina moe prepoznati dvojnost umjetnikova interesa. Ponaj-

prije, prisutna je Czanneova pouka razraena na temelju prakih iskustava, ali i kroz prizmu Kraljevieva slikarstva, vidljiva u koloritu i dinamici konstruktivnog poteza kistom. Drugo i posebno vano Gecanovo usmjerenje je ono ekspresionistiko: uz ciklus crtea tuem na papiru pod nazivom Klinika (1920.) i na nekoliko ulja na platnu pojavljuju se elementi kojima se eli naglasiti ekspresivnost cjeline. Slikom Cinik iz 1921. godine Gecan promiljeno i doslovno progovara

o ekspresionizmu. Tomu svjedoi i nekoliko pripremnih radova. Jednu od studija za portret cinika izloio je 1920. na devetoj izlobi Proljetnog salona, a drugu, pod nazivom Konstrukcija za portret cinika, kao izravan predloak za sliku, Ljubomir Mici objavljuje u asopisu Zenit. Ulje na platnu Portret cinika (s podnaslovom Kompozicija) predstavljeno je pod katalokim brojem jedan na Gecanovoj samostalnoj izlobi 1921. godine. Prikazan je mukarac u interijeru koji sjedi za stolom s rasprostrtim novinama. Slikar je imao namjeru iskazati ekspresionizam na dvije razine, sadrajnoj i oblikovnoj. Od sadrajnih elemenata najuoljiviji je naziv novina koje lik ita: to je Der Sturm, kljuni berlinski ekspresionistiki asopis. Deformacija i gr na licu, kao i na desnoj aci, poloenoj na tiskovinu, nastoje uputiti na raspoloenje prikazanog lika. Kompozicija je, zahvaljujui postavi odreujuih elemenata, nestabilna: plohe koje omeuju scenu su izlomljene, oita viestruka, a psiholoki uinak nesigurnosti snano je naglaen. Zvonko Makovi, autor Gecanove monografije, takvu konstrukciju prostora definira kao padajuu, usporeujui je s pozornicom ekspresionistikog teatra, a u pojedinim elementima prepoznaje i vezu s njemakim ekspresionistikim filmom. Slikom Cinik Gecan na poetku treeg desetljea sabire pojedine ekspresionistike elemente u eksplicitnu manifestnu cjelinu, ali ne u smislu poetka, nego sa znaenjem zavretka jednog razdoblja. Ova se slika stoga moe promatrati kao zakljuak ekspresionistike epizode hrvatskoga slikarstva, koja se na stilskoj razini prepoznaje kao specifina inaica nastala mijeanjem razliitih utjecaja i u ijoj se raznolikosti i slojevitosti kriju neporecive vrijednosti.

Proljetni salon 619

Josip Seissel ( Jo Klek)

PAFAMA
(1922.) Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti

ste godine kada je Josip Seissel u Zagrebu sa skupinom svojih gimnazijskih prijatelja izveo kazalinu predstavu s dadaistikim elementima u kojoj su koriteni tekstovi iz asopisa Zenit (radi te predstave izbaen je iz kole, pa je morao maturirati u Beogradu), nastao je i kola PAFAMA koji se smatra prvom apstraktnom slikom u hrvatskom kulturnom prostoru. Upravo tada, 1922. godine, Seissel poinje, pod pseudonimom Jo Klek, intenzivno suraivati s Ljubomirom Miciem i objavljivati konstruktivistike radove u asopisu Zenit. PAFAMA je samo jedan u nizu apstraktnih i figurativnih kolaa nastalih u nekoliko godina, a koji svjedoe o autorovu ivom interesu za naela konstruktivistikog oblikovanja. Rije je o kvadratnoj slici malih dimenzija ijim sreditem dominiraju viebojni geometrijski elementi na crnoj podlozi. Piui o njoj, povjesniarka umjetnosti Vera Horvat-Pintari zakljuuje da je smiljena na osnovi vodeeg plastikog motiva ruskih konstruktivista i suprematista ukoenog krianja dvaju suprotnih optikih smjerova, naglaenog poretkom i meusob-

nim odnosom obojenih ploha to pokazuje da Seissel s razumijevanjem slijedi avangardnu likovnu kulturu toga vremena. Sam naziv ovoga kolaa nastao je od njemakih rijei za papir, boju i sliku (PapierFarbenMalerei), to e, proglasivi Seissela zenitistikim slikarom, Mici prevesti kao ARBOS (artijabojaslika) i pokuati promovirati tzv. arbos-slikarstvo.

Nakon razlaza s Miciem (razlog su bili Micievi stavovi suprotni Seisselovim internacionalistikim pogledima, ali i utjecaj knjievnika Augusta Cesarca, koji je Micia optuio za nacionalizam i obraune s hrvatskim kulturnim krugom), Seissel zavrava studij arhitekture te se posveuje arhitektonskim i urbanistikim projektima. U slikarskom dijelu svoga opusa priklanja se nadrealizmu, pa ostvaruje jedno od najvanijih nadrealistikih poglavlja u hrvatskoj umjetnosti. Ipak, njegovo kratko konstruktivistiko razdoblje, s glasovitom PAFAMOM kao kljunim djelom, postalo je mnogim hrvatskim umjetnicima uzorom i polaznom tokom, pa se tako Josip Seissel nalazi na poetku onih kretanja koja povjesniar umjetnosti Jea Denegri naziva drugom linijom hrvatske umjetnosti.

Umjetniki krug oko asopisa ZENIT 623

Jerolim Mie

Puia
(1923.) Bol, Galerija umjetnina Branko Dekovi
ieova slika Puia jedno je od onih rijetkih remek-djela koja se mogu smatrati paradigmom odreenoga stila. U ovom sluaju rije je o maginom realizmu, koji je obiljeio epohu hrvatskog slikarstva dvadesetih godina. Ovo Mieovo ostvarenje samo je jedno u nizu vrhunskih oitovanja

stila, koji se javio posve spontano, dosegavi kao nikad prije aktualnu razinu europskog likovnog moderniteta. Spomenimo samo Tiljkove Lipe, Tartaglino eljanje, Postrunikov ili Varlajev Klek, Beciev Planinski pejza s potokom, ili Seljanku, Reekov Portet Vene Pilona, Gecanov Autoportret s tvornicom, Trepeova Kartaa i brojna druga. Slika Puia je i u opusu Jerolima Miea iznimno ostvarenje kojim je slikar uspio autentinom izvornou sublimirati suvremena iskustva maginog realizma kanoldtovske oblikovne izraajnosti, steena za boravka u Njemakoj 1922. Tom slikom uao

je u nae slikarstvo visoki ideal euklidovskoga reda, sreenog mitskog svijeta Mediterana u kojemu je postignuta ravnotea izmeu prirodnog krajolika i urbane strukture, ekspresija i posvemanja harmonija. Piramidalno strukturirana kristalina formacija ekstatino je ispunjenje krajnje proienosti, uravnoteenih masa i ploha, liena svega suvinog, stereometrijski jasna i vizionarna. Njome ne samo da je Mie ostvario individualna promiljanja, nego je u najvioj mjeri ispunio morfoloke odrednice, kao i specifine svojstvenosti stila koji je nosio epohu naih realizama dvadesetih godina.

626

Realizmi dvadesetih godina

Krsto Hegedui

Protenje u mom selu

(1927.) Zagreb, Moderna galerija

uosniva Zemlje, njezin ideoloki predvodnik, najdosljedniji i najjasniji protagonist zemljakog programa, Krsto Hegedui kao da je posjedovao genetski kod koji je ve na samom poetku odredio njegove temeljne stavove kritiki angairane umjetnike svijesti. Lijeva krleijanska lektira asopisa Republika idejno je pripremila njegove antitetine stavove prema visokoj umjetnosti Proljetnog salona, usmjerene prema sintezi jasne forme

i angairanog sadraja, iza koje je zapravo stajao zahtjev za naim izrazom. Susret s djelima Pietera Bruegela u Parizu ukazao mu je put oslona na puku domau tradiciju u stvaranju novog slikarstva, naeg po formi i sadraju, koje e odraavati neuljepanu domau zbiljsku, a ne idealiziranu realnost. S troje mladih istomiljenika, Junekom, Postrunikom i Tabakoviem, formulirao je potom na tim postavkama idejni i likovni program grupe Zemlja, osnovane 1929. godine, koja svoje europske paralele nalazi u njemakom pokretu Neue Sachlichkeit, a uzor u veristikom izriaju Georga Grosza. Na Salon dAutomne u Parizu Hegedui je 1927. izloio sliku Protenje u mom selu, kojom je ostvario arhetip i definirao likovno stilske odredni-

ce zemljakoga likovnog idioma, koji je upravo on najdoreenije izgradio. One su se oitovale u specifinoj rudimentarnoj formi bliskoj tradicijskom pukom izriaju. Osim slikovite faktografije fiksirane na neuljepani seoski primitivizam hrvatskoga sjevera, ova slika dosegla je toliko traenu likovnu paradigmu, jezgrovitu, blisku narodnom izrazu i samim tim djelotvorno uinkovitu i svima razumljivu. Plona stilizacija, jednostavan saeti crte, naturalna zemljana paleta i ivahni kolorit narodnih rukotvorina, kao da su prepisani iz pukoga folklornog inventara. Prosudba V. Malekovia, kako je nastojanjem oko naeg izraza Hegedui zapravo dao izraz naega, pogaa samu elementarnu bit njegova i zemljakog slikarstva.

Kritiki realizam i grupa ZEMLJA 633

Ljubo Babi

Moj rodni kraj

(1936.) Zagreb, Moderna galerija
d svih naih slikara Ljubo Babi bio je najdublje i najslojevitije uronjen u hrvatsku kulturu. Jedan od njezinih duhovnih graditelja, istinski osjetljiv za duh vremena, odgojitelj generacija slikara koje su ponijele slikarstvo prve polovice 20. stoljea, osobnim idejnim i likovnim ulogom umnogome je bio zasluan za ishod toga velikog razdoblja. Senzibilnost za duh epohe kako je piui o njemu istaknuo Radovan Ivanevi nije se javila samo u sudbonosnim povijesnim

trenutcima to ih je znakovito obiljeio Prvi svjetski rat Crnom zastavom, 1916.; smrt Stjepana Radia Ilicom, obavijenom crnim zastavama kobne 1928. godine. Poetkom tridesetih godina odazvao se problematskom izazovu naeg izraza kao suprotnosti tendencioznom primitivizmu Zemlje, odnosno Hegeduiu. Babieva teza na kojoj je gradio regionalnu specifinost toga izraza, zasnovana na posve suprotnim inspiracijskim aritima i likovnim vrijednostima od zemljakih, dobila je svoje puno ispunjenje u brojano nevelikom, ali zato znakovitom ciklusu sjevernohrvatskih pejzaa Moj rodni kraj. Ciklus je nastao potkraj tridesetih godina, a nadovezuje se na podjednako znaajne pejzae naeg junog podneblja u kojima je

koloristikim vrijednostima, na sintezi vangogovskog rukopisa i manetovske palete, od Smokvica, 1930. do Jeseni na iovu, 1935., otkrivao posebnosti i ljepote dalmatinskoga primorja. Za razliku od Hegeduieve socijalne istine, Babieva se istina o prostoru svodila na vizualnu podudarnost, odnosno, Malekovievom kovanicom reeno, zemljoopisnost, dakle na regionalne, geomorfoloke znaajke. Vrhunac tih stvaralakih tenji Babi je ostvario upravo u monumentalno utianim, smirenim i epskim, iroko zasnovanim, autentinim pejzaima zagorskoga kraja blagih, valovitih breuljaka, proaranih njivama, vinogradima, oranicama i livadama zelenkasto smeih priguenih tonova, nastojai prizvati samu bit zemlje u njezinoj zatvorenoj ljepoti.

GRUPA TROJICE i na likovni izraz 639

Juraj Plani

Leei akt
(1930.) Privatno vlasnitvo
lanievo jedinstveno oslobaanje slikarskoga rukopisa, naglo nadrastanje sredine i osobne neoklasine stilizacije iz koje je krenuo, sloit emo se s Grgom Gamulinom, jedno je od najlirskijih poglavlja naega slikarstva. Formiran dvadesetih godina na visokim dometima domae likovne tradicije, snagom iskonskog talenta u poticajnoj je parikoj atmosferi, u samo dvije godine, nesvakidanjom simbiozom Wat-

teauova erotizma, Dufyeve i Utrillove poetinosti i Matissove estetike uspio ostvariti slikarski izriaj neporecive originalnosti koja mu je otvorila vrata parikih galerija kao malo kojem hrvatskom slikaru. Kao to je ta udesna Planieva klasino-intimistiko-erotina i senzibilna participacija meteorski zabljesnula, jednako je kratko trajala i ve se 1930. preranom smru slikara naprasno ugasila, ali se unato tomu kao stilski fenomen neizbrisivo ugradila u ranu slikarsku dionicu poetskog intimizma hrvatskoga slikarstva. Na ovom Aktu iz 1930. godine, jednoj od najsenzibilnijih Planievih slika, nadahnuto je iz njega progovorio probueni eros neuhvatljive ednosti i mekoe,

koji struji iz delikatne slikarske materije to se poput blagog fluida prosipa po svilenkastoj povrini jedrih enskih oblina, po cvijeu i intimnom prostoru interijera. Hranjen najpoetinijim iznaaima francuske tradicije i suvremenosti, kao i tematskim konstantama to ih je jo iz zaviaja u sebi nosio primorskim podnebljem, mitskim pristupom ljepoti enskog tijela, uope intimi i hedonizmu, nadahnuto je stvarao djela zaudne poetske dojmljivosti: intimistike i pastoralne scene, anr-prizore iz ribarskog ivota, mrtve prirode s cvijeem, voem i ribama. Ova najvitalnija Planieva slikarska dionica u svom pravom znaenju nosi biljeg stilskog fenomena neprolaznih vrijednosti.

642

Koloristiki intimizam, ekspresionizam boje, nadrealizam

Ignjat Job

Kameni stol
(1935.) Split, Galerija umjetnina

azrijevanje Jobova ekstatinog ekspresionizma krajem treeg i poetkom etvrtog desetljea, kojega je slika Kameni stol iz Galerije umjetnina u Splitu jedan od vrhunaca, nije se zbivalo ni pod ijim utjecajem. Njegova formativna evolucija spontano je i sustavno napredovala u tom pravcu. A kad je nepogreivom intuicijom u Van Goghovu dinaminom postupku otkrio kljunu formulu, iako nije uivo vidio nijednu njegovu sliku, rasplamsala se jedna od najekspresivnijih epizoda hrvatskoga slikarstva, koje je tri-

desetih godina obiljeilo povratak boji i prevladavanje subjektivnih poetika. Jobov proboj u kolorizam, praen snanim ekspresionistikim nabojem, koji se dogodio nakon, gotovo bismo mogli rei, arkadijske oputenosti i provincijske letargije kojom je proao kroz razdoblje realizama dvadesetih, bio je u tom opem posezanju za bojom ipak jedinstvena pojava. S njim doslovno zapoinje mediteranska koloristika komponenta, koja u ovoj likovnoj sredini nije imala uzora niti prethodnika. Ta njegova posljednja, estokim emocijama nabijena koloristika faza nastajala je neposredno prije umjetnikove prerane smrti. Job je slikao povuen u arhaini ambijent dalmatinskog otoja, u ueenoj ljetnoj omami, u njemu bliskoj prirodi i ambijentima, u dodiru sa ivotom ribara i otoana, kojemu je prodirao pod kou

i euforino mu iznalazio adekvatan likovni izraz, jednako kao to je Krsto Hegedui pronaao odgovarajui slikarski svijet za podravsku zbilju. Slika Kameni stol neporecivo kazuje da se slikar odjednom naao u prostorima istoga slikarstva i to na nain koji najavljuje Murtiev mediteranski ciklus vie od pola stoljea prije. Proslikao je suvereno egzaltiranim autonomnim rukopisom roenog kolorista ostvarivi duboko proivljeno, krajnje iskreno i spontano subjektivni doivljaj otokog ambijenta zgusnutom, sonom i toplom kromatikom. Ignjat Job je, kao to je to zakljuio Grgo Gamulin, uistinu ivio u hipostaziranoj sadanjosti, toliko vitalnoj i hedonistikoj, da ju je i ne htijui prebacio u neku legendarnu ikonografiju, nevjerojatnu i ba zato u viem smislu autentinu, to je njegovu djelu pribavilo univerzalni znaaj.

644

Koloristiki intimizam, ekspresionizam boje, nadrealizam

Edo Murti

Highway
(1952.) Zagreb, Moderna galerija

zloba Doivljaj Amerike Ede Murtia odrana u zagrebakom Salonu ULUH-a na samom poetku 1953. godine (31. 1. 15. 2.) zadobila je nedvojbeno povijesno znaenje, a bila je i dobro prihvaena od dijela autoritativne strune javnosti (Ljubo Babi, Jure Katelan), premda je ira publika ostala uglavnom zateena zbog smjelosti i inovativnosti motivike i izraza.

ta, odnosno otvaranje prema morfologiji suvremenoga, nesputanoga, gestualno pokrenutoga i koloristiki svjeega oblikovanja. Slika Highway jedna je od najkarakteristinijih, jer je i sam motiv omoguio slikaru da se maksimalno udalji od mimetinosti i deskripcije prema dinaminoj evokaciji ambijenta i prostora. Naime, arhitektonsko-tehnoloki predloak ima jasnu strukturu

dajui im biljeg ljudske participacije, predznak organike asimilacije gigantiziranog, otuenog, nepripitomljivog objekta. Slika Highway nije iskoraila iz domene figuracije, pa je utoliko bila pogodna za recepciju u uvjetima ograniena moderniteta, nadovezujui se na povijesno ve prihvaena iskustva ekspresionistike deformacije i hipertrofije formalnog

Ta izloba simbolizira i najodreenije predstavlja prekid s poratnom epizodom tzv. socijalistikog realizma (sovjetskog tipa), jer znai okretanje prema ikonici modernoga, zapadnoga (kapitalistikoga, slobodnoga) svije-

i vrstu ritmizaciju a odabrani iskoeni rakurs i ablja perspektiva plodno kontrastiraju mehanikom poretku elemenata. Murtiev dinamian rukopis suvereno se nosi s geometrizmom dominantnih vertikala i dijagonala,

repertoara (naglaeni linearizam, kromatsko kontrastiranje). Meutim, ona predstavlja i prepoznatljiv korak prema apstrahiranju od predmetnosti, prema autonomiji koritenih sredstava na tragu amerikoga akcionog slikarstva.

648

Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljea

Oton Gliha

Gromae 1064
(1964.) Zagreb, Moderna galerija
ton Gliha je uao na velika vrata u hrvatsko slikarstvo. Neposredno po diplomiranju na zagrebakoj Akademiji, kao najmlai uesnik izlae 1938. godine svoje radove na prestinoj antologijskoj izlobi Pola vijeka hrvatske umjetnosti. Od samoga poetka odlikovao ga je iznimno ozbiljan pristup, nadahnuto oslanjanje na Czanneova iskustva, kako u mrtvim prirodama tako i u sumarnim, panoramskim krajolicima. Sabirui se oko odabranog

i emotivno posvojenog ambijenta, povlatenoga prostora otoka Krka, postupno je doao do sasvim vlastite vizije pejzaa. Gledajui zemlju iz ptije perspektive, prihvatio je kraku, kamenom obiljeenu i dramatino izbrazdanu povrinu kao dominantni motiv i sadraj svoje slikarske interpretacije. Nazivom Gromae upuivao je na ritam suhozida, pradavnih ljudskih tragova koji su aktivirali i dinamizirali teritorij, a slikar je slobodno slijedio njihove vizualne poticaje. Dapae, nalazio je u njima neto poput otajnog zapisa, arhainog kolektivnog pisma (glagoljice). Stroga i reduktivna Glihina morfologija dovoena je opravdano u vezu s elastinim poimanjem enformela, sa slikarstvom umnoenih znakova i organike ka-

ligrafije, a nazivana je i pejzanim strukturalizmom. Doista, slikar je umjeno varirao i sustavno eksploatirao pronaeni srednji put izmeu asocijativne figuracije i autonomne gestualnosti, poesto ba inzistirajui na vrlo individualnom karakteru rukopisa i suptilnoj (nimalo lokalno odreenoj) kromatici. Odabirui inaicu Gromaa kvadratinog formata istiemo nemimetika svojstva kadra, kao gotovo sluajni uzorak beskraja, oivljen meutim intenzitetom nanosa, gustoom tvari, dijagonalnim situiranjem temeljnog mreita i dramatinim presjecitima linearnih silnica. Opus Otona Glihe jedno je od kljunih poglavlja na razmeu tradicije i vala modernizma s prodorom apstrakcije.

Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljea 651

Ivan Rabuzin

Prauma
(1960.) Zagreb, Hrvatski muzej naivne umjetnosti

oderna osjetljivost i otvorenost prema svjeim izvorima imaginacije omoguili su prepoznavanje umjetnikih svjetova s onu stranu cehovske pripadnosti i akademskoga kolovanja. U hrvatskom kulturnom prostoru fenomen naivnih i primitivnih, samoniklih slikara vezan je uz traenje autentinoga domaeg izraza iz tridesetih godina XX. stoljea, a naroito zreli plodovi doli su u ezdesetima, ostvarivi znaajan trini uspjeh i meunarodni odjek (takoer kao protutea dominantnim apstraktnim i recepcijski zahtjevnim tendencijama). Dok su pripadnici tzv. Hlebinske kole ostali ogranieni anrovskim premisama seoskog ivota i donekle zarobljeni ustaljenom stilistikom, Ivan

Rabuzin je od poetka krenuo sasvim vlastitim smjerom, stvorivi svoju cjelovitu fitogenu, florealnu ikoniku te specifinu morfologiju krunih estica i zaobljenih obrisa. Izrazito afirmativan odnos prema prirodi, himnino-ekstatina pohvala suneve svijetlosti i topline, nali su korelativ u blistavoj korpuskularno-pointilistikoj fakturi, gdje svaka estica emanira odreenu koliinu primljenoga kozmikog zraenja. Rabuzinovo slikarstvo karakterizira bujno raslinje, intenzivno cvjetanje, prozrano i vedro isijavanje dijelova i cjeline. Njegove su kompozicije jednostavne, prvotne, esto gotovo simetrine ili usklaene vrlo konvencionalnim odnosima, ali je slikareva kromatika iznimno istanana i upravo neodoljiva

u svojim modulacijama i preljevima. Slika Prauma svakako je jedno od najproienijih i najsinteznijih ostvarenja slikareva kista, u kojemu je podjela na planove provedena rijetkom efikasnou, ritmizacijom veih i manjih tokica i krugova krajnje dosljedno stupnjevana, a svjetlost prosijana u rasponima od muklih, dubokih suzvuja do prave epifanije jakoga odsjaja iz pozadine. Po stanovitim strukturalnim svojstvima, po sustavnom provoenju ciklikog modusa kao gradivnog naela, Rabuzinovo je slikarstvo usporeivano s vremenski paralelnim optikim, getaltikim intencijama, ali slikareva gama uva individualnu mjeru.

656

Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljea

Nives Kavuri-Kurtovi

Ljepotica 8mog ula

(1965.) Privatno vlasnitvo

ukazuje kako se do ljepote moe doi samo uveanom, nadnaravnom osjetljivou: osmo ulo bi bilo pandan ili antipod remboovskom rastrojstvu svih ula. Nainom ispisivanja rijei (osmica + smog) dobivena je ironina distanca i

jo jedna referencija na nezavidnu zbilju. Atribut srca i pomalo plakatni tretman obojenih povrina ukazuju kako je Nives intuitivno integrirala i tekovine pop-arta u vlastiti iznimno koherentni oblikovni repertoar.

jelo Nives Kavuri-Kurtovi izraslo je u klimi poratnog osjeaja tragike i baenosti u svijet, impregnirano bolnim doivljajima i najblie egzistencijalistikom shvaanju munine i apsurda. Autentino u svojim premisama, to djelo nije moglo ostati na negaciji i odbacivanju nego je, kroz stvaralaku muku trailo uporita humaniteta i nade, zagovarajui mogunosti dijaloga i zajednitva, slutei ansu katarktikog proienja. itavoga je radnog vijeka autorica ostala vjerna stanovitom tipu vrlo nekonvencionalne figuracije, smatrajui da je ljudski lik poprite temeljnih duhovnih i fizikih prijepora, te bitna karika u komunikaciji s publikom, pogotovo kad je rije o empatijskom prepoznavanju. S druge strane, njezin je postupak s materijom i oblikovanjem imao gotovo sva svojstva enformelnog izraza, kako koritenjem sirovih i odbaenih predmeta tako i naglaenom gestualnou, temperamentnim rukopisom koji je nadmaivao sva ogranienja mimetinosti. Osim toga sloboda kombinatorike elemenata u kadru, pa i elastino shvaanje planova i prostora slike, proizlazilo je iz onirikog nadrealistikog iskustva. Ljepotica 8mog ula slika je dosegnute labilne ravnotee inae proturjenih svojstava, najblia bretonovskom poimanju grevite ljepote. Sama autorica, inae nadarena pravom poetskom imaginacijom, naslovom slike

Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljea 659

Miroslav utej

Lom svjetlosti slikan 180 sati

(1963.) Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti

ezdesetim godinama prologa stoljea Miroslav utej je startao djelima koja su iznimno primjereno odgovarala duhu vremena, a pritom su zadravala neosporan i neposredno prepoznatljiv individualni znak. Naime, mladi se umjetnik predstavio crteima, slikama i objektima bliskima egzaktnim, scijentistikim, optikoistraivakim nastojanjima, no pritom nije zanijekao slobodu i neukrotivost mate. Pa koliko njegove mreaste, elijaste ili molekularne strukture nalikovale poetici konstruktivistikogeometrijskih premisa Novih ten-

dencija, utejeva organizacija kadra i ivot oblika uvijek su sauvali marginu neukrotive hirovitosti, pravo na svojeglavi odmak. I u strogosti prihvaenih naela metodine, minuciozne izvedbe apstraktnih i naizgled ujednaenih estica, slikar je unio izrazitu ludiku komponentu, koristei povremeno naruavanje krutih pravila, iskorak u iracionalno, kaptiranje sluajnosti, uraunavanje pogreaka ili isputenih dijelova ulananih oica. Reprezentativni kadar naslovljen Lom svjetlosti slikan 180 sati programiran je kao preklapanje dvaju izduenih

pravokutnika (sastavljenih od siunih krunih i trokutastih parcela), to se sijeku pod devedeset stupnjeva, pa bi na mjestu njihova krianja gustoa mree crtovlja trebala biti udvostruena. Meutim, umjesto oekivanoga rezultata pukoga zbroja optikih silnica dobivamo znaenjski umnoak, tj. viak oblikovnih elemenata, dijelom biomorfnoga ili onirikoga podrijetla, jer se utejeva imaginacija neprekidno hranila i podsvjesnim ili nadrealnim resursima. Utoliko njegova djela iznevjeravaju ogranienu logiku op-arta ili manifestni rigorizam Novih tendencija, pripadajui matici nesputanoga kreativnog obnavljanja vizualnih poticaja. U naslovu navedeno vrijeme izvoenja ima i autorefleksivno znaenje, blisko iskustvima konceptualizma, no korektiv svjesnog osvrtanja na vlastiti in nipoto ne relativizira autentini likovni uinak vibrantne povrine.

Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljea 661

Boris Buan

ar ptica
(1983.) Zagreb, Grafika zbirka Nacionalne i sveuiline knjinice

a poetku svojega djelovanja Boris Buan se oglasio izrazitom kritikom gestom i prostornom, urbanom intervencijom, dakle sasvim nekonvencionalnim nainima izraavanja svoje plastike osjetljivosti u duhu sa studentskim nemirima i zbivanjima oko 68. S jedne je strane izaao iz galerijskog ambijenta i iskazao se istim vizualnim znakovima, a s druge je u galerijski prostor unio rijetku ironiju prema tradiciji i potronim simbolima te sustavno propitkivanje same umjetnike prakse, u dosluhu s konceptualistikim usmjerenjem.

Jednu i drugu sklonost u stanovitoj je mjeri ujedinio u primijenjenoj djelatnosti, u stvaralatvu plakata, koji su se odlikovali jakim mentalnim, autorefleksivnim ulogom i istoom upotrijebljenih elemenata. Prvi su Buanovi plakati oscilirali izmeu naglaene dosjetke i krajnje reduktivne stilistike (s time da su Buba u uhu i Klupko sretno spajali oba naina), a u zreloj je fazi plakatnu produkciju obogatio izrazitom ikoninou i sustavnom ritmizacijom koritenih toposa (lankovitih, serijalnih estica) s povremenim oslobaajuim humornim naglaskom. Karakteristian primjer

je plakat ar ptica sa enskom figurom pticolike glave u prvom planu, a gusto isprepletenim sabljastim listovima kao pozadinom. Ali elastini linearni paralelizmi zelenih lisnatih formacija i organski tok suliastih bijelih partikula na crnoj podlozi trikoa (to obavija tijelo) stvaraju iznimno dinaminu strukturu, optiki iznimno aktiviranu povrinu u preplitanju tipiziranih sastojaka i organske pokrenutosti dijelova. Uz originalnu imaginativnu nit Buan je u plakate ubrzo poeo unositi i temperamentan biljeg osobnog rukopisa, posebno dramatian peat ekspandirajue crnine, a slinim je postupkom potom izveo itave cikluse slika na platnu i na papiru, povezujui tako primijenjeni i vanjskom funkcijom neoptereeni dio svojega opusa, potvrujui snanu individualnost i sposobnost sintetiziranja raznorodnih iskustava.

662

Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljea

Ivan Picelj

Kompozicija XL
(1954.) Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti

iui o slikarstvu EXAT-a, jedan od njegovih najboljih interpreta, Jerko Denegri, iznijet e miljenje kako je rije o produkciji najblioj, iako ne i identinoj, jeziku geometrijske apstrakcije, te da ukoliko elimo donijeti objektivnu ocjenu njegove vrijednosti, treba prvenstveno govoriti o

slikarstvu svakog umjetnika posebice konkretno o slikarstvu Kristla, Picelja, Raice i Srneca. Kada bi se, meutim, u toj skupini autora trebao potraiti onaj iji radovi najdosljednije odraavaju EXAT-ovo shvaanje umjetnosti, izbor bi zasigurno pao na Ivana Picelja. Za razliku od Boidara Raice i Aleksandra Srneca, ija je koncepcija apstrakcije znatno slobodnija, sklonija spontanim, improviziranim rjeenjima pa ak i odreenim ironijskim odmacima od onog tipa oblikovne strogosti to ga pokuava nametnuti programska orijentacija Grupe, Vladimir Kristl i Ivan Picelj pothvatu slikanja pristupaju s intelektualnom disciplinom i formalnom rigoroznou koja u konanici

djeluje gotovo dogmatski. Kristl je, meutim, u cijeloj toj pripovijesti samo suputnik ija radoznalost i osobni, unutarnji nemir ne doputaju dulje vezivanje uz bilo kakav programski okvir. Picelju je, pak, takav okvir svojevrsni poticaj na kojem gradi svoj cjelokupni daljnji rad i vlastitu koncepciju umjetnosti. Kompozicija XL mogla bi se interpretirati dvojako kao ilustracija Piceljeve radne metode, ali i kao tipini primjer onog tipa apstrakcije koja je poetkom 50-ih godina izazvala burne kritike reakcije. Naglaena sklonost upotrebi elementarnih plastikih formi, skrupulozna izgradnja njihovih prostornih odnosa te krajnje racionalna upotreba slikane povrine temeljna su obiljeja kako Kompozicije XL tako i preostalih Piceljevih radova, bez obzira da li je rije o slikarstvu, grafici ili reljefima koji e se u njegovu opusu javiti tek 70-ih godina. Kartezijanskoj strogosti cjeline odgovara i krajnje suena paleta crnoj, bijeloj i zagasito smeoj, to ih nalazimo na veini njegovih platana nastalih izmeu 1951. i 1956. godine, pridruuje se siva te samo u rijetkim sluajevima pokoji proplamsaj blistavo utog. Nanesena glatkim, neutralnim namazom i u potpunosti podreena definiranju dinamike prostornih odnosa, boja doprinosi naglaenoj emocionalnoj suzdranosti Piceljeva slikarstva ija je formalna strogost posljedica uvjerenja da se samo takvom, cerebralnom koncepcijom slike-predmeta moe pribliiti istinskim estetskim oekivanjima suvremenog gledatelja. Njegov daljnji razvoj nakon EXAT-a 51 vodit e jo intenzivnijem discipliniranju oblikovnih sredstava i konstantnom, intenzivnom radu u podruju grafikog dizajna, koji je omoguio vrstu integraciju Piceljeve umjetnosti u suvremenu, urbanu kulturu domae sredine.

670

EXAT 51

Ivo Gattin

Crvena povrina
(1961.) Zagreb, Moderna galerija
aokupljenost tvarnou i tvarnom izdrljivou slikarskog medija te temeljitim ispitivanjem svih klasinih odrednica slikarstva u smislu pronalaenja krajnjih granica do kojih moe dovesti proces njihova rastakanja glavna su obiljeja umjetnikog opusa Ive Gattina. Da je rije o izboru to se znatno udaljava od sredinje putanje enformela u hrvatskoj umjetnosti postalo je jasno ve nakon Gattinove prve samostalne izlobe 1956. godine. Uz to to pokazuje izrazitu sklonost radikalnijem tretmanu slikane povrine, serija Crnih slika koju je tom prilikom izloio upuuje i na specifino shvaanje kljunih determinanti slikarstva ijim e se otklanjanjem Gattin predano baviti u iduim godinama. Naime, unato neuobiajenoj ivotnosti slikarske materije (mjeavina pigmenta, pijeska, brusnog laka i smole) i izboru oblikovnih postupaka koji naglaavaju njezinu rudimentarnost, ti rani radovi jo uvijek posjeduju lako

itljive tragove autorske namjere koja doputa da im se pristupi kao estetskim objektima. U djelima to slijede Gattin e, stoga, na povrinu platna aplicirati komadie zahralog lima, ice i drveta te na taj nain ukljuivanjem u svijet slike fragmenata objektivne stvarnosti drastino istaknuti njezinu vlastitu predmetnost. Ukidajui tako svaki prethodno odreeni, pretpostavljeni estetski uinak svojih slikarskih djela, kao i svaku potrebu za njihovom naknadnom refleksijom, Gattin e se najvie od svih hrvatskih umjetnika pribliiti izvornom odreenju enformela kao druge umjetnosti (lart autre). Izmeu 1959. i 1961. godine njegova koncepcija slikarstva postaje jo preciznija i rigoroznija. Stvarnosna kvaliteta djela koja tad nastaju (Ljubiasta povrina, Plava povrina, Crvena povrina s pukotinama) nije vie vezana uz upotrebu fragmenta objektivnog svijeta, nego uz energiju otpora (ne)slikarske materije i njezinu ulogu u strukturiranju slikane povrine, a shodno tome raste i emocionalni intenzitet odabranih radnih postupaka. Izjednaavanje egzistencijalnog i stvaralakog ina postaje sve oitije, odnos prema materiji sve agresivniji i fiziki zahtjevniji, dok sam

proces izvedbe djela prerasta u svojevrsni ritual oslobaanja slikarskog medija od svih elemenata koji prijee da se dopre do njegove istinske biti. Crvena povrina, nastala 1961. godine, jedna je od najkvalitetnijih ilustracija radikalizma Gattinovih oblikovnih zahvata i intelektualne sloenosti zakljuaka to su iz njih slijedili. Nakon odbacivanja klasinih materijala i tehnika slikarstva te ustaljenih radnih procedura koje prate njihovu primjenu, posljednje preostalo uporite iluzionizma bila je sama kvadratna ili pravokutna povrina platna. Kako bi materiju oslobodio svih zadanosti, a ipak ostao unutar medija slikarstva, Gattin postavlja platno na tlo, prekriva njegovu povrinu mjeavinom pigmenta i smole, a potom je pali. Nekontrolirano djelovanje vatre stopilo je boju s podlogom, zgusnulo povrinu u amorfnu, gotovo organiku masu nepravilna oblika i ostavilo duboke ureze u samom tkivu slike. No ono nije promijenio samo oblik i strukturu povrine tog velikog platna, nego i njegovu predmetnu prirodu. Ne vie slika, nego objekt koji je istovremeno i dokument procesa vlastitog nastanka, Crvena povrina, kao i sva ostala djela iz te, posljednje faze Gattinova rada, prestaje biti samo puki iskaz o izdrljivosti materije, te postaje jasna i nedvosmislena potvrda o nemogunosti slikarstva uope. Iako se inicijalni poticaji njegovih istraivanja nalaze u umjetnosti Enrica Pramoplinia i Alberta Buria iz sredine 50-ih godina, sve to se dogodilo nakon toga datuma, u razmjerno kratkom razdoblju od 1956. do 1962. godine od izbora materijala, preko razvoja vlastitih oblikovnih procedura, do teorijske elaboracije rezultata njihove primjene i konane odluke o prestanku rada autentino je umjetniko postignue koje Gattina ini specifinom pojavom ne samo u kontekstu hrvatske, nego i europske umjetnosti enformela.

Radikalni enformel 673

Edita Schubert

Bez naziva (Beskonana traka)

(1995.) Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti

akon to je tijekom sedamdesetih istraivala mogunosti reprezentacije objekta (ciklus Kupole) kao i posredovanje motiva intimnih predmeta simulacijom hiperrealistikog slikarskog postupka, Edita Schubert (1947. 2001.) je poetkom osamdesetih godina osigurala svoju umjetniku poziciju izloivi objekte nainjene od krhkih prirodnih materijala granja, zemlje, pepela, latica i lia. S postupcima zamatanja i povezivanja materijala kojima se u poetku sluila u izvjesnoj mjeri nastavlja i poslije, intervenirajui metodom mijenjanja izvornog znaenja predmeta. Ranih 80-ih nastaju slike nepravilnih oblika u kojih je za podlogu koristila bitumen. Tamna, upojna podloga slike oznaena je obojenim znakovima,

asocijacijama na simbole i elemente potmule, ritualne atmosfere definiranog teritorija. Njezin neogeometrijski ciklus, oprean poetinim, magijskim predmetima iz sedamdesetih, bio je osobito zapaen. Nastaje od sredine osamdesetih i postaje zatitnim znakom umjetnice. Prekoraujui granice i kategorije, Edita Schubert djelovala je u razliitim medijima postupcima koji podrazumijevaju prevladavanje utvrenog konteksta. U ciklusima zadrava osoban pristup, nastojei u ambijente koje je realizirala prenijeti dijelove svojih doivljaja svijeta. Nakon neogeometrijskih Katedrala (1986.1987.), kojima je dinamizirala proces gledanja rasporedom okomitih oslikanih polja na platnu, teritorij slike, fiksirane odreenom bojom, oznaava

nanoenjem guih i rjeih nizova paralelnih linija u drugoj boji. Njihov ritam i meusoban odnos (slike je postavljala u parove, odnosno viedijelne kompozicije) ostvaruje se postupkom koji naznauje brisanje boje i ponitavanje osnovnih elemenata slikarstva, to postupno dovodi do monumentalne makro-crte realizirane 1995. godine u Galeriji PM i Muzeju suvremenih umjetnosti te potom u Dubrovniku godinu dana poslije. Taj najambijentalniji rad Edite Schubert, izveden nanoenjem i brisanjem bijele boje na crnoj pozadini, odreuje prostor u koji je postavljen definiranjem granice ishodita naizgled lienog sadraja. Nedugo potom nastaje i Ambijent (1996.), gdje Edita Schubert rukom oslikanu beskonanu traku zamjenjuje kontinuiranim bar-kodom ispred kojega postavlja glazbene stalke na koje otiskuje autoportret. Osobna gesta pretvorena je u informatiki znak ifru osnovnih prehrambenih artikala; ona oznauje prijelaz u bezgranino, neiskazivo podruje ivotnoga, gdje je simboliki kd autorice potrebno pronai u egzistencijalnom procijepu koji je taj rad prouzoio.

700

Sloene strukture suvremene umjetnike prakse od 80-ih godina do danas

Mladen Stilinovi

Rjenik Bol / Dictionary Pain

(2000.2003.) Vlasnitvo autora

romatran u kontekstu konceptualne umjetnike prakse, Mladen Stilinovi (1947.) rano zapoinje s analitikim, kritikim i autorefleksivnim radovima razvijajui postupno do danas individualni autorski pristup osobite intelektualne snage, ostajui otvoren razliitim idejnim poticajima utjecajima knjievnih i lingvistikih teorija i usvajanju novih perspektiva koje zatim postaju elementom njegova stvaralatva. Stilinovi zapoinje s eksperimentalnim filmom (1969.1976.), piui istodobno tekstove, i djeluje u okviru Grupe estorice autora (Vlado Martek, Boris Demur, Sven Stilinovi, Fedor Vuemilovi, eljko Jerman) koju treba shvatiti prvenstveno kao labavu

asocijaciju umjetnika s kojom realizira dvadesetak izlobi-akcija u javnim i galerijskim prostorima. Suosniva je Galerije Podroom (djelovala u Zagrebu 1978.1980.) i Galerije Proirenih medija (djeluje od 1981.), kustos nekoliko izlobi i autor nekoliko vlastitih knjiga koje je sam izdao. Tema boli javlja se u Stilinovievu stvaralatvu od sedamdesetih godina nadalje, isprva kao dodatak imenu i prezimenu. U umjetnikovoj prstenastoj gradbi vlastita opusa (Spomenka Nikitovi), bol postaje dominantnom temom jednog od najimpresivnijih radova Rjenik Bol. Na 523 lista papira identinog formata, uzetih iz jednog izdanja depnog rjenika s ilustracijama, uz pojmove na engleskom jeziku autor je dopisivao rije PAIN, prekrivajui prethodno bijelom temperom sva tumaenja iz originalnog izdanja. Izloeni u jednom nizu, kao to je to bilo na izlobi u Centre dart Passerelle u Brestu 2005. godine, radovi doseu impozantna 63 metra duine. Oni su dnevnik apsurda dananjice, lieni na-

petosti izmeu teksta i slike, ujednaeni u gotovo pustinjakom procdu. Rjenik Bol tumaimo kao rijeislike nastale postupkom svojevrsna grafikog brisanja (Stephen Wright) koji karakterizira drastina redukcija simbola i lienost dodatnih znakova to bi mogli vieznano odrediti rad. Njihov je nazivnik odreen svakodnevicom te politikim, ideolokim i drutvenim kontekstom koji proizlazi iz kasnoga socijalizma i razdoblja to je slijedilo nakon toga. U skladu sa svojom dosadanjom umjetnikom praksom, Stilinovi nastavlja raditi s rijeima koje imaju (i) politiko znaenje, koje razotkrivaju znaajna ideoloka raslojavanja unutar drutva koje vie nije ni socijalistiko, ni socijalno. No dok su poruke iz razdoblja stavljanja na javnu raspravu (istoimeni rad iz 1980. godine) sadrale primjetnu koliinu ironije, dananje su liene te dimenzije. Suptilno unoenje osobnog sadraja u kontekst namijenjen drugaijem tipu poruka/podataka odaje poziciju Stilinovia kao pozornog, pomalo distanciranog promatraa.

Sloene strukture suvremene umjetnike prakse od 80-ih godina do danas

701

Dalibor Martinis

S.O.S. S.B.
instalacija u javnom prostoru, Slavonski Brod, 2002.

alibor Martinis (Zagreb, 1947.) nakon studija na Akademiji likovnih umjetnosti zapoinje propitivati komunikacijske obrasce, uvjetovane reakcije u raznim umjetnikim kontekstima i promjene shvaanja individualne odgovornosti umjetnika prema zajednici, izvodei akcije i performanse, koristei ready-made i video. Istrauje odnos stvarnosti i posredovane medijske stvarnosti (TV-Timer, 1973., realiziran u suradnji sa Sanjom Ivekovi), prirodu i istinitost koju medij posreduje, kao i procese manipulacije, ifriranja i krivotvorenja. Prepoznatljiv je po strategiji nedjelovanja u performansima i instalacijama u kojima dogaaj preputa prirodnim zakonima (Umjetnik pri radu, 1978.). Poruke koje odailje esto su skrivene, kriptirane, odnosno razumljive vrlo malom broju gledatelja, poput teksta u videoinstalaciji Napokon veera (1990.1992.) koju ini snimak

stola za kojim se odvija grupna veera projiciran na stvarni stol postavljen u galeriji. Taj se prikaz izmjenjuje sa snimkom teksta na jezicima uglavnom nepoznatima prosjenoj galerijskoj publici (osim engleskog, ali i kod njega se radi o zagonetnim, ne dokraja izreenim mislima). Kada gledatelj zauzme jedno od mjesta za stolom i poslua tekst neke od 12 osoba koje umjetnik smatra kljunima za deifriranje kulture i umjetnosti 20. stoljea (Freud, Duchamp, Marilyn Monroe, Donald Duck, Einstein, Brecht, Presley...), postaje dijelom inscenacije svojevrsne posljednje veere pri kojoj se komunikacija odvija u stvarnom i prolom vremenu i prostoru te u kojoj je jezik u funkciji gradivnog elementa strukture djela, pri emu ne prenosi bilo kakav sadraj. Oteana komunikacija kao okosnica njegova stvaralatva namjerno ostaje vezana uz sferu govora, odnosno

govornog ina. Ponekad su to binarno kodirane poruke, svojevrsni materijal niza radova u kojima koristi kriptojezik, visoko sofisticirani sustav znakova strukturiranih u binarnu informaciju prevedenu u numeriki niz nula i jedinica, kao i jezik gluhonijemih (Krugovi izmeu povrina, 1995.). Prva Martinisova ifrirana poruka (radilo se o svjetlosnim signalima prevedenima u Morseovo pismo) izvedena je u videofilmu Dutch Moves 1986. U jednoj od varijanti kodiranih instalacija, performansu Conference Call/ Codroipo Message, izvedenom u regiji Friuli 2000., binarni je kd pretvoren u zvunu poruku prenesenu zvonjavom srednjovjekovnih crkvenih zvona. Iste godine u Rosenheimu je realizirao instalaciju No Parking/Parken verboten, sainjenu od niza automobila postavljenih u kodiranu poruku Ist manchmal schn, dok je nekoliko godina poslije u ratom i tranzicijom opustoenom Slavonskom Brodu bicikle posloio u binarnim kodom ispisan poziv upomo S.O.S. (2002.). Postupci koji tee demistifikaciji umjetnikih sadraja i postupaka esto su obogaeni humorom; duhovitim, ponekad ironinim opaskama koje olakavaju odnos gledatelja prema vienom, pri emu mu je osobito vana senzibilizacija gledatelja za recepciju sadraja koje djelo emitira bez uvoenja naracije. U razdoblju pojaanog interesa za drutvenu problematiku Martinis u umjetniki kontekst uvodi kapital dionice kojih vrijednost u Krajoliku promjenjivog rizika (2004.) simboliziraju umjetnikovi performansi u prirodi fiziki i financijski usponi (i padovi).

Sloene strukture suvremene umjetnike prakse od 80-ih godina do danas

705

Aleksandar Srnec

Naslovnica magazina Svijet

(1956.) Privatna zbirka
erija naslovnica za modni magazin Svijet koje je Aleksandar Srnec izraivao tijekom pedesetih godina vaan su segment kulturne proizvodnje onoga vremena u lokalnom kontekstu.

Sam Srnec kao pripadnik avangardno orijentirane skupine EXAT 51 bio je moda najvie okrenut upravo eksperimentalnom radu, istraivanju mogunosti forme, kako u galerijskoj

umjetnosti tako i u razliitim drugim podrujima vizualnoga, izmeu ostaloga i u domeni komercijalne grafike. Djelujui u okvirima manifesta skupine u kojem se istie da ne postoji razlika izmeu iste i primijenjene umjetnosti, on proima ta dva podruja u doba kada je pribliavanje industrije i umjetnosti bila jedna od znaajnih tema drutvene modernizacije. Retrospektiva Srnecova djelovanja jasno pokazuje kako je on identine ili sline oblikovne strukture rabio i u svojim galerijskim nastupina i u oblikovanju komercijalne grafike koja, dakako, u okolnostima dogovorne ekonomije i planskog trita nema onu funkciju javne manipulacije koju bi inae imala. Ipak, kako to pokazuju komparativni primjeri djelovanja Milana Vulpea, pedesete su godine moda upravo uslijed izostanka diktata slobodnog trita omoguile slobodu kreacije vizualnih struktura za javnu uporabu. Sam magazin Svijet, koji se nadovezuje na predratnu publikaciju, bio je asopis na razmeu edukacijskog i trinog, on je osvjetavao ciljanu skupinu italaca o naelima kulturalnih moda u odijevanju, a ta su naela u ideologijskom smislu bila posve strana pa i suprotna biti tadanjega drutvenog ustroja. Autor kao da je bio svjestan toga, pa je seriju naslovnica bazirao na kombinaciji vlastitih vizualnih shema i preuzetih fotografskih predloaka, stvarajui modernistike idiome kao mjeavine avangardne ezoterije i komercijalne manipulacije. Spajajui naizgled nespojivo, komercijalni interes i intelektualnu sklonost vizualnim esejima, Srnec je u lokalnom kontekstu uspio svoriti jedinstven izraz pribliavanja elitne i masovne kulture.

Dizajn kao disciplina i kao kulturalni fenomen u Hrvatskoj

715

Ivan Picelj

Dizajn asopisa Bit international br. 4

(1969.)

sklopu mnogih akcija i nastojanja meunarodnog pokreta Nove tendencije nastao je asopis Bit international, koji je ideologijski, teorijski i kritiki slijedio osnovne preokupacije pokreta tematiziranjem novih medija komunikacije i strojne estetike odnosno raunala, dakle elemenata nove kulture onoga doba, a danas nezaobilaznih imbenika svakodnevnog iv-

ljenja. Sam asopis je u kritikoj optici pionirski zahvatio mnoge teme koje su tada bile posve nove a kojima se danas, naalost, i u lokalnom i u globalnom kontekstu malo tko bavi. Rije je o problemima osmiljavanja vizualno-informativnog aspekta okoline kojom danas posve vladaju trini i manipulativni principi. Ivan Picelj osmislio je strukturu asopisa, upravo na tragu

jo jedne nove ideje onoga vremena ideje o dizajnu kao interdisciplinarnoj djelatnosti u industriji, koja, za razliku od pojma i prakse oblikovanja iz ezdesetih, pokuava prihvatiti pa ak i humanizirati trite. Tematski broj iz 1969. s prilozima domaih i stranih teoretiara, mahom poteklih iz kruga Ulmske kole, o tome najbolje svjedoi jer je potpuno posveen dizajnu. Dvojezini asopis s likovnim prilozima strukturiran je jasno, s inovativnim a jednostavnim rjeenjima koja izvlae maksimum iz tadanje tiskarske tehnike. Upravo kao to je poimanje dizajna na Ulmskoj koli bilo blisko interdisciplinarnoj znanosti, tako je i asopis Bit international bio interdisciplinaran, bavio se problemskim temama, a Picelj je izvrsno utemeljio oblikovni i vizualni sustav u kojem se taj karakter odraavao, kako doslovno tako i metaforiki. Sam asopis kao i pokret u cjelini bili su otvoreno revolucionarni, pa ak i radikalni u kritikom preispitivanju svih kulturnih i tehniko-znanstvenih aspekata komunikacije. U tom smislu je i dizajn asopisa bio ne samo omoguavanje jasnog itanja, nego i posredovanje ideje pokreta.

Dizajn kao disciplina i kao kulturalni fenomen u Hrvatskoj

719

ustav uredskog namjetaja Skan vaan je za povijest dizajna u Hrvatskoj iz tri razloga. Prvo, ovaj projekt ostvaren dugotrajnom suradnjom jednog autora i proizvodnog sustava oznaava ulazak dizajniranih proizvoda u svakodnevne ivotne i radne procese. Tijekom barem desetak godina elementi ovog sustava proizvodili su se po izvornoj ideji autora koja je povremeno nadopunjavana. Drugi je razlog tehnoloke prirode jer je sustav Skan bitno pomaknuo granice koje je sebi zadala industrija namjetaja u ondanjoj Hrvatskoj pa i cijeloj Jugoslaviji. Do tada se najvei dio programa i ukupnih asortimana u skladu s dominantnom domaom sirovinom zasnivao na razliitim vrstama drva i drvnih konstrukcija. Upravo je ovaj sustav po Bernardijevoj ideji poeo ozbiljnije uzimati u obzir i druge materijale, posebice metalne konstrukcije predmeta, kako stolova i ormara tako i stolaca. Trei je razlog relevantnost ovog projekta u drutvenom kontekstu. Naime, kompletan je sustav osmiljen i izraivan za urede, odnosno za potrebe obavljanja administrativnoupravnih funkcija, kako na razini javne uprave tako i na razini komercijalnog

Bernardo Bernardi

Sustav uredskog namjetaja Skan

DIK Virovitica, sedamdesete godine.

korporacijskog djelovanja u sklopu industrijske modernizacije. Sedamdesetih je godina lokalna ekonomija na valu privredne reforme iz ezdesetih potpuno ovladala modelima funkcioniranja robno-novane razmjene i elementima slobodnog trita, te je upravo taj drutveno-ekonomski kon-

tekst bio trini razlog dugotrajnoj uspjenosti ovog projekta i njegovih proizvoda. Sva tri razloga govore u prilog kvalitetnom dizajnu koji je u trenutku nastanka uspio odgovoriti realnim potrebama obiljeivi kulturu jednoga povijesno dovrenog razdoblja.

Dizajn kao disciplina i kao kulturalni fenomen u Hrvatskoj

721

Mihajlo Arsovski

Plakat za predstavu Toma Stopparda Rozenkranc i Gildenstern su mrtvi

(1975.) Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt

bogatom nizu razliitih ostvarenja na podruju vizualnih komunikacija, koje je Arsovski izradio za potrebe naruitelja u sklopu kulturne proizvodnje Studentskog centra u Zagrebu, ovo je zacijelo jedan od najzanimljivijih plakata. Bilo je to vrijeme kad su plakati imali bitno drukiji format i funkciju negoli to je to sluaj danas u doba vladavine velikih cestovnih formata, uglavnom nedostatne vizualne i informativne razine. I dok danas u javnom prostoru plakati uglavnom po-

zivaju na materijalno troenje, sedamdesetih su godina plakatna mjesta bila ravnopravno ispunjavana plakatima jednakih dimenzija sa sadrajima kako komercijalne namjene tako i onima koji su oglaavali kulturne manifestacije. Uslijed takvog stanja svojevrsne ravnopravnosti profitnog i neprofitnog sektora, zahvaljujui posve usvojenoj tehnologiji svilotiska u tiskari Studentskog centra te, naposljetku, zbog entuzijazma koji je prevladavao meu protagonistima scene u Savskoj

25, plakati, programi, letci i drugi komunikacijski proizvodi koje je stvarao Arsovski odraavaju nepregledni niz informacijskih eksperimenata sa slikama i slovima. Sve je to, dakako, utemeljeno na modernistikoj ideji da je i slovo slika. Na tom uvjerenju autor kombinira, mijenja oekivani smisao, istrauje novo, ispituje ogranienja, tragajui neprestano za novim mogunostima kojima bi izrazio smisao ili bit predstave, koncerta, dogaanja... Znaenjski svijet Mihajla Arsovskog posve je izoliran i poseban autorski sluaj u povijesti dizajna u Hrvatskoj, to ovaj plakat zorno ilustrira. Stvaranje informacijske podloge na osnovi neuobiajenog kombiniranja slike i slova, uveavanje pojedinih znakova koji poprimaju dvosmislenu poziciju klizeeg znaenja i povremeni koloristiki akcenti, sve su te odlike posebnosti ovog plakata koji izvrsno odraava autorovo itanje Stoppardova itanja Shakespearea.

722

Dizajn kao disciplina i kao kulturalni fenomen u Hrvatskoj

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja

Antika i rano kranstvo

Antika Salona, (ur.) Nenad Cambi, Split, 1991. L atleta di Croazia. Apoxiomenos. Firenze, 2006. JOHANNES BRNSTEDFRANZ WEILANDEYNAR DYG GVE, Recherches Salone I, Kopenhagen, 1928. JOSIP BRUNMID, Die Inschriften und Mnzen der griechis chen Stdte Dalmatiens, Be, 1898. [izdanje na hrvatskom je ziku: Natpisi i novac grkih gradova u Dalmaciji, (pr.) Maja Bonai Mandini, Split, 1998.] NENAD CAMBI, Atiki sarkofazi na istonoj obali Jadrana, Split, 1988. NENAD CAMBI, Sarkofag Dobrog pastira i njegova grupa, Split, 1994. NENAD CAMBI, Imago animi: antiki portret u Hrvatskoj, Split, 2000. NENAD CAMBI, Antika: povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Za greb, 2002. NENAD CAMBI, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split, 2005. NENAD CAMBI, MIROSLAV GLAVII, DRAEN MAR I, ELJKO MILETI, JOKO ZANINOVI, Amfite atar u Burnumu. Stanje istraivanja 2003.2005, Nacionalni Park Krka, 2006. NENAD CAMBI, MIROSLAV GLAVII, DRAEN MAR I, ELJKO MILETI, JOKO ZANINOVI, Rimska vojska u Burnumu (L esercito romano a Burnum), Drnii benikZadar, 2007. EYNAR DYGGVE, History of Salonitan Christianity, Oslo, 1951. [izdanje na hrvatskom jeziku: Povijest salonitanskog kr anstva, (ur.) Nenad Cambi, Tomislav Marasovi, (pr.) Maja Cambi, Split, 1996.] EYNAR DYGVERUDOLF EGGER, Forschungen in Salona III, Wien, 1939. EYNAR DYGGVE, Recherches Salone II, Kopenhagen, 1933. RUDOLF EGGER, Forchungen in Salona II, Wien, 1926. GNTER FISCHER, Das rmische Pola: eine archologische Stadtgeschichte, Mnchen, 1996. WILHELM GERBER, Forschungen in Salona I, Wien. VESNA GIRARDI JURKI, Duhovna kultura antike Istre I: kultovi u procesu romanizacije antike Istre, Zagreb, 2005. E. HEBRARDJ. ZEILLER, Spalato. Le palais de Diocltien, Pa ris 1911.

WOLFRAM LETZNER, Das rmische Pula. Bilder einer Stadt in Istrien, Mainz 2005. BRANKO KIRIGIN, Issa: grki grad na Jadranu, Zagreb, 1996. KROATIEN IN DER ANTIKE (ur. Mirjana Sanader), Mainz, 2007. XAVIER LAFON, Villa Marittima. Recherches sur les villas litto rales de l Italie romaine, Rome, 2001. TOMISLAV MARASOVI, Dioklecijanova palaa, Zagreb, 1994. EMILIO MARIN, The Temple of the of the Imperial Cult (Au gusteum) at Narona and its Statues: interim Report, Journal of Roman Archaeology, 14 (2001.), 80112. ROBERT MATIJAI, I teatri romani di Pola tra spetacolo e vita quotidiana, Antichit Altoadriatiche, 41, 129145. ROBERT MATIJAI, Gospodarstvo antike Istre: arheoloki ostaci kao izvori za poznavanje drutveno-gospodarskih odno sa u Istri u antici (1. st. pr. Kr.3. st posl. Kr.), Pula, 1998. BRANKA MIGOTTI, Evidence for Christianity in Roman Sou thern Pannonia (Northern Croatia): Catalogue of Finds and Sites, Oxford, 1997. BRANKA MIGOTTI, Pozlaena stakla sa trbinaca kod akova, akovo, 2003. GEORG NIEMANN, Der Palast Diokletians in Spalato, Wien, 1910. MARIA OBAD VUINA, Katedrala Uznesenja Marijina u Puli, Pula, 2007. MILAN PRELOG, Basilica of St. Euphrasius at Pore, Zagreb Pore, 1994. DUJE RENDI-MIOEVI, Iliri i antiki svijet: iliroloke stu dije: povijestarheologijaumjetnostnumizmatikaonomasti ka, Split, 1989. EUGENIO RUSSO, Sculture del complesso Eufrasiano di Paren zo, Napulj, 1991. SALONA I. Sculpture architecturale. Recherches archologiques franco-croates (ur. Nol DuvalEmilio Marin), RomeSplit, 1994. SALONA II. PASCALE CHEVALIER Ecclesiae Dalmatiae. Recherches archologieques franco-croates Salone, Rome Split. SALONA III, Manastirine. Recherches archologieques francocroates Salone, Rome. tablissement prromain, ncropole et basilique palochrchretienne (ur. Nol Duval-Emilio Ma rin-Catherine Metzger), RomeSplit, 2000.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 727

MIRJANA SANADER, Antiki gradovi u Hrvatskoj, Zagreb, 2001. MIRJANA SANADER, TILURIUM I, Zagreb, 2003. ARNOLD SCHOBER, Die rmische Grabsteine von Noricum und Pannonien, Be, 1923. IVANICA SCHRUNK, VLASTA BEGOVI, Roman Estates on the Island of Brioni, Istria, Journal of Roman Archaeology, 13 (2000.), 253276. MATE SUI, Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb, 2003. (prvo izd. 1976.) MATE SUI, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981. MATE SUI, Odabrani radovi iz starije povijesti hrvatske, Zadar, 1996. ANTE UGLEI, Ranokranska arhitektura na podruju dana nje zadarske nadbiskupije, Zadar, 2002. ANTE UGLEI, Ranokranska arhitektura na podruju dana nje ibenske nadbiskupije, DrniZadar, 2006. PAVUA VEI, Zadar na pragu kranstva, Diadora, 15 (1993.), 2954. MARIN ZANINOVI, Od Helena do Hrvata, Zagreb, 1996.

VLADIMIR GVOZDANOVI, The South-Eastern Border of Carolingian Architecture, u: Cahiers Archeologiques, 27 (1978.), 85100. ANELA HORVAT, O Sisku u starohrvatsko doba, Starohrvatska prosvjeta, III, 3 (1954.), 93104. ANELA HORVAT, Prilog tipolokoj klasifikaciji romanikih crkava kontinentalne Hrvatske, Bulletin JAZU, 5556 (1984. 1985.), 5990. ZORISLAV HORVAT, Srednjovjekovne katedralne crkve krbav sko-modruke biskupije, ZagrebGospi, 2003. Hrvati i Karolinzi, katalog izlobe, (ur.) Ante Miloevi, sv. 1 i 2, Split, 2000. NIKOLA JAKI, Knin, Split, 1996. NIKOLA JAKI, Predromaniko kiparstvo, Tisuu godina hrvatskog kiparstva, Zagreb, 1997., 1340. MILJENKO JURKOVI, Uloga Zadra, Clunyja i kneeva Fran kopana u promociji romanike na otoku Krku, u: Umjetnost na istonoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, Rijeka, 1993., 177187. MILJENKO JURKOVI, Le complex monastique de S. Maria Alta prs de Bale en Istrie (Croatie), u: Comptes rendus, Academie des inscriptions et belles-lettres, Juillet-Octobre (1999.), 10031012. MILJENKO JURKOVI, Larchitecture du premier ge roman en Croatie, u: Hortus artium medievalium, 6 (2000.), 8392. Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejsaa, Miljenko Jurkovi, Tugo mir Luki (ur.), Zagreb, 1996. LJUBO KARAMAN, Iz kolijevke hrvatske prolosti, Zagreb, 1930. LJUBO KARAMAN, Portal Majstora Radovana u Trogiru, Rad JAZU, 262 (1938.). LJUBO KARAMAN, Buvinove vratnice i drveni kor splitske kate drale, Rad JAZU, 275 (1942.). DUKO KEKEMET, Figuralna skulptura zvonika splitske kate drale, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 9 (1955.), 92135. TOMISLAV MARASOVI, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split, 1994. TOMISLAV MARASOVI i dr., Prilozi istraivanju starohrvat ske arhitekture, Split, 1978. ANA MARINKOVI, Funkcija, forma, tradicija kraljevska ka pela Kolomana uenog u samostanu Sv. Marije u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40 (2002.2004.), 4376. IVAN MATEJI, Sv. Foka, Split, 2005. ROMANA MENALO, Ranosrednjovjekovna skulptura, Dubrov nik, 2003. DRAGO MILETI, MARINA VALJATO-FABRIS, Kapela SS. Filipa i Jakova na Medvedgradu, Zagreb, 1987. ANDRE MOHOROVII, Istarski limes, Zagreb, 2004. Per Raduanum: 1240-1990, (ur.) Ivo Babi, Trogir, 1994. IVO PETRICIOLI, Od Donata do Radovana, Split, 1990. IVO PETRICIOLI, Pojava romanike skupIture u Dalmaciji, Za greb, 1960. MILAN PRELOG, Izmeu Antike i Romanike, Peristil, l (1954.), 113. MILAN PRELOG, L art roman, u: L art en Yougoslavie de la prehistoire a nos jours, Pariz, 1971.

Predromanika i romanika
IVO BABI, La cathdrale de Trogir, Zagreb, 1989. VLADIMIR BEDENKO, Gradec osnivanje i gradnja jednog eu ropskog grada, u: Zlatna Bula, katalog izlobe, Zagreb, 1992., 3338. JOKO BELAMARI, Studije iz srednjevjekovne i renesansne umjetnosti na Jadranu, Split, 2001. FRANE BULI, Hrvatski spomenici u kninskoj okolici, Zagreb, 1888. ANA DEANOVI, ELJKA ORAK, Zagrebaka katedrala, Za greb, 1988. LELJA DOBRONI, Glogovnica: regularni kanonici Sv. Groba Jeruzalemskog, glogovniki prepoziti i crkva Blaene Djevice Marije, u: Tkali: godinjak Drutva za povjestnicu zagrebake nadbiskupije, 2, 1998., 49104. EYNAR DYGGVE, History of Salonitan Christianity, Oslo, 1951. CVITO FISKOVI, Radovan, Zagreb, 1951. IGOR FISKOVI, Romaniko slikarstvo u Hrvatskoj, Zagreb, 1987. IGOR FISKOVI, Crkveno graditeljstvo dubrovake regije u svjetlu povijesti od IX. do XII. stoljea, u: Tisuu godina dubrovake nadbiskupije, Dubrovnik, 2000., 399441. BRANKO FUI, Istarske freske, Zagreb, 1963. VLADIMIR GOSS, Is there a Pre-Romanesque Style in Architec ture, Peristil, 25 (1982.), 3351. STIPE GUNJAA, Early Croatian Heritage, Zagreb, 1976. VLADIMIR GVOZDANOVI, Romanesque Sculpture in the Eastern Adriatic: Between the West and Byzantium, u: Romanico Mediopadano, Zbornik konferencije Parma 1977., Parma, 1985., 176192.

728 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja

ELJKO RAPANI, Predromaniko doba u Dalmaciji, Split, 1987. Rudina, (ur.) Tomislav Vitenberg, Dubravka Soka-timac, Poe ga, 1997. JOSEF STRZYGOWSKI, Starohrvatska umjetnost, Zagreb, 1927. ANTE ONJE, Crkvena arhitektura zapadne Istre, Zagreb, 1982. ELJKO TOMII, Panonski Periplus, Zagreb, 1999. PAVUA VEI, Crkva Sv. Trojstva (Sv. Donata) u Zadru, Za greb, 1985.

EMIL HILJE, Andrija Alei i stambeno graditeljstvo u Splitu sre dinom 15. stoljea, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 29 (2005.), 4356. EMIL HILJE, RADOSLAV TOMI, Umjetnika batina zadar ske biskupije: slikarstvo, Zadar, 2006. EMIL HILJE, RADOSLAV TOMI, NIKOLA JAKI, Umjet nika batina zadarske biskupije: zlatarstvo, Zadar, 2006. EMIL HILJE, Slikarska djela u sauvanim inventarima zadarskih graana iz 14. i 15. stoljea, Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 42 (2000.), 6578. EMIL HILJE, Utemeljenje franjevakih samostana na zadarskim otocima, Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 45 (2003.), 719. EMIL HILJE, Nekoliko biljeki o zadarskom zlatarstvu XIV. sto ljea, Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 38 (1996.), 4351. EMIL HILJE, Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na Pagu, Zadar, 1999. ANELA HORVAT, Osvrt na parlerijansku radionicu u Zagrebu i na njezine odraze u sjevernoj Hrvatskoj, u: Iz staroga i novoga Zagreba, VI, Zagreb, 1982. ZORISLAV HORVAT, Struktura gotike arhitekture, Zagreb, 1989. ZORISLAV HORVAT, Katalog gotikih profilacija, Zagreb, 1992. NIKOLA JAKI, RADOSLAV TOMI, Umjetnika batina zadarske nadbiskupije: zlatarstvo, Zadar, 2004. LJUBO KARAMAN, Pregled umjetnosti u Dalmaciji, Zagreb, 1952. LJUBO KARAMAN, Umjetnost u Dalmaciji XV. i XVI. vijeka, Zagreb, 1933. DUKO KEKEMET, Juraj Dalmatinac i gotika arhitektura u Splitu, Split 1988. FABIO MARIANO, La loggia dei mercanti in Ancona e l opera di Georgio di Matteo da Sebenico, Ancona, 2003. DRAGO MILETI, MARINA VALJATO VRUS, Kapela sv. Fi lipa i Jakova na Medvedgradu, Zagreb, 1987. ANA MUNK, Kraljica i njezina krinja: povijesni podaci o ugar skoj kraljici Elizabeti, roenoj Kotromani, darovateljici kri nje svetoga imuna, iz perspektive povijesti umjetnosti, u: Hortus artium medievalium, 10 (2004.), 253262. Kultura pavlina u Hrvatskoj 12441786, katalog izlobe, Zagreb, 1989. IVO PETRICIOLI, krinja sv. imuna u Zadru, Zagreb, 1983. IVO PERICIOLI, Umjetnika obrada drveta u Zadru u doba go tike, Zagreb, 1972. MARIJA PLANI-LONARI, Planirana izgradnja na podruju Dubrovake republike, Zagreb, 1980. MILAN PRELOG, Pore: grad i spomenici, Beograd, 1957. MILAN PRELOG, Dalmatinski opus Bonina da Milano, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13 (1961.), 193215. KRUNO PRIJATELJ, Slikar Bla Jurjev, Zagreb, 1965. KRUNO PRIJATELJ, Dubrovako slikarstvo XV. i XVI. stoljea, Zagreb, 1968. Sjaj zadarskih riznica, katalog izlobe, 1990. DIANA VUKIEVI-SAMARIJA, Sakralna gotika arhitektu ra u Slavoniji, Zagreb, 1989.

Gotika
JOKO BELAMARI, Gotiko raspelo iz Kotora, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 26 (1986.1987.), 119153 JOKO BELAMARI, Gotika kultura u Dalmaciji:razvoj slikar stva izmeu 13. i 15. stoljea, Mogunosti, 10/12 (2004.), 117. JOKO BELAMARI, Gotika kultura u Dalmaciji: razvoj slikar stva izmeu XIII. i XIV. stoljea, u: Stoljee gotike na Jadranu: slikarstvo u ozraju Paola Veneziana, katalog izlobe, Zagreb, 2004., 1524 Bla Jurjev Trogiranin, katalog izlobe, Zagreb, 1986. Juraj Matejev Dalmatinac, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 36 (1979.1982.) ANA DEANOVI, ELJKA ORAK, Zagrebaka katedrala, Za greb, 1988. ANA DEANOVI, Kapela sv. Stjepana, Zagreb, 1995. VANDA EKL, Gotiko kiparstvo u Istri, Zagreb, 1982. GRGO GAMULIN, Bogorodica u hrvatskoj umjetnosti, Zagreb, 1971. GRGO GAMULIN, Slikana raspela u Hrvatskoj, ZagrebOpatija, 1983. ALENA FAZINI, Gotiko stambeno graditeljstvo u Koruli, Vijesti MK, 3 (1980.) CVITO FISKOVI, Nai graditelji i kipari XV. i XVI. stoljea u Dubrovniku, Zagreb, 1947. CVITO FISKOVI, Korulanska katedrala, Zagreb, 1939. CVITO FISKOVI, Zadarski sredovjeni majstori, Split, 1959. CVITO FISKOVI, Prvi poznati dubovaki graditelji, Dubrov nik, 1955. CVITO FISKOVI, Juraj Dalmatinac, Zagreb, 1963. IGOR FISKOVI, Prijedlog za kipara Jurja Petrovia, Peristil, 89 (1955.1956.) IGOR FISKOVI, Gotika kultura Trogira, Mogunosti, 1011 (1980.) IGOR FISKOVI, Neki vidovi umjetnikog rada Jurja Dalmatin ca u ibeniku i Splitu, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 2728 (1981.), 107177. BRANKO FUI, Istarske freske, Zagreb, 1963. BRANKO FUI, Vincent iz Kastva, Zagreb, 1992. EMIL HILJE, Juraj Dalmatinac i Korula prilog za kronologiju gradnje ibenske katedrale, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 25 (2001.), 5375.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 729

DIANA VUKIEVI-SAMARIJA, Gotike crkve Hrvatskog Zagorja, Zagreb, 1993. DIANA VUKIEVI-SAMARIJA, Umjetnost kasnog srednjeg vijeka u: Sveti trag: Devetstogodina umjetnosti zagrebake nadbiskupije, katalog izlobe, Zagreb, 1994., 131188. DIANA VUKIEVI-SAMARIJA, Gotik in Nordkroatien, u: Hortus artium medievalium, 10 (2001.), 3757.

GRGO GAMULIN, Bogorodica s djetetom u staroj umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1991. NADA GRUJI, Ladanjska arhitektura dubrovakog podruja, Zagreb, 1991. EMIL HILJE, RADOSLAV TOMI, Slikarstvo. Umjetnika ba tina Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2006. JANEZ HFLER, Die Kunst Dalmatiens, Graz, 1989. ANELA HORVAT, Izmeu gotike i baroka: Umjetnost konti nentalnog dijela Hrvatske od oko 1500. do oko 1700., Zagreb, 1975.

Iluminirani rukopisi
ANELKO BADURINA, Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj, Za greb, 1995. JOSIP BRATULI, STJEPAN DAMJANOVI, Hrvatska pisana kultura, 1. svezak: VIII.XVII. stoljee, Zagreb, 2005. DRAEN BUDIA, VLADIMIR MAGI, MILAN PELC, Slika u knjizi. Iluminirani kodeksi i ilustrirane knjige od XI. do XVI. stoljea iz riznica Metropolitane i Nacionalne i sveuiline bi blioteke u Zagrebu, Zagreb, 1987. HANS FOLNESICS, Die illuminierten Handschriften in Dalma tien, Leipzig, 1917. EMIL HILJE, RADOSLAV TOMI, Slikarstvo: umjetnika ba tina Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2006. DRAGUTIN KNIEWALD, Misal azmanskog prepota Jurja de Topusko i zagrebakog biskupa imuna Erddy, Rad JAZU, 268 (1940.), 4584. JOSIP KOLANOVI, Liturgijski kodeksi svetokrevanskog opata Deodata Venijera, Radovi Instituta za povijesne znanosti JAZU u Zadru, 2930 (1982.1983.), 5784. Pisana rije u Hrvatskoj, katalog izlobe, Zagreb, 1985. Sveti trag: Devetsto godina umjetnosti Zagrebake nadbiskupije, katalog izlobe, (ur.) Tugomir Luki, Zagreb, 1994.

Hrvatska renesansa, katalog izlobe, (prir.) Miljenko Jurkovi, Ala in Erlande-Brandenburg, Zagreb, 2004. (francuska verzija: La renaissance en Croatie). RADOVAN IVANEVI, Trolisna proelja renesansnih crkava u Hrvatskoj, Peristil, 3536 (1992.1993.), 85120. NIKOLA JAKI, RADOSLAV TOMI, Zlatarstvo: Umjetni ka batina Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2004. LJUBO KARAMAN, Umjetnost u Dalmaciji: XV. i XVI vijek, Za greb, Matica hrvatska, 1933. IVAN MATEJI, Venecijanska renesansna drvena skulptura u naim krajevima. Kratka rekapitulacija i prinosi katalogu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40 (2003.2004.), 171214. MILAN PELC, Od primanja do stvaranja. Hrvatska grafika 15. i 16. stoljea, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 34 (2005.), 1649. MILAN PELC, Renesansa. Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Za greb, 2007. KRUNO PRIJATELJ, Dubrovako slikarstvo XV.XVI. st., Za greb,1968. KRUNO PRIJATELJ, Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljea, Zagreb, 1983. DIJANA VUKIEVI-SAMARIJA, Umjetnost kasnog sred njeg vijeka; Umjetnost renesanse, u: Sveti trag: Devetsto godina umjetnosti Zagrebake nadbiskupije, katalog izlobe, (ur.) Tugo mir Luki, Zagreb, 1994., 131188. Zlatno doba Dubrovnika XV. I XVI. stoljee: urbanizam, slikarstvo, iluminirani rukopisi, zlatarstvo, katalog izlobe, Zagreb, 1987.

Renesansa
LELJA DOBRONI, Renesansa u Zagrebu, Zagreb, 1994. VOJISLAV J. URI, Dubrovaka slikarska kola, Beograd, 1963. CVITO FISKOVI, Nai graditelji i kipari XV. i XVI. st. u Du brovniku, Zagreb, 1947. CVITO FISKOVI, Kultura dubrovakog ladanja, Split, 1966. CVITO FISKOVI, Pojava renesanse u Dubrovniku i Petar Martinov iz Milana, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 27 (1988.), 89144. CVITO FISKOVI, Ivan Duknovi, Ioannes Dalmata, u domo vini, Split, 1990. IGOR FISKOVI, Juraj Dalmatinac u Anconi, Peristil, 2728 (1984.1985.), 93146 IGOR FISKOVI, Renesansno kiparstvo, u: Tisuu godina hrvatskog kiparstva, (ur.) Igor Fiskovi, Zagreb, 1997., 155219. BRANKO FUI, Istarske freske, Zagreb, 1963.

Barokna arhitektura
DUBRAVKA BOTICA, Gotika u baroku: problemi stila u arhi tekturi 17. stoljea na izabranim primjerima, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 28 (2004.), 114125. PAVAO BUTORAC, Gospa od krpjela, Sarajevo, 1928. URICA CVITANOVI, upna crkva sv. Marije Magdalene i upna kurija u Selima kod Siska, Peristil, 1011 (1967. 1968.), 133154. URICA CVITANOVI, Dokumentaciona graa isusovake arhitekture u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, u: Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 1 (1975.), 219245. URICA CVITANOVI, Graditelj Hans Alberthal, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 8 (1984.), 6371. URICA CVITANOVI, Sakralna arhitektura baroknog raz doblja: goriki i gorsko-dubiki arhiakonat, knj. I., Zagreb, 1985.

730 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja

URICA CVITANOVI, Arhitektura pavlinskog reda u baro knom razdoblju, u: Kultura pavlina u Hrvatskoj: 1244.1786.: slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, umjetniki obrt, knjievnost, glazba, prosvjeta, ljekarstvo, gospodarstvo, katalog izlobe, (ur.) urica Cvitanovi, Vladimir Malekovi, Jadranka Petrievi, Zagreb, 1989., 111125. URICA CVITANOVI, Isusovaka arhitektura baroknog razdoblja u hrvatskim zemljama, u: Isusovaka batina u Hrvata: u povodu 450-te obljetnice osnutka Drube Isusove i 500-te obljetnice roenja Ignacija Loyole, katalog izlobe, (ur.) Biserka Rauter Plani, Zagreb, 1993., 4159. URICA CVITANOVI, Sakralna arhitektura baroknog i klasicistikog razdoblja, u: Sveti trag: devetsto godina umjetnosti Zagrebake nadbiskupije: 1094.1994., katalog izlobe, (ur.) Tugomir Luki, Ivanka Reberski, Zagreb, 1994., 234270. URICA CVITANOVI, Johan Fuchs, projektant upne crkve u Pregradi, Peristil, 38 (1995.), 121128. LELJA DOBRONI, Zagrebaki Gornji grad nekad i danas, Za greb, 1967. ERVIN DUBROVI (ur.), Adamievo doba 1780.1830.: izgrad nja Rijeke, Adamievo kazalite i inenjerske ambicije. CVITO FISKOVI, Spomenici otoka Visa od IX do XIX stoljea, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 17 (1968.), 61268. ANELA HORVAT, Spomenici arhitekture i likovnih umjetno sti u Meumurju, Zagreb, 1956. ANELA HORVAT, Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj, u: Barok u Hrvatskoj, (ur.) Milan Prelog, Zagreb, 1982., 3381. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Sakralna arhitektura, u: Krievci grad i okolica: umjetnika topografija Hrvatske, (ur.) arko Domljan, Zagreb, 1993., 247257. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Utvrde i dvorci, u: Ludbreg Ludbreka Podravina: umjetnika topografija Hrvatske, (ur.) Ka tarina Horvat-Levaj, Ivanka Reberski, Zagreb, 1997., 91101. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Sakralna arhitektura, u: Ludbreg Ludbreka Podravina: umjetnika topografija Hrvatske, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Ivanka Reberski, Zagreb, 1997., 121138. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Barokna franjevaka arhitektura provincija Sv. Ladislava i Sv. Ivana Kapistranskog, u: Mir i dobro: umjetniko i kulturno nasljee Hrvatske franjevake provincije sv. irila i Metoda o proslavi stote obljetnice utemeljenja, katalog izlobe, (ur.) Marija Mirkovi, Franjo Emanuel Hoko, Za greb, 2000., str. 207218. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Barokne palae u Dubrovniku, ZagrebDubrovnik, 2001. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Barokna arhitektura, u: Kulturna batina Poege i Poetine, (ur.) Natalija erti, Poega, 2004., 183207. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Katedrala sv. Terezije u Poegi, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 28 (2004.), 208231. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Izmeu ljetnikovaca i palaa reprezentativna stambena arhitektura dubrovakog predgra a Pile u 18. stoljeu, u: Kultura ladanja, zbornik radova sa znanstvenih skupova Dani Cvita Fiskovia odranih 2001. i 2002. godine, (ur.) Nada Gruji, Zagreb, 2006., 195212. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Tommaso Napoli u Dubrovni ku, u: Umjetniki dodiri dviju jadranskih obala u 17. i 18. stoljeu, zbornik radova meunarodnog simpozija 2003. u Splitu, (ur.) Ivana Prijatelj-Pavii, Split, 2006. (u tisku).

IVY LENTI KUGLI, Varadinski graditelji i zidari (17001850), Zagreb, 1981. RADOVAN IVANEVI, Umjetniko blago Hrvatske, Moto vun, 1993. METODA KEMPERL, Joseph Hoffer: Ein neuer name unter den steirischen Architekten des 18. Jahrhunderts, u: sterreichische Zeitschrift fr Kunst und Denkmalpflege, 56, 2/3 (2002.), 261271. METODA KEMPERL, Lovrenc Prager arhitekt upne crkve sv. Lovre u Vivodini, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 29 (2005.), 201210. NINA KUDI, Projekt Giacoma Briana za isusovaku crkvu sv. Vida u Rijeci, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 34 (1994.), 269283. VLADIMIR MARKOVI, Anton Erhard Martinelli graditelj Al thanovog dvorca u akovcu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1/2 (1972.), 1321. VLADIMIR MARKOVI, Pietro Passalacqua u Dubrovniku, Peristil, 24 (1981.), 95114. VLADIMIR MARKOVI, Ljetnikovac Bozdari u Rijeci dubro vakoj i Marino Gropelli, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 30 (1990.), 231265. VLADIMIR MARKOVI, Kua i prostor grada u Dubrovniku nakon potresa 1667. godine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 14 (1990.), 137149. VLADIMIR MARKOVI, Barokni dvorci Hrvatskog zagorja, Za greb, 1995. VLADIMIR MARKOVI, Rimsko proelje dvorca Odescalchi u Iloku, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 27 (2003.), 185 195. VLADIMIR MARKOVI, Arhitektura u Hrvatskoj, u: Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost: barok i prosvjetiteljstvo (XVIIXVIII. stoljee), sv. III, (ur.) Ivan Golub, Zagreb, 2003., 599616. VLADIMIR MARKOVI, Crkve 17. i 18. stoljea u Istri tipolo gija i stil, Zagreb, 2004. RADMILA MATEJI, Barok u Istri i Hrvatskom primorju, u: Barok u Hrvatskoj, (ur.) Milan Prelog, Zagreb, 1982., 385 648. RADMILA MATEJI, Crkva svetog Vida, Rijeka, 1994. MLADEN OBAD-ITAROCI, Perivoji i dvorci Hrvatskog za gorja, Zagreb, 1989. MLADEN OBAD-ITAROCI, Dvorci i perivoji u Slavoniji, Zagreb, 1998. KRUNO PRIJATELJ, Dokumenti za historiju dubrovake baro kne arhitekture, u: Tkaliev zbornik, II (1958.), 117156. KRUNO PRIJATELJ, Barok u Dalmaciji, u: Barok u Hrvatskoj, (ur.) Milan Prelog, Zagreb, 1982., 651883. PETAR PUHMAJER, Arhitektura Transko-rijeke privilegira ne kompanije 1750.1828., u: Doba modernizacije: 1780.1830.: more, Rijeka, Srednja Europa, katalog izlobe, Zagreb, 2006. (u tisku). GJURO SZABO, Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb, 1939. NACE UMI, Barona arhitektura, Ljubljana, 1969. ZLATKO UZELAC, Tvravska crkva sv. Ane Johanna Lucasa von Hildebrandta u Slavonskom Brodu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 28 (2004.), 188207.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 731

Barokna skulptura u jadranskoj Hrvatskoj

CAMILLO SEMENZATO, La scultura veneta del Seicento e del Settecento, Venezia, 1966. ANELA HORVATRADMILA MATEJIKRUNO PRI JATELJ, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982. RADOSLAV TOMI, Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Za greb, 1995. La scultura a Venezia da Sansovino a Canova (ur. A. Bacchi), Milano, 2000. RADOSLAV TOMI, Kiparstvo u Dalmaciji, Istri i na Kvarneru, u: Hrvatska i Europa: barok i prosvjetiteljstvo (XVIIXVIII.stoljee); sv. III. (ur.) I. Golub, Zagreb, 2003., 637651.

ANGELO DE BENVENUTI, Fortificazioni venete in Dalmazia, Venecija, 2006. LUKA BERITI, Utvrenja grada Dubrovnika, Zagreb, 1955. JOSIP UZELA, ibenski fortifikacijski sustav, ibenik, 2005. ANA DEANOVI, Utvrde i perivoji, Zagreb, 2001. LELJA DOBRONI, Zagrebaka biskupska tvra, Zagreb, 1988. ARSEN DUPLANI, Splitske zidine u 17. i 18. stoljeu, Za greb, 2007. LUIGI FOSCAN, I castelli medioevali dellIstria, Trst, 1992. LUIGI FOSCAN, Porte e mura delle citt, terre e castella della Carsia e dellIstria, RovinjTrst, 2003. JOSIP KLJAJI, Brodska tvrava, Slavonski Brod, 1998. ROCHUS KOHLBACH, Steirische Baumeister. Tausendundein Werkmann, Graz, 1961. EMILIJ LASZOWSKI, Hrvatske povjesne gradjevine, Zagreb, 1902. SENA SEKULI-GVOZDANOVI, Crkve-tvrave u Hrvat skoj, Zagreb, 1994. SENA SEKULI-GVOZDANOVI, Utvreni samostani na tlu Hrvatske, Zagreb, 2007. GJURO SZABO, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Za greb, 1920. ANDREJ MEGA, Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb, 2000.

Barokno slikarstvo u jadranskoj Hrvatskoj

VINJA BRALI, Slikarstvo XVIII. stoljea u Istri, Hrvatskom primorju i na Kvarnerskim otocima, u: Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost: barok i prosvjetiteljstvo (XVIIXVIII. stoljee), sv. III, (ur.) Ivan Golub, Zagreb, 2003., 695702. VINJA BRALI, NINA KUDI BURI, Slikarska batina Istre. tafelajno slikarstvo od 15. do 18. stoljea na podruju Pore ko-pulske biskupije, Zagreb, 2006. GRGO GAMULIN, Stari majstori u Jugoslaviji III, Zagreb, 1961.1964. ANELA HORVATRADMILA MATEJIKRUNO PRI JATELJ, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982. NINA KUDI BURI, Slikarstvo Istre i Kvarnera u XVII. sto ljeu, u: Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost: barok i prosvjetiteljstvo (XVIIXVIII. stoljee), sv. III, (ur.) Ivan Golub, Zagreb, 2003., 689694. VLADIMIR MARKOVI, Zidno slikarstvo 17. i 18. stoljea u Dalmaciji, Zagreb, 1985. KRUNO PRIJATELJ, Studije o umjetninama u Dalamciji IV, Zagreb, 1963.1989. KRUNO PRIJATELJ, IVANA PRIJATELJ-PAVII, Slikar stvo u Dalmaciji u europskom kontekstu, u: Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost: barok i prosvjetiteljstvo (XVIIXVIII. stoljee), sv. III, (ur.) Ivan Golub, Zagreb, 2003., 675688. RADOSLAV TOMI, Trogirska slikarska batina, Zagreb, 1997. RADOSLAV TOMI, Slikar Giovanni Battista Augusti Pitteri u Dalmaciji, Zagreb, 2002. RADOSLAV TOMI, Splitska slikarska batina, Zagreb, 2002. DOROTHEA WESTPHAL, Malo poznata slikarska djela XIV do XVIII stoljea u Dalmaciji, Rad JAZU, 258 (1937.).

Tursko-islamska arhitektura i umjetnost

*** Arhitektonski spomenici Slavonije: tursko razdoblje, barok i klasicizam [katalog izlobe PMH], (ur.) Vanja Radau, Zagreb, 1975.(?) J. B. [JOSIP BSENDORFER], Koliko je damija bilo u turskom Osijeku?, Osjeki zbornik, IIIII (1948.), 252253. NEVENKA BOANI-BEZI, Kule u makarskom primorju, Makarski zbornik, I (1970.), 313336. BOKO DESNICA, Jusuf Makovi i njegov han u Vrani, Novo doba [Split], XX (1937.), 298, 1516. IVO DRAGI, Tragovi turskog vremena u Srijemu i Slavoniji, Srijemske novine, II (1938.), 11. *** Grob muslimanskog proroka Gajbije u Staroj Gradiki, u: Croatia Nova Gradika, (ur.) Vjekoslav ugaj, Nova Gradika, 1992., 7880. VLADO HORVAT, Muzeoloki prikaz turskog razdoblja za po druje zaviajnog muzeja u Vukovaru, Glasnik slavonskih muzeja, 13 (1970.), 1107. ZAGORKA JANC, Islamska minijatura [ed. Umjetnost na tlu Ju goslavije], BeogradZagrebMostar, 1985. ZLATKO KARA, Gradograditeljstvo i graditeljstvo na tlu Vu kovara od prapovijesti do kraja osmanske vlasti, u: Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu, (ur.) Igor Karaman, Zagreb, 1994, 138154. MITA KOSTI, Gaibijino turbe kod Stare Gradike, Narodna starina, XIII (1934.), 12 (33), 99100. JOSIP MATASOVI, Stari osjeki most, Narodna starina, VIII (1929.), 1 (18), 732.

Utvrde i utvreni gradovi od srednjeg vijeka do 19. st.

ANGELO DE BENVENUTI, Zara nella cinta delle sue fortifica zioni, Milano, 1940.

732 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja

KORNELIJA MINICHREITER, Dio turskog Osijeka na prosto ru Krianievog trga u svjetlu arheolokih nalaza, Anali Zavoda za znanstveni rad u Osijeku, 3 (1984.), 43107. IVAN MIRNIK, MUHAMED DRALOVI, Skupni nalazi nov ca iz Hrvatske XV.: Skupni nalaz osmanskog srebrnog novca 15. st. iz upanje, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3.s., XL (2007.), 369390. TONE PAPI, BOICA VALENI, upna crkva Svih Svetih u akovu [damija], Zagreb, 1990. VANDA PAVELIWEINERT, Misno ruho u Muzeju Slavon skog Broda dio turskog atora 17. stoljea?, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, XVIII (1969.), 56: 3641. IVO PETRICIOLI, Han Jusufa Makovia, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 18 (1971.), 379388. ZVONIMIR POGAJ, STJEPAN PLANI. Graditeljske oso bitosti i ukrasi zagrebake damije, u: Damija u Zagrebu: u spomen otvorenja, Zagreb, 1943., 5057. GJURO SZABO, Spomenici turskog doba u Slavoniji, Novosti, (1929.), 89: 47. R. R., Gaibino turbe. Iz prolosti Bosanske Gradike, Vrbaske novine, 6 (1934.), 500, 3. EGON STEINMAN, Nalaz temelja stare turske tvrave u Petri nji, Tehniki vjesnik, 59 (1942.), 46: 103106. MARIJA ERCER, Tursko oruje [katalog izlobe PMH], Za greb, 1983. MIRJANA IGIR, Damija opet u Slavoniji, jedinstven pothvat konzervatora u akovu, akovaki vezovi, 1991., 9091.; isto, Vjesnik / Panorama, 8. oujka 1991. IVAN M. ZDRAVKOVI, Damija, minare i tvrdjava u Drniu, Prilozi za povijest umjetnosti u Dalmaciji, 10 (1956.): 190198. IVAN M. ZDRAVKOVI, Damija i esma na Klisu, Nae starine, V (1958.), 294297. MUHAMED DRALOVI, Arabiki rukopisi Orijentalne zbirke Arhiva Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti [katalog izlobe], Zagreb, 1986.

ALEXANDER BUCZYNSKI, Gradovi Vojne krajine, Zagreb 1997. NEVEN BUDAK, Gradovi Varadinske upanije u srednjem vije ku, ZagrebKoprivnica, 1994. MIRKO BULAT, Antika naselja u Slavoniji, Posebni otisak Izda nja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 16., Zagreb, 1993. URICA CVITANOVI, Karlovac analitike studije karlo vake Zvijezde, Centar za povijesne znanosti, Odjel za po vijest umjetnosti, Zagreb, 1979. LELJA DOBRONI, Zagrebaki Kaptol i Gornji grad nekad i danas, Zagreb, 1988. BISERKA DUMBOVI BILUI, Formiranje i razvoj urbanog prostora Samobora, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 19 (1995.), 2135. MILJENKA FISCHER, Znaajke urbanistikog razvoja, u: Nova Gradika, Nova Gradika, 1998., 6474. ANELA HORVAT, O urbanistikoj jezgri Virovitice, Bulletin JAZU, 3 (1958.), 161168. MIRA ILIJANI, Urbanizam, graditeljstvo, kultura, Varadin, 1999. IVAN KAMPU, IGOR KARAMAN, Tisuljetni Zagreb, Za greb, 1994. ZLATKO KARA, Osnovna analiza urbanistiko-arhitektonskog razvoja Vukovara, Prostor, 12 (1994.), 7797. NADA KLAI, Prilog postanku slavonskih varoi, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 3 (1955.), 4159. IVY LENTI KUGLI, Varadin nakon poara 1776, Zagreb, 1973. IVY LENTI KUGLI, Varadin povijesna urbana cjelina grada, Zagreb, 1977. JAGODA MARKOVI, Urbanistiki razvoj Ludbrega, u: Ludbreg, Ludbreka Podravina, Zagreb, 1997., 7179. IVO MAROEVI, Sisak, grad i graditeljstvo, Sisak, 1970. IVE MAURAN, Srednjovjekovni i turski Osijek, Osijek, 1994. TOMISLAV PETRINEC, Grad Otoac Pregled povijesno-ur banog razvitka, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 18 (1992./1993.), 103118. MARIJA PLANI-LONARI, Izgradnja grada do sredine 19. stoljea, u: Koprivnica, grad i spomenici, Zagreb, 1986., 3354. TATJANA SEKELJ IVANAN, Neki arheoloki primjeri zapo sjedanja ruevina antikih urbanih cjelina u sjevernoj Hrvat skoj tijekom srednjeg vijeka, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 18 ( 2001.), 189212. MIRELA SLUKAN ALTI, Bjelovar, Zagreb, 2003. ZLATKO UZELAC, Trg sv. Terezije u Poegi, Pitanja urboge neze, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 18 (1994.), 4960. BRANKA VIKI-BELANI, Tipovi naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u: Arheoloka istraivanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, sv. 2, 159175. RATKO VUETI, Prostorni razvoj srednjovjekovne Krapine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), 722. RATKO VUETI, Prilog problematici istraivanja gradskih na selja na primjeru Hrvatskog zagorja, Zbornik 1. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb, 2004., 137144. RATKO VUETI, Prostorni razvoj grada do 19. stoljea, u: Kulturna batina Poege i Poetine, Poega, 2004., 128143.

Gradovi kontinentalne Hrvatske do 19. stoljea

JOSIP ADAMEK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine 15. do kraja 17. stoljea, Zagreb, 1980. ZDENKO BALOG, Urbanistiki razvoj Krievaca u srednjem vi jeku, Peristil, 41 (1998.), 2325 VLADIMIR BEDENKO, Urbanistika prolost Stare Gradi ke, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 23 (1976.), 109115. VLADIMIR BEDENKO, Prilog poznavanju zagrebakog podgra a u 15. stoljeu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1213 (1989.), 179185. VLADIMIR BEDENKO, Zagrebaki Gradec, kua i grad u sred njem vijeku, Zagreb, 1989. Bedenko Vladimir, O prostoru Kaptola u srednjem vijeku, u: Zagrebaka biskupija i Zagreb 1094.1994., Zagreb, 1993., 633648. VLADIMIR BEDENKO, Urbanistiki razvoj Krievaca do sredine 19. stoljea, u: Krievci, grad i okolica, Zagreb, 1993., 7591.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 733

RATKO VUETI, Gradovi kontinentalne Hrvatske u srednjoe uropskom kontekstu, Zbornik 2. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb, 2007., 4548. RATKO VUETI, Predmoderni grad sjeverozapadne Hrvatske primjer Varadina, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 31 ( 2007.), 131152.

IVO MAROEVI, Gradogradnja i zatita spomenika u 19. stolje u na hrvatskoj strani Jadrana, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), 7984. RADMILA MATEJI, Maarski arhitekti u izgradnji Rijeke, Zbornik radova 2. kongresa Saveza drutava povjesniara umjetnosti, Celje, 1978., 5362. RADMILA MATEJI, Uloga transkih arhitekata u monu mentalizaciji Rijeke, Peristil, 31 (1988.), 157166.

Gradovi jadranske Hrvatske u 19. stoljeu

LEOPOLDO BARI, Pola nei secoli, Trieste, 1987. LUKA BERITI, Urbanizam dubrovakih luka, Pomorski zbornik, 2 (1962.), 13831391. JOSIP BERSA, Dubrovake slike i prilike (1800.1880.), [Zagreb, 1941.], Dubrovnik, 2002. MIROSLAV BERTOA, Istra, Jadran, Sredozemlje identiteti i imaginariji, Zagreb, 2003. ELJKA ORAK, Lokrum u Srednjoj Europi, u: Zbornik otoka Lokruma, Zagreb, 1989., 207211. STJEPAN OSI, Dubrovnik nakon pada Republike (1808. 1848.), Dubrovnik, 1999. FRANO DUJMOVI, Urbanistiki razvoj ibenske luke, Pomorski zbornik, 2 (1962.), 14371451. ARSEN DUPLANI, Prilog poznavanju luke i pomorstva Spli ta u 18. i 19. stoljeu, Adrias, 2 (1988.), 6988. VEDRAN DUPLANI, Obalni pojas grada Splita u urbanisti kim planovima, projektima i studijama u razdoblju od 1914. do 1941. godine, Prostor, 12 (2004) 1 (27), 111121. CVITO FISKOVI, Karaajeve slike ibenika, Trogira i Korule iz sredine 19. stoljea, Adrias, 4/5 (1993.1994.), 191195. VINKO FORETI, Povijest Dubrovnika do 1808., Zagreb, 1980. EUGEN FRANKOVI, Urbanistiko planiranje u Hrvatskoj na mijeni stoljea, Peristil, 3132 (1988.1989.), 9193. MIROSLAV GLAVII, Prilozi prouavanju paleogeneze i ur banistikog razvoja Senije, Radovi, [Sveuilite u Splitu, Filo zofski fakultet Zadar. Razdio povijesnih znanosti], 32 (1992. 1993.), 19, 79104. DUKO KEKEMET, Marmontov plan izgradnje splitske obale, Adrias 4/5 (1993.1994.), 147166. DUKO KEKEMET, Ruenje splitskih gradskih utvrda, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, 16 (2000.), 425466. DUKO KEKEMET, Urbanistiki razvoj splitske luke, Pomorski zbornik, 2 (1962.), 13971400. VINICIJE LUPIS, Arhitekt Lorenzo Vitelleschi i njegovo vrijeme [Lorenzo Vitelleschi, Povijesne i statistike biljeke o dubro vakom okrugu, Dubrovnik, 1827.], Dubrovnik, 2002. OLGA MAGA, Urbani razvoj Rijeke i Suaka na prijelomu sto ljea, u: Arhitektura secesije u Rijeci, Rijeka, 1997., 2, 5079. JAGODA MARKOVI, ibenik, jugoistono proelje grada: pro jekt XIX. stoljea i njegova sudbina u XX. stoljeu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 21 (1997.), 127141. IVO MAROEVI, Arhitektura i urbanizam u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. stoljea, u: Hrvatski narodni preporod 1790.1848., Zagreb, 1985., 169175.

SLAVKO MULJAI, Urbanistiki razvitak Splita i regulacio ni planovi od poetka XIX. stoljea do 1944., Urbs, 6 (1965.), 2531. IVAN PEDERIN, Jadranska Hrvatska u austrijskim i njemakim putopisima, Zagreb, 1991. IVAN PEDERIN, Njemaki putopisci po Dalmaciji, Spilit, 1989. IVO PETRICIOLI, Urbanistiki razvoj zadarske luke, Pomorski zbornik, 2 (1962.), 14531466. STANKO PIPLOVI, Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeu, Split, 1996. STANKO PIPLOVI, Graditeljsko naslijee Trogira u XIX. sto ljeu, Vartal, 4 (1995.), 1334. STANKO PIPLOVI, Preobrazba Splita na razmeu XIX. i XX. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, 15 (1999.), 291 350. CVJETKO PREMUS, Urbanistiki razvoj rijeke luke, Pomorski zbornik, 2 (1962.), 14671486. ANTONIO RUBBI, Pula, tri tisue godina urbaniteta, Rovinj, 1995. MARIJA STAGLII, Graditeljstvo u Zadru (1868.1918.), Za greb, 1988. MARIJA STAGLII, Osvrt na graditeljstvo u Zadru od pada Mletake Republike (1797.) do talijanske okupacije (1943.), Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), 7377. NIKA STANI, Hrvatski identitet kao razlika u Europi nacija 19. stoljea, Historijski zbornik, 24 (1992.), 2, 135140. KORALJKA VAHTAR-JURKOVI, Opatija: urbanistiki razvoj i perivojno naslijee, Rijeka, 2004. MELITA VILII, Gradska vrata i urbanistiko formiranje drev nog Senja, Senjski zbornik, 17 (1990.), 203234. MELITA VILII, Povijesno-urbanistiki razvoj Senja, Senjski zbornik, 1 (1965.), 94110. GORAN VUKOVI, Preobrazba Dubrovnika poetkom 19. sto ljea, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), 3560.

Arhitektura 19. stoljea u jadranskoj Hrvatskoj

Adamievo doba 1780.1830., katalog izlobe, (ur.) Ervin Dubrovi, Rijeka, 2005. JULIJA LOZZI BARKOVI, Arhitektura historicizma u Hrvat skom primorju i Istri, u: Historicizam u Hrvatskoj I. i II., ka talog izlobe, (ur.) Vladimir Malekovi i dr., Zagreb, 2000., 220229 i 563567. JULIJA LOZZI BARKOVI, Arhitektura historicizma u Suaku, u: Arhitektura historicizma u Rijeci, katalog izlobe, (ur.) Daina Glavoi i dr., Rijeka, 2001., 450538.

734 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja

DANIELA MILOTTI BERTONI, Istria, duecento campanili storici, Trieste, 1997. BOENA DAMJANI-BREAN, Skradinska stolna crkva, magi starski rad, Split, 1979. ELJKA ORAK, Maksimilijanov ljetnikovac na Lokrumu: valo rizacija objekta (sloja) 19. stoljea, u: Benediktinski samostan na Lokrumu, elaborat, Zagreb, 1986.1987., 109 115. URICA CVITANOVI, Arhitekt Kuno Waidmann, Zagreb, 1969. MILICA ILAS, Vile Mnz u Puli, urbanistiko-arhitektonska cjelina s poetka 20. stoljea, Zbornik 1. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb, 2004., 153160. VANDA EKL, Opatija prostor i ovjek, Dometi, 910 (1984.), 6375. ALENA FAZINI, O gradnji upne crkve u Veloj Luci 1846.1848., Prilozi povijest umjetnosti u Dalmaciji, 25 (1985.), 259284. JASNA GALJER, Arhitektura kazalita u Hrvatskoj u drugoj po lovini 19. stoljea; Industrijska arhitektura u Hrvatskoj u dru goj polovini 19. stoljea; Arhitektura eljeznikih kolodvora u Hrvatskoj u drugoj polovini 19. stoljea, u: Historicizam u Hrvatskoj I. i II., katalog izlobe, (ur.) Vladimir Malekovi i dr., Zagreb, 2000., 126137, 139149, 159165. DAINA GLAVOI, Stambena arhitektura; Poslovne palae; Sakralna arhitektura, u: Arhitektura historicizma u Rijeci, kata log izlobe, (ur.) Daina Glavoi i dr., Rijeka, 2001., 118155, 196238, 328344. DAINA GLAVOI, Arhitektura historicizma u Rijeci, Zbornik 1. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb, 2004., 161166. NATAA IVANEVI, kole, Hoteli, u: Arhitektura historicizma u Rijeci, katalog izlobe, (ur.) Daina Glavoi i dr., Rijeka, 2001., 266290, 306326. KORALJKA VAHTAR-JURKOVI, Opatija: urbanistiki razvoj i perivojno nasljee, Rijeka, 2004. KATARINA HORVAT-LEVAJ, Od baroknog klasicizma do neo klasicizma: stilsko tipoloka transformacija stambene arhitek ture Dubrovnika izmeu 1780. i 1900. godine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), 6172. DUKO KEKEMET, Vicko Andri, arhitekt i konzervator (1793.1866.), Split, 1993. DUKO KEKEMET, Kulturna i umjetnika batina Dalmacije II, Split, 2004. VINICIJE B. LUPIS, Prilozi poznavanju batine upe dubro vake, u: upa dubrovaka III, (ur.) Stjepan osi, Dubrovnik, 2000., 102115. VINICIJE B. LUPIS, Arhitekt Lorenzo Vitelleschi i njegovo vri jeme, u: Lorenzo Vitelleschi: povijesno-statistike biljeke o dubrovakom okrugu, Dubrovnik, 2002., 551. VINICIJE B. LUPIS, Dubrovaki period djelovanja arhitekta i in enjera Nikole Nisetea, Peristil, 46 (2003.), 95104. JAGODA MARKOVI, ibenik, jugoistono proelje grada: pro jekt XIX. stoljea i njegova sudbina u XX. stoljeu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 21 (1997.), 127141. AMIR MUZAR, Kako se stvarala Opatija: prilozi povijesti naselja vanja grada i zdravstvenog turizma, u: Opatija, Katedra akav skog sabora, Opatija, 1998. NANA PALINI, Zgrade za kulturu i zabavu, u: Arhitektura historicizma u Rijeci, katalog izlobe, (ur.) Daina Glavoi i dr., Rijeka, 2001., 240264.

STANKO PIPLOVI, Ljetnikovac Garanjin u Divuljama, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 20 (1975.), 165188. STANKO PIPLOVI, Arhitekt Gianantonio Selva i klasicizam u Dalmaciji, Peristil, 1819 (1975.1976.), 117128. STANKO PIPLOVI, Djelovanje arhitekta B. Mazzolija u Dal maciji, Peristil, 20 (1977.), 99102. STANKO PIPLOVI, Graditeljstvo Trogira u 19. st., Split, 1996. STANKO PIPLOVI, Arhitekt Petar Pekota, Peristil, 30 (1987.), 155161. DARJA RADOVI MAHEI, Preobrazba Opatije 1882.1897.: poeci turistike arhitekture, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 26 (2002.), 132148. MARIJA STAGLII, Izgradnja Kneeve i Providurove palae u Zadru, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 28 (1980.), 7592; MARIJA STAGLII, Neostilska arhitektura u zadarskoj regiji, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 25 (1985.), 229258. MARIJA STAGLII, Rimski arhitekt Basilio Mazzoli pro fesor na zadarskom sveuilitu, Zadarska revija, 12 (1987.), 103106. MARIJA STAGLII, Graditeljstvo Zadra (1868.1918.), Za greb, 1988. MARIJA STAGLII, Klasicizam u Zadru, Zagreb, 1996. MARIJA STAGLII, Neostilska arhitektura u Dalmaciji, u: Historicizam u Hrvatskoj I. i II., katalog izlobe, (ur.) Vladimir Malekovi i dr., Zagreb, 2000., 230237 i 567579. BERISLAV VALUEK, Vila Angiolina u Opatiji, Opatija, 2005. LORENZO VITELESCHI, Povijesno-statistike biljeke o du brovakom okrugu, Dubrovnik, 2002. GORAN VUKOVI, Preobrazba Dubrovnika poetkom 19. sto ljea, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), 3560. IGOR IC, Rijeka: grad Svetog Vida, Rijeka, 1996.

Arhitektura i urbanizam 19. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj

VIKTOR AMBRU, Osijek na prijelazu u 20. stoljee, Peristil, 3132 (1988.1989.), 7182. VLADIMIR BEDENKO, Urbanistiki razvoj Krievaca do sredi ne 19. stoljea, u: Krievci grad i okolica, (ur.) arko Domljan, Zagreb, 1993., 7591. Bidermajer u Hrvatskoj 1815 1848., katalog izlobe, (ur.) Vladimir Malekovi, Zagreb, 1997. URICA CVITANOVI, Arhitekt Kuno Waidmann, Zagreb, 1969. Boll, (ur.) eljka orak, ivot umjetnosti, Zagreb, 2627 (1978.) ELJKA ORAK, Poeci Obrtne kole i vizualni identitet Zagre ba, katalog izlobe, Zagreb, 1980. ELJKA ORAK, Krematorij Mirogoj, Zagreb, 1987. ANA DEANOVI ELJKA ORAK, Zagrebaka katedrala, Zagreb, 1988. LELJA DOBRONI, Graditelji i izgradnja Zagreba u doba histo rijskih stilova, Zagreb, 1983.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 735

LELJA DOBRONI, Bartol Felbinger i zagrebaki graditelji nje gova doba, Zagreb, 1971. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Zagreb, 1995. 1, 1996. 2. MILJENKA FISCHER, Oblikovanje modernog grada, u: Krievci grad i okolica, (ur.) arko Domljan, Zagreb, 1993., 93101. SONJA GAINA, GRGUR MARKO IVANKOVI, Planovi i vedute Osijeka, katalog izlobe, Osijek, 1996. Historicizam u Hrvatskoj I i II, katalog izlobe, (ur.) Vladimir Male kovi, Zagreb, 2000. IVAN KAMPU, IGOR KARAMAN, Tisuljetni Zagreb, Za greb, 1994. Karlovac 1579.1979., zbornik, Karlovac, 1979. SNJEKA KNEEVI, Zagrebaka zelena potkova, Zagreb, 1996. SNJEKA KNEEVI, Urbanistiki razvoj gradova kontinental ne Hrvatske u 19. stoljeu, Zbornik 1. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, (ur.) Milan Pelc, Zagreb, 2004., 105116. Koprivnica: grad i spomenici, Zagreb, 1986. IVY LENTI KUGLI, Varadin nakon poara 1776., Zagreb, 1973. IVY LENTI KUGLI, Varadin: povijesna urbana cjelina grada, Zagreb, 1977. IVO MAROEVI, Sisak: grad i graditeljstvo, Sisak, 1998. IVO MAROEVI, Arhitektura i urbanizam u Hrvatskoj u prvoj polovini 19. stoljea, u: Hrvatski narodni preporod, katalog izlobe, Zagreb, 1985., 169175. OLGA MARUEVSKI, Poslovna zgrada: tema 19. stoljea, ovjek i prostor, 360 (1983.), 30. OLGA MARUEVSKI, Iso Krnjavi kao graditelj: izgradnja i ob nova obrazovnih, kulturnih i umjetnikih objekata u Hrvat skoj, Zagreb, 1986. OLGA MARUEVSKI, SONJA JURKOVI, Maksimir, Zagreb, 1992. OLGA MARUEVSKI, kolski forum Ise Krnjavog, Zagreb, 1992. OLGA MARUEVSKI, Krievci u 19. stoljeu, u: Krievci grad i okolica, (ur.) arko Domljan, Zagreb, 1993., 5172. OLGA MARUEVSKI, Arhitektonsko-urbanistike veze Zagreba i Bea na prijelomu stoljea, u: Fin de sicle Be Zagreb, (ur.) Damir Barbari, Zagreb, 1997., 197228. KOS MORAVNSZKY, Competing Visions: Aesthetic Inventi on and Social Imagination in Central European Architecture 1867-1918, Cambridge Massachusetts, 1998. MARTIN PILAR, JANKO HOLJAC, Hrvatski graevinski obli ci, Zagreb, 1904.1909. DARJA RADOVI MAHEI, Prostorni razvoj Poege u 19. i 20. stoljeu, u: Kulturna batina Poege i Poetine, (ur.) Natalija erti, Poega, 2004., 144163. BOJANA ITAROCI, MLADEN ITAROCI, Gradski peri voji Hrvatske u 19. stoljeu: javna perivojna arhitektura hrvat skih gradova u europskom kontekstu, Zagreb, 2004. Shaping the Great City: Modern Architecture in Central Europe 18901937, katalog izlobe, (ur.) Eve Blau, Monika Platzer, Mn chenLondonNew York, 1999. Virovitiki zbornik 1234.1984., Virovitica, 1986. BOENA VRANJE OLJAN, Stanovnitvo gradova Banske Hr vatske na prijelazu stoljea, Zagreb, 1991.

Likovne umjetnosti i umjetniki obrt u 19. stoljeu

NIKOLA ALBANEE, Vjekoslav Karas. Opus u kontekstu vre mena i prostora, u: Vjekoslav Karas: retrospektivna izloba, kata log izlobe, Zagreb, 2001.2002. LJUBO BABI, Umjetnost kod Hrvata u XIX. stoljeu, Zagreb, 1934. BRANKA BALEN, Josip Franjo Mcke (1821.1883.), Osijek Zagreb, 2000. Geschichte der Bildenden Kunst in sterreich: 19. Jahrhundert, sv. 5, (ur.) Gerbert Frodl, Be, 2002. MARINA BREGOVAC PISK, Ferdinand Quiquerez (1845. 1893.), katalog izlobe, Zagreb, 1995. ELJKA ORAK, Poeci Obrtne kole i vizualni identitet Zagre ba, katalog izlobe, Zagreb, 1980. GRGO GAMULIN, Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljea, Zagreb, 1995. MIROSLAV GAPAROVI, Slikarstvo u doba historicizma u Hrvatskoj, u: Historicizam u Hrvatskoj, katalog izlobe, MUO, Zagreb, 2000., 313327. DAINA GLAVOI, Djela kipara Ivana Rendia na Kozali i Tr satu, u: Kozala: monografija o rijekom komunalnom groblju i o kulturi pokapanja u Rijeci u povodu 130 godina voenja njegovih knjiga ukopa, Rijeka, 2002., 94115. MIRJANA GROSS, AGNEZA SZABO, Prema hrvatskom graan skom drutvu: drutveni razvoj u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji ezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljea, Zagreb, 1992. Hrvatski narodni preporod 1790.1848.: Hrvatska u vrijeme Ilirskog pokreta, katalog izlobe, Zagreb, 1985. KRUNOSLAV KAMENOV, Mnchen i hrvatski slikari druge polovice XIX. stoljea, u: HrvatskaMaarskaEuropa: stoljetne likovno-umjetnike veze, (ur.) Jadranka Damjanov, Zagreb, 2000., 160169. DUKO KEKEMET, Ivan Rendi, Supetar, 1969. IRENA KRAEVAC, Jakov Bizjak, kipar i pozlatar, katalog izlobe, Muzeji Hrvatskog zagorja, Gornja Stubica, 12.10. 20.11.2006. IRENA KRAEVAC, Skulptura i oltari akovake katedrale u kon tekstu sakralne umjetnosti 19. stoljea, u: Zbornik meunarod nog znanstvenog skupa Josip Juraj Stossmayer povodom 190. obljetnice roenja i 100. obljetnice smrti, HAZU, Zagreb i akovo, Zbornik radova, HAZU, Zagreb, 2006., 453466. IRENA KRAEVAC, Tirolska sakralna skulptura i oltari na pri jelazu 19. u 20. stoljee u sjevernoj Hrvatskoj, u: Anali Galerije Antuna Augustinia, XXVI (2006.), br. 26, Klanjec, 2007. 334. IRENA KRAEVAC, PETAR PRELOG, LJILJANA KOLE NIK, Akademija likovnih umjetnosti u Mnchenu i hrvatsko slikarstvo / Akademie der Bildenden Knste in Mnchen und die kroatische Malerei, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2008. VERA KRUI-UCHYTIL, Vlaho Bukovac: ivot i djelo, Za greb, 1968.

736 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja

VERA KRUI-UCHYTIL, Medovi, monografija, Grafiki za vod Hrvatske, Zagreb, 1978. VERA KRUI-UCHYTIL, Bukovac, Globus, Zagreb, 2001. ISO KRNJAVI, Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje do ba, Hrvatsko kolo, knjiga I, 2005. (Ponovljeno u: Iso Krnjavi, Zapisci iza kulisa hrvatske politike, Mladost, Zagreb, 1986.). Bidermajer u Hrvatskoj 1815.1848., katalog izlobe, (ur.) Vladimir Malekovi, Zagreb, 1997. Historicizam u Hrvatskoj I. i II., katalog izlobe, (ur.) Vladimir Ma lekovi i dr., Zagreb, 2000. OLGA MARUEVSKI, Iso Krnjavi kao graditelj. Izgradja i ob nova obrazovnih, kulturnih i umjetnikih objekata u Hrvat skoj, DPUH, Zagreb, 1986. OLGA MARUEVSKI, Iso Krnjavi: kultura i politika na zidovi ma palae u Opatikoj 10, Zagreb, 2002. OLGA MARUEVSKI, Drutvo umjetnosti 1868.1872.1941., DPUH, Zagreb, 2004. Na muzeum, zbornik radova znanstvenog skupa 50 godina od utemeljenja hrvatskog Narodnog muzeja u Zagrebu 1846. 1996., Zagreb, 1998., 8592. IVO PETRICIOLI, Franjo Salghetti-Drioli, Zadar, 2003. SNJEANA PINTARI, Oton Ivekovi, katalog izlobe, Umjet niki paviljon, Zagreb, 1995.1996. MARIJANA SCHNEIDER, Historijsko slikarstvo u Hrvatskoj, katalog izlobe, Zagreb, 1969. MARIJANA SCHNEIDER, Slikar Ivan Zasche (1825.1863.), Zagreb, 1975. ANKA SIMI-BULAT, Vjekoslav Karas, Zagreb, 1958. Sli karstvo XIX. stoljea u Hrvatskoj, katalog izlobe, Zagreb, 1961. Menci Clement Crni, katalog izlobe, (ur.) Boena urina, Zagreb, 1990.1991. BOENA URINA, Menci Clement Crni, katalog izlobe, Umjetniki paviljon, Zagreb, 1990.1991. OTO VAJCER, Adolf Waldinger: 1843.1904., Zagreb, 1982. OTO VAJCER, Domai i strani slikari XVIII. i XIX. stoljea u Galeriji likovnih umjetnosti Osijek, Osjek, 1987.1988. VINKO ZLAMALIK, Bela iko Sesija, zaetnik simbolizma u Hrvatskoj, DPUH, Zagreb, 1984.

of the 20th Century 19001925, Daina Glavoi (ur.), Moderna galerija Rijeka, 1998. (katalog izlobe). VINKO BRAJEVI KOSTA STRAJNI, Misli o uvanju dal matinske arhitekture, Novo doba, Split, 1931. ULRICH CONRADS, Programi i manifesti arhitekture XX. sto ljea (ur. dopunjenog hrv. izdanja: Kreimir Rogina), Psefiz ma, Zagreb, 1997. ELJKA ORAK, U funkciji znaka. Drago Ibler i hrvatska arhi tektura izmeu dva rata, Institut za povijest umjetnosti, Za greb, 1981. ELJKA ORAK ANDRIJA MUTNJAKOVI, Arhitektura, u: Kritika retrospektiva Zemlja, 6. zagrebaki salon, Zagreb, 1971. (katalog izlobe). ARKO DOMLJAN, Poslijeratna arhitektura u Hrvatskoj, ivot umjetnosti, 10, Zagreb, 1969., 345. ARKO DOMLJAN, Arhitektura 20. stoljea u Hrvatskoj, u: Arhitektutra 20. vijeka, Umjetnost na tlu Jugoslavije, Beograd ZagrebMostar, 1986., 3246. STJEPAN GOMBO, Moderna arhitektura u Hrvatskoj, u: Jugoslavija, 11, Beograd, 1955., 102107. VERA HORVAT-PINTARI, Vjenceslav Richter, Grafiki za vod Hrvatske, Zagreb, 1970. RADOVAN, IVANEVI, Za Zagreb (suprotiva mnogim), Dru tvo povjesniara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 2001. DUKO KEKEMET, Stambena arhitektura u Splitu u razdo blju izmeu dva svjetska rata, Arhitektura, 208210, Zagreb, 1989.1991., 2527. ZDENKO KOLACIO, Vizije i ostvarenja, Mladost, Zagreb, 1978. MIROSLAV KRLEA, Sluaj arhitekta Iblera, Knjievnik, 2, Za greb, 1939., 170173. ALEKSANDER LASLO, Die Loos-Schule in Kroatien, u: Adolf Loos, Graphische Sammlung Albertina, Historisches Museum der Stadt Wien, Be, 1989., 307327. (katalog izlobe). ALEKSANDER LASLO, Zagreb 19231937, u: Shaping the Great City. Modern Architecture in Central Europe 18901937, Eve BlauMonika Platzer (ur.), Prestel, MunichLondonNew York, 1999. (katalog izlobe). ALEKSANDER LASLO, Lica moderniteta 1898.1918.: zagre baka arhitektura secesijske epohe, u: Secesija u Hrvatskoj, Mi roslav Gaparovi i Anelka Gali (ur.), Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2003., katalog izlobe, 2241. IVO MAROEVI, Arhitektura 1970-ih godina u Hrvatskoj. Pro blemi, pojave i tendencije, 17. zagrebaki salon retrospekti va, Zagreb, 1982. (katalog izlobe). IVO MAROEVI, Kronika zagrebake arhitekture 19811991, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2002. OLGA MARUEVSKI, Od Manduevca do Trga Republike, Drutvo povjesniara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1987. OLGA MARUEVSKI, Arhitektonsko-urbanistike veze Zagreba i Bea na prijelomu stoljea, u: Fin de sicle Zagreb Be, Damir Barbari (ur.), kolska knjiga, Zagreb, 1997., 197229. Moderna arhitektura Rijeke. Arhitektura i urbanizam meuratne Rijeke 1918.1945. / LArchitettura e urbanistica a Fiume nel periodo fra le due guerre 1918-1945, Berislav Valuek (ur.), Moderna galerija Rijeka, 1996. (katalog izlobe).

Arhitektura i urbanizam 20. stoljea

Arhitekt Viktor Kovai, ivot i djelo. Zbornik Znanstvenog skupa 1994., Miroslav Begovi (ur.), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb, 2003. Arhitekti lanovi JAZU, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 437, Zagreb, 1991. Arhitektonski fakultet 1919/1920 1999/2000. Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, Sveuilite u Zagrebu, Arhite konski fakultet, Zagreb, 2000. Arhitektura secesije u Rijeci. Arhitektura i urbanizam poetka 20. stoljea 1900.1925. / Architecture and Town Planning at the Begining

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 737

ANDRIJA MUTNJAKOVI, Arhitektonski odjel, u: Spomenica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Povodom 50.-godinjice njenog osnutka (1907/08 1957/58), Izdanje Akademije likov nih umjetnosti u Zagrebu, 1958., 5860. Osjeka arhitektura 1918.1945., Julijo Martini i Dubravka Hacke nberger (ur.), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetniki rad u Osijeku, ZagrebOsijek, 2006. IVAN OTRI, Stambena arhitektura u Zadru zone iskoraka (1924.1942, 1945.1990.), Arhitektura, 208210, Zagreb, 1989.1990., 1923. MARTIN PILAR i JANKO HOLJAC, Hrvatski graevni oblici, Zagreb, 1905.1909. (pretisak: Nakus i Hrvatska potanska banka, SamoborZagreb, 2005.). STJEPAN PLANI, (ur.), Problemi savremene arhitekture, Za greb, 1932. (2. izd. Psefizma, Zagreb, 1996.). STJEPAN PLANI, 50 godina arhitekture u Hrvatskoj, Knjievnik, 2, Zagreb, 1939., 4964. Pola vijeka hrvatske umjetnosti, Hrvatsko drutvo umjetnosti, Za greb, 1938.1939. (katalog izlobe). VLADIMIR POTONJAK, Arhitektura u Hrvatskoj 18881938., Graevinski vjesnik, Zagreb, 1939., 45, 4979. TOMISLAV PREMERL, Hrvatska moderna arhitektura izmeu dva rata. Nova tradicija, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Za greb, 1989. TOMISLAV, PREMERL, Zagreb grad moderne arhitekture, Du rieux, Zagreb, 2003. DARJA RADOVI MAHEI, Socijalno stanovanje meurat nog Zagreba / Social Housing in Zagreb between the Wars, Horetzky, Zagreb, 2002. DARJA RADOVI MAHEI, Likovni red u hrvatskoj arhitektu ri pedesetih godina, Arhitektura, 215, Zagreb, 2003., 138148. DARJA RADOVI MAHEI, Moderna arhitektura u Hrvat skoj 1930-ih / Modern Architecture in Croatia 1930s, Institut za povijest umjetnosti i kolska knjiga, Zagreb, 2007. BOGDAN RAJAKOVAC, Naa arhitektura, u: (ur.) Josip Grubi i, Jugoslavenski nacionalni album, Zagreb, 1933., 5152. ANTONIO RUBBI, Stambena arhitektura u Puli od poetka stoljea do danas, Arhitektura, 208210, Zagreb, 1989.1990., 3336. ANTONIO RUBBI, Moderna i postmoderna arhitektura u Istri, Habitat, Rovinj, 2000. KOSTA STRAJNI, Dubrovnik bez maske: uzaludni napori i te ka razoaranja, pieva naklada, Dubrovnik, 1930. ZDENKO STRII, O stanovanju. Arhitektonsko projektiranje, Biblioteka Psefizma, Zagreb, 1997. (1. izd., 1952., 1956.). ARIANA TULHOFER, Sportska arhitektura u Zagrebu, Nakla da Juri Arhitektonski fakultet, Zagreb, 2005. DAROVAN TUEK, Arhitektonski natjeaji u Splitu 19181941., Drutvo arhitekata Splita, Split, 1994. DAROVAN TUEK, Arhitektonski natjeaji u Splitu 19451995., Drutvo arhitekata Splita i Graevinski fakultet Sveuilita u Splitu, Split, 1994. DARKO VENTURINI, Arhitektonski projektni zavod prilog poslijeratnoj hrvatskoj arhitekturi, Zagreb, 1982. ZVONIMIR VRKLJAN, Sjeanja, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 1995.

Suvremena periodika:
Viesti Drutva ininira i arhitekata, 1878.1914. ivot, 1900. Tehniki list, 1919.1941. Arhitektura, Ljubljana, 1931.1934. Graevinski vjesnik, Zagreb, 1932.1941. ovjek i prostor, Zagreb, od 1954. Arhitektura, Zagreb, od 1947.

Tematski brojevi asopisa:

Hrvatska meuratna arhitektura, Arhitektura, 156157, Zagreb, 1976. Individualno stanovanje, Arhitektura, 186188, Zagreb, 1983. 1984. CIAM, Arhitektura, 189195, Zagreb, 1984.1985. Arhitektura u Hrvatskoj 19451985, Arhitektura, 196199, Za greb, 1986. Zagreb-retro, Arhitektura, 200203, Zagreb, 1987. CROATIA XIX. meunarodni kongres arhitekata, Barcelona 96, ovjek i prostor, posebno izdanje, Zagreb, lipanj 1996. Neven egvi, Arhitektura, 216, Zagreb, 2004. Ivan Viti, Arhitektura, 217, Zagreb, 2005.

Kiparstvo 20. stoljea

ANA ADAMEC, Hrvatsko kiparstvo na prijelazu stoljea, Zagreb, 1999. LJUBO BABI, Umjetnost kod Hrvata, Zagreb, 1943. BOIDAR GAGRO, Hrvatska skulptura graanskog perioda, u: Jugoslovenska skulptura 1870-1950, katalog izlobe, Beograd 1975., 33-41. GRGO GAMULIN, Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljea, Za greb, 1999. DUKO KEKEMET, Ivan Metrovi, Zagreb Ljubljana, 1970. ELIMIR KOEVI, Ivan Koari, Zagreb, 1996. IRENA KRAEVAC, Ivan Metrovi i secesija. Be Mnchen Prag 1900. 1910., Zagreb, 2002. MIROSLAV KRLEA, Augustini, Zagreb, 1976. VLADIMIR MALEKOVI, Kosta Angeli Radovani, Zagreb, 1981. ZDENKA MARKOVI, Frange Mihanovi, Zagreb, 1954. TONKO MAROEVI, Kiparstvo u 19. i 20. stoljeu, u: Tisuu godina hrvatskog kiparstva, Zagreb, 1997., 293-344. TONKO MAROEVI, Vojin Baki, Zagreb, 1998. JASIA REICHARDT, RADOVAN IVANEVI, Duan Da monja, Zagreb, 2001. IVE IMAT BANOV, ime Vulas, Zagreb, 2009. IVE IMAT BANOV, Robert Frange Mihanovi: prilog povijesti modernoga hrvatskoga kiparstva, Zagreb, 2005.

738 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja

Slikarstvo pred izazovima novoga stoljea Secesija i Hrvatski salon 1898. Simbolizam druge secesije i Drutvo Meduli Slikarstvo minhenskoga kruga Proljetni salon Umjetniki krug oko asopisa Zenit Realizmi dvadesetih godina Kritiki realizam i grupa Zemlja Grupa trojice i na likovni izraz Koloristiki intimizam, ekspresionizam boje, nad reali zam
AIDA ABADI HODI, Omer Mujadi, katalog izlobe, Za greb, 2002. LJUBO BABI, Hrvatski slikari od impresionizma do danas, Hrvatsko kolo, X (1929.), 177193. DORIS BARIEVI, Proljetni salon, u: 60 godina slikarstva i kiparstva u Hrvatskoj, katalog izlobe, Zagreb, 1961., 1517. DIMITRIJE BAIEVI, Sava umanovi: ivot i umjetnost, Za greb, 1960. AZRA BEGI, Karlo Miji, katalog izlobe, SarajevoZagreb, 1983. SONJA BRISKI UZELAC, Visual Arts in the Avant-gardes between the Two Wars, u: Impossible Histories: Historical Avant-gardes, Neo-avant-gardes, and Post-avant-gardes in Yugoslavia, 1918 1991, (ur.) Dubravka Djuri i Miko uvakovi, Cambridge London, 2003., 122169. VLADO BUANI, Josip Seissel, Bol, 1989. JOSIP DEPOLO, Zemlja 19291935, u: Nadrealizam. Socijalna umetnost. 19291950., katalog izlobe, Beograd, 1969: 3650. MILIVOJ DEMAN, Nae tenje, Hrvatski salon, Zagreb, 1898., 89. SMILJKA DOMAC CERAJ, Tomislav Krizman, katalog izlobe, Zagreb,1995. BOIDAR GAGRO, Slikarstvo Proljetnog salona 1916.1928., ivot umjetnosti, 2 (1966.), 4654. BOIDAR GAGRO, Zemlja naspram europske umjetnosti izme u dva rata, ivot umjetnosti, 11/12 (1970.), 2532. BOIDAR GAGRO, Zemlja izmeu uzroka i posljedice, u: Kritika retrospektiva Zemlja, katalog izlobe, Zagreb, 1971., 710. BOIDAR GAGRO, Putevi modernosti u hrvatskom slikarstvu, u: Poeci jugoslovenskog modernog slikarstva 1900.1920., katalog izlobe, Beograd, 1972., 3445. BOIDAR GAGRO, Slikarstvo Minhenskog kruga, katalog izlo be, Zagreb, 1973. GRGO GAMULIN, Hrvatsko slikarstvo XX. stoljea, sv. 1, Za greb, 1987. GRGO GAMULIN, Hrvatsko slikarstvo XX. stoljea, sv. 2, Za greb, 1988. GRGO GAMULIN, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee, Zagreb, 1995. JASNA GALJER, Likovna kritika u povodu Hrvatskog salona, u: Hrvatski salon, 1898., katalog izlobe, Zagreb, 1998., 3748.

MIROSLAV GAPAROVI, Plenerizam simbolizam slikar stvo secesije, u: Secesija u Hrvatskoj, katalog izlobe, Zagreb, 2003., 114125. DARKO GLAVAN, Svjetlost i samoa: Kljuni ciklusi u stvarala tvu Antuna Motike, u: Antun Motika, katalog izlobe, Zagreb, 2002., 1135. ELJKO GRUM, Zlatko ulenti, Zagreb, 1974. VERA HORVAT-PINTARI, Josip Seissel Jo Klek, katalog izlobe, Zagreb, 1978. VERA HORVAT-PINTARI, Miroslav Kraljevi, Zagreb, 1985. RADOVAN IVANEVI, Edo Kovaevi, Zagreb, 1984. Josip Rai, Miroslav Kraljevi 1885.1985., katalog izlobe, Zagreb, 1985. BORIS KELEMEN, GRGO GAMULIN, Oskar Herman, Za greb, 1978. MIROSLAV KRLEA, Marginalije uz slike Petra Dobrovia, Savremenik, 4 (1921.), 193205. VERA KRUI-UCHYTIL, Vlaho Bukovac: ivot i djelo, Za greb, 1968. VERA KRUI-UCHYTIL, Mato Celestin Medovi, Zagreb, 1978. VERA KRUI-UCHYTIL, Likovni opus u Nacionalnoj i sve uilinoj knjinici, u: Secesija u Hrvatskoj, katalog izlobe, Za greb, 2003., 107113. ZVONKO MAKOVI, Ignjat Job, katalog izlobe, Zagreb, 1997. ZVONKO MAKOVI, Vilko Gecan, Zagreb, 1997. Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti, (ur.) Zvonko Ma kovi i Ana Medi, katalog izlobe, Zagreb, 2007. VLADIMIR MALEKOVI, DARKO SCHNEIDER, s predgo vorom Miroslava KRLEE, Krsto Hegedui, Zagreb, 1974. VLADIMIR MALEKOVI, Grupa Trojice, katalog izlobe, Za greb, 1976. VLADIMIR MALEKOVI, Ekspresionizam i hrvatsko slikarstvo, katalog izlobe, Zagreb, 1980. VLADIMIR MALEKOVI, Kubizam i hrvatsko slikarstvo, kata log izlobe, Zagreb, 1981. VLADIMIR MALEKOVI, Secesija u Hrvatskoj ili nagovor na individualnu slobodu stvaranja, u: Stilovi i tendencije u hrvatskoj umjetnosti XX. stoljea, Zagreb, 1999., 979. VLADIMIR MALEKOVI, Secesija u hrvatskoj likovnoj umjet nosti, u: Secesija u Hrvatskoj, katalog izlobe, Zagreb, 2003., 921. TONKO MAROEVI, Ernest Tomaevi, katalog izlobe, Za greb, 1979. TONKO MAROEVI, Vladimir Varlaj, katalog izlobe, Zagreb, 1993. TONKO MAROEVI, Hrvatski salon: i institucija i provokacija, u: Hrvatski salon, 1898, katalog izlobe, Zagreb, 1998., 2935. TONKO MAROEVI, Marino Tartaglia, katalog izlobe, Za greb, 2003. OLGA MARUEVSKI, Drutvo umjetnosti 1868.1879.1941., Zagreb, 2004.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 739

MATKO METROVI, Socijalne tendencije, u: 60. godina slikarstva i kiparstva u Hrvatskoj, katalog izlobe, Zagreb, 1961., 1922. VESNA NOVAK, Poetak stoljea, u: 60 godina slikarstva i kipar stva u Hrvatskoj, katalog izlobe, Zagreb, 1961., 1114. VESNA NOVAK OTRI, Drutvo hrvatskih umjetnika Medu li, katalog izlobe, Zagreb, 1962. MATKO PEI, Josip Rai, Zagreb, 1985. IVO PILAR, Secesija, Vijenac, 35, 540541: 36, 555557; 37, 570 575; 38, 590591; 39, 603605 (1898.). RASTKO PETROVI, Sava umanovi i estetika suvie stvarnog u novoj umetnosti, Savremenik, 3 (1921.), 183184. SNJEANA PINTARI, Oton Ivekovi, katalog izlobe, Zagreb, 1995. PETAR PRELOG, Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23 (1999.), 189198. PETAR PRELOG, Prilog poznavanju geneze Proljetnog salona, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 27 (2003.), 255263. PETAR PRELOG, Proljetni salon 1916.1928., katalog izlobe, Zagreb, 2007. GUIDO QUIEN, Marijan Trepe, katalog izlobe, Zagreb, 1975. BISERKA RAUTER PLANI, Juraj Plani, Zagreb, 2004. IVANKA REBERSKI, Kamilo Ruika u kontekstu hrvatskog sli karstva izmeu dva rata, ivot umjetnosti, 39/40 (1985.), 1324. IVANKA REBERSKI, Zemlja u rijei i vremenu, ivot umjetnosti, 11/12 (1970.), 3379. IVANKA REBERSKI, Oton Postrunik: u znaku likovne preo brazbe, Zagreb, 1987. IVANKA REBERSKI, Europski doprinos Ive Reeka: prako-pa rika faza (19191928), Radovi instituta za povijest umjetnosti, 12/13 (1989.), 315324. IVANKA REBERSKI, Hrvatsko slikarstvo dvadesetih godina u kontekstu europskih tendencija novog realizma, Peristil, 31/32 (1989.), 337340. IVANKA REBERSKI, Mediteranska komponenta realizma dva desetih godina u hrvatskom slikarstvu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 33 (1992.), 617630. IVANKA REBERSKI, Realizmi dvadesetih godina u hrvatskom slikarstvu: magino, klasino, objektivno, Zagreb, 1997. IVANKA REBERSKI, Raanje hrvatske moderne 1898. godine, u: Hrvatski salon 1898., katalog izlobe, Zagreb, 1998., 1328. IVANKA REBERSKI, Ivo Reek: realizam kao slikarska konstan ta, Zagreb/Varadin, 2001. ZDENKO RUS, Marijan Detoni, katalog izlobe, Zagreb, 1987. ZDENKO RUS, Josip Rai retrospektiva, katalog izlobe, Za greb, 2008. ARTUR SCHNEIDER, Miroslav Kraljevi, Zagreb, 1918. DARKO SCHNEIDER, eljko Hegedui, katalog izlobe, Za greb, 1999. DARKO SCHNEIDER, Nigredo i albedo Antuna Motike, u: Antun Motika, katalog izlobe, Zagreb, 2002., 235256. ANKA SIMI-BULAT, Na prijelomu stoljea, u: 60 godina sli karstva i kiparstva u Hrvatskoj, katalog izlobe, Zagreb, 1961., 710.

IRINA SUBOTI, Zenit i avangarda 20-ih godina, katalog izlo be, Beograd, 1983. MARIJAN SUSOVSKI, Josip Seissel, katalog izlobe, Zagreb, 1997. DARKO IMII, From Zenit to Mental Space: Avant-garde, Neo-avant-garde, and Post-avant-garde Magazines and Bo oks in Yugoslavia, 19211987, u: Impossible Histories: Historical Avant-gardes, Neo-avant-gardes, and Post-avant-gardes in Yugoslavia, 19181991, (ur.) Dubravka Djuri i Miko uvakovi, CambridgeLondon, 2003., 294330. ANTUN BRANKO IMI, Konstruktivno slikarstvo, Savremenik, 3(1921)., 184185. MLADENKA OLMAN, eljko Hegedui: Slike, crtei, grafike 1931.1971., katalog izlobe, Zagreb, 1971. MLADENKA OLMAN, Krsto Hegedui, katalog izlobe, Za greb, 1973. BOENA URINA, Menci Clement Crni, katalog izlobe, Za greb, 1990. ZDENKO TONKOVI, Grupa hrvatskih umjetnika 1936. 1939., katalog izlobe, Zagreb, 1978. ZDENKO TONKOVI, Milan Steiner, katalog izlobe, Zagreb, 1987. ZDENKO TONKOVI, Vladimir Beci, Zagreb, 1988. Trea decenija: Konstruktivno slikarstvo, katalog izlobe, (ur.) Mio drag B. Proti, Beograd, 1967. JELENA USKOKOVI, Ljubo Babi, katalog izlobe, Zagreb, 1976. JELENA USKOKOVI, Mirko Raki, Zagreb, 1979. Prodori avangarde u hrvatsku umjetnost prve polovice 20. stoljea, (ur.) Jadranka Vinterhalter, katalog izlobe, Zagreb, 2007. JOSIP VRANI, Prvo razdoblje Proljetnog salona i rani ekspre sionizam u hrvatskoj likovnoj umjetnosti (1916.1919.), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, (1974.), 177188. JOSIP VRANI, Milivoj Uzelac, Zagreb, 1991. IGOR ZIDI, Emanuel Vidovi, katalog izlobe, Zagreb, 1971. IGOR ZIDI, Slikari istog oka neke tenje u hrvatskom sli karstvu etvrtog desetljea, u: Jugoslovenska umetnost XX veka: etvrta decenija: ekspresionizam boje kolorizam poetski realizam intimizam koloristiki realizam, katalog izlobe, Beograd, 1971., 3751. IGOR ZIDI, Slikarstvo, grafika, crte, u: Kritika retrospektiva Zemlja, katalog izlobe, Zagreb, 1971., 13121. IGOR ZIDI, Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost, katalog izlobe, Zagreb, 1972. IGOR ZIDI, Jerolim Mie, katalog izlobe, ZagrebSplit, 1990. VINKO ZLAMALIK, Bela iko Sesija, Zagreb, 1984.

Slikarstvo i grafika druge polovice 20. stoljea

JAGOR BUAN, Albert Kinert, Zagreb, 2002. VLADIMIR CRNKOVI, Umjetnost Hlebinske kole, Zagreb, 2005.

740 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja

JERKO DENEGRI, Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj 2: geome trijske tendencije u hrvatskoj umjetnosti, Split, 1985. GRGO GAMULIN, Ordan Petlevski, Zagreb, 1990. MICHAEL GIBSON, Edo Murti, Zagreb, 1989. ZVONKO MAKOVI, utej crtei, Zagreb, 1981. ZVONKO MAKOVI, Nova slika. Hrvatsko slikarstvo osamde setih godina, ivot umjetnosti, 33/34 (1982.), 720. ZVONKO MAKOVI, Julije Knifer, Zagreb, 2002. TONKO MAROEVI, Boris Buan, Zagreb, 1984. TONKO MAROEVI, Nives Kavuri-Kurtovi, Zagreb, 1986. TONKO MAROEVI, Slikanje i slikama predgovaranje, Zagreb, 2006. PETAR PRELOG, Matko Veki, Zaprei, 2005. ZDENKO RUS, Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj 1: slikarstvo, egzistencija, apstrakcija, Split, 1985. ZDENKO RUS, Postojanost figurativnog 1950-1987, katalog izlobe, Zagreb, 1987. ZDENKO RUS, Kraj stoljea, kraj slikarstva? Hrvatsko slikarstvo u devedesetim godinama, katalog izlobe, Zagreb, 2005. ZDENKO TONKOVI, Oton Gliha, Zagreb, 2002. ZDENKO TONKOVI, Vanita, Zagreb, 2004. IGOR ZIDI, Apstrahiranje predmetnosti i oblici apstrakcije u hrvatskom slikarstvu 1951-1968, ivot umjetnosti, 7/8 (1968.), 51-91. IGOR ZIDI, Miljenko Stani, Zagreb, 1979.

ZDENKO RUS, Apstraktne tendencije u Hrvatskoj 1951-1961.: kritika retrospektiva, katalog izlobe, Zagreb, 1981. BRANKA STIPANI, Ivo Gattin, katalog izlobe, Zagreb, 1992. BRANKA STIPANI, Rijei i Slike/Words&Images, Zagreb, 1995. MIKO UVAKOVI, Pojmovnik suvremene umjetnosti, Za greb, 2005. Umjetnost pedesetih, (ur.) Zvonko Makovi, Iva Rada Jankovi, kata log izlobe, Zagreb, 2004.

Sloene strukture suvremene umjetnike prakse od 80-ih godina do danas

BOO BEK (ur.), U susret Muzeju suvremene umjetnosti, katalog izlobe, Zagreb, MTM & GGZ, 1986. NADA BERO (ur.), Dalibor Martinis Brain-Storm, katalog izlobe, Zagreb, MSU, 1998. NADA BERO, Melankolija Weekend Arta u pretpolitinom vre menu, ivot umjetnosti, 63 (2000.), 2231. SONJA BRISKI-UZELAC, Kultura slikarskog originala u doba beskrajnog umnoavanja slika, u: Slika i objekt. Zbirka suvremene umjetnosti Filip Trade, katalog izlobe, (ur.) Kreimir Pur gar, Zagreb, Filip Trade, 2004., 5365. MARKITA FRANULI, Poletova fotografija deset godina ka snije, ivot umjetnosti, 45/46 (1989.), 4153.

EXAT 51 Radikalni enformel Gorgona Nove tendencije Konceptualna umjetnost

JERKO DENEGRI, Umjetnost konstruktivnog pristupa. EXAT 51 i Nove tendencije, Zagreb, 2004. JERKO DENEGRI, Prilozi za drugu liniju. Kronika jednog kriti arskog zalaganja, Zagreb, 2003. JEA DENEGRI I ELIMIR KOEVI, EXAT 51 (1951.1956.), Zagreb, 1979. EXAT 51 & New Tendencies: Avant-garde and International events in Croatian art int he 1950s and 1960s, (ur.) Marijan Susovski, katalog izlobe, Cascais, 2001. Grupa estorice autora, (ur.) Janka Vukmir, Zagreb, 1998. Inovacije u Hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina, (ur.) Marijan Susuovski, katalog izlobe, Zagreb, 1982. Jugoslavenska umjetnost este decenije, katalog izlobe, Beograd, 1980. MATKO METROVI, Od pojedinanog opem, Zagreb, 1965. The Misfits: Coneptual Strategies in Croatian Contemporary Art, (ur.) Tihomir Milovac, katalog izlobe, Zagreb, 2002. Nineteen-Ffities: Art and Idelogy in a Devided Europe, (ur.) Ljiljana Kolenik, Conference Proceedings, Zagreb, 2004. Nova umjetnika praksa u Jugoslaviji 1966.-1978., (ur.) Marijan Su sosvski, katalog izlobe, Zagreb, 1978. ZDENKO RUS, Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj 1. Slikarstvo, egzistencija, apstrakcija, Split, 1985.

ELIMIR KOEVI, Fotografska slika, Zagreb, kolska knjiga, 2000. LEONIDA KOVA, Edita Schubert, Zagreb, Horetzky, 2001. LEONIDA KOVA, Ispriati priu, u: Ispriati priu, katalog izlobe, (ur.) Marija Gattin i dr., Zagreb, MSU, 2001. SANDRA KRII ROBAN, Sanja Ivekovi, dokumentacija o au torici, Soros Centar za suvremenu umjetnost, Zagreb, 1994. SANDRA KRII ROBAN, Godinji katalog galerije <krii ro ban> 2004./2005., Zagreb, 2006. SANDRA KRII ROBAN, Mladen Stilinovi. 63 Meter Schmerz / 63 Meters of Pain, u: Camera Austria, 93 (2006.), 3040. ZVONKO MAKOVI, Nove pojave u hrvatskom slikarstvu, ka talog izlobe, (ur.) Ljerka ibenik, Zagreb, Galerija Nova, 1980. ZVONKO MAKOVI, Druga skulptura, katalog izlobe, (ur.) Ljerka ibenik, Zagreb, Galerija Nova, 1981. ZVONKO MAKOVI, Nova slika. Hrvatsko slikarstvo osamde setih godina, ivot umjetnosti, 33/34 (1982.), 720. GIANFRANCO MARANIELLO (ur.), Art in Europe 1990-2000, Milano, Skira, 2002. ROXANA MARCOCI, Here Tomorrow, katalog izlobe, (ur. R. Marcoci, Jadranka Vinterhalter), Zagreb, MSU, 2002. DAVOR MATIEVI, Dalibor Martinis instalacije i video vrpce, katalog izlobe, Zagreb, MSU, 1990. DAVOR MATIEVI, Fotografija u Hrvatskoj od 1950. do da nas, u: Fotografija u Hrvatskoj od 1950. do danas, katalog izlo be, (ur.) Mira Gattin i dr., Zagreb, MSU, 1997.

Odabrana literatura uz pojedina poglavlja 741

TIHOMIR MILOVAC (ur.), Martinis. Between Surfaces, katalog izlobe, Zagreb, MSU, 1995. TIHOMIR MILOVAC (ur.), Sanja Ivekovi. Is This my True Fa ce, katalog izlobe, Zagreb, MSU, 1998. TIHOMIR MILOVAC (ur.), Neprilagoeni / The Misfits, kata log izlobe, Zagreb, MSU, 2002. TIHOMIR MILOVAC (ur.), Mladen Stilinovi. PAIN, katalog izlobe, Zagreb, MSU, 2003. ZDENKO RUS, Kraj stoljea, kraj slikarstva?, katalog izlobe, Za greb, HDLU, 2005. BRANKA STIPANI, G. Trbuljak, MSU, Zagreb, 1996. MARIJAN SUSOVSKI, Inovacije u hrvatskoj umjetnosti sedam desetih godina, katalog izlobe, Zagreb, GSU (MSU), 1982. MARIJAN SUSOVSKI, Geometrija u jugoslavenskoj umjetnosti, u: Geometrije, (ur.) Mladen Lui, Zagreb, MSU, 1990. BERISLAV VALUEK (ur.), Martinis Observatorium, katalog izlobe, Rijeka, MMSU, 1997. JANKA VUKMIR (ur.), Grupa estorice autora, katalog izlobe, Za greb, SCCA, 1998. IGOR ZABEL (ur.), 33. zagrebaki salon, katalog izlobe, Zagreb, MGC Klovievi dvori, 1998. IGOR ZABEL, Kratek sprehod skozi tiri sobe Mladena Stili novia, u: Mladen Stilinovi. Umetnik na delu 1973-1983, (ur. Alenka Gregori, Branka Stipani), Ljubljana, Galerija kuc, 2005.G

Dizajn kao disciplina i kao kulturalni fenomen u Hrvatskoj

STANE BERNIK, Bernardo Bernardi, Zagreb, 1992. EUGEN CANKI (ur.), Industrijski dizajn i privredno drutvena kretanja u Jugoslaviji, zbornik simpozija odranog 2224. ruj na 1969., Centar za industrijsko oblikovanje, Zavod za tri na istraivanja i Radniko sveuilite Moa Pijade, Zagreb, 1969. VERA HORVAT-PINTARI, O vizualnim komunikacijama u Jugoslaviji, Bit international, 4 (1969.), 93103. FEDOR KRITOVAC, Deset godina CIO u Zagrebu, Arhitektura, 150 (1974.), 3942 RADOSLAV PUTAR, Dizajn proizvoda u jugoslavenskoj indu striji, Bit international, 4 (1969.), 8393. GOROSLAV KELLER, Design/dizajn, Zagreb, 1975. LADA KAVURI, Milan Vulpe retrospektiva, katalog izlobe u sklopu 12. zagrebakog salona u Muzeju za umjetnost i obrt, Zagreb, 1977. MATKO METROVI, Teorija dizajna i problemi okoline, Za greb, 1980. TONKO MAROEVI, Buan, Zagreb, 1984. FEA VUKI, Od oblikovanja do dizajna, Zagreb, 2003. FEA VUKI, Modernizam u praksi, Zagreb, 2008.

742 Odabrana literatura uz pojedina poglavlja

Kazalo osobnih imena

Ackermann, Hans Ludwig 290, 322, 323 Adam, Friedrich 461 Adam, Robert 446 Adami, Andrija Ljudevit 434, 451, 459 Adami, Simeon 451 Adrian, Marc 681, 682 Aga Khan 559 Al Kaifi 413 Alaevi, Tiberie 454 Alagovi, Aleksandar, biskup 290, 467 Albert iz Konstanza 156 Albertal, Ivan, majstor 123 Alberthal, Hans 250, 251, 252, 254 Albertini, Gasparo 364 Albini, Alfred 512, 534, 541, 556 Albrecht, Carl (Dragutin) 501 Alebi, Josip 665 Alegretti, Nikola 218 Aleksander, Artur Oskar 596 Aleksi, Dragan 622 Alemannus, Johannes Hans 166 Alei, Andrija 145, 213, 220, 221, 223, 224, 228 Aliense, Antonio 373 Alighieri, Dante 594 Allio, Hans 254 Alpar I., ing. 460 Altenbach, Ivan Jakob 324 Althusser, Louis 681 Altomonte, Bartolomeo 306 Ambrosini, Emilio 519 Amerling, Friedrich von 487, 489 Anastasius, muenik 60 Andreotti, Paolo 257, 263 Andri, Vicko 446, 458 Andrija, pop 173 Andrija II. 105, 106, 116 Andrija, kralj 124, 421 Andrija iz Ferma 166 Andriji, Ivan 209 Andriji, Josip 204, 209 Andriji, Marko 142, 143, 216, 218, 219

Andriji, Nikola 204 Andriji, Petar 127, 143, 218 Angeli, Giuseppe 382, 384, 391 Angeli Radovani, Frano Branko 518, 579, 580 Angelico, fra 481 Angelovi, Albert 492 Angheben, Bruno 526 Ansiglioni, Lodovico 481 Antiochianus, muenik 60 Antojevi, Pavko (Pavao Dubrovanin) 205, 239 Antoli, Vladimir 513, 529, 530 Anton s Padove (Istra) 235 Antonini, Marko 497 Antonini, Otto 714 Antun iz Padove 209 Antunac, Grga 576 Antunovi, Kristofor Krile 235 Antunovi, Silvije 206 Apolonije, majstor 57 Aporti, Antonio 450, 451 Aquila, Johannes, iz Radgone 156 Arbanas, Nevenka 666 Archer, Antun 314 Archer, Michael 703 Archipenko, Alexander 622 Argan, Giulio Carlo 625, 681 Aristodije 103 Arnir, biskup 223 Arsovski, Mihajlo 718, 722 Artukovi, Lovro 699 Artukovi, Tomislav 666 Aschpacher, Severin 325 Asleben, Kurd 684 Asterius, sveenik 60 Attems, Ignaz Maria von 293 Auer, Robert 520, 598, 605 Auerbach, Johann Gottfried 306 Auersperg, grofica 254 August (Gaj Julije Cezar Oktavijan) 43, 49, 67 Augustin, Juraj 515

Augustini, Antun 576, 577, 579, 585, 587, 589, 632, 646 Avramova, Borka 585 Abe, Anton 606 Axmann, Viktor 519, 546 Babi, Antun 588 Babi, Ivan Josip 292 Babi, Ljubo 501, 605, 607, 608, 614, 616, 627, 631, 638, 639, 640, 648, 649 Baccichi, Antonio 454 Bai, Marcel 666 Bahori, Belizar 585 Bahovec, Franjo 530, 532 Bajamonti, Antun 440, 442, 455 Bajamonti, Julije 362 Baka, Toma, kardinal v. Erddy Baki, Petar, biskup 401 Baki, Vojin 578, 579, 580, 682 Bakoti, Fulgencije, fra 368 Balej, ilirski vladar 37 Balestra, Antonio 306 Bambini, Nicola 379 Banffy, Ladislav 156 Banffy, Nikola 156 Bani, Goran 561 Bara, Ante 531 Baranyai, Aladar Vladimir 483, 512, 518, 527 Baratta, Pietro 341, 353 Bareti, Biserka 653, 672 Barievi, Doris 322, 323 Barii, Nella 664 Bartol Trogiranin 166 Bartoli, Ivo 512 Bartolomeo da Mestre 215 Bartsch, F. 451 Bassani, Quintino 665 Bassano, Jacopo 373 Bastl, Josip 483 Bastl, Vjekoslav 511, 517, 518, 528, 543 Baievi, Dimitrije 676, 679, 681 Bai, Nikola 561, 564, 565

Kazalo osobnih imena 743

Batthyany, Baltazar 133 Bauer, Hinko 537, 545 Bauer, Josip 506 Baus, Marko 726 Bavevi, Vinko 653 Bavilaqua, Carlo 384 Bazarig, Filiberto 456 Bazzy, Pier Antonio 257 Beban, Breda 664 Beci, Vladimir 594, 606, 607, 613, 617, 625, 626, 627, 638, 640, 646, 649 Beck, Philipp Lewin barun von 430 Beckman, Max 632 Begovi, Saa 559 Behrens, Peter 513, 517, 524, 526, 529 Bek, Boo 681 Bela, kralj 115 Bela III. 103, 105, 421 Bela IV., kralj 108, 179, 423 Belting, Hans 709 Bellina, Pavao 324 Bellucci, Antonio 378 Benedik, S. 527 Benkovi, Federiko 372, 378, 381, 382, 383 Bensa, Francesco 341 Bense, Max 681, 684 Benvenuti, August 459 Benvenuto iz Ancone 127 Beri, Petar 213, 218, 220 Bergant, Fortunat 306 Bergman, Herman 455 Bergmller, Johann Georg 309, 314 Berlam, Ruggero 461 Bernard iz Trania 98 Bernard iz Perugie, splitski nadbiskup 103, 105, 108 Bernardi, Bernardo 548, 551, 552, 667, 716, 717, 718, 721 Bernardin iz Raba, fra 166 Bernardino Parenzano (Bernardin Pore anin) 239 Bernini, Gian Lorenzo 351 Bertoj, P., scenograf 459 Beuer, Ivan 596 Beuys, Joseph 691 Beyer, Josef 507 Bezeredi, Lujo 575, 576 Bezi, Ante 455 Biard, Ida 691 Biasi, Alberto 681, 683

Biffel, Josip 658 Bijeli, Milivoj 664, 696 Bilini, Harold 533, 541 Biller, Vjera 624 Bisson, Francesco 384 Bisson, Giuseppe 364 Bizamano, Donato 235 Bizamano, Angelo 235 Bla Jurjev Trogiranin 152, 154, 166 Bla Lukin, slikar 155 Blaanovi, Vladimir 665 Blaevi, Jakov iz Modrua 172 Blaevi, Mile 590 Bobi, Bernardo 292, 307, 308 Bocak, Mihael 292 Bogdanovi, Anton, don 384, 385 Bogdani, Krevan 143 Bogdani, Peruko 590 Bogosali, Radivoj 203 Bogovi, Mirko 499 Bohutinski, Emil 585 Bohutinsky, Gustav 512 Bokani, Trifun 212, 221, 230 Bollani, Antonio 351 Boll, Herman 123, 471, 473, 474, 475, 477, 482, 483, 487, 502, 506, 507, 508, 511, 512, 513, 515, 520, 528, 556, 557 Bon, Branko 512 Bonazza, Francesco 356 Bonazza, Giovanni 355 Bonifacio, Natale 240 Bonino da Milano 134, 136, 137, 139, 214, 223, 363 Bonnatz, Paul 513 Borgia, Franjo, sv. 293 Boriani, Frano 450 Boriani, Marin 450 Borojevi, Svetozar 566 Boschetus, Juan 235 Boschini, Marco 372 Bonjak, Kruno 585 Botteri, Josip 665 Bourek, Zlatko 588, 665 Boidarevi, Nikola 232, 233, 234 Brady, T. De 445 Brajkov, Mihoje 125, 145 Brajkovi, Ratko 213 Brajnovi, Marelo 658 Branchetta, braa 519 Branimir, knez 78

Branjug, Juraj, biskup 270, 327 Braslav, knez 85 Bratani, Jakov 657 Brausewetter, Viktor 507 Bravi, Matija 345 Brazzo, Pietro 235 Bri, Stipe 720 Brecht, Bertold 705 Bregno, Andrea 228 Bregovac, Zdravko 548, 667 Brei, Vjekoslav 657 Breton, Andr 643 Briano, Giacomo 254 Brioschi, Carl 459 Briski-Uzelac, Sonja 694 Brodnik, Matija 492 Brueghel, Pieter 633 Bruni, Giuseppe 456 Brusaferro, Girolamo 378 Buble Dragojevi, Ljubica 590 Buevski, E. 506 Buan, Boris 662, 664, 689, 690, 707, 720 Budicki, Ivan 506 Budimirov, Bogdan 717 Budislavi, Ivan 148 Budor, Robert 665 Buffalini, Andrea 257 Bui, Jagoda 587 Bukovac, Vlaho 487, 488, 492, 493, 496, 498, 499, 500, 501, 520, 593, 594, 595, 596, 597, 598, 600, 601, 602, 605 Buli, Frane, don 455, 574 Buljeta, Lidija 555 Buljeta, Luka 555 Buora, Giovanni 213 Buren, Daniel 691 Burgin, Victor 691 Busato, Antonio di Pier Paolo 137, 214 Butko, pop 170, 172 Butkovi, Josip 666 Buvina, Andrija 103, 105, 108 Cabanel, Alexandre 593 Cabianca, Francesco 351, 353, 355, 369 Caccia, Giuseppe 357 Caenazo, Josip 345 Cage, John 681 Callalo, Paolo 341, 355 Camerata, Giuseppe 379 Campagna, Girolamo 345, 357 Campsa, Paolo 239

744 Kazalo osobnih imena

Canauli, Gianbattista 256, 260 Canini, Giovanni Angelo 386, 388 Canova, Antonio 449, 502 Capogrosso, Marko 373 Capovilla, Francesco 364 Caravaggio 375, 376, 386 Carlone, Carl Antonio 270 Carr, Carlo 617 Carracci, Annibale 372, 376, 388 Carpaccio, Vittore 236 Cassas, Louis-Franois 446 Castellani, Enrico 681, 682 Catinelli, Miroslav 548 Cavallieri, Domenico 364 Cebej, Anton 295, 309 Ceccon, Luigi 455 Celesti, Andrea 377 Celligoi, Eugenije 519 Cernelutti, uro 483 Ceruti, Giulio 257, 263 Cesarec, August 623 Cezanne 609, 613, 614, 616, 617, 619, 651 Cezar v. August Chiggio, Ennio 681 Ciabatta, Francesco 345 Ciciliani, Emil 531 Cignani, Carlo 378, 383 Cipico, Koriolan 37, 197, 228, 230 Clausen, Ivan 506 Clochiatti, Pietro 450 Codussi, Mauro 213, 215 Colombo, Franjo 492 Comino, Giovanni 355 Constantini, Jacopo 345 Contieri, Jacopo 357 Cornelius, Ludwig 481 Cornelius, Peter 481 Corona, Leonardo 372 Corradini, Antonio 355, 368 Correggio, Antonio 373, 388 Correr, Jakov 143 Cortese, Francesco 263 Costa, Toni 681 Cota, Frane 537, 540, 541 Courbet, Jean

Crtali, Marijan 706 Cupilli, Stjepan 377 Curk, Joe 317 Cusetti, Josef Anton 301 Cussa, Mihael 341 ainovi, Nadeda 698 avrk, Hamo 666 elebi, Evlija 396, 399, 402, 404, 407, 408, 409, 410 esmiki, Ivan (Janus Pannonius) 197 iko Sesija, Bela 496, 497, 499, 500, 501, 568, 594, 595, 596, 598, 599, 601, 602 ipiko, Koriolan v. Cipico orak, eljka 506, 508, 513 uki, Mihovil 450 ular, Zlatko 588 uli, Prosper 516 vrljak, Mate 588 ulinovi, Juraj (Giorgio Schiavone) 234, 239 us, Ferdo 572 DAnna, Baldassare 373 Dabo, Tanja 709 Dabrovi, Marko 559 Daki, Slavko 513 Daldon, Viktor 666 Dali, Salvador 643 DallAcqua, Pio i Vicko 364 Damini, Pietro 373 Damjanovi, Radomir Damjan 678 Dandolo, Vicko 433 Daubai-Brli, Fani 493 De Apulis, Vitus, frater 166 De Barletta, Salavator Brunettus 166 De Bellis, Antonio 387 De Canali, Meneghelo Ivanov 152, 170 De Cardinalibus, Ivan 127 De Chirico, Giorgio 541, 617 De Coster, Pieter 376 De Diversis, Filip 202 De Karina, Ljubo 589 De Passegerri, Rolandino 166 De Pomis, Giovanni Pietro 272 De Spinis, Jakov 228 De Voragine, Jacopo 166 De Vos, Maerten 239 DelAglio, Domenico 194, 244

Del Fiore, Iacobello 154 Delaunay, Robert 622 Delimar, Vlasta 708 Demarchi, Giovanni 501 Demeter, Dimitrije 499 Demirovi, Josip 587, 653 Demur, Boris 664, 693, 695, 701 Denegri, Jea 623, 670, 671, 674 Denzler, Juraj 511, 527, 529, 531, 533, 537, 543, 547 Deodat v. Bogdanovi, Anton Derain, Andre 620, 625 Derwant, Tomo 324 Desina, Andrija 127 Despot, Nikola 531 Dekovi, Branislav 572, 585 Detoni, Marijan 634, 646, 650 Deutsch, Julije 471, 483, 529, 530 Devi, Ana 709 Devita, Sebastijan 372, 391 Deman, Milivoj 596 Di Bartolomeo, Maso 202 Di Bartolomeo, Michelozzo 202 Di Giacomo, Francesco 137, 214 Di Giovanni, Michele iz Fiesola 202 Di Giovanni, Pietro 235 Di Lorenzo, Gregorio 220 Di Michele, Salvi 202, 203 Di Pietro, Niccolo 154 Di Pietro, Zanino 154 Di Tito, Santi 209 Dibbets, Jan 691 Diez, W. 493 Dimini, Josip 589 Dmitar Zvonimir, kralj 84 Dimitrijevi, Braco 664, 687, 690, 691, 692 Dimitrijevi, Nena 691 Dimitrov, Juraj 218 Dimitrov, Pavao 218 Diziani, Gaspare 378, 379 Dix, Otto 632 Dobrievi, Lovro 166, 233 Dobrovi, Juraj 586 Dobrovi, Nikola 542, 543, 556 Dobrovi, Petar 625 Dodig-Trokut, Vladimir 664 Doesburg, Theo van 622 Dogan, Boris 652, 672 Dogan, Nenad 726 Doklesti, Boro 549

Dsir Gustave 606

Crijevi, Ilija Lampridije 197 Crni, Menci Clement 501, 596, 598, 601, 605 Crnkovi, Ivan 559 Crnojevi, Ljudevit 492

Kazalo osobnih imena 745

Dolenec, Francina 657 Domani, Davor 155 Domenichino (Domenico Zampieri) 386 Dominik, biskup 417, 421 Domnius (Dujam), biskup 60 Donatello 142, 205, 221, 223, 228 Donegani, Vatroslav 481, 503 Dorazio, Piero 678, 682 Dorffmeister, Stephan 306, 339 Dorfles, Gillo 681 Dorigni, Louis (Luigi) 378 Dori, Ivan 209 Doveer, Anton 295 Dozzi, Giovanni 279 Draganja, Vinko 492 Dragomanovi, Aleksandar 551 Drakovi, Gapar, grof 251 Drakovi, Janko 499 Drakovi, Kazimir 316 Drinkovi, Slavomir 590 Drioli, Giovanni 537 Dubovy, Jan 529 Duchamp, Marcel 705 Duck, Donald 705 Duak, Danilo 702 Dufy, Raoul 642 Duknovi, Ivan 198, 221, 224, 228, 239, 247 Duli, Ivo 652 Duli, Pave 664 Dumengji, Zoja 537 Dupr, Giuseppe 502 Duquenois, Alois 491 Drer, Albrecht 240 Durlindan, Bartolomeo 391 Dvok-pan-Strii, Paula 596 Damonja, Duan 582, 583, 585 ori, Bernardin (Brne) 373 Eberhard Alben, biskup 123, 129 Ecco, Umberto 681 Eckhel, Hektor 487 Ehrlich, Hugo 483, 512, 516, 523, 530 Einstein, Albert 705 Eisenhordt, Ivan 290, 292 El Lissiztky 622 Elizabeta, kraljica 150, 152 Engelsrath, H. 483 Epulon, kralj Histra 40 Erber, Jakob 286

Ercegovi, Marina 664 Erdely, Ioannes 304 Erddy, Eufrozina Plfy de 252 Erddy, Ivan 246 Erddy, Juraj 246 Erddy, imun 168 Erddy, Toma Baka, ban 168, 244, 246, 251 Erddy, Vuk 411 Erddy-Drakovi, Juliana 493 Ergi, Ivana 560 Eterovi, Joko 660 Eufrazije, biskup 63 Eustasio, majstor 98 Faber, Vinko 587 Fabiani, Max 461, 519 Fabijani, Nenad 563 Fabrini, Serafino 256, 260 Faccioli, Giovanni 384 Fadljevi, Ljudevit 410 Faktor, Ivan 703 Falconer, Ferenz 306 Falconi, Bernardo 355 Falier, F. 446 Fanfogna, imun 354 Farka Vukotinovi, Ljudevit 499 Farlati, Daniel 391 Farnese, Alessandro, kardinal 239 Fatur, Jadranka 660 Felbinger, Bartol 464, 469 Feller, Eugen 660, 672, 674, 675 Feller, Mathias 512 Feller, Miroslav 714 Fellner, Ferdinand 473, 458, 459, 460, 488, 498 Fellner, Johann Anton 293 Fellner, Koloman 300 Felix, muenik 60 Ferdinand I. car 197 Ferdinand II., car 252, 290, 317 Fernkorn, Anton Dominik 502 Ferra, Ludovicus 166 Ferramolino, Antonio 183 Ferrari, Pietro 378, 393 Ferretti, Lando 140 Ferri, Ciro 389 Fetti, Domenico 375 Feuerstein, Georg 481 Fijoli, Ivan 591 Filip, biskup 179

Filipovi, Nikola i Ines 555 Fio, Zvjezdana 664, 696 Fiorentinus, Johannes 247 Fischer, Ignjat 483, 516, 518, 528 Fischer, Vincenzo 301 Fischer von Erlach, Johann Bernhard 284 Fiskovi, Cvito 402, 513 Fistrovi, Ivan 470 Flambach, A. 483 Florschtz, Sreko 523, 527, 545 Flurer, Franz Ignaz 293, 316 Florio, Mihovil 382 Foerk, Erno 477 Fontana, arhitekt 454 Fontebasso, Francesco 379 Foscolo, Leonardo 346 Foreti, Vinko 443, 624 Frster, Ludwig 476 Fortezza, Horacije 241, 242 Franceschi, Branko 699 Francesco da Santacroce 236 Francolucchi, Ana 301 Frandoli, Vittorio 534 Frange Mihanovi, Robert 482, 500, 506, 507, 513, 520, 566, 567, 572, 579, 596 Frangi, Carlo degli 367 Frani, Hildegard Auf 559 Frani, Igor 552 Franke, Ivana 591, 708 Frankovi, Eugen 513, 515 Frankovi, Maja S. 666 Franjo II., car 464 Franjo Ergeljski, biskup 290, 322, 323 Franjo iz Milana, zlatar 152 Franjo Josip I., car 404, 449, 485, 498, 502 Franjo Ksaverski, sv. 293 Franjo Matijin 235 Franjo Paulski, sv. 293 Franke, Herbert 684 Frankopan, Krsto 503 Franovi, Toni 666 Franz, Ignjat 487, 506 Freudenreich, Aleksandar 512, 519, 527, 529, 530, 531, 538, 547 Freudenreich, Josip 499 Freund, G. 456 Friedrich II., car 103, 108, 110, 115 Frii, Ivo 658 Frka, Mladen 542 Freud, Sigmund 705

746 Kazalo osobnih imena

Fuchs, Johann 266, 277 Funck, N. 293 Gabri, Franjo 547 Gagro, Boidar 613, 614 Gahura, Frantiek i Lydie 545 Gaianus, muenik 60 Gaiger, Hans Georg 289, 290, 291, 292, 293 Gaj, Ljudevit 486, 499, 501 Gajak, Marijan 589 Galerije, car 61 Gali, Drago 512, 513, 541, 552, 554 Gali, Mladen 587, 660, 687 Gali, Vlado 512 Gallicus, Beltrand (Boltranius Francigena) 204 Gallo, Matija 340 Gambon, Martin 192 Gamulin, Grgo 513, 547, 599, 615, 624, 642, 644 Garagnin, Ivan Luka 362, 384, 446 Garagnin, obitelj 445 Garbin, Aleksandar 591 Garcia, Gaetano 387, 389, 393 Garzotti, Baldasare 360 Garzotti, Francesco 360 Garzotti, Girolamo 346, 360 Gapari, Vladimir Gapa 591 Gaparovi, Vjekoslav 560 Gattin, Ivo 672, 673, 674, 675 Gavrani, Pavao 714 Gecan, Vilko 615, 616, 617, 618, 619, 624, 625, 626, 631, 641 Gencije, ilirski vladar 37 Generali, Ivan 655 Geng, Miroslav 559 Gentile da Fabriano 154 Germanik (Germanicus Julijus Caesar Claudianus), car 49 Gerup, Josip 331, 341 Geza II. 105 Ghiberti, Lorenzo 142 Giacometti, Pier Paolo 351, 583 Giedion, Siegfried 593 Giergl, Klmn 473, 488 Gillhuber, Michael 454 Giordano, Luka 375, 389 Giorgione 374 Giotto di Bondone 152, 153, 156, 157, 158, 230, 481 Giovanneli, G. B. 384

Giovanni da Bergamo 213 Giovanni Francesco da Tolmezzo 247 Girolamo da Santacroce 236 Giulio Romano 240 Glavi, Franjo 376 Glavnik, Marijan 591 Gliha, Oton 641, 646, 649, 651, 672 Glumac, Sergije 714 Goar, Josef 513 Godeaj, upan 70 Goethe, Johann Wolfgang von 594 Gojkovi, Matej, majstor 137 Goldoni, Raul 585 Goldscheider, arhitekt 530 Goltzius, Hendrick 293 Gombo, Stjepan 513, 529, 537, 538, 542 Gorup, Josip 456 Grner, Johan Joseph 314 Gospodneti, Pavao 221, 229, 230 Gotovac, Frano 547, 548 Gotovac, Tomislav 688, 689, 708 Gottlieb Lieder, Friedrich Johann 489 Gottlieb Rhmel, Achaz 488 Goya, Francisco

Gueti, Klement 145 Gudac, Vladimir 689 Gundak, Ivan 306 Gndter, Georg 290 Gunduli, Ivan 498, 499, 503, 504 Gunduli, Marin 256, 259, 389 Gurlitt, Cornelius 528 Gyulay, Ignjat 489 Haberle, Marijan 537, 543, 552 Habermann, Hugo von 606 Hcker, Fridrik 506 Hadrijan 42 Hafis 413 Haybck, Karl 452 Hajredin ml. 405 Halprin, Ann 681 Hamerli, Fridrik 489, 490 Hamzi, Miho 234 Hanek, Zlatko 553, 561 Hatifi 413 Hatzinger, Paul 446 Haulik, Juraj, biskup 466, 467, 476, 493, 502, 507 Hauser, Alois 455 Hauszmann, Alajos 456 Heimovi, Duan 513, 529 Hegedui, Krsto 627, 632, 633, 634, 639, 643, 644, 650 Hegedui, eljko 643, 650 Hektorovi, Petar 199, 205, 211, 570 Helfer, Pavao 331 Helmer, Herman 473, 483, 458, 459, 460, 488, 498 Herman, Oskar 594, 606, 607, 613, 641, 646, 649 Herrlein, Andrej Janez 295 Herrlein, Johann Kilian 488 Herzog, Anton 297, 298 Hildebrandt, Johann Lucas von 264, 274, 282, 284 Hilje, Emil 155, 170 Hiob, nadbiskup 103 Hitil, Josip 717 Hochhauser, Ephraim 306 Hofbauer, Wilim Carlo 519 Hofler, S., ing. 461 Hoffer, Dionizije 325, 345 Hoffer, Josef 270, 271 Hoffmann, Josef 512, 513, 538, 712 Holo, Eugen 512

Jos de 607

Graan, Stjepan 589 Gradi, Damjan 239 Gradi, Stjepan 257 Grahor, Janko Nikola 476, 515 Grakali, Milan 512 Grapiglia, Zuann 346 Grapinelli, Antonio 379 Grassi, Nicolo 379 Grassi, Paolo 435 Grdan, Vinko 632, 637 Grgur, prokonzul 79 Grgur VII., papa 161 Grgur od Vake, kanonik 247 Grimani, Alvise 242 Grimani, Marino 201 Grisogono, Ivan 173 Gropelli, Marino 260, 280, 349, 351, 354, 365, 367 Groppelli, Giuseppe 349 Groppelli, Paolo 349, 351 Grosz, Georg 632, 633 Grozdani, Tanja 559 Grubaevi, Radonja 203 Grueber, Blasius 293, 308 Grunwald, Davor 718 Guardi, Francesco 379 Guardi, Giovanni Antonio 379

Kazalo osobnih imena 747

Holzer, Johann Evangelist 314 Holzinger, Joef 335, 340 Holjac, Janko 483, 512 Homer 594 Hnigsberg, Lav 471, 483 Horvat, Anela 322 Horvat, Lavoslav 512, 513, 529, 538, 541, 543 Horvat, Miljenko 653, 676 Horvat, Pavao, biskup 123, 129 Horvat-Pintari, Vera 609, 623, 692 Hotko, Ervin 658 Htzendorf, Franjo Conrad von 489 Htzendorf, Hugo Conrad von 489 Hraste, Kaimir 591 Hribar, Stjepan 534, 538 Hrljevi, Vladimir 585 Hrukovec, Tomislav 587, 653 Hri, Marijan 475, 552, 555, 556, 557, 559, 561 Hubler, Douglas 691 Hueber, Josef iz Graza 269, 282 Hugrin, nadbiskup 116 Hhn, Julije 501, 502 Hlssner, arhitekt 460 Ibler, Drago 512, 513, 529, 531, 532, 533, 534, 536, 537, 538, 541, 548, 632 Ibrahim-paa 401 Ili, Aleksandar 709 Ili, Vanja 560 Ingoli, Matteo 373 Iusti, Ivan 213 Ivan Alben, biskup 123 Ivan Arhiakon Goriki 85 Ivan de Casamaris 103 Ivan iz Kastva 157 Ivan Pavao II., papa 562 Ivan Paanin 173 Ivan Trogirski v. Orsini, Ivan Ivanevi, Radovan 559, 639, 718 Ivani, Hari 665 Ivani, Ljubo 585, 653, 672 Ivani, Nina 664, 696 Ivani, Ratko 203 Ivanda, Vedrana 554 Ivanievi, Stipe 665 Ivekovi, iril Metod 454, 455, 456, 461, 483 Ivekovi, Oton 493, 496, 499, 500, 501, 596, 598, 605

Ivekovi, Sanja 687, 690, 692, 703, 705, 708 Jackson, Thomas Graham 70, 454 Jacopo da Mestre 215 Jakeli, Vlado 660 Jaki, Ante 588 Jambriak, Janko 476 Jambriak, Josip 471 Jameson, Frederic 703, 706 Jane, eljko 585 Janji-Jobo, Ratko 658 Jaschke, Franz 488 Jegli, Ciril 530 Jelai, Josip ban 464, 502, 579 Jelavi, Dalibor 664 Jelinek, Slavko 548 Jelovek, Franz 308 Jelovek, Kritof Andrej 309 Jerkovi, Anto 666, 698 Jerman, eljko 664, 693, 701, 703, 708 Jevovar, Marijan 672, 674, 675, 676 Job, Ignjat 627, 631, 641, 644 Jokanovi Toumin, Dean 666, 687, 707 Jordan, Vasilije 658 Jordanes 67 Josip, nadvojvoda 461 Josip II. , car 298, 299 Joi, Mladen 559 Jovanovi, Stanoje 615 Jozevi, Petar 537 Juhn, Hinko 572 Juki, Vedran 559 Juni, Matko 233 Junek, Leo 627, 631, 632, 633, 634, 643 Jurai, Draen 554 Juraj Magnus 322 Juraj Matejev Dalmatinac 113, 137, 139, 139, 142, 145, 201, 203, 213, 214, 215, 218, 221, 223, 228, 239, 570 Juraj od Topuskog ( Juraj iz Steninjaka) 166, 168, 172, 247 Juranovi, Vladimir 547 Jurcan, Emil 560 Jure, pop 173 Jurii, Fulvio 665 Juri, Duje 666, 696 Jurinjak, Berislav 717 Jurii, Nikola 503 Jurjev, Toma (Georgio), knez 200 Jurjevi, Toma 324

Jurki, Gabriel 520, 605 Jurkovi, Minka 552 Justinijan, car 67 Kai Mioi, Andrija 503, 570 Kagel, Mauricio 681 Kalda, Lav 519, 524 Kalija, ratnik 35 Kalina, Ivo 652, 672 Kaliterna, Fabijan 541 Kaloper, Jagoda 687 Kamenar, Zvonimir 589 Kandela, F. 452 Kandinski, Vasilij 622 Kanoldt, Aleksandar 627 Kantoci, Ksenija 580, 583 Karaorevi, obitelj 577 Karaman, Ljubo 218, 221, 513 Karas, Vjekoslav 487, 489, 490, 491, 497, 501 Karfk, Vladimir 545 Karli, Marko 143, 216 Karli, Nikola 216 Karlo VI. 354 Karlo tajerski 192 Karlo Veliki 67 Kschmann, Joseph 467, 502 Katelan, Jure 648, 649 Katelani, Antun 641, 653 Katii, Ilija, klesar 259 Katui, Petar 492 Kauzlari, Mladen 511, 512, 513, 529, 533, 537, 538, 542, 554 Kauzlari, Veljko 512 Kauzlari Ata, Zlatko 660 Kavuri, Zvonimir 512, 513, 532, 546 Kavuri-Kurtovi, Nives 658, 659 Kaoti, Augustin, biskup 125, 553 Kautz, Claudius 327, 328, 340 Kecheisen, Leopold 372, 391 Keller, Antun 488 Keser, Ivana 709 Keser, Zlatko 665 Kezi, Jurica 658 Khuen-Hdervry, Dragutin 488 Kincl, Branko 548, 554, 555 Kinert, Albert 653 Kipke, eljko 664, 695 Klai, Mihovil 455 Klakoar, Helena 664 Klausner, K. 483

748 Kazalo osobnih imena

Klaudije 42 Klein, Franjo 476 Klein, Yves 677 Klimt, braa 459 Klimt, Gustav 602 Kliska, Stanko 530, 531, 537, 547 Klovi, Julije Juraj 166, 168, 239, 240, 503 Kljakovi, Jozo 631 Knaflec, Sinia 702 Kneevi, Bartol 304 Kneevi, Snjeka 513 Knei, Josip Kajetan 449, 463, 451, 461 Knifer, Julije 586, 655, 676, 679, 680, 681, 682 Knoll, Petar 513, 530 Kocelj, slavenski knez 85 Kochler, Franz 336 Kocmut, Boidar 714 Kodl, Josip 531 Koji, Branislav 529 Kokolja, Tripo 371, 389, 390, 391, 393 Kokot, Eugen 665 Kolendi, Petar 232, 234 Koloman, kralj 100, 108, 116 Koluni Rota, Martin 240, 241 Komersteiner, Ivan 292, 323, 324 Komersteiner, Mihael 327 Koni-Badurina, Boena 708 Kniger, Aleksije 335, 336, 341 Kniger, Veit 334, 335, 336, 340, 341 Konstantin, car 61, 67 Kopljar, Zlatko 708, 709 Korb, Floris 473, 488 Krbler, Franjo Serafin 467 Korkut, Alem 591 Korvin, Ivan (Ivani), ban 134, 199, 243 Korvin, Matija 170, 197, 198, 219, 228, 243, 422 Kosovi, Petar 372, 391 Kostreni, Alan 563 Koevi, elimir 687, 689, 690 Kothgasser, Anton 467 Kotromani, Stjepan, ban 150 Kounelis, Janis 691 Kova, Danijel 591 Kova, Leonida 694 Kovaevi, Edo 627, 634, 640 Kovaevi, Ferdo 496, 497, 500, 520, 596, 598, 605 Kovaevi, Milovan 531

Kovaevi, Skender 470 Kovaevi, Milovan 529 Kovai, Dinko 556, 559 Kovai, Kuzma 590 Kovai, Marin 166 Kovai, Mijo 655 Kovai, Viktor 483, 511, 512, 513, 517, 522, 526, 528, 530, 554, 596 Kovai, eljko 561 Kovai-Tajevi, Sonja 627 Koydl, Nikola 658 Koari, Ivan 581, 583, 585, 676, 679, 707 Koul, Kristijan 591 Kralj, Niko 717 Kraljeto, Gaspar 348, 351 Kraljevi, Miroslav 572, 594, 606, 608, 609, 613, 614, 615, 616, 617, 638, 649 Kranjevi, Silvije Strahimir 570 Krasi, Ines 591 Krakovi, Denis 591 Krauss, Franz von 461 Krauss, Rosalind 703 Krbavac, Bartol 172 Krebel Kostreni, Aleksandar 563 Kristl, Vlado 667, 668, 670, 674, 675, 682 Kritovac, Fedor 513 Krizman, Tomislav 501, 602, 614, 712 Krlea, Miroslav 607, 625, 632, 647 Krnaruti, Brne 198 Krini, Frano 573, 574, 576, 577, 579, 580, 585, 587 Krnjavi, Isidor 471, 487, 488, 493, 496, 500, 501, 508, 511, 524, 531, 566, 567, 592, 593, 596 Krznari, Zvonimir 475, 552, 556, 557 Kuan, Ninoslav 551, 552, 717 Kuduz, Ante 587, 658, 687 Kuha, Franjo Ksaver 593 Kujundi, Hajrudin 652 Kukuljevi Pisai, Ljubica 492 Kukuljevi-Sakcinski, Ivan 487, 491, 499, 568 Kulin, ban 103 Kuli, Vatroslav 666 Kulmer, Ferdinand 652, 665, 672 Kuluni, Andreja 709 Kumar, Michael 376 Kumbatovi, Mila 587, 653 Kumii, Eugen 574 Kupelwieser, Leopold 497 Kuster, Peter 367

Kuan, Petar 556 Laba, Rudi 660 Lackovi, Ivan 655 Ladislav, sv., kralj 120, 247, 293 Ladislav iz Garenice, kanonik 247 Lafaille, Bernard 513 Lah, Milena 586 Lama, Giulia 382 Lampridije, nadbiskup 95 Landi, Edoardo 681 Lanfranco, Giovanni 384, 385, 386 Lang, Fritz 703 Langenberg, Franz 483 Lapuh, eljko 665 Lasta, Nina 665 Laurana, Luciano v. Vranjanin, L. Laurana, Francesco v. Vranjanin, F. Lauerato, Ambrogio 363 Laureato, Girolamo 361, 363 Laureato, Giuseppe 363 Lavalle, Joseph 446 Lavizar, Franjo, fra 365 Lazani, Nikola 221, 228, 229 Lazzarini, Gregorio 378 Lazzarini, Pasqual 353 Le Corbusier 512, 529, 538, 546, 549, 552 Le Court, Giusto 339, 355 Le Parc, Julio 681 Le Wit, Sol 691 Leard, Rosa 492 Legovi, Eligio 561 Leibl, Wilhelm 493, 606 Leitner, Ivan Matija 331 Leko, Kristina 706, 709 Lempicka, Tamara 627 Lenuci, Milan 473, 515, 516 Leohaers 39 Leonti, Jasenka 665 Leopold I., car 264, 354 Lepen, Branko 591 Lerchinger, Anton Joef 289, 309, 313 Lesar, eljko 666 Lesiak, Ivan 588, 658 Letilovi, Iva 560 Lhote, Andre 620, 625, 627 Libani, Benedetto 150 Liberi, Marco 377 Liberi, Pietro 377, 379 Lilienberg, grof 449

Kazalo osobnih imena 749

Lilli, Andrea 389 Linardi, Letricija 666 Lindenschmit, Wilhelm 493 Lipovac, Vasko 588, 665 Lisinski, Vatroslav 499 Lys, Giovanni 375 Litterini, Bartolomeo 363, 379, 381, 388 Lizip 38, 53 Locatti, Franjo 440 Lohn, Kasijan 325 Lonar, Tihomir 666 Lonari, Zvonimir 588, 665 Longhena, Baldassare 254, 346, 363 Loos, Adolf 512, 513, 532 Loi, Dubravka 664 Loth, Johann Carl 297 Lotto, Lorenzo 236 Louis XIV., kralj 386 Lovreni, Ivan 657 Lovro Iloki, grof 199, 243 Lwenthal-Maroii, Anka 596 Lwy, Slavko 530, 534, 537 Lwy, Tamara 555 Loyola, Ignacije, sv. 293 Lozica, Ivo 576 Lozica, Lujo 587 Lubbock, J. 14 Lubynski, Rudolf 473, 513, 520, 522, 523, 524, 537, 554 Lucchese, Filibert 262 Lucchini, Ivan 447 Luci, Hanibal 199, 201 Lui tafili, Ivan 215 Ludovik I. Anuvinski, kralj 150, 152 Ludwig, arhitekt 460 Luka de Szeged, biskup 243, 246, 247 Luketi, Stevan 586 Lunaek, Vladimir 568 Luzzo, Lorenzo 235 Ljubii, Boris 725 Ljudevit Posavski 85 Macanovi, Ignacije 225, 279 Maccaruzzi, Bernardino 279 Mack, Heinz 681, 682 Maukatin, Velibor 585 Maffei, Francesco 377 Maga, Boris 548, 553, 560, 561 Maga, Olga 519 Maggiotto, Domenico 391

Maggiotto, Francesco 384 Maillol, Aristide 570 Majerhofer, Leopold 331 Majkus, Sinia 591 Majo, akon 161 Majstor iz Zwollea 168, 172 Majstor Jakov u Zadru 166 Majstor Maur 127 Majstor Mramornih Madona, v. Di Lo renzo, Gregorio Majstor Oto 115 Majstor Pavao u Splitu 166 Majstor Petar 247 Majstor Radovan 105, 108, 113, 115, 116, 119, 148, 166 Maksimin iz Proloca 54 Maksimovi, Branko 529 Makovi, Zvonko 590, 619, 694, 708 Mali, Ivica 666 Malekovi, Vladimir 633, 639 Maleevi, Boris 726 Malli, Naum 490 Malombra, Pietro 373 Maljkovi, David 666, 699 Mance, Davor 475, 552, 556, 557 Mandrovi, Adam 499 Manet, Edouard 606, 607, 609, 613 Mantegna, Andrea 234 Manuel Komnen 100 Manzoni, Piero 678, 679, 681 Marai, Antun 664, 695 Marangoni, Franjo 213 Maratta, Carlo 297, 386, 389 Maravi, Ludovik 220 Marchiori, Giovanni 357 Marcoci, Roxana 706, 707 Marcuse, Herbert 681 Mareti, Iva 560 Mardei, Boris 657 Marees, Hans von 613 Mari, Enzo 678, 683 Marieschi, Jacopo 378 Marija Terezija, kraljica 108, 115, 116, 271, 272, 298 Marinetti-Chioggiotto, Antonio 384 Marinovi, Josip 587 Marko Aurelije 42 Markovi, Andrija 143 Markovi, Nikola 203 Marmont, Auguste Frdrik Louis Viesse de 433, 440, 442, 446

Maroevi, Tonko 643 Martek, Vlado 664, 693, 701 Martin iz Verone, fra 166 Martinac iz Grobnika, pop 173 Martinelli, Anton Erhard 282 Martini, Arturo 587 Martini, Rafo 492 Martinis, Dalibor 687, 692, 703, 705, 708 Martinov, Petar, majstor 137 Martinov, Tomo 150 Martinuzzi, Bernardin 254 Mascarelli, Bruno 653 Masle, Antun 653 Massari, Giorgio 277, 282, 363, 364, 365 Massironi, Manfredo 681 Mastievi, Ivan 215 Mai, Nikola 493, 593 Makovi, Jusuf-paa 407 Matafar, Nikola, nadbiskup 127 Matej iz Miletinca, pisar 166, 168 Mateji, Ivan 99 Mateji, Radmila 513 Matievi, Dalibor 690, 703 Matievi, Davor 702 Mati, Zora 653 Matisse, Henri 642 Mato, Antun Gustav 568, 599, 606 Matsch, Franz 459 Mattei, Petar (Matijaevi) 367, 369, 371, 389 Matteini, Teodoro 384 Mattiassi, Francesco 456 Maulbertsch, Franz Anton 301, 303, 304, 306 Maur, konfesor 60, 63 Maurili, namjesnik 362 Mavignier, Almir 681, 682 Maximilian, Alexander 497 Mayne, Thom 552 Mazarovi, ani 588 Mazzoli, Basilio 446 Maurani, Ivan 499, 568 Medi, Berislav 559 Medovi, Mato Celestin 492, 493, 496, 497, 500, 501, 506, 570, 593, 596, 598 Meduli Schiavone, Andrija 240, 372, 503 Meduna, Giovanni Battista 455 Megli, Vladimir 666 Melchisedech, klesar 346 Memibegovi, Mehmet-beg 401 Memibegovi, Halilbeg 404

750 Kazalo osobnih imena

Meckenem, Israel van 168, 172 Menna, Filiberto 681 Mera, Pietro 373 Merengo/Meyringo, Enrico 355 Mersi, Antun i Ivan Juraj, braa 334 Mesi, Matija, pop 399 Metrovi, Ivan 517, 526, 531, 532, 541, 547, 569, 570, 571, 572, 573, 574, 576, 577, 585, 602, 606, 718 Metrovi, Matko 676, 678, 682, 683 Metzinger, Valentin 289, 294, 294, 295, 391 Mezdji, Antun 650 Michelangelo Buonarroti 239, 372, 570 Michelazzi, Antonio 341 Michelli, Valerije 589 Michelozzi, Michelozzo 180, 182, 203 Michieli, Domenico 90 Michieli, Valerije 585 Mici, Ljubomir 619, 622, 623, 624 Migliori, Francesco 379 Mihanovi, Antun 499 Mihanovi, Karolina 493 Miji, Karlo 627, 631 Miji, Matko 591 Milenkovi, Bane 666 Mileti, Drago 110 Milievi, Paskoje 204 Mili, Bruno 547 Miller, Johann Georg 293 Miller, Kozma 322 Millitz, Johann Michael 306 Milutin, Vesna 560 Mino da Fiesole 228 Mirosavljevi, Zvonimir i Vladimir 714 Mislej, Luka 341 Mie, Jerolim 605, 614, 616, 626, 627, 638, 640, 649 Mladinov, Jerolim 560 Moholy-Nagy, Laszlo 622 Mohorovii, Andre 82 Moles, Abraham 681, 684 Molinari, Antonio 378 Molnar, Marijan 695 Monaldi, Giacomo 307 Monas, Alieta 664 Mondella, Jerolim 345 Monroe, Marilyn 705 Monteventi, Giuseppe 364, 365 Montuori, Eugenije 546 Moorman, Charlotte 681

Morak, Dragutin Karlo 487, 506, 507 More, Ladislav 411 Morellet, Franois 678, 681 Morlaiter, Giovanni Maria 354, 357, 362, 363 Moronzon, Matteo 148 Morris, William 507 Mos, Albert 491 Mosinger, Rudolf 502 Msmann, Adolf 513 Motika, Antun 641, 643, 647 Mraz, Franjo 646 Mcke, Josip Franjo 493, 501 Mujadi, Omer 627, 632, 637 Muljevi, Marijana 660 Muncimir, knez 78 Munger, Marcela 664 Mntzberger, Antun 489 Murat I., sultan 242, 413 Murti, Edo 644, 646, 648, 649, 665, 672 Mussolini, Benito Amilcare Andrea 546 Muthesius, Hermann 512 Mutnjakovi, Andrija 513, 554, 556 Muar, Marinka 515 Naki, piro 522 Naldi, Filippo 372, 391 Naletili-Penavua, Sofija 589 Napoleon I., 383, 433, 467, 447 Napoli, Tommaso 257, 259, 263 Nardelli, Nikola 456 Nassis, Kornelij 346 Nedrozzis, Karlo 365 Nees, Georg 684 Negri, Pietro 377 Neidhardt, Juraj 511, 512, 524, 526, 531, 544, 545, 552 Neidhardt, Velimir 553 Neke, Frieder 684 Nemi, Antun 499 Nenadi, Ivan, don 391 Neumann, H. 483 Neumann, Zlatko 512, 531, 537, 538 Niccol, kipar 96 Nigris, Marko, biskup 213 Nikitovi, Spomenka 701 Nikola, stolar 247 Nikola Firentinac 113, 139, 198, 213, 215, 218, 221, 223, 224, 225, 228, 239 Nikola iz Ancone 127 Nikoli, Mihovil 594

Nikoli, Enea 454 Nikoli, Mihovil 599 Nikoli, V. 483 Niki, Radovan 551, 717 Niseteo, Nikola 450 Nobilo, Stipe 665 Nobis, L. 461 Noll, Michael 684 Nordi, Umberto 534 Novak, knez 172 Novak, Silvije 559 Novak, Zoltan 666 Novelli, Pietro Antonio 384 Nugent, Beatrix 502 Nugent, Laval 502 Njego, Petar 570 Njiri, Hrvoje 560 Njiri+Njiri 559, 560 Obili, Milo, vitez 242, 569 Obsiger, Ivan 665 Odoakar 60 Ognjanovi, Petar 232 Olui, Veljko 559 Orcagna, Andrea gelo 481 Oreb, Izvor 589 Orei, Mladen i Marijan 726 Orli, Ante 588 Orsini, Ivan, biskup 127, 224 Ori, Krsto II., grof 284, 286, 303, 304 Ori, N. 110 Osman II., sultan 504 Ostoja, Mirko 587 Ostrogovi, Kazimir 537, 538, 552 Osvald, biskup 148, 168, 243, 246 Oton iz Venecije, biskup 127 Otoni, Matej 372, 391 Ottenfels, Sigmund 489 Overbeck, Johann Friedrich 481, 490, 497 Paccassi, Giovanni i Leonardo 353 Pachmayer, Franc Anton 293, 313 Paik, Nam June 681 Pali, Antun, biskup 201, 213 Palma, Jacopo Mlai 343, 372, 373, 381 Palladio, Andrea 254 Palladio, Andrea 277, 456 Palmerini, Pierantonio 235 Paolo Veneziano 152

di Cione di Arcan

Kazalo osobnih imena 751

Para, Dalibor 652 Para, Vjekoslav 627, 646, 649 Paroli, Antonio 391 Parler, Peter 123, 148 Parmigianino, Girolamo Francesco Maria Mazola 240 Pasinovi, Antoaneta 513 Passalacqua, Pietro 260, 280 Patai, uro 401 Patai, Helena 306, 307 Pauer, Francesco (Franjo) 492 Pauletta, Alfredo 537, 538 Paulinianus, muenik 60 Pavai, Franjo 596 Pavao, nadbiskup 161 Pavao II., papa 228 Pavao Dubrovanin v. Antojevi, Pavko Pavao iz Sulmone 127 Paveli, Zoran 708 Paveli, Ante 576 Paver-Njiri, Helena 560 Pavi, Jakov 658 Pavlinovi, Olga 549, 550 Pavlovi, Boro 513 Pavlovi Mili, Marko 216 Pawsner, Awigdor 707 Pecz, S., ing. 460 Peani, Ivan 235 Pedii, Igor 561 Pejaevi, Josip 301 Peko, Luka 665 Pekota, Petar 446 Penezi, Vinko 559, 561 Peni, Dujam 572 Penkala, Eduard Slavoljub 714 Peranda, Sante 372, 373 Percan, Renato 658 Peri, Marko 560 Perinli, Ljubomir 660 Pergoli, Carlo 519 Perica, Blaenka 707 Peri, Jelena 666, 697 Peri, Pavao 576 Peri, ime 587, 652, 672 Perkovi, Lovro 542 Perossa, Mario 561 Perovi, Sara 560 Perugini, Enea 533 Perugino, Pietro 232 Peruzovi, Hrvoje Marko 665 Peruzzini, Domenico 289

Peek, Jakob 506 Petar Radov Trogiranin, 218, 219, 220 Petercol, Goran 695 Petlevski, Ordan 652, 672 Petra, Goran 666 Petri, Ratko 589 Petrov, Ivan, iz Milana 152, 155 Petrovi, Juraj 148 Petrovi, Petar 204, 206 Petrovi, Rastko 625 Petruzzi, Sebastiano 341, 364 Petter, Friedrich 331 Petz, Eduardo 401 Pfaff, Ferenc 473, 477, 483 Piazza, Paolo 376 Piazzalongi, Constantin 150 Piazzetta, Giacomo 341, 368, 378 Piazzetta, Giovanni Battista 382, 383, 384 Pica, Agnoldomenico 537 Picasso, Pablo 618, 625 Picco, Bartolomeo i Giuliano 363 Picelj, Ivan 586, 667, 668, 669, 670, 675, 682, 716, 718, 719 Pichler, B. 452 Piman, Josip 512, 513, 515, 529, 531, 533, 534 Piene, Oto 681 Pierius, muenik 60 Pietro da Cortona 388 Pilar, Ivo 592, 596 Pilar, Martin 483, 512 Pilgram, Franz Anton 271, 272 Pilotto, Girolamo 373 Piloty, Karl 493 Pilsudski, Jozef 574 Pincino, Lorenzo 137, 214 Pinder, R. 452 Pino, Paolo 229 Pinter, Harlod 678 Pinturicchio 232 Pisano, Niccol 127 Pisano, Giovanni 127 Pitea, Ivan 561 Pitteri, Giovanni Battista Augusti 372, 391 Pittoni, Giambattista 379 Pividori, Lodovico 454 Pizzolo, Niccol 205 Plani, Juraj 631, 641, 642 Plani, Stjepan 511, 512, 513, 529, 530, 534, 535, 537, 538, 539, 541, 542, 547, 553

Platzer, Josip 501 Plenik, Joe 513, 524, 526, 527 Pletina, Alan Leo 559 Plochberger, Ivan 476 Podhorsky, Stjepan 511 Poelzig, Hans 512, 525 Pokorny, Josef 461 Poliklet 53 Poljan, Josip 585 Pomeni, Andrija 229 Pommer, Franjo 502 Pongratz, Oskar, grof 476 Ponzoni, Sforza 373 Ponzoni-Ponun, Matej 343, 345, 371, 373, 376, 381, 402 Popovi, Dimitrije 665 Popovi, Viktor 591 Poppendorf, Franz 192 Pori, Antonio 345 Porsena, kralj 242 Portolan, Vicko 216 Posavec, Ivan 702 Postrunik, Oton 626, 627, 632, 633, 634, 641, 646, 649 Potenza, Francesco 391 Potonik, Ivan 295 Pozai, Zdenka 666 Pozzo, Andrea 259, 260, 293, 308, 309, 313, 339, 389 Pozzo, Giacomo 450 Pogaj, Zvonimir 512, 537, 538 Pracat, Miho 504 Prandau, Petar Antun Hilleprand von, barun 297 Predojevi, Hasan-paa 397, 409 Prelog, Milan 67, 513, 547, 559, 669 Premerl, Tomislav 513 Preradovi, Petar 499, 503 Preradovi, Zora pl. 596 Presani, Valentino 446, 449 Pretti, Mattia 387, 388 Pribina, slavenski knez 85 Pribislavi, Ivan 140, 142, 213, 220 Prica, Zlatko 646, 650 Prinoth, Ferdinand 503 Prisk 67 Prister, Emanuel 503 Prtenjak, Ivan 556, 558, 559, 561 Pugin, Augustus Welby 507 Puhali, Raoul 534 Pulitika, uro 653

752 Kazalo osobnih imena

Pulitzer Finali, Gustavo 546 Puli, Bogdan, biskup 214 Putar, Radoslav 607, 617, 649, 676, 679, 681, 718 Quadrio, Anton Joseph 317, 319 Quaglio, Giulio 308 Quiquerez, Ferdinand 493, 501 Rabuzin, Ivan 656, 657 Rai, Josip 594, 606, 607, 608, 613, 638, 649 Rai, obitelj 570 Raki, Franjo 520, 568 Raki, Mirko 570, 602, 605, 615 Raki, Velimir 666 Radau, Vanja 574, 576, 577, 579, 585, 587, 589, 646 Radi, Davorin 666 Radi, Nika 591 Radi, Stjepan 528, 572, 632, 639 Radi, Zvonimir 548, 667 Radivojevi, Bla 204 Radoii, Vojo 665 Radomili, Boka 145 Radonii, Marko 382 Radoni, Bojan 556, 559, 560 Radovan, investitor 534 Radulovi, Nikola 386 Rafael 240 Rahl, Carl 489 Rainhardt, Ad 679 Rako, Goran 554, 556, 559, 560, 561 Rakoci, Dubravka 666, 697 Rakovac, Dragutin 499 Rakovi, Josip 353 Randi, Saa 559, 560, 562, 563 Ranger, Ivan Krstitelj 290, 294, 308, 309, 310, 311, 332 Raica, Boidar 548, 667, 668, 669, 670 Rai, Ante 590, 664 Rakaj, Slava 596, 598 Rath, G. 483 Ratkovi, Radmilo 201 Rauschenberg, Robert 658, 678 Ravni, Nenad 554 Rgnier, Nicolas 375, 376 Reggio, Carmelo 492 Reni, Guido 389 Reiner, Antun 328, 340 Reinwald, Johann Mihael 293

Reiser, Nikola 646 Reiss, Franjo Kristof 326 Rendi, Ivan 502, 503, 504, 566 Resman, Bla 339 Reek, Ivo 626, 627, 637 Ribera, Jusepe de 387 Ricci, Sebastiano 378, 379, 387, 388, 389 Ricciardi, Bernardino 235 Richier, Germaine 583 Richter, Vjenceslav 548, 553, 586, 667, 669, 682 Ridolfi, Agostino 377 Ridolfi, Carlo 373 Ridolfi, Isepo 345 Ried, Benedikt 134 Rieder, Wilhelm August 488 Riedl, Michael Sebastian 467 Riedl, Pavao 345 Rieger, Johann 293 Rifesser, Josef 503 Risner, Antun Franjo 330, 340 Riuna, Matteo 345 Robba, Francesco 339, 340, 341 Rodin, Auguste 566, 567, 569, 570 Rogai, Frano 362, 363 Rogers, Ernest Nathan 717 Rogina, Kreimir 559, 561 Roh, Franz 627 Rohe, Mies van der 475, 529 Rojnik, Rikard 497 Romano, Antonio Luigi de 446 Ronevi, Igor 666, 696 Rosa, Francesco 377 Rosandi, Toma 572 Rosemberger, Ivan Adam 326, 331, 340 Rosenbrunn, Johann Franz Michael Rot tmayr de 297 Rosenthal, Antun Phr de 298 Rsner, Karl 480, 481, 483, 487 Rossi, Domenico 363 Rossi, Giovanni 341 Rossi, Hieronim 317 Rossini, Francesco 354, 362, 363 Roth, Dieter 678 Rottenhammer, Hans 373 Rubens, Peter Paul 293, 376 Rubido-Erddy, Sidonija 499 Rubinich, Giovanni 519 Rudii, Dujam 216 Rudolf II. 376

Rues, Tomas 354, 368 Ruklja, Vjekoslav 585 Rus, Zdenko 697 Rusconi, Camillo 389 Rush, Michael 706 Ruskin, John 507 Ruika, Kamilo 637 Ruika-Strozzi, Marija 499 Rui, Branko 584, 585 Sabli, Ivan 672 Saboli, Ivan 585 Saboli, Josip 554 Salcer, Luka 330 Salghetti-Drioli, Franjo 449, 492 Salopek, Davor 513 Sambach, Caspar Franz 301 Sandy, Gyula 477 Sanmicheli, Giangirolamo 186, 187, 189, 210, 211, 212 Sanmicheli, Michele 185, 189, 210, 212, 456 Sansovino, Jacopo 229 Sapfa, Sapfo 57 Sardi, Giuseppe 348, 351, 363 Sao, Sanja 590 Sauerer, Matija 326 Savojski, Eugen 263, 264 Scarabella dEste, Angiolo 369 Scarpa, Higin 437 Scevola, Mucije 242 Schaeffer, Pierre 681 Schiavone v. Meduli Schiele, Egon 616 Schindler, Emil Jakob 489 Schmidt, Friedrich von 461, 473, 477, 480, 481, 483, 486, 487 Schmidt, Martin Johann (Kremser) 300, 301 Schnebel, Dieter 681 Schokotnigg, Josip 332, 341 Schn, Edo 511, 512, 519, 527, 529, 531, 537 Schn, Serafin 371, 376 Schubert, Edita 664, 696, 700 Schcht, Franz 467 Schller, Friedriech Julius 437 Schweiger, Ivo 325 Schwoiser, Ludwig 502 Scotti, Tomo 349, 354 Scrivelli, Giovanni 384, 385

Kazalo osobnih imena 753

Seder, uro 655, 665, 672, 674, 675, 676 Seidl, Carl 461 Seissel, Josip 513, 530, 533, 623, 624, 643, 658 Seitz, Alexander-Maximilian 481 Seitz, Ludovico (Ludwig) 401, 481, 497 Selva, Gianantonio 445 Semper, Gottfried 507 Seneganik, Ivan 549 Senser, Paulus Antonius 302, 304 Senjanovi, Petar 440, 516, 522 Septimus, sveenik 60 Sereni, Joseph 317 Severin, Stjepan 331 Shakespeare, William 722 Sickinger, Anselmo 502 Sikirica, Stipe 585 Silain, Branko 563 Simi, Tihomir 690 Simonetti, Ivan 492 Simonovi, Iva 572 Singer, Johann Ambros 293 Sirievi, Stanko 658 Sirol, Cesare 527 Skoibuha, Tomo Stjepovi, 205 Skoibuha, Vice 205, 209 Skrai, Mile 658 Skurjeni, Matija 655 Skvarina, Ivan 492 Skvrce, Ivan 666, 699 Slade, Josip 455 Slaviek, Ante 516, 519 Smaji, Petar 576 Smiri, Ivan 454 Smokvina, Jakov 653 Sobota, Ivan 228 Soki, Damir 664, 696, 707 Soliman, Ivan Frano 391 Solimena, Francesco 387 Somazzi, Klement i Jakov 365 Sorkoevi, Petar 205, 206 Spiess, Hans 131 Spinler, arhitekt 454 Sponza, Silvije 537 Squarcione, Francesco 234, 239 Srnec, Aleksandar 586, 667, 668, 669, 670, 682, 715, 716, 717 Stager, Jakov 493 Stahov, Ljubomir 591 Stallmayer, Josip 328 Stani, Miljenko 585, 647, 649

Standl, Ivan 502 Staniljevi, Igor 726 Starevi, Ante 588 Stark, Dragutin 493 Stay, Benko 389 Stefanutti, Pietro 502 Steiner, Milan 614 Steinle, Edward 497 Steinmann, Egon 531, 547 Stenng, Johann Georg 270 Stepi, Mihovil (Mijo) 506 Sterpin, Helena 560 Stiasny, Wilhelm 461 Stilinovi, Mladen 693, 701 Stilinovi, Sven 693, 701 Stiller, Josip 276 Stipan s Krka, fra 173 Stjepan II., biskup 108 Stjepan III. Kaniaj, biskup 123, 153, 157, 158 Stjepan, ugarski kralj 247 Stockhausen, Karlheinz 681 Stoppard, Tom 722 Stoi, Dalibor 591 Stoi, Josip 664, 688, 689, 707 Strajni, Kosta 606 Strani, Bojan 653 Straub, Filip Jakob 329, 332, 334, 335 Straub, Franjo Antun 330 Straub, Josip 340 Straub, Johann Baptist 332 Strenja, Edna 560 Streschnak, Anton 507 Strii, Zdenko 512, 513, 529, 530, 549 Strossmayer, Ana 489 Strossmayer, Josip Juraj 480, 481, 483, 486, 487, 488, 497, 503, 511, 568 Stroy, Mihael 492 Strozzi, Bernardo 375, 376 Strudel, Peter 295 Strupi, Jelka 596 Strzyigowski, Josef 83 Studin, Marin 572 Stuflesser, Ferdinand 503 Sulejman, sultan 264 Sunko, Dionis 518, 522 Surge, Urban de 345 Susan, Karl 452, 454 Susovski, Marijan 695, 706, 709 Sua, Marijan 591 Svenjak, Vilim 637, 646, 650

Szabo, Gjuro 322, 411, 513 Szathmary, Juraj, biskup 247 Szeeman, Harald 706 andor Gjalski, Ksaver 596 areni majstor 157 ari, Silvo 591 ebalj, Ivo 657, 665 enoa, Branko 501 egvi, Neven 512, 513, 547, 717 epek, inenjer 532 erbeti, Berislav 561 ercar, Hrvoje 657 esti, Ljudevit 646 evik, Anja 664 ibenik, Ljerka 587, 660, 687 imaga, Petar 646 imi, Antun Branko 625 imrak, Robert 666 imunovi, Frano 641, 646, 649 imunovi, Zlatko 658 igori, Juraj, biskup 137 karpa, Juraj 572 kerlj, Josip 665 krlin, Nada 664 krnjug, Ljubo 657 ohaj, Slavko 641, 649 okevi, Josip, ban 567 osteri, Milan 555 osteri, Ladislav 658 pani, Nikola 216 tambuk, Gorislav 587 tefan, Ivo 519 terk, Vladimir 537, 538 timac, Goran 591 toos, Pavao 499 ubi, Pavao, ban 150 ulenti, Zlatko 614, 615, 616, 617, 618, 625, 627, 641, 649 umanovi, Sava 625, 627, 631 umonja, Bojan 665 utej, Miroslav 562, 587, 658, 661, 682, 687 valjek, Boris 665 verko, Emil 561 Tabakovi, Ivan 632, 633 Tagliapietra, Alvise 341, 346, 357, 360, 361 Tagliapietra, Ambrogio 361, 363 Tahi, Franjo 243, 247 Tajder, Radoslav 555

754 Kazalo osobnih imena

Takcs, Imre 103 Tamashi, Andreas 325 Tartaglia, Marino 617, 626, 627, 641, 649 Tasca, Cristoforo 378 Taurisk iz Trala 57 Telius 60 Temanza, Tomaso 351 Tamerlan, mongolski vladar 415 Teodozije 58 Terilli, Francesco 345 Tesla, Nikola 574 Testa, Pietro 454 Thauzy, Franjo, biskup 271, 272 Theyer, Leopold 461 Thuroczi, Benko 247 Thuz, Osvald, biskup 123, 129 Thys, Pieter 377 Tiberije (Tiberius Claudius Nero Caesar) 49 Tiepolo, Giovanni Battista 308, 378, 379, 388, 391 Tiljak, uro 626, 627, 646 Timotej, biskup 120, 121, 123, 124 Tintoretto 236, 372, 373 Tiralli, Andrea 357, 363 Tironi, Feliks 372, 391 Tischler, L. 455 Tiov, Ivan 496, 497, 500, 517, 520, 596 Tito Josip Broz 574 Tiziano, Vecellio 235, 236, 240, 372, 373 Todorovi, Bogdan 513 Tolenti, Luka, biskup 215 Tolj, Slaven 709 Toma, pop 173 Toma da Stantiis 166 Tomaevi, Ernest 637, 640, 650 Tomislav, kralj 568, 579 Tommaseo, Radovan 712 Tommasi, Natale 461 Tompa, Kamilo 637, 643, 650 Toni, Kamilo 455, 522 Tordinac, Ivan 481 Torresini, Marco 348 Torretti, Giuseppe 357 Torretti, Giuseppe Barnardi 357 Toschini, Celio 351 Trajan, car 51, 67, 419 Trxler, Theodor 519 Trbuljak, Goran 664, 690, 691, 692, 702, 703 Treboti, Matko 665

Treguan, biskup 108, 113 Tremignon, Alessandro i Paolo 348, 363 Trepe, Marijan 615, 616, 617, 626, 627 Trevisanato, Enrico 454 Triva, Antonio 374 Trogrli, Draen 591, 665 Trolis, Enrico 532 Trostman, Josip 665 Trpimir, knez 78 Trumbeta, Dragutin 666 Trumbeta, Kreimir 589 Tuk, Sunanica 660 Turato, Idis 559, 560, 562, 563 Turi, Ksenija 697 Turina, Vladimir 531, 548, 549, 555, 560 Turkovi, Dragutin 481 Turlon, Jakov, biskup 225 Tus, Marusja 554 Uchytil, Andrej 561 Uecker, Gnther 681, 682 Ulrich, Antun 512, 530, 532, 533, 538, 547 Unger, William 501 Ungnad, Ivan 244 Unterberger, Michael Angelo 299, 301, 306 Urban IV., papa 120 Urula, sv. 293 Uskokovi, Jelena 615 Uuplija, Hoda Mustafa-paa 406 Utienovi, uro 203 Utrillo, Maurice 642 Uzelac, Milivoj 615, 616, 617, 618, 627, 631 Vaccaro, Andrea 387, 388 Vai, Fedor 650 Valdec, Rudolf 481, 482, 500, 507, 518, 520, 568, 596 Valjato-Fabris, Marina 110 Van Dyck, Anthonis 377 Van Gogh, Vincent 641, 644 Vanca, Josip pl. 443, 455, 483, 516, 522 Vanita, Josip 585, 647, 649, 675, 676, 679, 680 Varlaj, Vladimir 615, 616, 617, 626, 627, 631 Varotari-Padovanino, Alessandro 373 Vasarely, Victor 678 Vasari, Giorgio 210

Vauchnig, Isidor 456 Veber, Adolf 506 Vecchia, Gaspare della 374 Vecchia, Pietro della 374 Vecchietti, Emil 443, 455 Veenaj, Ivan 655 Veenega (Vekenega, Veenega), opatica 92 Vedl, Johannes 340 Vehabovi, Zlatan 666 Vejzovi, Munir 665 Vejzovi, Fadil 665 Veki, Matko 666, 699 Velikonja, Ivan 511, 522, 538 Venantius, biskup 60 Venier, Deodat 166 Ventura, Juraj (Zorzi) 236 Venturini, Darko 513 Veronese, Paolo 236, 240, 373, 388 Vesovi, Mijo 702 Vespazijan, car 49 Vesteburg, Christian Heinrich 464 Vea, Mladen 646 Vicentino, Andrea 372 Vid iz Omilja (Vid Omiljanin) 172 Vidakovi, Marko 512, 513, 538 Vidovi, Emanuel 594, 595, 602, 625, 641, 649, 653, 712 Vidri, Vladimir 594 Vignon, Claud 378 Vilii, Radoslav 665 Villard de Honnecourt 108, 110 Vincent iz Kastva 157 Vinko Markov Dubrovanin 166 Vinkovi, Benedikt, biskup 123 Vinkovi, Berislav 548 Vintano, Giuseppe 192 Viollet-le-Duc, Eugne 483 Vissiani, Valentino 367 Vitai, Ivan Martinov 216 Vtek, Antonn 545 Vitelleschi, Lorenzo 450, 465 Vitez od Sredne, Ivan 197 Viti, Ivan 559, 560 Vitovec, Ivan, ban 132 Vitteleschi, Lorenzo 443 Vittoria, Alessandro, kipar 224, 230, 345 Vivarini, Antonio 155 Vivarini, braa 236 Vladi, Manuela 664 Vladislav II. Jagelovi, kralj 131, 134

Kazalo osobnih imena 755

Vlahovi, Branko 586 Vlahovi, Morana 560 Vlatkovi, Boidar 232 Vodika, Mladen 549 Vodika, Tomo 481 Vodopija, Mirjana 591, 666 Vodsedalek, Mila 520 Vogel, Johann Christosom 313 Vogl, Franz 507 Vojkovi, Sigismund 283 Vojnovi Naki, Nikola 445 Vlkel, Reinhold 507 Voltolini, Josip 481 Vorih, Nenad 666 Vorak, Nikola 481 Vranjanin, Lucijan 239 Vranjanin, Franjo 239 Vraz, Stanko 499 Vrbani, Vid 531 Vrhovac, Maksimilijan, biskup 464, 466, 469, 488 Vrkljan, Zlatan 666 Vrkljan, Zvonimir 531, 547 Vuco, Miro 589 Vuemilovi, Fedor 693, 701 Vujii, Svan 589 Vuki Horvatini, Hrvoje, vojvoda 170, 171, 172 Vulievi, Slobodan 653 Vulin, Ante 555 Vulpe, Milan 715, 717 Vukovi (Vukovi), Dujam 152, 155 Wagenschn, Franz Xaver 289, 298, 299, 301

Wagmeister, Slavoljub 506 Wagner, Otto 512, 513, 517, 518, 519 Wagner, Simon Ignatius 133 Waidmann, Kuno 471, 476, 455 Waldgoni, Renata 561 Waldinger, Adolf 489 Waldmller, Ferdinand Georg 487, 489 Walker, Evan Harris 684 Watteau, Antoine 642 Weickert, Johann 306 Weinacht, Josip 294, 328, 340, 341 Weisenkircher, Hans Adam 293 Weissmann, Ernest 512, 529, 530, 538 Weitenhiller, Franciscus 314 Weyr, Rudolf 507 Whitehead, Robert 460 Wiesner Livadi, Ferdo 499 Weissmann, Ernest 513 Wilding, Ludwig 681 Wilhelm, Franz 461 Wilhelm V. 376 Willigelmo, kipar 96 Witz, Franciscus Antonius 304 Wolf, Paul 513 Wolff, Lodovico 454 Wood, Mila 572 Wright, Stephen 701 Wybiral, Franz 519 Zajc, Ivan pl. 458 Zamattio, Giacomo 435, 481, 460 Zanchi, Antonio 377 Zaniberti, Filippo 343, 373 Zanki, Josip 665

Zapolja, Ivan 197 Zasche, Ivan 469, 492 Zavoreo, Frane 445, 446, 448 Zdvorak, Tanja 552 Zelmanovi, Andrija 702 Zeman, Josip 587 Zemljak, Ivan 512, 529, 530, 531, 534 Zettl, Kristofor 326 Zidi, Igor 638 Zielinski, Szilard 519 Zierer, Mihovil 346 Zittler, Anton 489 Zlatari, Dominik 198 Zlati, Zlatko 588 Zlokovi, Milan 529 Zmajevi, Andrija, biskup 389, 390 Zmajevi, Vicko 353, 390 Zorzi, Marino 354 Zrinski, Juraj 198 Zrinski, Nikola 198, 244, 262 Zrinski, Petar, knez 262 Zrinak, Mirko 591 Zuccari, Federico 376 Zugno, Francesco 391 Zupa, Antun 646 Zupkovi, Ivica 665 Zvonimir, kralj 161 Zyrki, Antonius 293 ani, Vlasta 591, 709 arni, Toni 559 uljevi, Ivan 717 uvela, Gorki 590, 664, 687, 707

756 Kazalo osobnih imena

Kazalo naselja i lokaliteta

Aachen 74, 77 Aenona 40, 44, 51 Aequum, Ekvum 42, 44, 49, 51, 53, 54 Ancona (Jakin) 137, 139, 140, 142, 221, 228, 351, 384 Antwerpen 293 Apsorus 40 Aquae Iassae 44, 54 Aquileia 98 Arba 40 Argiruntum 40 Aran 405 Asseria 34, 42, 44, 51, 55 Atena 31, 32, 49, 55, 504 Augsburg 314 Autun 108 Ba 302 Bakar 353, 391, 417, 463, 437 Bale 69, 75, 77, 79, 373 Bamberg 108, 110 Banovci 407 Banja Luka 574 Bapska na Frukoj gori 106 Bar 390 Barban 145, 379 Bari 97, 98 Bassano 364 Batina 327 Be 38, 39, 155, 166, 172, 240, 251, 259, 260, 263, 264, 282, 286, 289, 290, 295, 297, 299, 302, 303, 321, 326, 336, 355, 436, 437, 464, 469, 476, 480, 483, 483, 486, 487, 489, 497, 503, 507, 512, 517, 519, 520, 570, 594, 600, 602, 613 Bedekovina 340 Bednja 247, 340 Belec 90, 130, 179, 266, 308, 332, 334 Beli Manastir 85, 90, 463 Benkovac 404 Bny 108 Beograd 531, 550, 566, 579, 622, 623, 687, 689

Beram 145, 157, 172 Berlin 55, 172, 512, 625 Betika 58, 61 Biha 32, 417 Bijai 72, 83 Bilaj 399 Bilice 61 Bilje kod Osijeka 264, 286 Biograd 71, 72, 85, 90, 91, 345 Bisko 129 Biskupija 72, 77, 79, 85 Bitonto 97, 98 Bjelovar 249, 276, 301, 417, 430, 431, 463, 518, 579 Blato na Koruli 374 Blizna 72 Bogdanovci 16, 27 Bokar 181 Bol na Brau 349, 356, 389, 390, 393 Bologna 166, 246, 365, 378, 383 Boljun 148 Borinci 85 Bosiljevo 130, 271 Bozen 301 Boje Polje 145 Brko 559 Brdovec 254, 290 Brest 409, 701 Brezovica 271, 276, 330 Bribir 18, 353, 365, 377 Brig 483 Briksija 44 Brinje 130, 148, 417 Brnaze kod Sinja 61 Brod na Savi 263, 264 Bruxelles 548 Buda 243 Budak 399 Budim 166, 168, 170, 197, 219, 246, 290, 290, 302, 306 Budimpeta 293, 437, 456, 463, 469, 473, 483, 486, 487, 488, 498, 508, 566 Budva 391

Buenos Aires 574 Buje 357, 374, 379 Bukovac 417 Burnum 42, 44, 49, 51 Butoniga 156 Buzet 144, 277, 345 Cadore 345 Capua 115 Carigrad 63, 170, 172, 180, 504 Cavtat 177, 472, 492, 498, 570 Ceri 21 Cernik 191, 264, 396, 399, 403, 406, 408, 410, 429 Cetin 404 Cetingrad 411 Chartres 108, 113 Chioggia 595, 602 Cibalae 42 Cim 61 Cista 129 Crema 383 Cres 148, 210, 213, 364, 382 Crexa 40 Crikvenica 346, 483 Crkvina Zmijavci 61 Crno Vrilo 16 Curcum 40, 55 akovec 153, 195, 243, 262, 282, 324, 330, 340 avoglave 561 azma 85, 108, 110, 116, 119, 243, 328, 330, 331, 395 elopeci 389 itluk kod Sinja 42 uerje 327, 335 ilipi 450 Dabravina 61 Dajla kraj Novigrada 286 Dalj 23, 24, 25, 32, 408

Kazalo osobnih imena 757

Danilo 16, 18 Darmstadt 512 Daruvar 277, 286, 419, 420, 464 Desini 190, 324 Dillingen 250 Divulje 445 Dobrota 279, 356, 368, 378, 384, 390, 391 Doclea 49 Dokanj 561 Dol 373 Dolac kraj Poege 179 Donja Kupina 270 Donja Stubica 247, 559 Donja Voa 308 Donji Grad (krievaki) 417 Donji Miholjac 412, 469 Donji Vidovec 335 Dra 223 Dragu 235 Drakonjina peina 58 Dresden 512 Drivenik 183 Drni 396, 397, 399, 402, 404, 405, 446 Dropkovac 277 Drvenik 404 Dubovac 192 Dubovo-Kono 16 Dubrava 85 Dubrovnik 72, 83, 96, 98, 119, 125, 127, 134, 136, 137, 143, 145, 148, 152, 153, 157, 161, 162, 166, 175, 180, 183, 189, 197, 198, 199, 201, 202, 203, 204, 205, 209, 210, 213, 216, 218, 220, 228, 229, 230, 233, 235, 239, 246, 256, 257, 259, 260, 263, 280, 345, 346, 349, 351, 363, 365, 367, 368, 369, 371, 375, 377, 378, 379, 381, 386, 387, 388, 389, 390, 393, 442, 445, 450, 455, 458, 486, 488, 492, 499, 502, 503, 504, 515, 518, 538, 541, 542, 556, 558, 561, 653, 669, 700 Duzluk kod Orahovice 412 Dvigrad 68, 75, 144, 157 akovo 399, 400, 401, 402, 406, 410, 414, 419, 424, 429, 480, 483, 519 eletovci 410 urevac 183 Efez 38, 39 Ehrenhausen 270, 272

Eichsttt 250 Enona v. Aenona Epetij, Epetium 35, 40 Epidarij, Epidaurum 37, 40, 42, 49 Erdut 406 Esztergom 103, 110 Faros 34, 37, 40, 65 Faana 345, 373 Ferrara 197 Firenca 197, 202, 201, 389, 391, 489, 671 Forli 351 Fratta Polesine 353 Fulfinium 40 Gajina peina 24 Gala 83 Galovo 15 Gardun kod Trilja 42 Gata 61 Genova 257 Glatz 316 Glavina 402, 404 Glavotok na Krku 364 Gla 417 Glogovnica 90 Golubii 32 Gora kraj Petrinje 91, 105 Gorian 25, 340 Gorjani 404, 424 Gornji Krievci 417 Grlitz 316 Gornja Bedekovina 282 Gornja Bistra 284, 286, 290, 303, 304 Gornja Jelenska 335 Gornja Rijeka 262 Gornje Predrijevo 91 Gornji Humac na Brau 373 Gornji Tkalec 322 Gornji Tuepi 404 Gospi 397, 404, 405, 417 Grabovac kod Omia 61 Gradec 120, 121, 130, 131, 183, 243, 246, 250, 252, 262, 283, 290, 327, 328, 330, 417, 421, 423, 424, 425, 431, 471, 472 GradecVuedol 20, 21 Gradina Salona 61 Gradina Virovitica 91 Gradika 417, 419, 559

Graz 194, 290, 292, 293, 317, 321, 322, 323, 329, 330, 332, 334, 353, 426, 483, 692 Grgurevci 403 Grosstelzendorf 297 Gronjan 277, 374 Grebengrad 132, 179 Gru 393 Gudnja 16, 18 Guran 75, 99 Gyr 264 Harkov 512 Herakleja 37 Hrastovlje 157 Hraina 247 Hrgovi Donji 561 Hrvace kraj Sinja 384 Hrvatska Kostajnica 410, 417 Hum 98, 172, 235, 373 Hum Bistriki 327 Humac 328 Hvar 120, 178, 189, 199, 210, 212, 213, 216, 218, 346, 369, 372, 379, 391 Ilijino vrelo 35, 42 Ilok 85, 90, 120, 130, 134, 243, 286, 395, 396, 397, 399, 403, 406, 408, 409, 410, 417, 424, 429, 480 Imotski 391, 395, 402, 404, 405 Innsbruck 250, 497 Islam Grki 412 Issa 34, 37, 39, 40, 44, 45, 57 Isola 213, 215 Ivanec 14 Ivani Grad 85, 195, 406, 417 Ivanja Reka 421 Jablanac 365, 417 Jader (Iader) 40, 44, 45, 49, 51, 55, 58, 65 Jajce 417 Jk 108, 123 Jakin v. Ancona Jakasova pilja 18 Jalabet 25, 331 Jnoshida 108 Jastrebarsko 191, 243, 246, 294, 340, 341, 417 Jelsa 35, 373 Jeruzalem 74 Jesenice 364

758 Kazalo osobnih imena

Jezera na Murteru 349 Jezero Klanjeko 335 Josipdol 419 Jurandvor 345 Jurii 483 Kamenica 308 Kamensko 130, 324, 580 Kamerlengo 177 Kampor 166 Kanika Iva 15, 16 Kanfanar 98 Kaplju 60 Kaptol, arheoloko nalazite 25 Kaptol, zagrebaki 120, 166, 179, 183, 194, 243, 246, 251, 306, 327, 328, 330, 417, 420, 421, 422, 424, 472, 515, 528, 533 Kaptol kod Poege 399 Karin 405 Karlobag 363, 378, 417 Karlovac 192, 201, 254, 276, 294, 340, 341, 406, 417, 425, 437, 451, 463, 483, 488, 489, 490, 491, 502, 576, 615, 689 Karlovci 417 Kartaga 65 Kassel 707 Kastav 254, 346, 353 Katel 345 Katel Gomilica 364, 378 Katel Luki 61, 223, 279, 355, 365, 368, 374 Katel Stari kod Trogira 230 Katel tafili 368 Kelemen 105 Kistanje 455 Klagenfurt 301 Klanjec 243, 251, 262, 290, 326 Klapavice kod Klisa 58 Klenovnik 262, 340 Klis 42, 175, 364, 397 Kloko 82 Klotar Ivani 244, 294, 308, 330 Klju 417 Knin 103, 108, 175, 189, 384, 397, 409, 486 Kolarec kraj Krievaca 545 Koloep 71, 83, 98, 542 Koljani 72, 78 Komi 34 Komin 308, 314, 327, 419

Komia 345 Kompolje 26, 34 Konstantinopol 61, 65 Konjina 191 Kopar 125, 279, 364 Kopenhagen 486, 566 Koprivna 105 Koprivnica 195, 406, 417, 424, 425, 429, 463, 470 Korula (grad) 120, 134, 136, 142, 143, 152, 162, 166, 178, 183, 189, 199, 200, 210, 213, 219, 345, 365, 371, 373, 384, 389, 390, 393, 410 Korkira 37 Koruna 176 Kosinj 246 Koka 105 Kotari 326 Kotor 96, 97, 117, 119, 145, 148, 279, 345, 346, 351, 357, 368, 369, 377, 384, 390, 391 Kozari 417 Kraj 349 Krakaudorf 332 Krakov 328 Kraljeva Sutjeska 302, 304 Kraljevica 262 Kragujevac 580 Krapina 14, 148, 308, 322, 334, 417, 420, 561 Krapinske Toplice 464 Krievci 120, 195, 251, 269, 286, 324, 331, 335, 339, 341, 417, 425, 463, 470, 497 Kriovljan 105, 244 Krk 117, 125, 148, 152, 178, 364, 378, 379, 559 Krko 322 Kujnik 410 Kuna na Peljecu 492 Kupari 262 Kupinec 270 Kut na Visu 263 Kutina 309, 328, 330, 399 Kutjevo 295, 326 La Sarraz 512, 528 Labin 144, 279, 353, 355, 364, 483 Ladu 290 Langenargen 306 Lastovo 384, 385 Laxenburg 332

Lbny 108 Leignitz 316 Leopoldstadt 476 Lepoglava 130, 251, 262, 308, 311, 324, 335, 336, 340 Leuthen 316 Lipik 464, 483 Lipova 417 Lobor 72, 77 Lobositz 316 London 381, 383, 507, 570 Lopuka glavica u Biskupiji 72 Lovi 91 Lovran 145, 483 Lovre 129 Lovrean 306 Lovrijenac 183 Lucca 202 Ludbreg 269, 282, 331, 419, 420 Ludina 330 Luka ipanska 518 Lumbarda 35 Lupoglav 341, 404 Lunica 282 Ljubljana 172, 290, 292, 321, 324, 339, 341, 353, 357, 687, 717 Mdocsa 90 Majkovi 456 Majorija 451 Majsan 58, 68 Makarska 279, 376, 378, 384, 391, 405, 410, 413, 503, 549, 550 Mali Bukovec 340 Mali Loinj 37, 364, 365 Mali Ston 176, 183 Malo Korenovo 16 Manastirine 60 Mriagyd (Marija Gjud) 302, 304 Maribor 317, 321, 330, 331 Marija Bistrica 286, 483, 507, 576 Marija Gorica 148, 294, 330, 340, 341 Markova pilja 16, 18 Martijanec 25, 156, 331 Martin kraj Naica 91, 105 Martinina 156, 373 Marusinac 60 Medak 24 Medulin 16, 658 Medvedgrad 108, 110, 116, 119, 145, 179, 197

Kazalo osobnih imena 759

Mejdan 399 Meka 400 Menzingen 376 Mihovljan 294 Mikulii 476 Milano 97, 137, 260, 383, 594, 671, 716 Milna na Brau 279, 348, 365, 368 Miljana 190, 316 Mineta 175, 180, 181, 182, 203, 229 Mitrovica 396, 397, 399, 403, 408 Mlini 451 Modru 130, 424 Mogori 82 Molunat 177 Momjan 561 Montoir 99 Morovi 106 Moskva 172 Moenice 346, 357 Motiina 410 Motovun 178, 356, 384 Mu 79 Mnchen 240, 326, 330, 376, 493, 497, 519, 594, 596, 602, 606, 608, 609, 613 Mursa 42, 44, 49, 54, 419 Mursko Sredie 419 Murter 364 Mualuk 405 Mutvoran 239 Napulj 354, 355, 369, 371, 384, 386, 387, 389 Narona 39, 40, 41, 44, 45, 49, 51, 55, 57, 58, 561 Naice 264, 297, 306, 331, 424, 469 Nedelie 243, 246 Nehaj 184 Nerezine 373 Nereia na Brau 229, 345, 349, 373 Neum 405 New York 683 Nezakcij, Nesactium 25, 31, 40, 42, 44 Nijemci 91, 403, 408, 410, 414, 429 Nikomedija 65 Nin 16, 70, 71, 79, 82, 85, 148, 372 Nova Gradika 431 Nova Raa 131 Nova Vas 451 Novalja 65, 378, 483 Novi Mikanovci 91, 106 Novi Sad 687

Novi Vinodolski 172, 346, 365, 483 Novigrad 455 Novigrad u Istri 74, 79, 178, 345, 364 Novigrad na Savi 24 Novigrad Podravski 331 Novo ie 411 Novo Mesto 290, 291 Novo Mesto Zelinsko 105 Nutar 85, 90 Oborovo 331 Obrovac 449 csa 108, 110 Ogorje 409 Ogulin 191, 417 Oki 85, 179 Olimje 308, 324, 335 Olmtz 316 Omi 71, 345, 364, 372, 373, 391, 407 Omialj 172 Opatija 437, 456, 460, 483, 519 Opatinec kod Ivani Grada 413 Oprtalj 145, 156, 373 Opuzen 391 Orahovica 402, 429 Oraac 450, 543 Orebi 345, 373, 389 Oriovac 408 Ormo 340 Orolik 22 Oroslavje Donje 316 Ortnek 291 Osekovo 331 Osijek 16, 42, 148, 195, 263, 264, 286, 289, 295, 297, 299, 300, 302, 304, 306, 321, 327, 331, 395, 396, 399, 403, 404, 408, 409, 410, 419, 420, 424, 429, 431, 463, 470, 486, 487, 488, 489, 502, 516, 519, 554, 607, 614 Osojnik 450 Osor 51, 68, 85, 161, 213, 218, 372, 379 Oanii kod Stoca 35, 37 Olje 71 Otarije 130 Otavice 408, 570 Otoac 417, 419, 424 Otok Slavonski 16 Ozalj 244 Padova 37, 205, 234, 239, 246 Pag 120, 125, 137, 143, 200, 201, 213, 218, 219, 364, 365, 373, 563

Pakljena na ipanu 235 Pakotane 345, 455 Pakrac 116, 399, 402, 403, 408, 410, 429 Palermo 259 Pannonhalma 106 Parentium 40, 60 Pariz 172, 414, 483, 486, 488, 498, 508, 512, 519, 566, 569, 570, 593, 606, 608, 613, 625, 627, 632, 633, 637, 641, 643, 668, 671, 683, 691, 712 Parma 108 Paz 156 Pazin 144, 145, 156, 364, 391 Peuh 89, 197, 243, 247, 290, 302, 304, 400 Pepelana 15 Perast 259, 279, 353, 356, 357, 389, 390, 393 Pergamon 65 Perna 417 Peroj 68, 69, 98, 99 Perui 399, 404, 405 Pesaro 389 Petrijanec 419 Petrinja 195, 276, 395, 397, 399, 405, 417, 431, 538, 572 Petrograd 172, 566, 599 Petrovaradin 263, 331, 417 Petrovina 156, 247 Petrovsko 328 Perui 411 Pian 391 Pijaviino 262 Piran 125, 148, 364, 373 Piza 95 Ploe 404, 443 Plomin 346 Podlabin 546 Podprag 449 Podstrana 364 Poganec kraj Vrbovca 277 Pokupsko 269, 327 Pola 40 Poljane 483 Poljica 364 Poljice 391 Ponikve 270 Pore 58, 63, 65, 67, 68, 117, 125, 145, 148, 178, 184, 199, 236, 277, 365, 372, 374, 391, 393, 486 Pottendorf 297 Poega 85, 88, 116, 120, 125, 130, 156, 179, 243, 244, 247, 264, 271, 272,

760 Kazalo osobnih imena

289, 293, 301, 340, 395, 396, 397, 399, 403, 404, 406, 407, 408, 409, 414, 417, 419, 420, 421, 424, 429, 463, 483, 488, 559 Prag 240, 316, 376, 493, 512, 566, 617 Pranj 279, 362, 368, 390, 391 Pregrada 277 Preko 236 Prelog 335 Pridraga 61 Pridvorje 263 Prinias 32 Pritoka-Jezerine 32 Privlaka kraj Zadra 446 Ptuj 321, 330, 464 Puia na Brau 345, 410 Pula 14, 44, 45, 49, 51, 57, 58, 65, 67, 68, 125, 127, 148, 189, 199, 201, 279, 467, 451, 456, 458, 483, 502, 532, 537, 538, 561, 576 Puncijela 181 Purga Lepoglavska 308, 310 Rab 37, 55, 117, 148, 161, 162, 166, 175, 199, 213, 218, 220, 365, 373 Raa 399, 403, 408, 410 Radgona 330 Radun 71 Rakotole 144, 156 Raa 546 Ravanjska 71 Ravenna 63, 351 Raine 561 Regensburg 121 Reims 106 Remete 308, 324, 328, 340, 341 Remetinec 130, 131, 132, 148, 327 Resnik-Kateli 40 Revelin 183 Ribi 32 Ribnik 399 Rijeka 145, 197, 199, 246, 249, 254, 256, 286, 341, 345, 346, 353, 354, 357, 363, 364, 365, 371, 372, 376, 381, 391, 393, 417, 464, 463, 436, 437, 445, 451, 456, 458, 460, 486, 487, 488, 489, 491, 502, 519, 526, 532, 537, 549, 653, 658 Rim 44, 49, 55, 57, 65, 67, 228, 229, 232, 241, 249, 250, 256, 259, 260, 280, 286, 307, 354, 363, 369, 371, 375, 384, 385, 386, 387, 389, 447, 481, 488, 489, 490, 492, 493, 506, 570, 602, 605, 617, 671

Rimini 153, 157, 158, 351 Riinice 58, 71, 79 Ro 156, 172 Rogaka Slatina 464 Rogatec 270, 313, 334 Rogovo 148 Ronchamp 549 Rosenheim 705 Rovinj 279, 341, 345, 346, 356, 363, 368, 369, 375, 377, 379, 460, 483, 653 Rovinjsko Selo 658 Roat 83 Rudina 67 Rudina kraj Poege 85, 88, 90 Ruar 69 Ruica 145, 243, 404, 411, 412 Saggautal 274 Saint Savin 99 Sali na Dugom otoku 345 Salona 35, 37, 40, 42, 44, 45, 49, 51, 53, 54, 56, 57, 58, 60, 61, 62, 65, 67, 74, 175, 362, 363 Salzburg 269 Samagher Pula 65 Samarica 330, 331 Samatovci 16 Samci 309 Samobor 254, 294, 308, 326, 417, 420, 469, 549 Sarva 15, 21 Savar, Dugi otok 71 Scardona 41 Schweidnitz 316 Segestika 42 Seget kraj Umaga 286 Sela kod Siska 271, 274, 276 Selin kraj Starigrada 411 Senia 40, 41 Senj 125, 172, 183, 184, 197, 199, 220, 246, 345, 353, 363, 365, 391, 417, 463, 437, 439, 581 Sesvete 276, 293 Sikls (iklo) 302, 304 Sinj 53, 364 Sirmij, Sirmium 58, 419 Sisak 42, 82, 85, 91, 194, 244, 324, 412, 419, 420, 463, 470, 531 Siscia 42, 54, 55, 65, 419 Skradin 234, 279, 445, 446 Sladka Gora 270 Slankamen 408, 411

Slano 239, 345 Slatina 301 Slavonski Brod 15, 195, 249, 264, 290, 302, 306, 404, 408, 410, 414, 417, 419, 429, 527, 705 Slovenska Bistrica 293, 316 Slunj 130 Smili 16, 17, 18 Smiljan 82 Sokolac 130, 145 Solin 84, 93, 188 Somogyvr 88, 90 Sopot 16 Sotin 408, 419 Sparta 32 Split 45, 49, 51, 60, 69, 71, 72, 78, 79, 82, 100, 103, 105, 108, 117, 119, 136, 137, 142, 145, 146, 152, 153, 154, 155, 161, 166, 177, 199, 223, 228, 279, 343, 345, 349, 363, 364, 368, 369, 371, 373, 377, 378, 379, 384, 391, 412, 413, 440, 442, 446, 447, 449, 451, 455, 458, 486, 488, 489, 492, 502, 512, 515, 516, 522, 530, 531, 541, 543, 546, 547, 548, 556, 559, 570, 594, 602, 644, 653, 658, 711, 719 Srijemska Mitrovica 419, 420 Srijemski Karlovci 263, 264, 395, 397, 408 Stankovci 455 Stara Gradika 27, 195, 403, 431 Stari Grad na Hvaru 49, 205, 211, 345, 348, 368, 373 Stari Grad nad Orahovicom 85 Staro Petrovo Selo 331 Steinbach 74 Stipanska 58 Ston 79, 98, 120, 183, 199, 450, 518 Straa 175 Straeman 314 Stubica 243 Stubike Toplice 464 Studenci 402 Suura 188, 213 Suhopolje 277 Supetar 391, 503 Supetarska Draga 71, 85 Suac 18 Sutivan na Brau 61, 364 Sv. Helena kod akovca 243 Sv. Juraj na Bregu 335 Sv. Lovre Pazenatiki 85, 98, 178

Kazalo osobnih imena 761

Sv. Mihajlo u Stonu 98 Sv. Mihovil u ibeniku 177 Sv. Petar u Omiu 71 Sv. Petar u umi 277, 391 Sv. Spas na vrelu Cetine 70, 72, 73, 77, 93 Sveta Nedilja 373 Sveti Ambrozije 417 Svetice 130, 262, 324 Svetvinenat 69, 183, 201, 213, 218, 372 Szkezfehrvr 306 Szigetvr 400 andalja kraj Pule 14 arengrad 179, 306 itarjevo 419 ibenik 125, 134, 136, 137, 140, 143, 162, 166, 177, 178, 186, 187, 189, 199, 210, 213, 214, 218, 220, 223, 228, 234, 240, 241, 345, 349, 354, 364, 365, 368, 371, 372, 373, 378, 393, 445, 446, 451, 455, 458, 531, 537 iklo 243, 400 ilovo Selo 79, 98 kabrnja 561 krip na Brau 34, 345 olta 373 opot 79 pii Bukovica 87 trbinci kod akova 65 trigova 269, 308, 329 Taborsko 131, 266, 330 Tahull 99 Tarent 39 Telaica, Dugi otok 71 Tepljuh 61 Tilurij, Tilurium 42, 49, 54, 74 Tinjan 277 Tirana 574 Tirol 145, 503 Tisno 349 Tkon 349, 361, 363 Tomaica 16 Topolje 264 Topusko 91, 106, 110, 124, 168 Torec kraj Koprivnice 91 Tounj 463, 515 Tovarnik 408, 409 Tragurij, Tragurium 35, 40, 49 Trani 115 Trbounje kod Drnia 58

Trbovlje 85 Treffen 290, 301 Treviso 345 Trgovie 294, 308 Trident 291 Trnava 251, 264 Trogir 37, 53, 71, 72, 105, 108, 117, 119, 125, 127, 137, 152, 153, 166, 177, 188, 189, 197, 198, 199, 223, 225, 228, 343, 345, 349, 365, 369, 372, 373, 374, 376, 377, 378, 379, 384, 391, 442, 445, 446, 451, 455 Troyes 120, 121 Trst 483, 434, 436, 486, 502, 508, 512, 566 Trsteno 345, 354, 456 Trki Vrh 270, 309, 330, 334 Trje 108 Turnaica 331 Turnie 156 Turska kosa-Topusko 25 Udbina 399, 404 Udine 279, 353 Ulm 718 Umag 277 Urbino 202, 239 Uvodii 42 Uzdolje 79 Vabriga 236 Vc 272 Valpovo 264, 290, 297, 399, 403, 408, 429, 489 Valtura 483 Valjevo 580 Varadin 116, 120, 148, 194, 195, 243, 244, 246, 251, 271, 276, 283, 286, 289, 293, 294, 308, 321, 322, 324, 326, 327, 330, 331, 334, 340, 417, 420, 421, 424, 425, 426, 427, 428, 429, 430, 463, 469, 470, 483, 488, 489, 491, 501, 502 Varadinske toplice 44, 341, 419, 420, 464 Varava 574 Varvaria 34, 42 Vela Luka na Koruli 451 Vela spila 14, 16, 18 Veli Loinj 277, 348, 351, 364, 365, 373, 376, 379, 382, 384, 391 Velika 264 Velika peina 14 Velika Trnovitica 330

Veliki Bukovec 269, 277, 340 Veliki Kalnik 179 Veliki Tabor 190, 191, 244 Venecija 90, 93, 95, 100, 108, 137, 142, 144, 150, 152, 166, 177, 186, 187, 213, 228, 235, 240, 241, 246, 254, 263, 277, 343, 345, 346, 348, 351, 354, 355, 360, 363, 371, 373, 375, 376, 378, 379, 382, 383, 391, 406, 493, 602 Verona 185 Versailles 39 Veternica 14 Veszprm 90, 152 Vid kraj Metkovia 561 Villefranche 576 Villany 463 Vinagora 266 Vindija 14 Vinica 243, 247 Vinkovci 15, 16, 42, 71, 85, 90, 276, 399, 402, 410, 417, 419, 420, 431 Vinodol 172 Vinogradi 404 Virje 293 Virovitica 266, 286, 290, 294, 301, 308, 331, 335, 406, 414, 417, 420, 424, 429, 469 Vis 189, 348 Visoko 302, 304 Visovac 364, 391 Visu kod Udbine 404 Viegrad 228 Vikovci 179 Vinjan 451 Vitaljina 456 Vivodina 271 Viinada 382, 451 Viula 16 Vodice 355, 408 Vodnjan 68, 279, 345, 378, 384 Volavje 247 Volosko 460, 483 Vrana 161, 239, 407, 409 Vranjic 595 Vratnik 451 Vrbnik 172, 345 Vrboska na Hvaru 188, 213, 345, 364 Vrbovec 331 Vrebac 26 Vrgorac 391, 402, 404, 409 Vrhovci 179

762 Kazalo osobnih imena

Vrlika 82 Vuedol 21 Vugrovec 290 Vukovar 20, 85, 179, 264, 286, 297, 304, 396, 399, 403, 404, 405, 407, 409, 410, 411, 412, 417, 420, 421, 429, 483, 545 Vukovina 277 Vukovoj 244, 322 Wagram 507 Weissenhof kraj Stuttgarta 529 Westfalia 355 Zadar 37, 44, 58, 69, 70, 72, 77, 83, 85, 86, 90, 91, 92, 93, 95, 96, 98, 100, 117, 120, 125, 127, 143, 148, 150, 152, 161, 162, 166, 170, 175, 177, 185, 189, 199, 210, 213, 216, 218, 219, 223, 234, 240, 242, 279, 341, 343, 346, 349, 354, 355, 360, 362, 363, 365, 368, 369, 372, 373, 378, 379, 384, 390, 391, 406, 439, 445, 446, 448, 449, 451, 452, 454, 455, 458, 488, 492, 501, 502, 546, 547, 564

Zadubravlje 15 Zagreb 38, 82, 87, 91, 103, 108, 116, 120, 121, 125, 130, 153, 155, 158, 161, 162, 166, 172, 197, 246, 250, 251, 264, 271, 276, 283, 284, 286, 289, 290, 292, 295, 307, 309, 314, 316, 317, 321, 323, 324, 327, 328, 335, 339, 340, 353, 379, 395, 412, 413, 417, 420, 421, 426, 463, 464, 467, 469, 471, 472, 473, 476, 482, 483, 485, 486, 487, 488, 489, 490, 491, 492, 493, 496, 498, 499, 501, 502, 503, 506, 508, 512, 513, 516, 517, 518, 519, 522, 524, 526, 528, 529, 530, 531, 532, 533, 534, 535, 537, 538, 539, 540, 541, 542, 543, 547, 548, 549, 550, 551, 552, 553, 555, 557, 561, 563, 570, 576, 579, 580, 592, 594, 596, 600, 601, 602, 605, 607, 613, 617, 622, 623, 625, 632, 669, 677, 680, 681, 683, 685, 687, 689, 690, 701, 705, 711, 712, 714, 716, 718, 722, 726 Zajezda 244, 282 Zalavr 110 Zaloje 32 Zambartija 382

Zaprei 546 Zaton 364, 372, 559 Zavrje 378 Zdenci kod Slavonskog Broda 410, 411 Zelina 417 Zemun 417 Zenica 61, 83, 531, 560 Zlarin 364 Zlatar 335 Zlopolje 378 Zrin 67 Zsmbk 108 akanj 341 avi 72 drelac na Pamanu 349 eneva 574, 615 ivogoe 373 iina gradina 42 man na Dugom otoku 384 minj 145, 156, 236 upa Dubrovaka 556 upanja 413

Kazalo osobnih imena 763

Popis autora i vlasnika reprodukcija

Autori i vlasnici fotografija

Zoran Alajbeg, 347, 351 (b), 359, 364, 365, 378 Arheoloki muzej, Zadar, 17, 65 Arheoloki muzej, Zagreb, 16, 17, 18, 19, 20, 22, 23, 25, 27, 28 (a), 29, 79, 83, 414 (a,b) Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 415 ivko Bai, 36, 39, 49, 51, 52 (a), 53, 69, 70, 76, 81, 86, 95, 101, 102, 109, 114, 115, 120, 128 (a), 134 (b), 145, 146, 150, 151, 153, 154, 156, 172, 216 (b), 217, 220 (a), 221, 222 (b), 224, 227, 228, 230, 231, 233 (b), 236, 238, 242, 343, 346, 349 (a), 352, 355, 357, 362, 366, 375 (b), 376, 377, 385, 386 (a), 389, 390 Filip Beusan, 90,110, 111 Mario Braun, 235, 288, 291, 292 (a), 294, 295, 297 (b), 298, 301, 302, 303, 306, 307, 313, 317, 318, 319, 324, 372, 377 Marcel Buri, 15 Josip uzela, 186 Stojan Dimitrijevi, 21 Damir Fabijani, 565 Vjekoslav Juki, 91, 106, 107, Fototeka Hrvatskog dravnog arhiva, Zagreb, 414, 520 (Damir Pildek) Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb, 568 (a), 569, 571, 572, 573, 574 (a), 575, 577, 578, 579, 580 (a), 580 (b), 582, 584, 585, 586, 587 (a), 588 (a), 589 (b), 590 (a), 591, 597 (a), 603 (b), 610 (b), 617 (b), 622, 626, 640, 642, 654 (b), 659, 664, 665 (b), 678 (a), 684, 686 Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Fotoarhiv Bran ko Bali), 676, 677 (a) Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Milan Drmi), 31, 33, 35, 37, 40, 41, 43, 44, 48, 50, 52 (b), 54, 55, 56, 57, 59, 60, 61, 62, 80, 85, 88, 89, 93, 94, 96, 100, 105, 112, 113, 121, 124, 125,126, 128 (b), 129 (c), 131, 132, 133, 135, 136, 143 (b), 144, 147, 149 (b), 155, 158, 159, 160, 167, 168, 169, 182, 190, 206, 207, 225, 243, 244, 245, 246, 248, 251, 253, 255 (a), 257, 258, 259, 261, 262, 264 (b), 265, 267, 270, 271, 272, 273, 276, 278 (a), 280, 281, 282, 286, 287, 297 (a), 313, 314, 315, 321, 322, 325 (b,c), 326 (a), 327, 328 (a), 331, 332, 334, 335 (b), 340, 341, 342, 344, 348, 349 (b), 350, 351 (a), 353, 354, 358, 367, 374, 375 (a), 379, 381 (a), 382 (c), 384, 387, 400, 405 (a), 406, 407 (b), 408, 409, 410, 412, 446, 448, 450 (b,c), 452, 453, 454, 455, 457, 458, 460, 461, 464, 470, 471, 474, 475, 477 (b), 478, 479, 480, 481, 482, 484, 486, 487, 488, 489, 491 (a), 497,

500, 501 (a), 504, 505, 506, 510, 514, 516, 519, 521, 523, 524, 525 (b), 526, 527, 531, 533, 534, 539 (b), 540 (a), 542, 544, 550, 551 (b), 553, 555, 558 (a), 562, 564, 567, 568 (b), 594, 604 (b), 605, 607, 608 (a), 608 (b), 609, 610 (a), 611, 612, 615, 628, 629, 631 (a), 635 (b), 639, 677 (b), 692 Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Katarina Hor vat-Levaj), 250, 254, 255 (b), 264 (a), 278 (b) Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Jovan Kliska), 157, 208, 209, 210, 211, 212, 213, 216 (a), 218, 220 (b), 226, 232, 233 (a), 328 (b), 329, 330, 333, 335 (a), 336, 337, 338, 339, 368, 402 (c), 473, 528, 563 Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Paolo Mofar din), 269, 277, 285, 466, 468, 476, 477 (a), 537 (a), 552, 554, 557 Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Milan Pelc), 66, 71 (b), 75, 87 (b), 92, 98, 118, 127, 129 (a,b),130, 134 (a), 137, 138, 140, 141, 142, 143 (a), 178 (a), 184 (b), 191 (b), 198, 202, 203, 204, 219, 402 (a,b), 403, 405 (b), 444, 464, 467, 517, 532, 535, 536, 537 (b), 539 (a) Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Mirjana Repa ni-Braun), 308, 309, 310, 311 Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Kreo Tadi), 201, 223, 551 Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb (Andrej mega), 176, 178 (b), 179, 184 (a), 185, 187 Fototeka Ministarstva kulture, Zagreb, 398 (b) Galerija umjetnina, Split (Zoran Alajbeg), 617 (a), 644 Grafika zbirka Nacionalne i sveuiline knjinice, Zagreb, 620 (a), 662 Gradski muzej Karlovac, 26 Gradski muzej Nova Gradika, 28 (b) Hrvatska turistika zajednica (Milan Babi), 432, 462 Hrvatska turistika zajednica (Damir Fabijani), 196 Hrvatska turistika zajednica (Sergio Gobbo), 180, 181, 416 Hrvatska turistika zajednica (Renco Kosinoi), 45 Hrvatska turistika zajednica (Nino Marccuti), 266 Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb, 574 (b), 655 (b), 656, 657 (a), 657 (b) Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 247, 411 (b), 413, 490, 491 (b), 492, 493, 494, 495 (a), 499 Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb (Vid Barac), 38, 237, 293, 296, 299, 300, 304, 305, 370, 380, 381 (b), 382 (a,b), 386 (b), 388, 392, 450 (a)

764 Popis autora i vlasnika reprodukcija

Hrvatski kolski muzej, Zagreb, 507 Kabinet grafike HAZU, Zagreb, 501, 603, 610, 714 Zlatko Kara, 394, 407 (a), 411 (a) Knjinica Zagrebake nadbiskupije (Metropolitana), Zagreb, 163, 165 Ivan Mateji, 99, 116 Moderna galerija, Zagreb (Goran Vrani), 495, 496 (a), 576, 583, 587 (b), 589 (a), 595, 597 (b), 598, 599, 600, 601, 603 (a), 604 (a), 616, 618 (a), 619, 620 (b), 630 (a), 630 (b), 631 (b), 633, 634, 635 (a), 636, 637, 638, 643 (a), 645, 647 (a), 647 (b), 648, 651, 652 (b), 653 (a), 658 (a), 658 (b), 660 (a), 663 (a), 663 (b), 665 (a), 666, 673 Muzej grada Zagreba, 122, 292 (b), 423, 724 (a) Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 627 (a), 652 (a) Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 581, 588 (b), 590 (b), 618 (b), 621, 623, 627 (b), 643 (b), 650 (a), 650 (b), 653 (b), 654 (a), 654 (c), 655 (a), 660 (b), 661, 667, 668 (a), 668 (b), 669, 670, 674 (a), 674 (b), 675 (a), 675 (b), 678 (b), 679, 680, 682 (a), 682 (b), 683, 685 (a), 685 (b), 687, 688, 689, 690, 691 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 149, 325 (a), 326 (b), 498 (b), 502, 503 (a) Ivan Obsieger, 316 Vlaho Pusti, 229, 234

Josip Strmeki, 561 Spomen-zbirka Pavla Beljanskog, Novi Sad, 593 Strossmayerova galerija starih majstora HAZU, Zagreb, 383 Davor ari, 139, 222 (a) Slobodan Tadi, 356, 361 Marin Topi, 24 Turistika zajednica Meimurja, 174

Izvori i autori arhitektonskih nacrta

N. Cambi, Antika (2002.), 34, 41, 42, 44, 45, 47 (a), 58, 63 V. P. Goss, predromanika arhitektura u Hrvatskoj (2006.), 68, 70, 72, 74, 75, 84 Z. Kara, 419 F. Mariano, La Loggia dei Mercanti in Ancona (2003.), 123 M. Sui, Antiki grad na istonom Jadranu (1976.), 47 (b), 48 Planoteka Instituta za povijest umjetnosti (I. Tenek), 59, 123, 182, 187, 190, 200, 207, 209, 252, 256, 260, 268, 273, 274, 279, 284

Izdavai zahvaljuju svim autorima i vlasnicima fotografija i arhitektonskih nacrta na susretljivosti u posudbi ilustracijske grae. Hrvatska turistika zajednica i Art studio Azinovi pritom su nas posebno zaduili.

Popis autora i vlasnika reprodukcija 765